Kada biste se našli pred izborom primanja 40 dolara za sedam dana ili 60 dolara za 30 dana, što biste odabrali? Vaša odluka možda ne bi toliko ovisila o tome jeste li strpljiva ili nestrpljiva osoba, koliko o načinu na koji vam je opcija predstavljena. Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications, način prezentacije izbora može značajno utjecati na konačnu odluku.

Istraživanje je pokazalo da kada se prvo otkrije vremensko odgađanje — sedam do 30 dana — ljudi imaju tendenciju preferirati kratkoročnu opciju koja odražava nestrpljivost. S druge strane, prvo isticanje veće nagrade za opciju od 30 dana potiče ljude da odaberu strpljiviju opciju čekanja kako bi primili više novca. Također, količina vremena dana za donošenje odluke utječe na njihov izbor, ali ne uvijek na očekivani način. U nekim situacijama, ljudi su bili strpljiviji kada su imali manje vremena za odluku.

„Glavna poruka je da ljudi mogu biti nestrpljivi ili pokazivati nedostatak samokontrole iz mnogih razloga“, rekao je odgovarajući autor Ian Krajbich, docent psihologije na Sveučilištu UCLA. „To može odražavati njihovu stvarnu strpljivost, ali može biti i zbog pristranosti u pažnji, kao što je koliko je istaknuta informacija o odgodi. Fokusiranje na prednosti čekanja odmah može pomoći ljudima da poboljšaju svoju samokontrolu.“

Krajbich, koji istražuje kognitivne procese pomoću kojih ljudi donose odluke, zajedno s kolegama sa Sveučilišta Zhejiang i Hangzhou Normal University, na čelu s Fadong Chenom, zamolio je ukupno 353 studenta volontera da izaberu između strpljivih i nestrpljivih alternativa, na primjer primanje 40 dolara za sedam dana ili 60 dolara za 30 dana, klikom na njihov izbor na zaslonu računala dok je softver pratio i bilježio kretanja njihovog miša. U nekim slučajevima, sudionici su morali donijeti svoje odluke u roku od dvije sekunde, u drugima su imali neograničeno vrijeme ili su morali pričekati 10 sekundi prije odabira. Na kraju studije, sudionici su zaradili novac na temelju jedne odluke.

Pokreti miša, bilo da su se odmah usmjerili prema jednoj od opcija ili su malo lutali dok je sudionik razmatrao svoje opcije, otkrili su redoslijed u kojem su razmatrane dimenzije zadatka i u kojem trenutku su pokreti miša prvi put bili pod utjecajem ili odgoda ili nagrada.

Više od polovice sudionika strpljivo je odabralo opciju „više kasnije“, bez obzira na vremensko ograničenje.

Iznenađujuće, kada su imali najmanje vremena za razmišljanje, donosili su najstrpljivije odluke. S tek dvije sekunde za odluku, 65% je odabralo opciju „više kasnije“. S neograničenim vremenom, 59% je izabralo opciju „više kasnije“, kao i samo 54% onih koji su morali pričekati 10 sekundi prije odabira. No, sudionici koji su generalno preferirali opcije „manje odmah“ pokazali su suprotan uzorak, skloniji su bili odabrati opciju „više kasnije“ kada su imali više vremena za razmišljanje. „Ako ste netko tko prvo fokusira na nagrade, vremenski pritisak to pojačava i čini vas strpljivijima“, rekao je Krajbich. „A ako ste po prirodi malo nestrpljivi i prvo se fokusirate na odgode, vremenski pritisak pojačava tu nestrpljivost. Vremenski pritisak ima različite učinke na različite ljude. Pojačava inherentne pristranosti.“

No, istraživači su otkrili da mogu manipulirati tom pristranošću mijenjajući način na koji su prezentirali informacije o izborima.

Istraživači su zatim ponovili eksperimente, ali su promijenili način prezentacije informacija, ponekad prvo otkrivajući odgodu, a ponekad prvo nagrade. U tim eksperimentima, sudionicima je bilo dopušteno donositi odluke u različitim trenucima, kao što je nakon gledanja samo jednog dijela informacije ili nakon gledanja svih.

Ti eksperimenti su otkrili da kada su prvo vidjeli nagrade, sudionici su donosili više odluka „više kasnije“. Kada je odgoda predstavljena prva, donosili su više odluka „manje odmah“. Ljudi su bili strpljiviji kada su prvo vidjeli nagrade prije odgoda.

Istraživanja o donošenju odluka pokazala su da kada ljudi donose odluke, moraju evaluirati svoje opcije tijekom vremena jer često odmah ne znaju što učiniti. Budući da ljudi imaju ograničenu pažnju, skloni su se fokusirati na jednu dimenziju izbora u jednom trenutku.

U eksperimentima, te dvije dimenzije bile su odgoda ili nagrada, i sudionici su skloni prvo razmatrati iznose, a zatim odgode, ali to je variralo među ljudima. Oni koji su bili manje strpljivi u svojim izborima skloniji su bili prvo razmatrati odgode.

„Ako ljudi prvo razmatraju iznose, vjerojatnije je da će odabrati strpljivu opciju, a ako prvo razmatraju odgode, vjerojatnije je da će odabrati nestrpljivu opciju. Ako pokušavate potaknuti ljude da budu strpljiviji usporavanjem ili ubrzavanjem njihovih odluka, morate znati na koju će dimenziju prvo fokusirati. To će odrediti odgovarajuću intervenciju“, rekao je Krajbich.

Ovi nalazi mogli bi se primijeniti tamo gdje se ljude potiče da donose životne izbore koji će im koristiti na duge staze, kao što su zdravija prehrana, vježbanje ili štednja za mirovinu.

„Želite naglasiti te buduće velike nagrade i pokušati umanjiti koliko će vremena biti potrebno“, rekao je Krajbich. „Pokušajte imati informacije o nagradi koje dolaze prve.“

Izvor: University of California