Nafta, Hormuški tjesnac i rat na Bliskom istoku: zašto rast cijena energenata ponovno trese svjetska tržišta

Nafta ponovno diktira raspoloženje tržišta

Cijena nafte ponovno je u središtu globalne gospodarske priče, i to ne samo zbog burzovnih grafikona nego zbog vrlo konkretne bojazni da bi se ratni sukob na Bliskom istoku mogao preliti na jednu od najvažnijih energetskih točaka na svijetu. Nakon udara povezanih sa širenjem sukoba između Irana, Sjedinjenih Država i Izraela, tržišta su ušla u fazu nervoze u kojoj je svaka nova vijest o sigurnosti plovidbe, proizvodnim zastojima ili napadima na infrastrukturu dovoljan signal za rast cijena. U takvim okolnostima nafta više nije samo roba koju prate trgovci energentima, nego pokazatelj šireg ekonomskog rizika koji se brzo prelijeva na industriju, prijevoz, kućne budžete i inflacijska očekivanja. Upravo zato pitanje cijene barela danas više nije usko tržišno pitanje, nego tema koja se tiče gotovo svakog gospodarstva koje ovisi o uvozu energije ili globalnoj trgovini.

Hormuški tjesnac kao ključna točka svjetske energetike

U središtu sadašnje zabrinutosti nalazi se Hormuški tjesnac, uzak pomorski prolaz između Perzijskog zaljeva i Omanskog zaljeva, kroz koji prolazi golem dio svjetske trgovine naftom i ukapljenim prirodnim plinom. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, kroz taj je tjesnac tijekom 2025. u prosjeku prolazilo oko 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata dnevno, odnosno približno četvrtina svjetske pomorske trgovine naftom. Američka Uprava za energetske informacije dodatno navodi da su tokovi kroz Hormuz u 2024. i prvom tromjesečju 2025. činili više od četvrtine ukupne svjetske pomorske trgovine naftom te oko petine ukupne svjetske potrošnje nafte i naftnih proizvoda. U prijevodu na svakodnevni gospodarski jezik, svaki ozbiljniji poremećaj na toj ruti trenutačno otvara pitanje opskrbe za azijska gospodarstva, ali i cijelog niza europskih i drugih uvoznika koji ne kupuju nužno isključivo zaljevsku naftu, ali cijenu plaćaju po globalnom tržišnom standardu.

Problem nije samo u samom volumenu koji prolazi kroz taj koridor, nego i u činjenici da alternative imaju vrlo ograničen kapacitet. IEA upozorava da Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju određene izlazne pravce koji zaobilaze Hormuz, no oni ne mogu u potpunosti nadomjestiti gubitak prolaza. Procjene agencije govore o tome da je alternativnim rutama moguće preusmjeriti tek dio izvoza, otprilike između 3,5 i 5,5 milijuna barela dnevno. To je važno jer pokazuje da u slučaju duljeg poremećaja tržište ne bi bilo suočeno samo s kratkotrajnim logističkim zastojem, nego s realnim manjkom isporuka i rastom premije rizika. Dodatni je problem što bi ozbiljniji prekid tranzita pogodio i tržište ukapljenog plina, budući da Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati značajan dio izvoza LNG-a također usmjeravaju upravo tim putem.

Tržište reagira brže od politike

Financijska tržišta u pravilu ne čekaju službenu potvrdu pune krize da bi reagirala. Dovoljna je procjena da bi rizik mogao eskalirati, pa da cijena sirove nafte krene snažno prema gore. Početkom ožujka 2026. cijena Brenta ponovno je preskočila 90 dolara po barelu, nakon što je samo nekoliko dana ranije bila znatno niže. To pokazuje koliko brzo geopolitički događaj može preokrenuti očekivanja koja su još donedavno upućivala na relativno komotnu opskrbu i rast globalnih zaliha. Američka Uprava za energetske informacije još je u svojoj kratkoročnoj projekciji isticala da bi u 2026. i 2027. globalna proizvodnja trebala rasti brže od potrošnje, uz nastavak povećanja zaliha. No tržište u trenucima krize privremeno zanemaruje srednjoročne bilance i fokusira se na neposredan rizik: hoće li tankeri prolaziti, hoće li proizvođači morati smanjiti izvoz i hoće li osiguranje i prijevoz poskupjeti toliko da i fizički dostupna nafta postane skuplja ili teže dostupna.

To je razlog zbog kojeg tržište nafte često djeluje kao seizmograf političke nestabilnosti. Svaki signal o napadu na infrastrukturu, obustavi plovidbe, gašenju dijela proizvodnje ili opasnosti za posade tankera ulazi u cijenu gotovo trenutačno. U sadašnjim okolnostima strah nije vezan samo uz Iran i susjedne proizvođače, nego i uz širi logistički lanac koji uključuje brodare, osiguravatelje, luke i rafinerije. Čak i kada formalno ne postoji potpuna blokada, dovoljno je da velik broj brodara procijeni prolaz nesigurnim pa da se stvarni protok robe naglo uspori. To za tržište stvara isti učinak kao i fizičko smanjenje ponude: rast cijena i povećanu neizvjesnost.

Zašto skuplja nafta pogađa i one koji ne kupuju naftu iz Zaljeva

Jedna od najčešćih zabluda u javnosti jest da poremećaji u Perzijskom zaljevu izravno pogađaju samo države koje ondje kupuju sirovu naftu. U stvarnosti globalno tržište energije funkcionira tako da cijena referentnih vrsta nafte, prije svega Brenta, postaje polazna točka za daleko širi krug ugovora, derivata i troškova. Kad geopolitički šok pogura Brent naviše, skuplji postaju dizel, benzin, avionsko gorivo, loživo ulje i dio petrokemijskih proizvoda. Raste trošak transporta robe, a zatim se taj rast seli na prehrambeni sektor, građevinarstvo, logistiku, komunalne usluge i proizvodnju. U europskom kontekstu to znači dodatni pritisak na gospodarstva koja su se tek počela prilagođavati postpandemijskim i inflacijskim šokovima prethodnih godina.

Europska središnja banka u svojim je projekcijama tijekom 2025. upozoravala da su niže energetske pretpostavke bile jedan od razloga zbog kojih su se prognoze inflacije za 2025. i 2026. korigirale naniže. Obrat tog trenda, dakle novi rast cijene energije, mogao bi ponovno pogurati inflacijska očekivanja prema gore, čak i ako ne dođe do dugotrajnog fizičkog manjka nafte. Drugim riječima, sama neizvjesnost ima svoju cijenu. Kućanstva je osjete na benzinskim postajama i u računima, prijevoznici u operativnim troškovima, a industrija u inputima i maržama. Države koje ovise o turizmu i cestovnom prijevozu, kao i poduzeća iz sektora distribucije i proizvodnje, posebno su osjetljivi na takve šokove jer skuplja energija brzo smanjuje prostor za zadržavanje cijena i investicijsku predvidivost.

Što se trenutačno događa na Bliskom istoku

Prema dostupnim informacijama iz međunarodnih agencija i energetskih institucija, aktualni val rasta cijena povezan je sa širenjem sukoba koji je krajem veljače prerastao u otvoreniju regionalnu konfrontaciju. Associated Press navodi da je rat između Irana, SAD-a i Izraela počeo 28. veljače 2026., a da su potom prijavljeni napadi i štete u više zaljevskih država, uključujući lokacije povezane s lučkom, energetskom i vodnom infrastrukturom. Međunarodna agencija za energiju u posebnom je tematskom pregledu objavljenom prošloga tjedna navela da je poremećaj protoka energije kroz Hormuški tjesnac već prisilio neke operatore da počnu smanjivati proizvodnju, dok je proizvodnja rafiniranih derivata i ukapljenog prirodnog plina u regiji također značajno pogođena. Takva formulacija posebno je važna jer dolazi iz institucije koja inače vrlo oprezno komunicira stvarne poremećaje na tržištu.

Drugim riječima, tržište više ne reagira samo na mogućnost rizika, nego i na prve znakove stvarnog operativnog udara. Kad operatori počnu zatvarati dio kapaciteta zato što izvoz ne može uredno teći, problem prestaje biti samo psihološki. Tada nastupa klasična energetska jednadžba: manje raspoložive robe, skuplji prijevoz, veća premija osiguranja i snažniji pritisak kupaca da osiguraju alternativne isporuke. Upravo u toj fazi nastaje širi gospodarski efekt, jer se cijeli lanac od tankera do krajnjeg potrošača počinje prilagođavati scenariju skuplje i nestabilnije energije. Tržišta kapitala u takvim trenucima također reagiraju selektivno: energetske kompanije mogu kratkoročno profitirati, dok promet, zrakoplovstvo, kemijska industrija i dio prerađivačkog sektora osjećaju pritisak zbog većih ulaznih troškova.

Utjecaj na Europu i Hrvatsku

Iako Europa ne prima najveći dio sirove nafte koja prolazi kroz Hormuški tjesnac, europsko gospodarstvo nije izolirano od takvih šokova. IEA navodi da Europa prima relativno mali dio sirove nafte koja prolazi tim putem, oko 4 posto regionalnih tokova, ali to ne znači da je pošteđena. Cijena nafte formira se na globalnom tržištu, a europski uvoznici kupuju u uvjetima koje određuje ukupna ravnoteža ponude i potražnje, uključujući geopolitički rizik. Uz to, Europa je osjetljiva i na tržište LNG-a. Ako dođe do poremećaja katarskog izvoza ili naglog preusmjeravanja tereta prema Aziji, europski kupci mogu se suočiti s višim cijenama plina i većom konkurencijom za raspoložive pošiljke, osobito u razdobljima kada se obnavljaju zalihe.

Za Hrvatsku takav razvoj situacije znači prije svega rizik prelijevanja na cijene goriva, prijevoza i niza roba čija proizvodnja ili dostava ovise o energiji. U državama članicama Europske unije regulatorni i porezni mehanizmi mogu kratkoročno ublažiti dio udara, ali ne mogu izbrisati osnovnu činjenicu da skuplja nafta povećava troškove duž cijelog lanca. To se na kraju može vidjeti u višim cijenama logistike, građevinskog materijala, prehrambenih proizvoda i turističkih usluga. Posebno su osjetljivi sektori koji rade s tankim maržama i visokom frekvencijom prijevoza, kao i potrošači u ruralnim sredinama koji ovise o automobilu i nemaju jednostavne alternative.

Nije riječ samo o nafti, nego i o širem infrastrukturnom riziku

Aktualna kriza pokazuje da je energetika na Bliskom istoku mnogo više od bušotina i tankera. Associated Press u svojoj analizi upozorava da su uz energetsku infrastrukturu izloženi i desalinizacijski pogoni koji velikom dijelu zaljevskih država osiguravaju pitku vodu. To je važan detalj jer pokazuje kako se moderni gospodarski sustavi oslanjaju na međusobno povezane mreže energije, vode, električne energije i luke. Ako su te mreže istodobno ugrožene, posljedica nije samo skuplja nafta, nego mogućnost šire humanitarne i gospodarske destabilizacije. U tom slučaju raste pritisak na države da poduzmu izvanredne mjere, a tržište dobiva još jedan razlog za rast premije rizika.

Takva međuovisnost posebno je važna investitorima i analitičarima jer pokazuje da se kriza ne može procjenjivati samo prema broju pogođenih naftnih postrojenja. Dovoljno je da budu ugrožene luke, skladišta, elektroenergetski sustavi ili postrojenja za vodu pa da cijeli izvozni ekosustav počne funkcionirati usporeno ili pod izvanrednim režimom. Zato svako pojednostavljeno pitanje hoće li “Iran zatvoriti Hormuz” zapravo promašuje širu sliku. Tržištu je dovoljno i to da prolaz formalno ostane otvoren, ali praktično nesiguran, skup i spor. Posljedica je gotovo ista: dio isporuka kasni, dio se preusmjerava, dio kupaca panično povećava nabavu, a cijena raste.

Može li svijet amortizirati novi energetski šok

Odgovor zasad nije jednoznačan. S jedne strane, tržište danas ulazi u krizu s nešto drukčijom početnom pozicijom nego u nekim ranijim energetskim šokovima. EIA procjenjuje da bi globalna proizvodnja u 2026. i dalje trebala rasti brže od potrošnje, što upućuje na postojanje određenog prostora za ublažavanje udara ako se sigurnosna situacija relativno brzo stabilizira. Tu su i strateške zalihe te mogućnost koordiniranih poteza najvećih potrošača i proizvođača. Međunarodna agencija za energiju podsjeća da mehanizmi za hitni odgovor postoje upravo zato da se kratkoročni prekidi ne pretvore u dugoročnu energetsku krizu. S druge strane, ako bi poremećaj potrajao, sama činjenica da velik dio svjetske pomorske trgovine energijom ovisi o jednom uskom prolazu ostaje temeljni problem koji se ne može brzo riješiti administrativnim mjerama.

Pritom treba razlikovati kratkoročni skok cijena od dugotrajnog strukturnog poremećaja. Kratkotrajni udar tržište može amortizirati kroz zalihe, preusmjeravanje pošiljki i promjenu trgovačkih tokova. Međutim, dulji zastoj u Hormuzu otvorio bi pitanja o raspoloživosti tankera, osiguranju, izvoznim kvotama, radu rafinerija i političkim odgovorima velikih sila. Tada bi energetski šok vrlo brzo prerastao u širi makroekonomski problem, s jačim pritiskom na inflaciju i rast. Zato se sadašnje kretanje cijena nafte ne može tumačiti samo kao još jedan uobičajeni skok na tržištu roba. Riječ je o testu otpornosti globalne ekonomije na kombinaciju rata, uskih logističkih grla i međusobno ovisne infrastrukture.

Zašto je nafta opet glavna gospodarska priča

U posljednjih nekoliko godina činilo se da su tržišta donekle naučila živjeti s viškom političkog rizika, ratovima i prekidima opskrbnih lanaca. No razvoj događaja početkom ožujka 2026. podsjetio je koliko brzo energija ponovno postane središnja ekonomska tema. Kad cijena nafte skoči, to nije vijest rezervirana za financijske stranice. To je signal da će skuplji biti prijevoz ljudi i robe, da će industrija opreznije planirati proizvodnju, da će središnje banke pažljivije gledati inflaciju i da će kućanstva brže osjetiti pritisak na svakodnevnu potrošnju. Upravo zato tržišta danas ne prate samo vojna izvješća, nego i svaki podatak o tankerima, izvozu, alternativnim rutama i rezervama.

Nafta, dakle, ponovno diktira raspoloženje tržišta zato što u sebi spaja tri razine rizika odjednom: neposredni geopolitički šok, operativni problem fizičke isporuke i širi makroekonomski učinak na cijene i očekivanja. Dok god ostaje otvoreno pitanje sigurnosti Hormuškog tjesnaca i stabilnosti zaljevske infrastrukture, svaka nova eskalacija imat će snažan odjek daleko izvan regije. U takvim okolnostima energija ponovno postaje mjerilo globalne nesigurnosti, a cijena barela jedan od najvažnijih pokazatelja koliko duboko politička kriza ulazi u gospodarstvo.

Izvori:

• - International Energy Agency – pregled aktualne situacije na Bliskom istoku i učinaka na protok energije kroz Hormuški tjesnac (link)
• - International Energy Agency – podaci o prometu kroz Hormuški tjesnac, udjelu u svjetskoj pomorskoj trgovini naftom i ograničenim alternativnim rutama (link)
• - U.S. Energy Information Administration – analiza važnosti Hormuškog tjesnaca za globalnu trgovinu naftom i LNG-om (link)
• - U.S. Energy Information Administration – kratkoročna projekcija globalne ponude, potražnje i zaliha nafte za 2026. i 2027. (link)
• - European Central Bank – makroekonomske projekcije i utjecaj nižih energetskih pretpostavki na inflaciju u europodručju (link)
• - Associated Press – izvještaji o širenju sukoba od 28. veljače 2026. i regionalnim posljedicama za energetsku i vodnu infrastrukturu (link)
• - CME Group / tržišni podaci – službene kotacije i poravnanja futures ugovora na Brent za početak ožujka 2026. (link)