Europska svemirska agencija (ESA) otvorila je novo poglavlje dubokosvemirske komunikacije inauguracijom 35-metarske antene “New Norcia 3” u Zapadnoj Australiji. Riječ je o četvrtoj velikoj anteni u mreži Estrack i drugoj na lokaciji New Norcia, oko 115 kilometara sjeverno od Pertha. Ceremonija je održana 4. listopada 2025., a nova infrastruktura donosi osjetno veću propusnost podataka i jača tehnološki suverenitet Europe u svemiru.

Zašto je “New Norcia 3” strateška prekretnica

Duboki svemir postavlja ekstremne zahtjeve pred zemaljske stanice: signali s letjelica koje kruže oko Merkura, istražuju Sunčev vjetar ili putuju prema vanjskim planetima stižu do Zemlje tek nakon milijuna ili čak milijardi kilometara, iznimno su slabi i često prekrivani radijskom bukom. New Norcia 3 konstruirana je upravo za takve izazove. Ogromni 35-metarski reflektor, sustavi niskog šuma hlađeni do približno −263 °C (blizu apsolutne nule) i precizni atomski satovi čine kombinaciju koja omogućuje hvatanje i dešifriranje “šapata” svemira u uvjetima kada je svaka fotonska kvanta dragocjena.

Za odašiljanje naredbi i softverskih nadogradnji letjelicama koristi se pojačalo radijske frekvencije snage oko 20 kW. Zahvaljujući tome, stanica može pouzdano “doprijeti” do sondi udaljenih milijunima pa i milijardama kilometara, od sondi u orbiti oko Marsa do misija koje ciljaju Jupiterove mjesece ili provode promatranja Sunca.

Nova antena, staro partnerstvo: Europa i Australija

New Norcia je već dva desetljeća pouzdani oslonac europskim misijama. Prva dubokosvemirska antena na toj lokaciji otvorena je 2003. godine, a nova instalacija potvrđuje dugoročno partnerstvo između Europe i Australije. Australska nacionalna znanstvena agencija CSIRO lokalno upravlja postajom u ime ESA-e, a istodobno vodi i NASA-in Canberra Deep Space Communications Complex. Takva kombinacija iskustva i kompetencija osigurava da komunikacijski “most” prema svemiru ostane stabilan i dostupan 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.

Uz zajedničko upravljanje, suradnja se očituje i na industrijskoj razini: izgradnju su vodile europske tvrtke, ali značajan dio poslova i nabave realiziran je u Australiji. Time je stvoren lanac dobave koji spaja znanje i resurse dvaju kontinenata te dugoročno donosi nova radna mjesta, prijenos znanja i ulaganja u lokalnu zajednicu Zapadne Australije.

Estrack: europska mreža koja zatvara krug oko Zemlje

Estrack je globalna mreža zemaljskih stanica kojom se iz Darmstadta (ESOC) upravlja misijama ESA-e. Tri 35-metarske dubokosvemirske antene – u New Norciji (Australija), Cebrerosu (Španjolska) i Malargüeu (Argentina) – geografski su raspoređene tako da u svakom trenutku barem jedna “vidi” cilj u svemiru. New Norcia 3 u taj prsten dodaje dodatnu “uho-i-glas” sposobnost u Pacifičkoj hemisferi, smanjujući zagušenje rasporeda i povećavajući rezilijentnost mreže tijekom manevara, proleta i ključnih znanstvenih kampanja.

Stanice se međusobno dopunjuju: dok jedna prima i šalje podatke, druga preuzima sljedeći termin kontakta, a treća pruža rezervu. Upravo ta orkestracija omogućuje kontinuirano praćenje misija tijekom ključnih trenutaka – npr. pri kočnim paljenjima motora, uključivanju znanstvenih instrumenata ili tijekom kritičnih proleta pored planeta.

Na kojim će misijama raditi New Norcia 3

Novi sustav ulazi u operativnu uporabu 2026. godine i najprije će pomoći “perjanicama” europskog programa: među njima su Juice (istraživanje Jupitera i ledenih mjeseca), Solar Orbiter (sondiranje Sunčeve korone i heliofizičkih procesa), BepiColombo (ambiciozni dvostruki orbiter prema Merkuru), dugovječni Mars Express i Hera (planetarna obrana nakon DART-a). U skoroj budućnosti očekuje se potpora i nizu novih znanstvenih platformi: PLATO (egzoplaneti), EnVision (Venera), ARIEL (atmosfere egzoplaneta), RAMSES (tehnologija i navigacija) te Vigil (svemirska meteorologija).

Tijekom završnih kalibracija New Norcia 3 je već potvrdila osjetljivost uhvativši vrlo slab signal svemirskog teleskopa Euclid. Takvi “prvi signali” uobičajen su dio puštanja u rad: inženjeri uspoređuju izmjerene parametre – jačinu signala, omjer signal/šum, stabilnost frekvencije – s očekivanjima iz projektne dokumentacije i tako fino ugađaju svu elektroniku od prijamnika do vremenskih referenci.

Tehnologija koja sluša šapat svemira

Središnji element nove antene je parabolni reflektor promjera 35 metara montiran na pokretni nosač koji može brzo i precizno “pometati” nebo. Na žarištu parabole smješteni su napredni prijamnici za opsege X i Ka te kriogeni hladnjaci koji snižavaju temperaturu kritičnih komponenti gotovo do apsolutne nule. Time se radijski šum svodi na fizički minimum, a osjetljivost na fotone povećava toliko da stanica može detektirati signale reda veličine nekoliko kvadrilijuntih dijelova vata.

Precizno vrijeme osiguravaju atomski satovi usklađeni s međunarodnim vremenskim standardima. Stabilnost faze i frekvencije na tim razinama omogućuje napredne tehnike poput two-way Doppler i ranging mjerenja kojima se rekonstruiraju orbite letjelica s metarskom preciznošću i prate minimalna ubrzanja uzrokovana gravitacijskim interakcijama ili potisnicima.

Za odašiljanje prema svemiru koristi se visokoučinkovito pojačalo snage ~20 kW u mikrovalnom području. U kombinaciji s uskim snopom parabole i korekcijama atmosferskih utjecaja, to omogućuje siguran uplink i tijekom nepovoljnih vremenskih prilika. Dodatni sustavi – od optičkih vlakana za distribuciju stabilne frekvencije do kalibriranih referentnih izvora – brinu da svaka bit i svaki herc stignu točno onako kako je planirano.

Operativni mozak: od Darmstadta do pustinje Wheatbelta

Iako se antena fizički nalazi u pustom krajoliku Noongarske zemlje, operativno je “spojena” na Europski svemirski operativni centar (ESOC) u Darmstadtu. Odande se planiraju komunikacijski prozori, šalju telekomande, preuzimaju znanstveni podaci i provjerava zdravlje letjelica. Lokalni tim CSIRO-a zadužen je za svakodnevne operacije na terenu, održavanje i praćenje sigurnosti, uključujući i koordinaciju s obližnjom antenom za praćenje lansiranja Ariane 6 i Vega-C raketa koja preuzima telemetriju tijekom preleta iznad Zapadne Australije.

Takva podjela posla donosi dvostruku korist: ESOC ima centralizirani uvid u cijelu mrežu, dok lokalni operateri mogu brzo reagirati na stanje opreme, uvjete okoliša i neočekivane situacije. Ujedno se rasterećuje raspored ostalih stanica – Cebreros i Malargüe – što smanjuje rizik zastoja i gubitka podataka tijekom vršnih opterećenja.

Ekonomski i znanstveni učinci kroz pedeset godina rada

Procijenjeni vijek upotrebe nove antene je oko pola stoljeća. Tijekom tog razdoblja očekuju se deseci milijuna eura i australskih dolara dodatne vrijednosti kroz lokalne ugovore, održavanje, logistiku i visoko-stručna radna mjesta. No, stvarna dobit mjeri se i u podacima koji će stići do znanstvenika: sve od spektralnih analiza vulkanske aktivnosti na Veneri, preko preciznog kartiranja ledenih mjesečevih oceana oko Jupitera, do trajnog praćenja Sunčevih izbačaja čestica i njihove pravovremene najave radi zaštite elektroenergetskih mreža, satelita i komunikacijskih sustava na Zemlji.

Usto, međunarodna razmjena kapaciteta ostaje ključna. Kroz sporazume o cross-support suradnji, New Norcia 3 može preuzeti dio prometa agencija poput NASA-e, JAXA-e ili ISRO-a te privatnih misija. Takav pristup povećava povrat znanosti i osigurava da ni jedna kritična operacija ne ostane bez “uške” na Zemlji u slučaju izvanrednih okolnosti.

Put do inauguracije: od ideje do prve hvatanja signala

Projekt je pokrenut 2021. nakon analize potreba budućih misija i trendova rasta podataka. Dizajn je optimiran za brže prebacivanje između frekvencijskih pojaseva i različitih vrsta modema, kako bi se istodobno moglo služiti većem broju korisnika. Ključni građevinski koraci uključivali su izlijevanje monumentalnih temelja, montažu čelične konstrukcije, precizno centriranje i balansiranje 122-tonskog reflektora te integraciju kriogenog i vremenskog podsustava. Završni testovi uključili su hvatanje prvih provjernih signala, ispitivanja fazne stabilnosti te provjere kompatibilnosti s postojećim sustavima mreže Estrack.

Danima prije svečanog otvaranja, tijekom završne kalibracije, sustav je prvi put “oslušnuo” svemir i primio signal s letjelice Euclid. Time je potvrđeno da je optičko-mehanički niz, elektronika niskog šuma i lanac obrade podataka spreman za operativne zahtjeve koji počinju 2026. godine.

Što za javnost znači više kapaciteta u dubokom svemiru

Za prosječnog korisnika na Zemlji, nova antena možda je tek još jedan golemi tanjur na horizontu. Međutim, iza kulisa, dodatni kapaciteti znače brže objave znanstvenih podataka, kvalitetnije slike i spektre, više prilika za brze reakcije na neočekivane pojave (npr. iznenadne kometarne izboje, sunčeve baklje ili prolazne radio-signale) te čvršću sigurnost svemirskog prometa. U području svemirske meteorologije, primjerice, stalni uvid u Sunčevu aktivnost presudan je za zaštitu satelita, komunikacijskih mreža i navigacijskih sustava koje koristimo svakog dana.

Za obrazovanje i popularizaciju znanosti, stabilan tok podataka omogućuje pravodobne kampanje, javne kataloge i otvorene arhive koje istraživači, studenti i entuzijasti mogu koristiti bez dugih čekanja na prijenos ili obradu.

Geografija, okoliš i poštovanje prema Yued narodu

New Norcia se nalazi na području koje je tradicionalni dom Yued naroda Noongarske nacije. Tijekom planiranja i izgradnje naglasak je stavljen na odgovorno upravljanje okolišem, minimalan radijski šum i očuvanje lokalnih zajednica. U praktičnom smislu to znači stroge zone radijske tišine, precizno usmjeravanje snopova i radne protokole koji smanjuju utjecaj na susjedstvo i prirodne resurse.

Kako urednički tim vidi prioritete za sljedeće korake

Za industriju: preporuka je da domaće i europske tvrtke aktivno uključe New Norciju u razvoj i testiranje novih komunikacijskih modema, naprednih algoritama za korekciju pogrešaka i automatizirane dijagnostike. Za istraživače: planiranje promatračkih kampanja trebala bi se uskladiti s proširenim prozorima komunikacijskog downlinka, čime se povećava omjer znanosti po satu antene. Za donositelje politika: ulaganje u srodne infrastrukture – od optičkih vlakana velike propusnosti do lokalnih centara za obradu podataka – multiplicira učinke ove antene i skraćuje put od sirovog signala do znanstvene spoznaje.

Ključne brojke i pojmovi

• Promjer reflektora: 35 m


• Radni pojasevi: X i Ka (prijam i odašiljanje, ovisno o konfiguraciji misije)


• Kriogeno hlađenje prijamnika do oko −263 °C radi minimalnog šuma


• Snaga odašiljačkog sustava: približno 20 kW


• Operativno upravljanje: ESOC, Darmstadt; lokalne operacije: CSIRO


• Planirani početak pune operativne uporabe: 2026.


• Lokacija: New Norcia, Zapadna Australija; ~115 km sjeverno od Pertha


• Mreža: dio Estracka uz Cebreros (Španjolska) i Malargüe (Argentina)


• Primjeri misija: Juice, Solar Orbiter, BepiColombo, Mars Express, Hera; u pripremi PLATO, EnVision, ARIEL, RAMSES, Vigil

Od dubokog svemira do svakodnevnog života

Tehnologije razvijene za dubokosvemirsku komunikaciju često nalaze put u komercijalne sustave na Zemlji: precizna sinkronizacija vremena koristi se u 5G i budućim 6G mrežama, robusne metode korekcije pogrešaka poboljšavaju satelitsku televiziju i internet, a kriogena tehnika i niskobučni prijamnici potiču inovacije u radioastronomiji i medicinskoj dijagnostici. New Norcia 3 nije samo nova antena – to je platforma za transfer znanja između svemira i svakodnevice.

Širi kontekst: globalna suradnja umjesto paralelnih sustava

Iako Europa ovim projektom jača vlastitu neovisnost, dubokosvemirska komunikacija u praksi je globalna disciplina. Sporazumi o međusobnoj podršci između agencija sprječavaju dupliranje troškova i smanjuju rizike. Kada europskoj letjelici treba dodatni kontaktni prozor iznad Tihog oceana ili Sjeverne Amerike, partneri ga ustupaju – i obrnuto. Pritom standardizirani protokoli i interoperabilna oprema osiguravaju da se “komunikacijski jezik” razumije bez obzira na to u čijem je dvorištu antena.

Što slijedi do 2026.

Nakon svečanog otvaranja 4. listopada 2025., preostaje razdoblje postupnog uhodavanja: dodatne kalibracije, testne sesije s različitim letjelicama, verifikacija sigurnosnih procedura i integracija u planiranje misija. Tek kada svi podsustavi prođu kroz operativne scenarije – od nominalnih sesija visokog downlinka do izvanrednih uplinkova u hitnim situacijama – antena prelazi u redovitu službu i postaje ravnopravan “član” Estracka.