Rat s Iranom ulazi u novu fazu: Bliski istok suočen s regionalnim potresom bez jasnog diplomatskog izlaza
Otvoreni sukob između Irana, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država početkom ožujka prerastao je iz niza pojedinačnih udara u širu sigurnosnu krizu koja zahvaća gotovo cijeli Bliski istok. Prema službenim izjavama međunarodnih institucija i vodećih svjetskih agencija, vojna djelovanja više nisu ograničena na simbolične ili strogo taktičke ciljeve, nego zahvaćaju vojnu infrastrukturu, energetske objekte, pomorske pravce i logističke točke od presudne važnosti za svakodnevno funkcioniranje regije. Time se dramatično povećava rizik od dugotrajnog rata iscrpljivanja u kojemu više nije presudno samo pitanje vojne nadmoći, nego i pitanje izdržljivosti država, gospodarstava i civilnih sustava.
Do 08. ožujka 2026. postalo je jasno da se posljedice ne zaustavljaju na bojištima ni na kartama vojnih planera. Napetosti se prelijevaju na cijene nafte i plina, na sigurnost plovidbe kroz Hormuški tjesnac, na civilni zračni promet, na opskrbne lance i na diplomatske odnose između zapadnih država, arapskih monarhija Perzijskog zaljeva i međunarodnih organizacija. U takvom ozračju svaka nova raketa, svaki napad dronom i svaka odluka o zatvaranju zračnog prostora ili preusmjeravanju brodova dobivaju težinu širu od trenutačne vojne koristi. Kriza se sve manje može promatrati kao izolirani obračun triju aktera, a sve više kao regionalni sigurnosni potres s globalnim gospodarskim posljedicama.
Od ograničene eskalacije do otvorenog regionalnog sukoba
Prema dostupnim informacijama iz Ujedinjenih naroda, Međunarodne agencije za atomsku energiju i američke administracije, otvorena faza sadašnjeg sukoba ubrzano je eskalirala krajem veljače i početkom ožujka. U Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda više je država upozorilo da su američki i izraelski udari na Iran, kao i iranski odgovori na američke baze u zaljevskim državama, otvorili mogućnost širenja rata daleko izvan početnog okvira. Time je potvrđeno ono o čemu su analitičari govorili godinama: takozvani “sivi rat”, vođen posredno preko saveznika, milicija, kibernetičkih operacija i povremenih ciljanih likvidacija, mogao bi u jednom trenutku prerasti u izravni sukob s nepredvidivim posljedicama. Taj trenutak, sudeći po svemu, sada je nastupio.
Problem za međunarodnu zajednicu nije samo u intenzitetu udara, nego i u promjeni same logike sukoba. Kad se vojne operacije prošire na energetsku infrastrukturu, pomorski promet i strateške logističke točke, granica između vojne i gospodarske destabilizacije postaje sve tanja. Zato aktualna faza sukoba više ne djeluje kao kratka epizoda odmazde, nego kao početak duljeg razdoblja povišenog nasilja u kojemu se vojni pritisak koristi i za ekonomsko iscrpljivanje protivnika. U takvom modelu ratovanja politički prostor za pregovore najčešće se sužava upravo onda kada su pregovori najpotrebniji.
Što želi Washington, a što poručuje Teheran
Američki državni tajnik Marco Rubio izjavio je početkom ožujka da je cilj američke operacije uklanjanje prijetnje koju predstavljaju iranske balističke rakete kratkog dometa i aktivnosti iranske mornarice prema američkim pomorskim sredstvima. Ta formulacija važna je zato što pokazuje da Washington pokušava svoju ulogu predstaviti kao vojno ograničenu i usmjerenu na specifične sigurnosne prijetnje, a ne kao početak totalnog rata protiv Irana. No u praksi je granicu između “ograničene operacije” i šireg regionalnog rata teško održati kada druga strana odgovara napadima na američke interese i kada se nestabilnost prelijeva na susjedne države.
S druge strane, Teheran nastoji pokazati da raspolaže kapacitetom za odgovor koji ne mora biti linearan ni neposredan. Iranska strategija već godinama počiva na kombinaciji vlastitih projektila i dronova, djelovanja savezničkih mreža te mogućnosti da ugrozi prometne i energetske točke od međunarodnog značaja. Upravo zato strah u Washingtonu i regionalnim prijestolnicama ne proizlazi samo iz mogućnosti novih izravnih udara na američke baze, nego i iz scenarija u kojemu bi Iran pojačao pritisak na pomorske putove, energetska postrojenja ili saveznike SAD-a u širem zaljevskom prostoru. Takav odgovor ne bi nužno promijenio vojni odnos snaga na terenu, ali bi mogao povećati politički i gospodarski trošak rata.
Nuklearna dimenzija dodatno pojačava zabrinutost
Jedan od najozbiljnijih aspekata aktualne krize odnosi se na nuklearni i radiološki rizik. Međunarodna agencija za atomsku energiju priopćila je da je odmah nakon vojnih napada aktivirala svoje mehanizme za procjenu mogućih radioloških izvanrednih situacija povezanih s operacijama na teritoriju Irana. Sama činjenica da IAEA u ovom trenutku naglašava praćenje mogućih radioloških posljedica govori koliko je kriza opasna. Čak i kada pojedini udari nisu usmjereni na izazivanje nuklearne katastrofe, napadi u blizini osjetljive infrastrukture ili poremećaji u komunikaciji i nadzoru povećavaju opasnost od pogreške, dezinformacije ili nenamjernog incidenta.
To je ujedno i razlog zbog kojega pitanje iranskog nuklearnog programa ponovno dolazi u prvi plan međunarodne diplomacije. U trenucima kada se vodi otvoreni rat, prostor za inspekcije, provjeru stanja na terenu i tehničku suradnju dodatno se sužava. Posljedica je opasan paradoks: što je više vojne sile na terenu, to je manje pouzdanih kanala za neovisnu provjeru onoga što se doista događa s osjetljivim postrojenjima, zalihama i nadzornim mehanizmima. Upravo zbog toga diplomatski neuspjeh više nije samo politički problem, nego i sigurnosni rizik sa širim međunarodnim implikacijama.
Hormuški tjesnac kao točka globalne nervoze
Među najosjetljivijim posljedicama sukoba izdvojila se sigurnost plovidbe kroz Hormuški tjesnac, jedan od ključnih svjetskih pomorskih prolaza za energente. Međunarodna pomorska organizacija upozorila je da su u napadima na trgovačke brodove zabilježeni poginuli i ozlijeđeni pomorci te je posebno naglasila da napadi na civilnu plovidbu nisu prihvatljivi ni pod kakvim okolnostima. Organizacija je istodobno pozvala brodarske tvrtke na krajnji oprez i poručila da bi plovila, gdje je to moguće, trebala izbjegavati prolazak pogođenim područjem dok se sigurnosni uvjeti ne poprave. Takva formulacija nije rutinska diplomatska fraza, nego izravna potvrda da je pomorski promet ušao u zonu ozbiljnog rizika.
Učinak se odmah vidio na tržištu i u logistici. Prema podacima koje prenosi Associated Press, brodovi koji prevoze oko 20 milijuna barela nafte dnevno ostali su blokirani ili ozbiljno ometeni u pokušajima prolaska kroz Perzijski zaljev i Hormuški tjesnac. To nije samo pitanje cijene sirove nafte, nego i pitanje osiguranja plovidbe, raspoloživosti tankera, sigurnosti posada i rokova isporuke. Kad tržište procijeni da prolaz kroz jednu od najvažnijih energetskih točaka svijeta više nije predvidiv, reagira brzo i nervozno. Upravo zato aktualni skok cijena energenata nije tek kratkoročna psihološka reakcija, nego signal da ulagači i logistički sektor računaju s mogućnošću duljih poremećaja.
Nafta iznad 90 dolara i pritisak na gospodarstva
Rat se već osjetio i u cijenama. Prema izvješćima Associated Pressa, američka sirova nafta krajem tjedna premašila je 90 dolara po barelu, dok je Brent dosegnuo više od 92 dolara. U samo nekoliko dana tržište je reagiralo snažnim rastom zbog bojazni da će poremećaji u transportu i oštećenja infrastrukture smanjiti dostupnu ponudu. Takva kretanja posebno su osjetljiva za Europu i Aziju, koje su snažnije vezane uz uvoz energenata iz bliskoistočne regije. Kada uz rast cijene sirove nafte istodobno poskupe dizel i mlazno gorivo, posljedice se prenose na promet, industriju i kućne budžete.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se u ratnim okolnostima tržišni poremećaji ne mjere samo količinom izgubljene proizvodnje, nego i razinom rizika. Čak i kada proizvodnja u nekoj državi formalno nije potpuno zaustavljena, dovoljna je procjena da su transportni pravci, terminali ili osiguravateljski aranžmani nesigurni pa da cijena skoči. Zato gospodarski analitičari upozoravaju da bi produljena nestabilnost mogla djelovati poput inflacijskog šoka u razdoblju kada se mnoga gospodarstva još oporavljaju od prethodnih kriza. Drugim riječima, Bliski istok ponovno postaje izvor rizika koji se ne zadržava unutar regije nego se vrlo brzo pretače u globalni račun za energiju, prijevoz i robu široke potrošnje.
Zračni promet i opskrbni lanci već osjećaju posljedice
Jednako važan signal dolazi iz zračnog prometa. Nakon udara i protunapada više je zemalja privremeno zatvaralo ili ograničavalo zračni prostor, a brojne međunarodne kompanije obustavljale su, preusmjeravale ili odgađale letove preko dijelova Bliskog istoka. Reuters je još 28. veljače izvijestio da je zračni prostor iznad Irana praktički opustio, dok su prijevoznici preko noći morali prilagođavati rute. Kasnija izvješća pokazala su da se poremećaji nisu zadržali samo na prvim danima krize, nego su ostavili tisuće putnika blokiranima i povećali troškove zračnog prometa na rutama između Europe, Azije i Zaljeva. Kada se tome pridodaju skuplje gorivo i veći sigurnosni troškovi, jasno je da rat ima neposredan učinak i na civilno putovanje i na teretni promet.
To je osobito važno za gospodarstvo jer se poremećaji u zračnom prometu često ne vide odmah u statistici, ali se brzo osjete u isporukama, kašnjenjima i cijenama. Mnogi međunarodni opskrbni lanci već su oslabljeni ranijim krizama, pa svako novo zatvaranje važnih prometnih koridora povećava osjetljivost tržišta. U tom smislu rat s Iranom nije samo sigurnosna priča, nego i logistička priča. Svaki preusmjereni avion i svaki tanker koji čeka sigurnosnu procjenu šalju poruku da se regionalni sukob pretvara u globalni trošak.
Arapske države Zaljeva između osude i straha od širenja sukoba
Posebno je znakovito kako reagiraju arapske države Zaljeva. Sjedinjene Američke Države, Bahrein, Jordan, Kuvajt, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su zajedničku izjavu o nedavnim iranskim raketnim i dron-napadima u regiji. Sama činjenica da su te države nastupile koordinirano pokazuje koliko je snažan strah od prelijevanja sukoba na njihov teritorij i infrastrukturu. Istodobno, većina njih nastoji izbjeći scenarij u kojemu bi postale izravno ratno poprište ili baza iz koje bi se sukob dodatno širio. Njihov položaj zato je izrazito složen: sigurnosno su povezane sa SAD-om, ekonomski ovise o stabilnosti energetskog izvoza i transporta, a politički moraju voditi računa o tome da regionalni rat ne ugrozi vlastitu unutarnju stabilnost.
Upravo ta dvojnost čini sadašnju krizu posebno opasnom. Ako zaljevske monarhije procijene da više ne mogu ostati po strani, sukob bi se mogao dodatno proširiti i institucionalizirati kroz nove vojne aranžmane, dodatne protuzračne aktivnosti i još snažnije uključivanje regionalnih aktera. Ako pak budu forsirale smirivanje i ograničavanje štete, mogu se naći pod pritiskom i Washingtona i Teherana. U oba slučaja prostor za neutralnost postaje uži nego prije, a to znači da svaki novi napad može imati veći politički odjek nego što bi ga imao u ranijim fazama napetosti.
Ujedinjeni narodi traže hitnu deeskalaciju, ali diplomatski izlaz još nije vidljiv
Na izvanrednoj sjednici Vijeća sigurnosti glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres upozorio je da aktualna vojna eskalacija prijeti širim ratom na Bliskom istoku te je pozvao na deeskalaciju, trenutačni prekid vatre i povratak pregovorima. No problem međunarodne diplomacije jest u tome što poziv na pregovore ne znači i postojanje realnog pregovaračkog okvira. Nakon izravnih udara, protuudara i sve vidljivijih posljedica za civilni promet, energiju i sigurnost regije, političko povjerenje između glavnih aktera dodatno je urušeno. Svatko od njih sada najprije pokušava popraviti vlastitu stratešku poziciju na terenu, a tek onda govoriti o diplomaciji.
To ne znači da je diplomatski izlaz nemoguć, ali znači da je trenutačno slabije vidljiv nego u ranijim krizama. Pregovori traže minimalnu razinu zajedničkog interesa i predvidivosti, a upravo toga sada nedostaje. Izraelu je prioritet smanjiti iranske vojne i potencijalno nuklearne kapacitete, Washington nastoji spriječiti daljnje ugrožavanje svojih baza i pomorskih interesa, dok Teheran želi pokazati da neće prihvatiti udare bez cijene za protivnike. U takvoj trokutastoj dinamici i najmanja pogrešna procjena može proizvesti novu rundu nasilja. Zato je međunarodna zabrinutost opravdana: rat može potrajati i bez formalne objave šire kampanje, jednostavno nizom uzajamnih udara koji stalno podižu uloge.
Najveća neizvjesnost: hoće li Teheran odgovor proširiti na američke interese
Ključno pitanje sljedećih dana bit će opseg i oblik iranskog odgovora prema američkim interesima u regiji. To ne mora značiti samo napade na baze. Mogući su i pritisci na pomorske koridore, ciljanje logističkih čvorišta, nove asimetrične operacije ili aktiviranje mreža koje Iran godinama održava izvan svojih granica. Upravo zato mnogi promatrači upozoravaju da bi sljedeća faza sukoba mogla biti manje spektakularna na naslovnicama, ali strateški opasnija. Nije nužno da svaki odgovor bude velik da bi imao ozbiljan učinak; dovoljno je da bude usmjeren na ranjivu točku koja će stvoriti novi val nesigurnosti na tržištima i među saveznicima.
Za civilno stanovništvo regije, ali i za države koje ovise o stabilnom prolazu robe, energije i ljudi kroz Bliski istok, to je možda i najvažnija poruka aktualne krize. Rat s Iranom više nije samo vojna priča o projektilima i protuzračnoj obrani. To je priča o tome koliko je suvremeni svijet osjetljiv na poremećaj nekoliko ključnih točaka: jedne strateške regije, jednog pomorskog prolaza, nekoliko zračnih koridora i političkih odnosa koji su već dugo na rubu pucanja. Dok Ujedinjeni narodi pozivaju na hitnu deeskalaciju, a međunarodne organizacije upozoravaju na rizike za nuklearnu sigurnost, plovidbu i civilni promet, sve upućuje na to da sukob ulazi u fazu u kojoj će svaka sljedeća odluka imati posljedice daleko izvan granica Irana, Izraela i američkih baza na Bliskom istoku.
Izvori:- - Ujedinjeni narodi – izvanredna sjednica Vijeća sigurnosti o vojnim udarima na Iran, iranskim odgovorima i pozivima na hitnu deeskalaciju (link)
- - Ujedinjeni narodi – govor glavnog tajnika Antónija Guterresa o opasnosti šireg rata, potrebi prekida vatre i povratka pregovorima (link)
- - IAEA – izjava Rafaela Grossija o praćenju mogućih radioloških posljedica vojnih napada u Iranu i djelovanju Agencije u izvanrednim okolnostima (link)
- - Međunarodna pomorska organizacija – upozorenje o napadima na trgovačke brodove u Hormuškom tjesnacu i poziv na zaštitu civilne plovidbe (link)
- - U.S. Department of State – zajednička izjava SAD-a i više zaljevskih država o iranskim raketnim i dron-napadima u regiji (link)
- - U.S. Department of State – izjava Marca Rubija o američkim ciljevima operacije usmjerene na iranske projektile i mornaričke prijetnje (link)
- - Reuters / Al-Monitor – izvješće o obustavi i preusmjeravanju letova te zatvaranju dijela bliskoistočnog zračnog prostora nakon udara (link)
- - Associated Press – izvješće o rastu cijena nafte i plina, poremećajima u Hormuškom tjesnacu i gospodarskim posljedicama rata (link)
Kreirano: nedjelja, 08. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini