Astronomska zajednica s neskrivenim uzbuđenjem prati najnovija događanja na nebu, potaknuta dolaskom iznimno rijetkog posjetitelja iz dubokog svemira. Treći potvrđeni međuzvjezdani objekt, komet službeno katalogiziran kao 3I/ATLAS, pružio je znanstvenicima jedinstvenu priliku za proučavanje materijala koji potječe izvan granica našeg Sunčevog sustava. Zahvaljujući nevjerojatnoj preciznosti svemirskog teleskopa Hubble, tim astronoma uspio je snimiti dosad najoštrije slike ovog kozmičkog putnika, otkrivajući nove detalje o njegovoj prirodi i sastavu. Ovi ledeni glasnici iz drugih zvjezdanih sustava predstavljaju opipljivu vezu s ostatkom galaksije Mliječne staze, nudeći nam prozor u kemijske i fizičke procese koji se odvijaju oko drugih zvijezda.
Oštro oko Hubblea precizira dimenzije svemirskog gosta
Svemirska zvjezdarnica Hubble, zajednički projekt NASA-e i Europske svemirske agencije (ESA), odigrala je ključnu ulogu u definiranju fizičkih karakteristika kometa 3I/ATLAS. Iako su zemaljski teleskopi prvi detektirali objekt i njegovu neobičnu putanju, tek su Hubbleove snimke visoke rezolucije omogućile znanstvenicima da postave znatno stroža ograničenja na veličinu njegove čvrste, ledene jezgre. Prema najnovijim analizama, promjer jezgre ovog međuzvjezdanog kometa ne prelazi 5,6 kilometara, no mogao bi biti i svega 320 metara. Ovaj široki raspon procjena ukazuje na iznimnu teškoću mjerenja tako malog i udaljenog objekta. Čak ni moćni Hubble ne može izravno razlučiti samu jezgru jer je ona obavijena gustim oblakom prašine i plina, takozvanom komom, koja nastaje kako se komet približava Suncu. Sunčeva toplina uzrokuje sublimaciju leda na površini jezgre, oslobađajući pritom zarobljenu prašinu i stvarajući blještavi omotač koji zasjenjuje samo središte kometa. Hubble je uspio zabilježiti impresivan oblak prašine koji se izbacuje sa strane kometa okrenute prema Suncu, kao i naznake formiranja repa prašine koji se proteže suprotno od jezgre. Zanimljivo je da podaci pokazuju kako 3I/ATLAS gubi prašinu na način vrlo sličan kometima koji potječu iz našeg Sunčevog sustava, primjerice iz dalekog Oortovog oblaka. No, fundamentalna razlika leži u njegovom porijeklu – ovaj je posjetitelj rođen u nekom drugom, dalekom zvjezdanom sustavu.
Međuzvjezdani sprinter na proputovanju
Ono što 3I/ATLAS čini nedvojbeno međuzvjezdanim objektom jest njegova nevjerojatna brzina i putanja. Komet juri kroz naš Sunčev sustav brzinom od približno 210.000 kilometara na sat, što je najveća brzina ikad zabilježena za nekog svemirskog posjetitelja. Takva brzina daleko premašuje gravitacijski utjecaj Sunca, što znači da će komet samo proći kroz naš sustav i nastaviti svoj put u međuzvjezdani prostor, umjesto da bude zarobljen u orbiti oko naše zvijezde. Ovaj vrtoglavi sprint svjedoči o njegovom iznimno dugom putovanju kroz galaksiju, koje je vjerojatno trajalo milijardama godina. Tijekom tog putovanja, komet je nebrojeno puta prošao blizu drugih zvijezda i maglica, pri čemu je svaki bliski susret djelovao kao gravitacijska praćka, dodajući mu zamah i postepeno povećavajući njegovu brzinu. Što je 3I/ATLAS duže lutao međuzvjezdanim prostranstvima, to je njegova brzina postajala veća. Upravo ta hiperbolična putanja, koja nije gravitacijski vezana za Sunce, ključni je dokaz njegova izvan-solarnog podrijetla. Ovaj objekt je tek treći takve vrste, nakon misterioznog objekta 1I/ʻOumuamua otkrivenog 2017. i kometa 2I/Borisov iz 2019. godine.
Potraga za porijeklom i buduća promatranja
Komet 3I/ATLAS otkriven je 1. srpnja 2025. godine pomoću sustava ATLAS (Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System) na udaljenosti od oko 675 milijuna kilometara od Sunca. Na otkriće je promptno reagirao i Ured za planetarnu obranu Europske svemirske agencije, koji objekt prati od početka srpnja. Predviđa se da će komet ostati vidljiv zemaljskim teleskopima do rujna, nakon čega će se previše približiti Suncu da bi ga se moglo promatrati. Očekuje se da će se ponovno pojaviti s druge strane Sunca početkom prosinca. Iako su Hubbleove opservacije pružile dragocjene uvide, znanstvenici se nadaju još detaljnijim podacima. Velike nade polažu se u svemirski teleskop James Webb (JWST), koji će svojim infracrvenim senzorima moći prodrijeti dublje kroz oblak prašine i analizirati kemijski sastav plinova koji isparavaju iz jezgre. Analiza kemijskog sastava, posebice omjera različitih izotopa, mogla bi otkriti jedinstvene karakteristike zvjezdanog sustava u kojem je komet nastao, dajući nam prvi stvarni uzorak materijala iz drugog "solarnog sustava". Ovi podaci pomoći će nam da bolje razumijemo raznolikost planetarnih sustava diljem naše galaksije.
Misija Comet Interceptor: Priprema za buduće posjetitelje
Iako je izravan posjet kometu 3I/ATLAS postojećom tehnologijom nemoguć zbog njegove ogromne brzine i kasnog otkrića, njegova pojava naglašava važnost proaktivnog pristupa. U tom smislu, Europska svemirska agencija priprema revolucionarnu misiju Comet Interceptor. Planirano za lansiranje 2029. godine, ova će letjelica biti postavljena u stabilnu "parkirnu" orbitu u svemiru, gdje će čekati dolazak odgovarajuće mete. Cilj misije je presresti i proučiti netaknuti komet koji dolazi iz dalekog Oortovog oblaka ili, u idealnom i vrlo rijetkom scenariju, neki budući međuzvjezdani objekt. Comet Interceptor bit će prva misija koja demonstrira sposobnost brzog odgovora, čekajući u svemiru na svoj cilj umjesto da se lansira prema unaprijed poznatoj meti. Iako je mala vjerojatnost da će se otkriti međuzvjezdani objekt koji je dostižan za Comet Interceptor tijekom trajanja misije, ona će poslužiti kao ključni test i pokazatelj za buduće misije koje bi mogle presresti ove misteriozne posjetitelje iz drugih svjetova, otvarajući novo poglavlje u istraživanju svemira.
Kreirano: petak, 08. kolovoza, 2025.
Pronađite smještaj u blizini