Novi američki tarifni val ponovno trese svjetsku trgovinu
Washington je u samo dva dana otvorio novi ciklus trgovinskih istraga koji bi mogao prerasti u još jedan val američkih carina prema širokom krugu partnera, od Europske unije i Kanade do niza azijskih izvoznika. U središtu poteza američke administracije nisu samo Kina i stari trgovinski sporovi, nego znatno širi popis gospodarstava koja Washington sada povezuje s viškovima industrijskih kapaciteta, državnim potporama, pritiskom na cijene rada i nedovoljno strogim mjerama protiv robe proizvedene prisilnim radom. Time se trgovinska politika Sjedinjenih Država ponovno vraća u samo središte globalnog gospodarskog rizika, u trenutku kada su lanci opskrbe i dalje osjetljivi, inflacijski pritisci nisu potpuno nestali, a kompanije još nisu završile prilagodbu na prethodni ciklus carinskih udara.
Novi potezi američkog Ureda trgovinskog predstavnika, USTR-a, dolaze nakon važnog pravnog i političkog obrata u Washingtonu. Nakon što je američki Vrhovni sud u veljači srušio dio ranijih carinskih mjera donesenih na temelju izvanrednih predsjedničkih ovlasti, administracija predsjednika Donalda Trumpa krenula je tražiti nove pravne osnove za nastavak iste politike. U praksi to znači da se cilj nije promijenio, ali su se promijenili instrumenti. Umjesto oslanjanja na hitne predsjedničke ovlasti, Washington sada aktivira Section 301 iz Trgovinskog zakona iz 1974., mehanizam koji dopušta istrage protiv, kako američka strana tvrdi, nepravednih, nerazumnih ili diskriminatornih praksi stranih vlada koje opterećuju američku trgovinu.
Dva vala istraga u dva dana
Dana 11. ožujka 2026. USTR je pokrenuo istrage protiv 16 gospodarstava, uključujući Europsku uniju, Japan, Indiju, Meksiko, Južnu Koreju, Tajvan, Vijetnam i Kinu, zbog onoga što Washington naziva strukturnim viškovima kapaciteta i proizvodnje u nizu proizvodnih sektora. Na ilustrativnom popisu sektora nalaze se aluminij, automobili, baterije, kemikalije, elektronika, strojevi, robotika, poluvodiči, brodovi, solarni moduli, čelik i transportna oprema. USTR tvrdi da u tim područjima pojedine zemlje ili blokovi održavaju proizvodnju iznad tržišnih potreba, često uz subvencije, povlašteno financiranje, državne kompanije, slabu zaštitu rada ili okoliša i druge oblike intervencije koji, prema američkom tumačenju, potiskuju konkurenciju i otežavaju povrat proizvodnje u SAD.
Već 12. ožujka uslijedio je još širi korak. USTR je otvorio čak 60 istraga usmjerenih na zemlje za koje smatra da nisu uspostavile ili učinkovito provele zabranu uvoza robe proizvedene prisilnim radom. Na tom popisu su Europska unija, Kanada, Ujedinjena Kraljevina, Japan, Meksiko, Indija, Brazil, Australija, Južna Koreja, Švicarska, Norveška, Turska, Tajvan i niz drugih partnera. Američka administracija tvrdi da te zemlje zajedno pokrivaju više od 99 posto američkog uvoza iz 2024. godine, što pokazuje da se ne radi o ciljanoj akciji protiv nekolicine država, nego o zahvatu koji potencijalno obuhvaća gotovo cjelokupan uvozni prostor važan za američko tržište.
USTR je za istrage o prisilnom radu otvorio rok za javne komentare do 15. travnja, a javna saslušanja trebala bi početi 28. travnja. Za istrage o viškovima kapaciteta javne komentare prima od 17. ožujka, dok su saslušanja najavljena od 5. svibnja. Sama činjenica da su rokovi postavljeni ubrzano govori da Washington ne želi dug, akademski proces, nego relativno brz politički i regulatorni manevar koji bi mu omogućio da do ljeta ponovno postavi čvršći carinski režim.
Zašto je ovaj potez važan upravo sada
U pozadini svega je i privremena američka uvozna pristojba od 10 posto koju je predsjednik Trump proglasio 20. veljače 2026. pozivajući se na section 122 istog zakona. Prema tekstu predsjedničke proklamacije, ta mjera se primjenjuje na velik dio uvoza u SAD, uz niz izuzetaka, i vrijedi od 24. veljače do 24. srpnja 2026., osim ako prije toga ne bude suspendirana, izmijenjena ili ukinuta. Važno je naglasiti da je riječ o vremenski ograničenom instrumentu. Upravo zato nova serija istraga djeluje kao pokušaj stvaranja dugoročnije i pravno otpornije zamjene za ranije carine koje su pale na sudu.
Američka administracija time istodobno šalje nekoliko poruka. Prva je domaća: Bijela kuća želi pokazati da nije odustala od industrijske zaštite, povratka proizvodnje i agresivnijeg pristupa trgovinskim partnerima. Druga je međunarodna: čak i ako sudovi ograniče jednu vrstu carinskih ovlasti, Washington će posegnuti za drugom. Treća je pregovaračka: i postojeći dogovori sa saveznicima i partnerima mogu ostati na stolu, ali će se odsad promatrati kroz prizmu novih istraga, novih prijetnji carinama i novih političkih uvjeta.
To stvara dodatnu neizvjesnost upravo zato što se 2025. i početkom 2026. već činilo da se dio trgovinskih odnosa stabilizirao kroz političke dogovore o recipročnim tarifama i pristupu tržištu. Sada se pokazuje da ti dogovori nisu nužno kraj priče. Prema izjavama američkog trgovinskog predstavnika Jamiesona Greera, osnovni politički cilj ostaje isti, a pravni alat može se mijenjati ovisno o odlukama sudova i drugim okolnostima. Drugim riječima, partneri SAD-a više ne mogu računati da će jednom dogovoreni okvir automatski jamčiti dugotrajnu predvidljivost.
Što Washington zapravo stavlja na teret partnerima
U istrazi o industrijskim viškovima kapaciteta američka strana ne govori samo o klasičnim subvencijama. U službenim dokumentima navodi se cijeli paket mogućih praksi: poticanje izvoza neovisno o stvarnoj tržišnoj potražnji, subvencionirani krediti, represija nad plaćama, nekomercijalno ponašanje državnih ili državom kontroliranih poduzeća, trajne barijere pristupu domaćem tržištu, nedostatna zaštita rada i okoliša, pa čak i monetarne i valutne politike. To je široko postavljen okvir koji Washingtonu ostavlja velik manevarski prostor da gotovo svaku industrijsku politiku stranih država prikaže kao element nepoštene konkurencije.
Kod prisilnog rada argument je formalno moralno i pravno snažniji, ali i tu se krije važna geopolitička računica. USTR se poziva na dugu američku zabranu uvoza robe proizvedene prisilnim radom te na podatke Međunarodne organizacije rada, prema kojima je 2021. godine oko 28 milijuna ljudi u svijetu bilo u prisilnom radu. Američka logika glasi da roba proizvedena pod takvim uvjetima ima umjetno niže troškove i zato nepravedno potiskuje američke proizvođače i radnike. Međutim, uključivanje Europske unije, Kanade i drugih saveznika u isti paket istraga pokazuje da cilj nije samo zaštita ljudskih prava ili suzbijanje spornih lanaca nabave, nego i otvaranje novog pravnog puta za šire trgovinske pritiske.
To je posebno osjetljivo jer su i EU i Kanada posljednjih godina same pooštravale pravila protiv prisilnog rada u opskrbnim lancima. Europska komisija navodi da je uredba EU-a o prisilnom radu stupila na snagu u prosincu 2024., da države članice moraju imenovati nadležna tijela do 14. prosinca 2025. te da će se zabrana primjenjivati od 14. prosinca 2027. Kanada, sa svoje strane, podsjeća da je još u srpnju 2020. uvela zabranu uvoza robe proizvedene prisilnim radom, a od siječnja 2024. na snazi joj je i Zakon o borbi protiv prisilnog rada i dječjeg rada u opskrbnim lancima. Upravo zato će USTR-ova tvrdnja da partneri nisu usvojili i učinkovito proveli zabranu uvoza robe proizvedene prisilnim radom vjerojatno biti jedna od ključnih točaka budućih diplomatskih i pravnih sporova.
Rizik za lance opskrbe i cijene
Za kompanije i tržišta najvažnije pitanje nije samo hoće li nove carine doista biti uvedene, nego i koliko će širok biti njihov obuhvat. Ako istrage po Section 301 završe preporukama za dodatne carine, učinak se neće zaustaviti na carinskim terminalima. Najprije bi pod pritiskom bili uvoznici i industrije koje ovise o komponentama, strojevima, metalima, elektronici, baterijama, vozilima i drugoj robi obuhvaćenoj spornim sektorima. Zatim bi trošak krenuo prema proizvođačima, distributerima i krajnjim kupcima. U konačnici, dio tereta mogao bi završiti u maloprodajnim cijenama, a dio u nižim maržama poduzeća i odgođenim investicijama.
Analize The Budget Laba pri Sveučilištu Yale pokazuju da američke carine i odmazde trgovinskih partnera i dalje imaju mjerljiv makroekonomski učinak. U procjeni objavljenoj 9. ožujka 2026. ta institucija navodi da tadašnja struktura američkih carina, uključujući i privremene mjere iz veljače, u kratkom roku implicira rast potrošačkih cijena od oko 0,6 posto, uz pad realnog dohotka prosječnog kućanstva i slabiji dugoročni BDP. To ne znači da bi isti učinak automatski proizvele baš ove nove istrage, ali jasno pokazuje da trgovinska politika više nije apstraktna tema za diplomatske pregovore, nego konkretan kanal kroz koji se političke odluke prelijevaju na kućne budžete, industrijske planove i troškove financiranja.
Dodatni problem je što se ovaj ciklus otvara u trenutku kada globalne kompanije već žive s višestrukim izvorima poremećaja: geopolitičkim napetostima, promjenama transportnih ruta, skupljim osiguranjem tereta, opreznijim bankarskim financiranjem i pritiskom da istodobno diversificiraju nabavu i smanjuju troškove. Novi američki tarifni val zato ne pogađa samo izravni uvoz u SAD. On tjera multinacionalne kompanije da ponovno preispituju gdje proizvode, gdje skladište, kako ugovaraju dugoročne isporuke i koliko su spremne platiti premiju za veću predvidljivost.
Šira slika: trgovinski sporovi više nisu samo američko-kineska priča
Jedna od važnijih promjena u odnosu na ranije faze trgovinskih sukoba jest to što se krug potencijalno pogođenih partnera snažno proširio. U ranijim javnim raspravama trgovinska napetost često se svodila na suparništvo Washingtona i Pekinga. Sada je jasno da američka administracija u istu logiku ubacuje i Europsku uniju, Kanadu, Japan, Južnu Koreju, Meksiko, Tajvan, Singapur, Švicarsku i druge ekonomije koje su inače saveznici SAD-a ili duboko integrirani partneri u proizvodnim i tehnološkim lancima.
To je važno i politički i gospodarski. Politički zato što raste mogućnost da se trgovinska politika sve manje vodi unutar klasične podjele na saveznike i suparnike, a sve više prema jednostavnom kriteriju američkog industrijskog interesa. Gospodarski zato što su upravo saveznici i partnerske ekonomije često ključni dobavljači naprednih komponenti, industrijske opreme, automobilske tehnologije, kemikalija i farmaceutskih inputa. Svako dodatno poskupljenje ili administrativna neizvjesnost u tom prostoru može proizvesti širi efekt od carinskog udara usmjerenog isključivo prema Kini.
Vrijedi pritom imati na umu i stanje same američke vanjskotrgovinske bilance. Prema podacima američkog Ureda za ekonomsku analizu i Popisnog ureda, američki deficit u robnoj i uslužnoj razmjeni u prosincu 2025. narastao je na 70,3 milijarde dolara, nakon 53 milijarde dolara u studenome. Američka administracija upravo takve brojke koristi kao argument da postojeći trgovinski odnosi i dalje nisu dovoljno uravnoteženi. No protivnici novog carinskog vala upozoravaju da carine same po sebi ne rješavaju strukturne uzroke deficita te da često više djeluju kao porez na uvoz nego kao precizan razvojni alat.
Što mogu učiniti EU, Kanada i ostali partneri
Europska unija i Kanada sada imaju nekoliko mogućih odgovora, ali nijedan nije jednostavan. Prvi je pravni i tehnički: u konzultacijama i javnim raspravama pokušati dokazati da njihove politike protiv prisilnog rada već postoje i da američke optužbe nisu utemeljene na punoj slici regulatornog okvira. Drugi je diplomatski: pokušati ograničiti opseg mogućih američkih mjera kroz pregovore prije nego što istrage prerastu u carine. Treći je politički: pripremiti vlastite odgovore ako Washington ipak uvede nove pristojbe.
No problem je u tome što sama prijetnja carinama već proizvodi učinak, čak i prije nego što stupi na snagu. Tvrtke ne čekaju nužno posljednji pravni akt kako bi promijenile kalkulacije. Dovoljno je da procijene kako raste vjerojatnost carina pa da ubrzaju uvoz prije mogućeg poskupljenja, odgode nove ugovore, prebace dio narudžbi ili traže alternativne dobavne pravce. Zbog toga se trgovinske istrage često pretvaraju u tržišni događaj prije nego što postanu formalna carinska mjera.
Upravo je zato ovaj razvoj događaja važan i za Europu, pa i za Hrvatsku, iako nisu sve posljedice izravne i trenutačne. Kada se američka trgovinska politika zaoštri prema Europskoj uniji, učinak se ne svodi samo na transatlantsku statistiku. Posredno mogu biti pogođeni europski proizvođači koji izvoze komponente u njemačku, talijansku ili francusku industriju, logističke kompanije koje servisiraju promijenjene tokove robe, ali i cijene sirovina, metala i industrijskih inputa na širem tržištu. U svijetu visoko povezanih lanaca opskrbe veliki trgovinski spor rijetko ostaje zatvoren unutar granica dviju strana.
Sljedeći mjeseci bit će presudni
Od 17. ožujka počinje podnošenje komentara za istrage o industrijskim viškovima kapaciteta, od 15. travnja istječe rok za komentare u predmetima prisilnog rada, a krajem travnja i početkom svibnja kreću javna saslušanja. To znači da će sljedećih nekoliko tjedana biti razdoblje intenzivnog lobiranja, diplomatskih kontakata i pokušaja da se američku administraciju uvjeri kako dio partnera ne treba staviti u isti koš s najspornijim praksama globalne trgovine. Hoće li to uspjeti, trenutačno nije jasno.
Ono što je već sada jasno jest da je Washington otvorio novi front u globalnoj trgovini i da više nije riječ samo o simboličnoj političkoj poruci. Ako se iz ovih istraga izrode nove carine, svjetsko gospodarstvo moglo bi ući u još jednu rundu poskupljenja, prilagodbi lanaca opskrbe i političkih odmazdi. A i ako do formalnih mjera ne dođe u punom opsegu, sama činjenica da SAD ponovno stavlja carine u središte svoje ekonomske strategije dovoljna je da svjetska trgovina uđe u novo razdoblje opreza, neizvjesnosti i obrambenih poteza.
Izvori:- USTR – službena objava o pokretanju istraga zbog strukturnih viškova kapaciteta i proizvodnje u proizvodnim sektorima (link)
- USTR – službena objava o pokretanju 60 istraga povezanih s mjerama protiv robe proizvedene prisilnim radom (link)
- Bijela kuća – proklamacija o privremenoj uvoznoj pristojbi od 10 posto i njezinu trajanju do 24. srpnja 2026. (link)
- USTR – izjava nakon odluke Vrhovnog suda o ranijim tarifama i najava korištenja alternativnih alata trgovinske politike (link)
- AP – pregled novog američkog tarifnog pristupa, rokovi i obuhvat pogođenih partnera (link)
- Europska komisija – pregled uredbe EU-a o zabrani proizvoda nastalih prisilnim radom i rokovima provedbe (link)
- Vlada Kanade – pregled kanadske zabrane uvoza robe proizvedene prisilnim radom i povezanih mjera (link)
- ILO – globalne procjene o 28 milijuna ljudi u prisilnom radu 2021. godine (link)
- BEA i U.S. Census Bureau – podaci o američkom deficitu u robnoj i uslužnoj razmjeni za prosinac 2025. (link)
- The Budget Lab at Yale – procjena učinaka carina na cijene, dohodak kućanstava i rast gospodarstva (link)
Kreirano: petak, 13. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini