Nafta ostaje pod pritiskom zbog rata i izvozne nesigurnosti
Globalno tržište nafte ušlo je u novu fazu pojačane nestabilnosti u kojoj cijenu više ne određuju samo uobičajeni odnosi ponude i potražnje, nego prije svega sigurnost plovidbe i sposobnost proizvođača da fizički dopreme energente do kupaca. Strah od prekida opskrbe iz Perzijskog zaljeva ponovno je postao središnja tema financijskih tržišta, energetskih kompanija i industrijskih potrošača, a svaki novi signal o napadima na infrastrukturu, ograničenom prometu tankera ili poskupljenju osiguranja odmah se prelijeva na cijene sirove nafte, derivata i prijevoza. Takva reakcija nije iznenađenje jer je riječ o prostoru kroz koji prolazi jedan od najvećih dijelova svjetske trgovine naftom, pa i kratkotrajan poremećaj ondje može imati posljedice daleko izvan regije.
Najnoviji podaci potvrđuju da tržište ne reagira samo na geopolitičku neizvjesnost, nego na stvarne logističke teškoće. Međunarodna agencija za energiju upozorila je u ožujku da rat na Bliskom istoku stvara najveći poremećaj opskrbe u povijesti globalnog tržišta nafte. Prema toj procjeni, tokovi sirove nafte i naftnih proizvoda kroz Hormuški tjesnac pali su s približno 20 milijuna barela dnevno prije početka rata na tek mali dio tih količina, dok su zemlje Perzijskog zaljeva zbog zastoja u izvozu morale smanjiti proizvodnju za najmanje 10 milijuna barela dnevno. Tržište zato više ne promatra samo političke poruke i diplomatske najave, nego i operativnu stvarnost: koliko tankera doista prolazi, koliko je skladišnih kapaciteta ostalo slobodno i koliko će dugo proizvođači moći zadržavati naftu prije nego što budu prisiljeni dodatno rezati proizvodnju.
Hormuški tjesnac kao globalna točka ranjivosti
Hormuški tjesnac već desetljećima slovi kao jedan od najvažnijih energetskih koridora na svijetu, ali aktualna kriza pokazuje koliko je ta ovisnost i dalje velika unatoč pokušajima diverzifikacije. Američka Uprava za energetske informacije navodi da je u prvoj polovini 2025. kroz taj tjesnac prolazilo prosječno 20,9 milijuna barela nafte dnevno, što odgovara otprilike petini svjetske potrošnje naftnih tekućina i četvrtini ukupne pomorske trgovine naftom. Osim toga, kroz isti prolaz ide i više od petine svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom, ponajprije iz Katara prema azijskim tržištima. To znači da problem nije ograničen samo na benzin, dizel i petrokemijsku industriju, nego pogađa i elektroenergetske sustave, grijanje te troškove industrijske proizvodnje u uvoznim gospodarstvima.
Dodatni je problem to što alternativni pravci ne mogu u kratkom roku zamijeniti puni kapacitet Hormuškog tjesnaca. EIA procjenjuje da cjevovodi u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Iranu mogu zaobići samo dio volumena koji se inače izvoze morem. Drugim riječima, čak i kada proizvođači pokušaju preusmjeriti dio toka na kopnene pravce, ostaje velik dio nafte koji se bez sigurne plovidbe ne može normalno isporučiti. Upravo zato tržište nervozno reagira i na vijesti koje formalno ne znače potpuno zatvaranje prolaza. Dovoljno je da osiguravatelji povećaju premije, da brodari odgode ukrcaj ili da posade procijene rutu preopasnom, pa da se efekt na cijene pojavi gotovo trenutno.
Nisu presudni samo bareli, nego i spremnost brodara da plove
U aktualnoj fazi krize ključna razlika u odnosu na neke ranije poremećaje jest činjenica da problem nije isključivo fizičko oštećenje proizvodnih polja ili terminala. Velik dio napetosti proizlazi iz toga što brodari, osiguravatelji i trgovačke kuće moraju procijeniti koliki je rizik prolaska kroz područje u kojem postoji prijetnja napadima, ometanja navigacije i udara na civilne brodove. Međunarodna pomorska organizacija zbog toga je za 18. i 19. ožujka sazvala izvanredno zasjedanje svojega Vijeća posvećeno učincima situacije u Arabijskom moru, Omanskom zaljevu i području Perzijskog zaljeva, osobito oko Hormuškog tjesnaca. Organizacija je pritom upozorila da je pogođeno oko 20.000 pomoraca te da su zabilježeni i smrtni slučaj i ozljede članova posada na trgovačkim brodovima.
Ta humanitarna dimenzija izravno se pretvara u gospodarski problem. Kada sigurnost posade postane upitna, sloboda plovidbe prestaje biti samo pravno načelo i postaje konkretan trošak. Brodovi traže ratno osiguranje, posade dodatne naknade, a teret mora biti preusmjeren, odgođen ili poslan skupljim i duljim rutama. UNCTAD upozorava da takvi poremećaji ne podižu samo cijenu same nafte, nego i vozarine, cijene brodskog goriva i premije osiguranja. Zato svijet ne prati samo kretanje burzovnih ugovora na Brent i WTI, nego i cijene prijevoza koje kasnije ulaze u cijenu gotovo svake robe, od goriva do hrane.
Cijene skaču, ali i dalje ovise o trajanju krize
Rast cijena nafte u posljednjim tjednima pokazuje koliko je tržište osjetljivo na svaki novi razvoj događaja. EIA navodi da je spot cijena Brenta porasla s prosječnih 71 dolar po barelu 27. veljače na 94 dolara 9. ožujka, neposredno nakon početka vojne eskalacije 28. veljače. Međunarodna agencija za energiju potom je objavila da su cijene tijekom najnapetijih trenutaka trgovanja bile nadomak 120 dolara po barelu, da bi se naknadno spustile prema 92 dolara, ali i dalje ostale oko 20 dolara iznad razine s početka mjeseca. Takva dinamika govori da tržište ne ugrađuje samo trenutačni manjak fizičke ponude, nego i premiju za neizvjesnost, odnosno cijenu mogućnosti da se situacija dodatno pogorša.
Istodobno, EIA u svojoj kratkoročnoj prognozi pokušava zadržati nešto smireniji ton i polazi od pretpostavke da bi dio poremećaja mogao biti privremen. Prema toj procjeni, Brent bi u drugom tromjesečju 2026. mogao prosječno iznositi oko 91 dolar po barelu ako se plovidba postupno normalizira i ako se zatvorena proizvodnja počne vraćati na tržište. No ista institucija upozorava da je glavni rizik produljeno izbjegavanje prolaza kroz Hormuški tjesnac. Ako se takva situacija odulji, skladišta iza uskog grla brzo bi se mogla napuniti, a proizvođači bi morali dodatno smanjivati proizvodnju, što bi ponovno pojačalo pritisak na cijene.
Tržište više ne strahuje samo od sirove nafte
U javnosti se često govori prvenstveno o cijeni barela, ali aktualni poremećaj širi se i na druga tržišta koja su s energijom usko povezana. IEA naglašava da su izvoz rafiniranih proizvoda i ukapljenog naftnog plina iz Zaljeva gotovo stali, dok je više od 3 milijuna barela dnevno rafinerijskog kapaciteta u regiji već zatvoreno zbog napada i nemogućnosti izvoza. To znači da se ne sužava samo ponuda sirove nafte, nego i gotovih derivata koji su nužni za promet, zrakoplovstvo, grijanje i industriju. U praksi to povećava rizik da pojedina tržišta osjete nestašice ili snažniji rast cijena čak i ako se dio sirove nafte uspije preusmjeriti alternativnim kanalima.
UNCTAD dodatno upozorava da kroz Hormuški tjesnac prolazi i oko trećina svjetske pomorske trgovine gnojivima, približno 16 milijuna tona. Posljedica toga može biti rast cijena poljoprivrednih inputa, osobito u državama koje ionako imaju slab fiskalni prostor i snažno ovise o uvozu hrane, energije i gnojiva. Kad poskupi energija, poskupljuju prijevoz i proizvodnja, a kad poskupe plin i gnojiva, raste pritisak i na cijene hrane. Zato ova priča nije samo pitanje energetskog sektora, nego i šireg troškovnog vala koji može pogoditi kućanstva, poljoprivrednike i prerađivačku industriju.
OPEC+ je u krizu ušao s planom povećanja proizvodnje
Jedan od paradoksa aktualne situacije jest to što je tržište u rat ušlo s relativno drukčijim očekivanjima. OPEC+ je 1. ožujka objavio da osam zemalja sudionica nastavlja s postupnim ukidanjem dijela dobrovoljnih rezova proizvodnje te da će u travnju provesti prilagodbu od 206 tisuća barela dnevno. Poruka je bila da su temelji tržišta zdravi i da niske zalihe opravdavaju oprezno vraćanje dijela količina. Drugim riječima, neposredno prije nego što su logistički i sigurnosni poremećaji postali dominantna tema, proizvođači su signalizirali kontrolirano povećanje ponude i relativno stabilan pogled na tržište.
Upravo zbog toga aktualni šok djeluje još snažnije. Umjesto rasprave o tome hoće li tržište u drugoj polovini godine biti u blagom suficitu ili ravnoteži, fokus se prebacio na pitanje može li fizička nafta uopće doći do kupca. OPEC u svom mjesečnom izvješću za ožujak i dalje zadržava procjenu da će globalna potražnja za naftom u 2026. porasti za solidnih 1,4 milijuna barela dnevno, što pokazuje da organizacija i dalje računa na razmjerno snažnu potrošnju, osobito izvan OECD-a. No ratni poremećaji sada su zasjenili standardnu raspravu o temeljima ponude i potražnje, jer se tržište u kratkom roku više bavi protočnošću koridora nego dugoročnim ravnotežama.
IEA i države potrošači pokušavaju ublažiti šok
Kako bi ograničile udar na tržište, članice Međunarodne agencije za energiju 11. ožujka jednoglasno su odlučile staviti na raspolaganje 400 milijuna barela iz hitnih rezervi. Riječ je o najvećem koordiniranom oslobađanju zaliha u povijesti IEA-e. Sama odluka važna je iz dva razloga. Prvi je psihološki: tržištu se šalje signal da najveće potrošačke zemlje neće pasivno promatrati rast cijena i poremećaj opskrbe. Drugi je praktični: dodatni bareli iz rezervi mogu ublažiti kratkoročne nestašice i dati kupcima vremena dok se ne vidi hoće li se plovidba normalizirati ili će poremećaj potrajati.
No ni takav potez ne može u potpunosti ukloniti problem. Strateške rezerve mogu pomoći u prijelaznom razdoblju, ali ne mogu trajno zamijeniti redoviti izvoz iz regije koja ostaje ključna za svjetsko tržište. Osim toga, ako je usko grlo u tankerskom prometu, dio rezervi može stabilizirati cijene i raspoloživost u potrošačkim zemljama, ali ne može riješiti činjenicu da proizvođači u Zaljevu ne mogu nesmetano izvesti vlastitu naftu. Zato će učinkovitost te mjere ovisiti o trajanju krize i brzini kojom se može obnoviti minimalno sigurna plovidba.
Azija je najizloženija, ali posljedice su globalne
Iako se na prvi pogled čini da su najpogođenije zemlje neposredno vezane uz Perzijski zaljev, podaci pokazuju da je krug izloženih mnogo širi. Prema EIA-i, čak 89 posto sirove nafte i kondenzata koji su u prvoj polovini 2025. prolazili Hormuškim tjesnacem odlazilo je prema azijskim tržištima, pri čemu su Kina, Indija, Japan i Južna Koreja zajedno činili gotovo tri četvrtine tih tokova. To znači da bi produljeni zastoji ili drastično više cijene prijevoza najprije pogodili azijske uvoznike, njihove rafinerije i industrijske lance, a zatim se kroz više cijene robe i slabiji rast prelili i na ostatak svijeta.
No učinak nije ograničen na uvoznike nafte. Ako porastu troškovi prijevoza, osiguranja i brodskog goriva, skuplji postaje širok spektar roba koje nemaju izravne veze s energetikom. UNCTAD zato upozorava da su posebno ranjive zemlje u razvoju koje već imaju visoke troškove zaduživanja, ograničen proračunski prostor i izraženu ovisnost o uvozu osnovnih proizvoda. U takvom okruženju i relativno kratak šok može prouzročiti osjetan rast troškova života, pritisak na subvencije za gorivo ili hranu te pogoršanje vanjskotrgovinskih bilanci.
Koliko dugo nafta može ostati pod pritiskom
Odgovor na to pitanje zasad ne ovisi toliko o klasičnim tržišnim modelima koliko o sigurnosnoj situaciji na moru i političkom razvoju sukoba. Ako se tranzit kroz Hormuški tjesnac barem djelomično oporavi, dio današnje premije za rizik mogao bi se postupno ispuhati, a cijene bi se mogle vratiti bliže razinama koje odražavaju temeljni odnos globalne ponude i potražnje. IEA i EIA u svojim analizama i dalje polaze od pretpostavke da bi tijekom 2026. ukupna globalna opskrba, uz rast izvan OPEC+, dugoročno mogla biti dostatna ako se izvanredni poremećaj ne pretvori u trajno stanje.
Ako se, međutim, napadi nastave, ako brodari i dalje budu izbjegavali prolaz ili ako dođe do novih udara na energetsku infrastrukturu, tržište će ostati pod pritiskom i ući u fazu u kojoj više ne poskupljuje samo nafta, nego i čitav niz troškova vezanih uz njezino kretanje od bušotine do krajnjeg potrošača. U tom scenariju energija bi ostala glavni pokretač dnevne nervoze na financijskim tržištima, a posljedice bi se osjećale daleko izvan zaljevskih luka: na benzinskim postajama, u troškovima proizvodnje, cijenama hrane i procjenama gospodarskog rasta. Upravo zato nafta i dalje ostaje pod pritiskom rata i izvozne nesigurnosti, a globalno gospodarstvo ponovno podsjeća koliko su sigurnost plovidbe i dostupnost energije nerazdvojni.
Izvori:- Međunarodna agencija za energiju (IEA) – ožujsko izvješće o tržištu nafte s procjenom najvećeg poremećaja opskrbe u povijesti tržišta, kretanju cijena i smanjenju proizvodnje (link)- Međunarodna agencija za energiju (IEA) – odluka članica o puštanju 400 milijuna barela iz hitnih rezervi radi ublažavanja poremećaja opskrbe (link)- U.S. Energy Information Administration (EIA) – kratkoročni pregled globalnog tržišta nafte s procjenom Brenta i rizika produljenog poremećaja prolaza kroz Hormuški tjesnac (link)- U.S. Energy Information Administration (EIA) – analiza svjetskih naftnih uskih grla s podacima o volumenu nafte i LNG-a koji prolaze Hormuškim tjesnacem te ograničenjima alternativnih pravaca (link)- Međunarodna pomorska organizacija (IMO) – pregled sigurnosne situacije za plovidbu, pomorce i trgovačke brodove u području Hormuškog tjesnaca (link)- Međunarodna pomorska organizacija (IMO) – izjava glavnog tajnika o napadima na civilnu plovidbu i poziv na poštovanje slobode navigacije (link)- UN Trade and Development (UNCTAD) – procjena posljedica poremećaja u Hormuškom tjesnacu za trgovinu, vozarine, gnojiva i ranjiva gospodarstva (link)- Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) – odluka osam članica OPEC+ o postupnom vraćanju dijela proizvodnje i naglasku na tržišnoj stabilnosti (link)- OPEC Monthly Oil Market Report – procjena rasta globalne potražnje za naftom u 2026. za 1,4 milijuna barela dnevno (link)
Kreirano: utorak, 17. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini