Blagdani i tuga: kako preživjeti praznike nakon gubitka

Photo by: Domagoj Skledar - illustration/ arhiva (vlastita)

Blagdani nerijetko bude osjećaj topline i zajedništva, ali za mnoge koji tuguju — zbog smrti roditelja, partnera, djeteta, člana obitelji ili bliskog prijatelja — ovo doba godine može pojačati bol, podsjetiti na prazno mjesto za stolom i preplaviti planove emocijama za koje se čini da nema prostora. Kada kalendar dođe do 10. prosinca 2025., usred svjetlucavih izloga, školskih priredbi i uredskih zabava, mnogi se pitaju kako izdržati dan, a kamoli „uživati“. Stručnjaci pritom upozoravaju da je sasvim u redu priznati da su blagdani teški — i da nije nužno u njima „uživati“ da bi bili smisleni.

Zašto blagdani pojačavaju tugu

Blagdanska razdoblja stavljaju pod povećalo sve što nam je važno: obiteljske uloge, rituale, očekivanja o „savršenu“ proslavu i kolektivnu ideju da bi svi trebali biti sretni. Zato gubitak postaje vidljiviji i bolniji. U mnogim obiteljima preminuli su upravo oni koji su bili „sidro“ okupljanja — bake, djedovi, majke i očevi koji su držali sve na okupu. Kad njih više nema, mijenja se dinamika, a s njom i osjećaj pripadnosti. Iskusni terapeuti često upozoravaju da potreba za reproduciranjem starih običaja nakon smrti roditelja ili partnera, iako ispunjena ljubavlju, može pojačati ranu; za dio ljudi korisnije je priznati da je ovo „drugačija sezona“ i otvoriti prostor za male promjene koje umanjuju pritisak.

Istodobno, blagdani „tjeraju“ na intenzivnu socijalizaciju, dodatne troškove i zgusnuti ritam. Ako se i inače boriš s tjeskobom, iscrpljenošću ili nesanicom, taj pritisak djeluje kao pojačalo. Istraživanja o usamljenosti i gubitku pokazuju da tuga i socijalna izolacija hodaju ruku pod ruku; čak i bez formalne dijagnoze depresije, tugovanje zna donijeti valove bezvoljnosti, utrnulosti i krivnje što ne osjećaš „ono što bi trebao“. Važno je znati da su ti osjećaji normalni i da se mogu dozirati: jasno iskomunicirane granice, smanjena očekivanja i male, svakodnevne rutine njege često čine razliku.

Što nam govore brojke i iskustva

Demografski podaci potvrđuju koliko je iskustvo gubitka rašireno. Službene statistike za Sjedinjene Države pokazuju da do kasnih četrdesetih znatan dio odraslih već izgubi barem jednog roditelja, a do kasnih pedesetih većina je iskusila taj gubitak. Drugim riječima, ono što proživljavaš nije iznimka nego uobičajena životna putanja. Usto, promjene obiteljskih struktura i ritma rada — uključujući češći život „udaljenih“ obitelji, više samačkih kućanstava i općenito manje vremena za brigu o sebi — znače da mnogi blagdane dočekuju s manjom mrežom podrške nego prijašnjih desetljeća. U takvim okolnostima i relativno „lagane“ obveze lako postanu preteške. Upravo zato stručnjaci naglašavaju: riječ je o sezoni s pojačanim okidačima, ne o tvojoj „slabosti“.

„Dajte si dopuštenje“: ključne poruke stručnjaka

Psiholozi, psihijatri i savjetovališta za žalovanje godinama ponavljaju nekoliko jednostavnih, ali moćnih poruka:

Budite radikalno nježni prema sebi. Smanjite očekivanja, budite fleksibilni i odustanite od perfekcionizma. Nije vaša zadaća „spasiti“ blagdane niti dokazivati da ste „preboljeli“.

Iskreno komunicirajte. Ako ne znate što reći osobi koja tuguje — recite to. Ako ste vi ta osoba i ne znate što vam treba — recite i to. Jednostavne rečenice, poput „ovaj mi je tjedan težak, ne znam hoću li moći doći“, otvaraju prostor razumijevanju.

Dajte si pravo na promjenu. Tradicije su žive i smiju se mijenjati. Ponekad je najzdravije reći: „Ove godine radimo manje, drugačije i tiše.“

Oslonite se na „male stupove“ dana. Hrana, san, kretanje i kontakt s bliskom osobom najčešće su dovoljni da dan bude izvediv. Sve ostalo je dodatak, a ne obveza.

Kako prilagoditi rituale (i zašto je u redu stvarati nove)

Rituali daju strukturu i smisao, ali kad zabole, imate pravo preurediti ih. Neke obitelji odluče zadržati jedan detalj u čast preminuloj osobi — primjerice, postaviti dodatni tanjur, zapaliti svijeću ili podijeliti topli podsjetnik na nju prije večere. Druge uvode sasvim nove geste: blagdansko pismo voljenoj osobi, šetnju na mjestu na koje je voljela ići, mali projekt pomaganja drugima (paketić za samca u zgradi, donacija lokalnoj udruzi, volontiranje u pučkoj kuhinji). Ima i onih koji privremeno „zamrznu“ dio običaja — odustanu od putovanja, promijene mjesto proslave ili ga zamijene intimnijim susretom. Sve su te odluke legitimne ako smanjuju pritisak i štite ono što vam je sada najvažnije: osnovnu stabilnost i osjećaj sigurnja.

Pri tome vrijedi pravilo preventivne iskrenosti. Ako znate da vas određeni događaj ili pjesma slama, recite to članovima obitelji prije nego nastane drama. Ako procijenite da vam je putovanje previše, ponudite alternativu: kratki video-poziv, ručak u siječnju ili zajedničko kuhanje preko vikenda. Ako vas društvene mreže prečesto „bodu“ podsjetnicima, privremeno se odjavite, sakrijte određene objave i utišajte ključne riječi. Briga o sebi nije sebičnost; ona je preduvjet da uopće možete biti prisutni drugima.

Praktičan plan za blagdanski tjedan

Kada tuga magli pogled, plan pomaže. Slijedi okvir koji možete slobodno mijenjati:

Definirajte minimum. Zapišite što je „dovoljno“: jedan poziv, kratka šetnja, topli obrok, pola sata sna bez alarma. Sve preko toga je bonus.

Ugradite mikro-odmore. Nakon svake obveze (kupnja poklona, posjet rodbini) planirajte 15–20 minuta tišine bez ekrana. Disanje, tuš, istezanje.

Ograničite izloženost okidačima. Napravite popis pjesama, filmova i mjesta koja izbjegavate ovaj mjesec — i popis sigurnih zamjena.

Dogovorite „sigurnosnu mrežu“. Odaberite dvije osobe koje možete nazvati bez najave. Pošaljite im kratku poruku što vam treba ako se povučete (podsjetnik da jedete, kratka šetnja, pomoć oko djece).

Kreirajte „ritual nježnosti“. Svaki dan u isto vrijeme zapalite svijeću, napišite tri rečenice dnevnika ili pročitajte odlomak knjige koja vas smiruje.

Granice su blagdanski ukras. Kad kažete „ne“, otvarate prostor za ono što vam uistinu koristi. „Ove godine preskačem veliku proslavu, ali rado ću na čaj u siječnju.“

Nježno tijelo, miran um. Birajte lagano kretanje (šetnja, istezanje) i jednostavne obroke. Alkohol i šećer kratkoročno umiruju, ali često prodube pad nakon slavlja.

Kada potražiti stručnu pomoć

Ne nosi svatko tugu na isti način, no postoje znakovi da je vrijeme uključiti profesionalca: osjećaj beznađa koji traje tjednima, misli o samoozljeđivanju, nemogućnost obavljanja osnovnih obaveza (spavanje, higijena, prehrana), ovisničko ponašanje kao način „anestezije“ ili intenzivna tuga koja ne jenjava i ometa funkcioniranje. Tada se obratite liječniku obiteljske medicine, psihologu ili psihijatru. Ako ste već u terapiji, recite terapeutu da je prosinac posebno težak i dogovorite dodatne ili dulje termine. Ako pomažete djetetu ili adolescentu, dodatno pazite na ritam sna, školsku podršku i sigurne odrasle osobe u okolini; mladima često treba strukturirana podrška i jasna, ponovljena uvjeravanja da je u redu osjećati sve što osjećaju.

Kako biti uz osobu koja tuguje

Nesigurnost oko „pravih riječi“ često nas paralizira. Dobra vijest: nitko ne očekuje savršen govor. Umjesto općih mjesta i fraza, koristite jednostavne rečenice i vrlo konkretne ponude. Primjeri:

„Nisam siguran što ti treba, ali tu sam. Mogu li sutra navratiti na 20 minuta?“

„Idem u dućan. Treba li ti kruh, mlijeko, voće?“

„Mogu preuzeti djecu u petak popodne da se malo odmoriš?“

„Ako želiš, zajedno možemo zapaliti svijeću i spomenuti tvoju mamu/tvog tatu.“

Izbjegavajte relativizacije („vrijeme liječi sve“), usporedbe („znam kako ti je“) i preusmjeravanje priče na sebe („i ja sam…“). Tihi zagrljaj često govori više od savjeta. Ako osoba odbije poziv, nemojte prekidati kontakt — pošaljite kratku poruku za dva-tri dana. Podrška je maraton, ne sprint.

Mala „kutija alata“ za osjetljive dane

Izdvajamo jednostavne tehnike koje preporučuju zdravstvene ustanove i udruge, a koje možete odmah isprobati:

Tehnika 5–4–3–2–1. Kada navru sjećanja, osvijestite pet stvari koje vidite, četiri koje možete dodirnuti, tri koje čujete, dvije koje osjećate mirisom i jednu koja ima okus. Vraća u sadašnji trenutak.

„Zemljopis tuge“. Nacrtajte mapu mjesta koja bude sjećanja: stan, park, crkva, groblje, trgovina. Označite „sigurne rute“ kojima se možete kretati ovih tjedana.

„Plan B“ za neočekivane suze. Držite u torbi maramice, bocu vode i kratku poruku sebi („Dopušteno je plakati. Diši. Nazovi M.“).

Digitalna higijena. Skratite vrijeme na društvenim mrežama, utišajte notifikacije, isključite „podsjetnike na uspomene“. Ako vas određeni sadržaji uznemiruju, prijavite, sakrijte ili prestanite pratiti.

Spavanje bez krivnje. Tuga iscrpljuje. Ako vam se popodne prispava, odspavajte 20–30 minuta. Nema bodova za izdržljivost.

Svjesno disanje. Tri puta dnevno odvojite dvije minute za sporo udisanje kroz nos i produženi izdisaj. Jednostavno, a učinkovito.

Resursi i mjesta za pomoć

Kada vam treba strukturirana podrška, potražite informacije i provjerene savjete na stranicama zdravstvenih ustanova, udruga za mentalno zdravlje i centara za žalovanje. Renomirane klinike redovito objavljuju praktične vodiče za nošenje s tugom tijekom blagdana, a udruge koje rade s osobama u žalovanju nude besplatne „check-liste“, radionice i vodiče za obitelj i prijatelje. Također, centri često objavljuju aktualne rasporede grupa podrške i webinare tijekom prosinca i siječnja; prijava je obično brza, a sudjelovanje moguće i online. Kada ste u dvojbi, počnite od provjerenih izvora ispod.

Blagdani smiju biti skromni

Možda je najvažnije podsjetiti: ništa ne „mora“. Ako je jedina svjetlost koju možete podnijeti plamičak svijeće kraj fotografije voljene osobe, to je dovoljno. Ako vam se danas ne govori, dopustite sebi tišinu. Ako vam je najviše nalik radosti šalica čaja i kratka poruka prijatelju, to jest radost. Blagdani smiju biti skromni, mekani i tihi. I smiju biti vaši.