Najbliži prolazak velikog asteroida u suvremenoj povijesti sve je bliže, a europska svemirska zajednica želi biti ondje kad se to dogodi. Asteroid Apophis, dug približno 340–375 metara, 13. travnja 2029. proći će unutar pojasa geostacionarnih satelita, na visini od oko 31–32 tisuće kilometara iznad Zemljine površine. Riječ je o događaju koji se, prema procjenama, za objekte te veličine zbiva samo jednom u tisućama godina i koji će, uz povoljne uvjete, biti vidljiv golim okom stanovnicima Europe i Afrike. Upravo zato, Europska svemirska agencija (ESA) kroz svoj Program svemirske sigurnosti priprema brzu misiju RAMSES – Rapid Apophis Mission for Space Safety – kako bi pratila asteroid prije, tijekom i nakon dramatičnog susreta s našim planetom.

Zašto je prolazak Apophisa 2029. toliko važan za znanost i sigurnost

Za razliku od ranijih posjeta sondi manjim tijelima Sunčeva sustava, ovaj će događaj omogućiti promatranje dinamičke reakcije asteroida na snažan, ali kratkotrajan vanjski utjecaj: prolazak kroz Zemljino gravitacijsko polje. U praksi to znači da će se moći pratiti promjene u rotaciji, nutaciji, orijentaciji osi vrtnje, mikro-rasjedima na površini, pa čak i mogućem preuređenju krhotina u regolitnom pokrivaču. Sve su to parametri ključni za razumijevanje ponašanja malih tijela u blizini planeta – znanja koja direktno ulaze u protokole planetarne obrane.

Iako Apophis 2029. ne predstavlja opasnost za udar u Zemlju, prolazak te veličine na tolikoj blizini izvrstan je „prirodni eksperiment“ iz kojega se mogu izvesti modeli i procedure za slučajeve kada bi jednoga dana trebalo promijeniti putanju opasnog objekta. Promjena rotacije (tzv. YORP efekt), mali potisak Sunčeva zračenja (Yarkovskijev učinak), ali i gravitacijska „vuča“ planeta tijekom bliskog susreta – svi ti faktori utječu na evoluciju orbite i spina. Sustavno mjerenje prije i poslije prolaska stoga je jedini način da se kvantificira cjelokupan učinak i odvoji privremeno od trajnog ponašanja.

Što RAMSES želi postići i kako će izgledati operacije

Predložena misija RAMSES osmišljena je kao brza, agilna platforma koja polijeće otprilike godinu dana prije prolaska, stiže u blizinu asteroida nekoliko mjeseci ranije te ga potom „prati“ kroz najkritičniji period bliskog susreta. U trenutku pisanja ovog teksta (14. listopada 2025.) projekt je u pripremnoj fazi, s naglašenim ciljem da Europa demonstrira sposobnost brzog dizajna, pokretanja i upravljanja misijom prema objektu od iznimnog interesa za javnu sigurnost i znanost.

Plan misije predviđa primarni orbiter opremljen kombinacijom optičkih i infracrvenih kamera, LIDAR-om za visoko precizno topo-snimanje, radiometrom i – ovisno o konačnoj konfiguraciji – radarskim ili radioznanstvenim eksperimentima za ispitivanje unutarnje strukture. Dodatno, orbiter bi trebao ispustiti dva mala sustava u kategoriji CubeSata izravno u blizinu ili na površinu Apophisa. Njihova je uloga snimiti mikroreljef, mjeriti svojstva regolita, lokalne varijacije gravitacije i magnetskog polja (ako postoji), kao i bilježiti seizmičke signale uzrokovane plimnim naprezanjima tijekom prolaska pokraj Zemlje.

„Tri čina“ znanstvene kampanje

• Prije susreta: izgradnja detaljnog 3D modela geometrije i mase, precizno praćenje rotacije i orijentacije, mjerenje termofizičkih svojstava površine te sužavanje nesigurnosti orbite. Ovaj dio stvara referentnu „nultu točku“.


• Tijekom najbližeg prilaska: visokofrekventna serija snimanja kako bi se registrirale kratkotrajne promjene – npr. ubrzanje rotacije, pomaci u položaju blokova, klizanja regolita niz padine, pojave mikro-odrona ili emisija prašine.


• Nakon prolaska: usporedba s početnim stanjem, procjena trajnih promjena u vrtnji i površinskim strukturama, te dodatna dinamika orbite s uključenim efektima Zemljine gravitacije i toplinskih sila.

Kako nam blizak susret pomaže u obrani od asteroida

Mjerenja RAMSES-a idealno se nadovezuju na konceptualni okvir izgrađen misijama DART i Hera. Dok su DART i Hera dokazali da je moguće promijeniti orbitu malog tijela udarnim „kinetičkim impaktorom“, Apophis pruža priliku da se prouči „druga strana jednadžbe“: kako masivno tijelo (Zemlja) svojim prolaznim utjecajem preoblikuje rotaciju i površinu asteroida. To je izravno važno za izračune budućih misija skretanja, jer konačna putanja ne ovisi samo o početnom „guranju“, nego i o naknadnim „sitnim“ učincima koji se akumuliraju kroz godine.

U kontekstu operativne sigurnosti, brza razmjena podataka s mrežom zemaljskih opservatorija i radara omogućit će stalno ažuriranje efemerida i rizika. Čak i kada rizik udara nije prisutan – kao što je slučaj s prolaskom 2029. – izgradnja proceduralne „rutine“ (od detekcije i procjene do koordinirane reakcije) podiže razinu spremnosti za scenarije s realnom prijetnjom.

Što znamo o samom asteroidu

Apophis pripada skupini tzv. near-Earth asteroida, s orbitom koja povremeno križa Zemljinu. Procjena veličine kreće se oko 340 metara srednjeg promjera, s mogućim izduženjem po duljoj osi do približno 450 metara. Gustoća i poroznost, zajedno s termičkom inercijom površinskog materijala, odredit će kako će se objekt ponašati tijekom prolaska. Ako je površina bogata labavim regolitom, plimne sile mogu izazvati lokalna preslagivanja; ako je pak riječ o monolitnijem tijelu, promjene će se više očitovati u spin-dinamici nego u geomorfologiji.

Kretanje Apophisa 13. travnja 2029. bit će vidljivo kao brza točka na noćnom nebu, a u optimalnim uvjetima očekuje se prividni sjaj reda nekoliko magnituda koji dopušta promatranje bez teleskopa. Najbolju geometriju imat će promatrači u zapadnoj Europi i većem dijelu Afrike, dok će tijekom nekoliko sati asteroid prijeći znatan dio neba, što ga čini idealnim objektom za koordinirane kampanje amaterskih i profesionalnih astronoma.

Planirani instrumenti i mjerenja

Za ostvarenje znanstvenih ciljeva misija planira kombinirati komplementarne instrumente:

• Visokorezolucijske kamere u vidljivom i bliskom IC području za kartiranje morfologije, procjenu granulometrije, praćenje prašinskih izboja i fotometrijsku krivulju svjetline radi derivacije spina.


• LIDAR za precizne digitalne modele reljefa (DTM), što omogućuje detekciju sub-metarskih promjena padina i rubova kratera između „prije“ i „poslije“ faze.


• Termalni radiometar za mapiranje toplinskih kontrasta, određivanje termalne inercije i modeliranje Yarkovskijeva ubrzanja.


• Radioznanstveni link za određivanje gravitacijskog polja i raspodjele mase, što pomaže u izradi modela unutarnje strukture (monolit vs. hrpa krša).


• Seizmometar ili mikroakcelerometar na CubeSatu za bilježenje prolaznih trzaja tijekom perigeja, ako inženjerske margine dopuste spuštanje na površinu.

Uloga malih letjelica: „džepni laboratoriji“ na i oko Apophisa

Dva planirana CubeSata predstavljaju najbliži „kontakt“ s asteroidom. Jedan je osmišljen za blisko lebdenje i stereo-snimanje s vrlo visokom prostornom rezolucijom, dok se drugi razmatra kao hopsajuća sonda koja kratkotrajnim doticajem s površinom prikuplja uzorke prašine, mjeri mehanička svojstva regolita i šalje podatke natrag prema orbiteru. Ovakva raspodjela rizika – gdje se kritični pokusi prebacuju na jeftinije module – smanjuje kompleksnost glavne letjelice i omogućuje veći znanstveni učinak u ograničenom vremenu oko najbližeg prilaza.

Vremenska crta i ključne prekretnice

Prema trenutno razmatranom scenariju, lansiranje bi se odvilo tijekom 2028. godine, s dolaskom u blizinu cilja početkom 2029., dovoljno prije perigeja 13. travnja 2029. da se uspostavi nominalna znanstvena konfiguracija i kalibriraju instrumenti. Po završetku „kulminacije“ RAMSES bi nastavio pratiti objekt u fazi udaljavanja kako bi zabilježio eventualno odgođene promjene u spinu i površini. U međuvremenu, međunarodna zajednica koordinira se i s drugim planiranim misijama i teleskopskim kampanjama kako bi se pokrila što šira vremenska i spektralna domena promatranja.

Europska tehnološka sposobnost i industrijski pristup

RAMSES je zamišljen kao „lakonoga“ misija koja maksimalno iskorištava tehnološko nasljeđe prethodnih projekata (od navigacije u mikrogravitaciji do autonomnih zahvata CubeSata), skraćujući ciklus razvoja i potvrđujući da Europa može brzo odgovoriti na jedinstvenu znanstveno-sigurnosnu priliku. Kroz racionalizirane procese nabave, suradnju s komercijalnim partnerima i modularni dizajn, projekt želi smanjiti rizike raspoređujući ga na više manjih, interoperabilnih komponenti.

Što će promatrati zemaljske mreže i kako se uklapaju u priču

Dok se orbiter bavi „mikrofizikom“ na licu mjesta, zemaljski radari i optičke mreže pratit će makrodinamiku: preciznu efemeridu, promjene svjetline i eventualne prašinske događaje. Kombinacija podataka iz svemira i sa zemlje omogućit će unakrsnu validaciju – primjerice, radarski profil oblika može se uskladiti s fotogrametrijskim modelom iz LIDAR-a, a fotometrija sa snimaka RAMSES-a može se direktno povezati s krivuljama svjetline iz zemaljskih opservatorija.

Vidljivost na nebu iz Hrvatske i šire regije

Za promatrače u Hrvatskoj, kao i u većem dijelu Europe, prolazak 13. travnja 2029. odvijat će se u večernjim satima po lokalnom vremenu, uz uvjet vedrog neba i minimalne svjetlosne zagađenosti. Budući da će Apophis prolaziti relativno brzo i mijenjati sjaj, preporučuje se izabrati tamnu lokaciju, izbjegavati gradska svjetla i koristiti jednostavne pomoćne alate poput karata neba ili aplikacija za praćenje nebeskih objekata. Za fotografe, kratke ekspozicije u nizu (burst) i stabilan tronožac mogu uhvatiti svijetlu „crticu“ koja prelazi zvjezdano polje.

Kako će se pratiti promjene na površini asteroida

Jedno od ključnih pitanja je hoće li plimne sile izazvati lokalne odrone – sitna klizanja regolita niz padine, osobito na prelazima između glatkih i strmih regija. Takvi mikrodogađaji mogu se detektirati usporedbom prije/poslije mozaika s rezolucijom od desetinâ centimetara po pikselu. Ako se zabilježe, znanstvenici će moći odrediti kritične nagibe (tzv. „kutove stabilnosti“) za regolit na malim tijelima, što ima implikacije na dizajn budućih landera i mehanizama za prikupljanje uzoraka.

Rotacija, rezonancije i „ples“ kroz gravitacijsko polje

U bliskom susretu dolazi do suptilne razmjene kutnog momenta između asteroida i Zemlje. Iako promjene neće biti drastične, precizni radio-tracking i fotometrija mogu pokazati rast ili pad perioda rotacije za djelić postotka, kao i promjene momenta tromosti ako se masa pregrupira. Posebna pozornost posvetit će se mogućim rezonantnim interakcijama tijekom prolaska – kratkim fazama u kojima se mali mehanički „udarci“ zbrajaju i ostavljaju mjerljiv trag u spinu.

Javni aspekt i obrazovni potencijal

Prolazak Apophisa izvrsna je prilika za popularizaciju znanosti. U tjednima prije 13. travnja 2029. očekuje se niz javnih promatranja, radionica i online prijenosa. Uloga RAMSES-a bit će ne samo znanstvena, već i edukativna: vizualizacije 3D modela, vremenske crte promjena i zanimljive „prije/poslije“ usporedbe približit će složenu dinamiku malih tijela širokoj publici. U kombinaciji s otvorenim podacima i kolaborativnim projektima, stvorit će se bogat skup materijala za škole, fakultete i znanstvene klubove.

Usporedba s prethodnim i paralelnim misijama

Za razliku od misija koje ciljaju binarne sustave ili male, relativno „mirne“ objekte, RAMSES se potpuno oslanja na privremeno „uznemireno“ stanje asteroida zbog prolaska pokraj planeta. Time se izgrađuje referentna baza znanja o tome što znači „titraj gravitacijskog zvona“ na strukturu i rotaciju. Ta će baza, uz rezultate ranijih eksperimenata (udarni preusmjerivači, precizno radioodređivanje masa i gustoća), postati dio standardiziranih proračuna kada inženjeri budu dimenzionirali buduće misije planetarne obrane.

Koji su inženjerski rizici i kako ih se mitigira

Upravljanje letjelicom u blizini malog tijela zahtijeva sofisticiranu autonomiju: relativna navigacija po orijentirima na površini, otpornost na prašinske oblake i snažne promjene osvjetljenja tijekom brze geometrijske evolucije. RAMSES se oslanja na više razina redundancije i „fail-safe“ modove koji omogućuju brzo udaljavanje na sigurnu orbitu, ako se okolnosti promijene. CubeSati, kao „eksperimentalna krila“ misije, nose veći operativni rizik, ali i otvaraju prostor za odvažnije mjere i lokalne eksperimente koje glavna letjelica ne bi mogla provesti bez kompromisa u sigurnosti.

Šire značenje za europsku svemirsku politiku

Uspjeh RAMSES-a bio bi jasan dokaz europske sposobnosti da u kratkome roku odgovori na globalno važan događaj i pruži podatke od javnog interesa. Kroz Program svemirske sigurnosti jača se institucionalna mreža između svemirskih agencija, industrije i znanstvenih institucija, ali i potiče veća uključenost javnosti u razumijevanje rizika od malih tijela. Dugoročno, ovakve misije postavljaju temelj za interoperabilne protokole i zajedničke odgovore u scenarijima stvarne opasnosti.

Što slijedi do travnja 2029.

U narednim godinama do perigeja (od današnjeg datuma 14. listopada 2025.), radarske i optičke kampanje nastavit će unapređivati orbitalni model Apophisa i pratiti eventualne varijacije. Na industrijskoj strani, odabir konačne platforme, integracija instrumenata i kvalifikacija CubeSata odvijat će se u ubrzanim ciklusima testiranja. Paralelno će mreže opservatorija dogovarati zajedničke protokole za sinkronizirana promatranja, kako bi se maksimalno iskoristio kratak, ali iznimno informativan prozor prolaska.

Karta tema za čitatelje i promatrače

1. Promatranje s tla: gdje pronaći tamno nebo, kako se pripremiti, što očekivati na nebu iznad Hrvatske i susjednih zemalja.


2. Sigurnost: zašto prolazak ne predstavlja opasnost i kako se rizici procjenjuju u realnom vremenu.


3. Instrumenti u fokusu: što točno mjere kamere, LIDAR i radiometar; kako izgleda ciklus „prije – tijekom – poslije“.


4. CubeSati: što mala pomoćna tijela mogu učiniti bolje i brže od glavne letjelice.


5. Planetarna obrana: gdje se RAMSES uklapa u širu sliku, od monitoringa NEO populacije do mogućih budućih misija skretanja.

Ključni pojmovi za razumijevanje prolaska

Perigej je trenutak najvećeg približenja orbiti asteroida Zemlji; za Apophis 2029. to se zbiva 13. travnja. Geostacionarna orbita nalazi se na ≈35.786 km iznad ekvatora; Apophis prolazi ispod nje, između te visine i Zemlje. Yarkovskijev učinak predstavlja slabi, ali mjerljivi potisak uzrokovan neravnomjernim toplinskim zračenjem s površine rotirajućeg tijela, a YORP je srodan moment koji mijenja brzinu rotacije i nagib osi. Regolit je sitnozrni materijal (prah, pijesak, krhotine) koji prekriva mnoge asteroide i Mjesec, a njegova mehanika ključno određuje reakciju na potrese i plimne sile.

Područja otvorena za daljnje praćenje

Hoće li se brzina vrtnje promijeniti dovoljno da se izmjeri s visokom statističkom sigurnošću? Hoće li CubeSati uspjeti spustiti se dovoljno blizu da zabilježe lokalne seizmičke događaje? Koliko će trajne biti promjene u topografiji nakon prolaska i kako će se te promjene reflektirati na buduću evoluciju Apophisa? Odgovori na ta pitanja formirat će novu generaciju modela ponašanja malih tijela u blizini planeta i postati polazna točka za dizajn idućih misija koje će jednoga dana možda morati donijeti odluku o skretanju objekta sa Zemljinog puta.