Ministri država članica, pridruženih i suradnih država Europske svemirske agencije (ESA) okupili su se 26. i 27. studenoga 2025. u Bremenu na Ministarskom vijeću CM25, jednom od najvažnijih političkih foruma za budućnost europskih svemirskih aktivnosti. U fokusu je bila provedba Strategije 2040 – dugoročnog plana kojim ESA želi osigurati da svemir ostane alat za sigurnost, gospodarski rast i tehnološku suverenost Europske unije. Među ključnim odlukama ističe se paket ulaganja u europski svemirski prijevoz vrijedan više od 4,4 milijarde eura, čime se operacionaliziraju načelne odluke usvojene još na sastanku ESA Vijeća na ministarskoj razini u studenome 2023. u Sevilli.

Europa je u proteklih nekoliko godina prošla kroz razdoblje bez punog, stabilnog i neovisnog pristupa svemiru – završetak programa Ariane 5, prekid suradnje s Rusijom i privremena obustava Vega-C rakete otvorili su ozbiljna pitanja o sigurnosti opskrbe lansirnim uslugama. CM25 dolazi nakon što su Ariane 6 i Vega-C ponovno uspostavile operativnu sposobnost, ali i u trenutku kada privatni konkurenti iz SAD-a i drugih dijelova svijeta agresivno spuštaju cijene i podižu učestalost lansiranja. U tom kontekstu, politička poruka ministara u Bremenu vrlo je jasna: Europa mora zadržati vlastiti, autonomni i konkurentan sustav pristupa svemiru – i to ne samo radi prestiža, već zbog sigurnosti, gospodarstva, klimatske politike i digitalne suverenosti.

Ministarsko vijeće koje definira svemirsku budućnost Europe

Ministarsko vijeće ESA-e sastaje se otprilike svake tri godine kako bi odredilo strateški smjer Agencije i usvojilo višegodišnje proračune po programskim linijama. CM25 je prvo ministarsko vijeće koje se izravno naslanja na novu Strategiju 2040, dokument u kojem ESA definira pet ključnih ciljeva do sredine stoljeća: od klimatske i digitalne transformacije, preko sigurnosti i obrane, do jačanja tehnološke i industrijske autonomije Europe. Svemirski prijevoz – lansirne rakete, povratne letjelice i pripadajuća infrastruktura na Zemlji – jedno je od područja u kojem se ta strategija najkonkretnije pretače u operativne programe.

U Bremenu su države članice, pridružene i suradne države potvrdile kako želi nastaviti model u kojem ESA koordinira javna ulaganja, dok industrija – od velikih prime tvrtki do novih privatnih launch start-upova – preuzima sve veću ulogu u razvoju i komercijalizaciji usluga lansiranja. U praksi to znači da ESA, uz financiranje u iznosu većem od 4,4 milijarde eura za područje svemirskog prijevoza, istodobno redefinira odnose s industrijom: od klasičnog modela „programa po mjeri“ (čvrsto definiran projektnim ugovorima) prema fleksibilnijem, komercijalno orijentiranom pristupu u kojem Agencija postaje „institucionalni klijent“ među ostalima.

Ministri su tako potvrdili tri velika stupa politike svemirskog prijevoza: očuvanje i modernizaciju postojećih raketa Ariane 6 i Vega-C, ubrzavanje razvoja nove generacije komercijalnih europskih lansirnih usluga putem European Launcher Challengea, te ulaganja u infrastrukturu – od europske svemirske luke u Francuskoj Gijani do budućeg europskog svemirskog čvorišta na azorskom otoku Santa Maria.

Neovisni pristup svemiru: Ariane 6 i Vega-C kao kralježnica

Europski neovisni pristup svemiru danas se u praksi oslanja na dvije rakete: teškodizajuću Ariane 6 i lakšu Vega-C za manje i srednje terete. Nakon što je Ariane 6 u srpnju 2024. odradila inauguralni let, raketa je 6. ožujka 2025. uspješno izvela i svoju prvu komercijalnu misiju, noseći francuski vojni promatrački satelit CSO-3 u Sunčevo sinkronu orbitu. Time je otvoreno novo poglavlje europske teške rakete koja bi, prema planovima, do 2027. trebala dostići ritam od desetak lansiranja godišnje i osigurati stabilan kapacitet za znanstvene, civilne i sigurnosne misije iz Europe.

Vega-C, nasljednica originalne rakete Vega, prošla je kroz težak period nakon neuspjelog komercijalnog leta krajem 2022. godine. Nakon detaljne istrage i rekonstrukcije kritičnih komponenti drugog stupnja, raketa se vratila u operativnu upotrebu 5. prosinca 2024. lansiranjem satelita Sentinel-1C u okviru europskog programa promatranja Zemlje Copernicus. Tim povratkom, Europa ponovno raspolaže cjelovitom ljestvicom lansirnih sposobnosti – od lakih do teških raketa – koje su u potpunosti pod europskom kontrolom i lansiraju se iz europskog svemirskog prostora.

Odluke donesene na CM25 osiguravaju da će Ariane 6 i Vega-C dobiti financiranje za redovito održavanje, poboljšanje pouzdanosti, optimizaciju troškova i povećanje godišnje učestalosti lansiranja. Obje rakete dobit će i snažan tehnološki poticaj kroz uvođenje novog P160C motora, poboljšanja u logistici lansiranja te potencijalnu ugradnju novih tehničkih rješenja nastalih u istraživačkim programima ESA-e.

Novi zamašnjak: European Launcher Challenge

Jedan od najambicioznijih instrumenata kojima ESA želi odgovoriti na globalnu utrku u komercijalnim lansirnim uslugama jest natječajni program European Launcher Challenge. Riječ je o svojevrsnom „akceleratoru“ za europske launch start-upove i nove privatne operatore, osmišljenom tako da nadopuni, a ne zamijeni postojeće rakete Ariane i Vega-C. Uoči CM25 ESA je odabrala pet europskih pružatelja lansirnih usluga koji su ušli u uži krug; na samom vijeću članice su potvrdile da će, nakon detaljne evaluacije, svaki od tih projekata moći dobiti do 169 milijuna eura potpore.

Ta sredstva imaju dvostruku ulogu. Prvo, omogućuju odabranim tvrtkama da ubrzaju izlazak na tržište – od završetka razvoja raketa do uspostave serijske proizvodnje i komercijalnih lansiranja. Drugo, osiguravaju da će europske institucije (ESA, Europska komisija, nacionalne svemirske agencije) imati konkurentan niz domaćih opcija za lansiranje svojih satelita i misija, umjesto da se oslanjaju na lance nabave izvan Europe. Za uzvrat, operateri preuzimaju obvezu da će izgraditi održive poslovne modele, otvorene i za institucionalne i za komercijalne korisnike.

European Launcher Challenge tako se uklapa u širi trend „komercijalizacije“ svemira u Europi: ESA prestaje biti isključivo razvojna agencija i sve više djeluje kao sidreni kupac usluga, slično načinu na koji NASA u SAD-u koristi komercijalne prijevoznike za opskrbu i prijevoz posada do orbitalnih postaja. Za europske tvrtke to je prilika da uđu u segment tržišta u kojem dominiraju američki i drugi privatni igrači, dok Europa istodobno zadržava kontrolu nad ključnim dijelom kritične infrastrukture – pristupom svemiru.

Tehnologije za sljedeću generaciju raketa

Uz podršku operativnim raketama i novim komercijalnim lansirnim projektima, CM25 potvrđuje i nastavak strateškog programa Future Launchers Preparatory Programme (FLPP). Riječ je o tehnološkom „inkubatoru“ u kojem ESA, zajedno s industrijskim partnerima i istraživačkim institucijama, razvija i testira ključne tehnologije za sljedeću generaciju europskog svemirskog prijevoza.

Među prioritetima FLPP-a ističu se:

• ponovna upotrebljivost (reusability) – razvoj raketa ili dijelova raketa koje je moguće vratiti, pregledati i ponovno upotrijebiti, čime se značajno snižavaju troškovi po lansiranju;


• napredni pogon – uvođenje novih motora na kriogenu smjesu kisik-metan koja nudi povoljniji omjer potiska i troškova te je pogodna za ponovnu upotrebu;


• proizvodnja u svemiru – tehnologije 3D ispisa i montaže u mikrogravitaciji koje bi trebale omogućiti izradu dijelova ili čitavih struktura izvan Zemlje;


• punjenje gorivom u orbiti i svemirska logistika – razvoj spremnika goriva, „logističkih čvorišta“ i standardiziranih sučelja za buduću orbitalnu infrastrukturu;


• digitalizacija i automatizacija – upotreba naprednih simulacija, digitalnih blizanaca i automatiziranih kontrolnih sustava kako bi se skratilo vrijeme pripreme misija i povećala sigurnost.

Posebno mjesto u ovom portfelju zauzima novi motor P160C. Riječ je o snažnom, čvrstogorivom raketnom motoru koji će od sredine ovog desetljeća zamijeniti postojeći P120C na verzijama Ariane 6 i Vega-C. P160C je oko metar viši i nosi više goriva, što izravno povećava nosivost raketa i omogućuje konkurentnost na tržištu sve težih i složenijih satelitskih misija. Motor je u travnju 2025. prošao ključni kvalifikacijski statički test na Europskom svemirskom poligonu u Francuskoj Gijani, čime je potvrđen kao temelj budućih nadogradnji europskih lansirnih sustava.

Uz čvrstogorive motore, ESA ulaže i u razvoj novih tekućegorivih motora na kisik i metan, uključujući i tzv. High Thrust Engine, kriogeni motor potiska reda 60 tona, zamišljen kao jezgra budućih teških i potencijalno višekratno upotrebljivih raketa. Motori na LOX-metan privlačni su zbog kombinacije visokog specifičnog impulsa, dobrog skladištenja i kompatibilnosti s konceptima ponovnog korištenja – smjese u kojima se metan koristi kao gorivo danas već razvijaju brojni globalni igrači, a Europa kroz ESA programe želi osigurati vlastitu tehnološku bazu u tom području.

Space Rider: europski svemirski laboratorij koji se vraća kući

Jedan od najprepoznatljivijih programa koje su ministri podržali kroz odluke na CM25 jest Space Rider – prva europska višekratno upotrebljiva svemirska letjelica koja se vraća na Zemlju. Space Rider je nenaseljeni robotski laboratorij, dimenzijama otprilike poput dva kombija, projektiran da ga u orbitu nosi raketa Vega-C. Nakon lansiranja letjelica bi trebala provesti oko dva mjeseca u niskoj Zemljinoj orbiti, pružajući stabilno i kontrolirano okruženje za znanstvene eksperimente, testiranje novih tehnologija i komercijalne korisničke misije.

Posebna vrijednost Space Ridera leži u njegovoj sposobnosti povratka: nakon završetka misije, letjelica ulazi u atmosferu, slijeće na pistu i može se ponovno pripremiti za idući let. Time se otvara mogućnost da europske tvrtke, istraživački instituti i start-upovi pristup laboratorijskim uvjetima u svemiru dobivaju brže i po nižoj cijeni nego što je to bilo moguće s klasičnim jednosmjernim kapsulama. Program je osmišljen kao „end-to-end“ usluga: od lansiranja, preko boravka u orbiti, do povratka i analize uzoraka i hardvera.

Prema trenutačnim planovima, prvi let Space Ridera očekuje se 2027. godine, upravo u razdoblju na koje se odnosi financijski okvir potvrđen na CM25. To znači da su nove odluke ministara izravno vezane uz završetak razvoja letjelice, konfiguraciju misije i izgradnju potrebne infrastrukture na tlu – od upravljačkog centra i piste za slijetanje do laboratorija za obradu vraćenih tereta.

Francuska Gijana: modernizacija europske svemirske luke

Središnje mjesto europskog lansirnog ekosustava i dalje je Svemirska luka Europe u Francuskoj Gijani. Iz Kouroua polijeću i Ariane 6 i Vega-C, a sada se ondje testiraju i novi motori poput P160C. CM25 potvrđuje da država članice ESA-e ovu infrastrukturu smatraju jednako strateškom kao i same rakete – bez pouzdanog i sigurnog lansirnog kompleksa ne postoji ni neovisni pristup svemiru.

U sljedećim godinama u Kourouu će se modernizirati i proširiti niz ključnih sustava. Planirana su ulaganja u:

• pogonsku infrastrukturu, s naglaskom na povećanje proizvodnje „zelenijeg“ vodika i učinkovitije korištenje energije;


• objekte za obradu i integraciju korisnog tereta, kako bi se istovremeno moglo pripremati više različitih misija;


• telemetrijske postaje, kontrolne centre i sustave za nadzor leta, uključujući kibernetičku sigurnost i zaštitu od ometanja;


• meteorološke postaje, vatrogasne i spasilačke službe koje prate svaki lansirni ciklus;


• logističku infrastrukturu – od pristupnih cesta i skladišta do smještajnih kapaciteta za tehničke timove i partnere.

Modernizacija neće obuhvatiti samo neposredno lansirno područje, već i niz testnih postrojenja (uključujući poligone za statička ispitivanja motora) i pomoćnih objekata. Cilj je osigurati da svemirska luka može pratiti povećanu učestalost lansiranja Ariane 6 i Vega-C, ali i da bude spremna za nove sustave – uključujući potencijalne buduće višekratno upotrebljive rakete ili nove igrače iz European Launcher Challengea.

Santa Maria na Azorima: budući europski svemirski čvor

Uz Kourou, odluke i prateći događaji oko CM25 dodatno su skrenuli pozornost na otok Santa Maria u Azorima. Portugal i ESA već godinama surađuju na razvoju svemirskih kapaciteta na tom atlantskom arhipelagu, a Santa Maria je dom važnoj ESA-inoj zemaljskoj stanici koja prati lansiranja iz Francuske Gijane. U posljednjih nekoliko godina portugalska svemirska agencija Portugal Space i partneri poduzeli su niz koraka da otok pretvore u središnji „hub“ za pristup i povratak iz svemira.

Na temelju dosadašnje suradnje, tijekom popratnog događaja CM25 potvrđena je zajednička ambicija ESA-e i portugalske strane da se na Santa Mariji razvije punokrvni svemirski centar. U praksi to uključuje izgradnju i opremanje infrastrukture za slijetanje Space Ridera, ali i šireg kompleksa s kontrolnim centrom, laboratorijima za obradu vraćenih tereta te kapacitetima za integraciju i testiranje manjih svemirskih letjelica.

Već ranije je potvrđeno da će upravo Santa Maria biti odredišna pista za inauguralni let Space Ridera, planiran za 2027. godinu. Portugalska vlada i Portugal Space u međuvremenu su dodijelili i prvu nacionalnu dozvolu za rad svemirske luke konzorciju Atlantic Spaceport Consortium, čime su otvorili put za buduće suborbitalne i, u perspektivi, orbitalne lansirne aktivnosti s otoka. U kombinaciji s ESA-inim investicijama, to Santa Mariju pozicionira kao budući europski svemirski čvor na Atlantiku – mjesto s kojeg se mogu pratiti lansiranja iz Kouroua, slijetati povratne letjelice poput Space Ridera i potencijalno lansirati nove generacije manjih raketa.

Za Portugal ova suradnja znači učvršćivanje nacionalnog svemirskog ekosustava, ali i stvaranje novih visokokvalificiranih radnih mjesta u regiji koja je do sada bila oslonjena ponajprije na tradicionalne sektore poput turizma i ribarstva. Za ESA-u i širu Europu, riječ je o investiciji u infrastrukturu koja povećava fleksibilnost svemirskog sustava – mogućnost da se povratne letjelice prizemljuju na teritoriju EU-a, u kontroliranom okruženju, ima i jasnu stratešku dimenziju.

Tri stupa nove politike svemirskog prijevoza

Odluke i financijski paketi potvrđeni na CM25 mogu se sažeti u tri međusobno povezane cjeline. Prvi stup čine operativne rakete Ariane 6 i Vega-C: one osiguravaju da Europa i danas ima neovisan i pouzdan pristup svemiru te da može lansirati sve – od znanstvenih teleskopa i satelita za promatranje Zemlje do navigacijskih i obrambenih sustava. Njihova modernizacija putem motora P160C i drugih poboljšanja ključna je da bi Europa ostala konkurentna u usporedbi s globalnim liderima koje predvode višekratno upotrebljive rakete.

Drugi stup jest European Launcher Challenge i širi paket potpora novim komercijalnim pružateljima lansirnih usluga. Ovdje Europa traži način da spoji najbolje iz dvaju svjetova: stabilnost i pouzdanost tradicionalnih raketa koje financiraju države, te agilnost i inovativnost privatnih start-upova. Ako natječaj uspije, Europa bi već u drugoj polovici desetljeća mogla imati portfelj manjih i srednjih raketa razvijenih u privatnom sektoru, spremnih da preuzmu dio tereta na tržištu lansiranja satelita i mikrosatelita.

Treći stup čini infrastruktura – kako u Francuskoj Gijani, tako i na Azorima, ali i u mreži zemaljskih stanica diljem svijeta. Ulaganja u svemirsku luku Kourou osiguravaju da je Europa spremna za veći broj lansiranja, nove tipove raketa i strože ekološke standarde. Razvoj svemirskog huba na Santa Mariji stvara novi element europske „svemirske logistike“ na Atlantiku, usko povezan sa Space Riderom i budućim malim povratnim letjelicama. Uz to, postojeće zemaljske stanice i telekomunikacijski centri, uključujući i one s mogućnošću praćenja lansiranja, dobivaju sve veću ulogu u sigurnom i otpornom upravljanju misijama.

Kada se sve zbroji, CM25 u Bremenu potvrđuje da Europa ne želi odustati od ambicije da bude ravnopravan globalni svemirski akter. U svijetu u kojem se svemir sve više isprepliće s klimatskom politikom, digitalnom suverenošću, obranom i gospodarstvom, odluke o svemirskom prijevozu daleko su više od tehničkog pitanja izbora rakete – one su odluke o tome kakvo mjesto Europa želi zauzeti u međunarodnom poretku do 2040. godine i dalje.