Turistički procvat Grčke sudara se s manjkom radnika: zemlja privlači sve više gostiju, ali sve teže pronalazi ljude koji će ih dočekati
Grčka već nekoliko sezona potvrđuje status jedne od najtraženijih europskih destinacija, ali iza rekordnih prihoda i snažnog rasta krije se problem koji postaje sve vidljiviji: turizam raste brže nego domaća radna snaga koja ga može iznijeti. Hoteli, restorani, barovi, turističke agencije i prateće usluge uoči svake nove sezone traže tisuće konobara, kuhara, sobarica, recepcionara, spasilaca i pomoćnog osoblja, a dio poslodavaca otvoreno priznaje da tržište rada više ne može pratiti tempo potražnje. U takvim okolnostima Grčka se sve više oslanja na radnike iz trećih zemalja, no iskustva drugih europskih država pokazuju da sama migracija nije dovoljno rješenje ako se istodobno ne poprave uvjeti rada, stanovanja i dugoročnog zadržavanja zaposlenih.
Prema istraživanjima grčkog instituta INSETE, koji djeluje pri Grčkoj konfederaciji turizma, turizam je 2024. imao golemu težinu za nacionalno gospodarstvo. Njegov izravni doprinos dosegnuo je 30,2 milijarde eura, dok je ukupni, izravni i neizravni doprinos, procijenjen na 80,1 milijardu eura odnosno 33,7 posto grčkog BDP-a. Istodobno je turizam, prema istoj analizi, zadržao ključnu ulogu u zapošljavanju, osobito u smještaju i ugostiteljstvu, gdje je treće tromjesečje 2024. donijelo povijesno visoku zaposlenost. No upravo ta brojka otkriva paradoks sektora: rekordna zaposlenost nije uklonila manjak ljudi, nego je samo pokazala koliko je potražnja narasla.
Rekordni prihodi, ali i rekordni pritisak na tržište rada
Podaci Bank of Greece potvrđuju da turistički zamah nije bio kratkotrajan. Nakon vrlo snažne 2024., Grčka je 2025. prema podacima središnje banke ostvarila novi rekord u prihodima od putovanja, s više od 23,6 milijardi eura. Drugim riječima, zemlja je uspjela istodobno privlačiti velik broj posjetitelja i povećavati potrošnju po putovanju, što je za vladu i turistički sektor važan signal da se grčki turizam ne oslanja samo na volumen dolazaka, nego i na rast vrijednosti usluge. Međutim, što je turistička sezona uspješnija, to je vidljiviji pritisak na radnu snagu u najtraženijim regijama, od Atene i Soluna do Krete, Rodosa, Mikonosa i Santorinija.
U praksi to znači da se potraga za sezonskim radnicima više ne vodi samo između poslodavaca i nezaposlenih, nego i između samih tvrtki koje jedne drugima preuzimaju ljude nudeći nešto veće plaće ili povoljniji smještaj. Taj proces dodatno podiže troškove poslovanja, ali ne jamči stabilnost sustava jer se problem samo premješta s jednog poslodavca na drugoga. Za posjetitelje to može značiti sporiju uslugu, kraće radno vrijeme pojedinih objekata ili smanjenu kvalitetu boravka, osobito na otocima gdje je sezonski udar najjači i gdje je pitanje
smještaja na grčkim otocima važno ne samo za goste nego i za radnike koji ondje trebaju živjeti mjesecima.
Koliki je stvarni manjak ljudi
U javnom prostoru pojavljuju se različite procjene o veličini manjka, ali se sve kreću u istom smjeru: riječ je o desecima tisuća radnika. Britanski Guardian je u svibnju 2025., pozivajući se na predstavnike sektora i sindikata, naveo da je u hotelijerstvu i ugostiteljstvu nedostajalo oko 80.000 radnika. U grčkom i međunarodnom poslovnom tisku pojavljuju se i procjene do 90.000 nepopunjenih mjesta, što odgovara širini problema koji zahvaća cijeli lanac turističkih usluga. Još je zabrinjavajuća dugoročna procjena Svjetskog vijeća za putovanja i turizam, prema kojoj bi Grčka do 2035. mogla biti među državama s najvećim manjkom turističke radne snage u odnosu na potrebe sektora.
Brojke same po sebi ne govore sve. Iza njih stoji nekoliko strukturnih razloga. Prvi je naslijeđe pandemije, kada su tisuće zaposlenih napustile ugostiteljstvo i turizam te se preusmjerile u druge djelatnosti. Drugi je sezonalnost: mnogi rade intenzivno nekoliko mjeseci, a zatim ulaze u razdoblje neizvjesnosti i slabije socijalne zaštite. Treći je demografski pad i starenje stanovništva, koji ne pogađaju samo Grčku nego cijeli jug Europe. Četvrti je emigracija: u prethodnim godinama velik broj Grka, osobito mlađih i obrazovanijih, otišao je raditi u bogatije države Europske unije. Kad se tome pridodaju visoki troškovi života u turističkim središtima, posebno na otocima, postaje jasno zašto domaći radnici sve češće biraju stabilnije, cjelogodišnje poslove.
Zašto mnogi Grci ne žele raditi u turizmu pod postojećim uvjetima
Predstavnici zaposlenih i dio analitičara već dulje upozoravaju da problem nije samo u broju raspoloživih ljudi, nego i u kvaliteti poslova koji se nude. Rad u turizmu često znači duge smjene, rad vikendom i blagdanima, sezonske ugovore, neizvjesnost između dvije sezone i skupo stanovanje u destinacijama gdje su najamnine snažno rasle zbog turističke potražnje. Za mlade ljude koji mogu birati između uredskog posla u većem gradu i sezonskog rada na otoku, odluka je sve češće jasna. Poslodavci zato više ne konkuriraju samo drugim hotelima i restoranima, nego i svim drugim sektorima gospodarstva koji nude predvidljivije radno vrijeme i dugoročniji osjećaj sigurnosti.
Dio problema vezan je i uz samu transformaciju grčkog gospodarstva. Europska komisija i Bank of Greece u svojim procjenama ističu da zemlja posljednjih godina raste, uz potporu investicija, građevine i turizma. To znači da radnici koji su nekada gotovo automatski odlazili u turistički sektor danas imaju više alternativa. Turizam više nije jedini veliki generator zaposlenja, a to mijenja odnose snaga na tržištu rada. U takvoj situaciji ni rast plaća nije uvijek dovoljan ako ga ne prati bolji standard života, sigurniji ugovor i rješenje pitanja stanovanja. Upravo zato se u grčkim destinacijama sve češće spominje i
smještaj za sezonske radnike i posjetitelje kao jedno od praktičnih uskih grla cijelog sustava.
Oslanjanje na radnike iz trećih zemalja
Suočena s manjkom domaće radne snage, Grčka je posljednjih godina otvorila više kanala za legalni dolazak stranih radnika. U fokusu su bilateralni sporazumi i kvote za radnike iz zemalja izvan Europske unije, među kojima se najčešće spominju Bangladeš, Egipat i Indija. Europski portal za useljavanje navodi da se sezonsko zapošljavanje u Grčkoj u velikoj mjeri oslanja na bilateralne aranžmane, dok su grčki i međunarodni izvori posljednjih godina više puta bilježili pokušaje da se olakša dolazak radnika za poljoprivredu, ribarstvo, građevinu i turizam.
Atena je pritom pokušala djelovati na više razina. Jedan je korak bio i zakon koji je omogućio izdavanje radnih i boravišnih dozvola određenom broju migranata koji već borave u zemlji i mogu dokazati zaposlenje. Associated Press je izvijestio da je riječ o mjeri koja je trebala obuhvatiti oko 30.000 ljudi i ublažiti manjak nekvalificirane radne snage. S ekonomskog stajališta, takav potez imao je jasnu logiku: umjesto da se dio radne snage zadržava u sivoj zoni ili izvan legalnog tržišta rada, država ju je pokušala uključiti u sustav u trenutku kada joj radnici hitno trebaju.
No to rješenje ima svoja ograničenja. Prvo, ono ne stvara automatski dovoljan broj ljudi s iskustvom u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Drugo, administrativni postupci, vize i radne dozvole i dalje traju predugo u odnosu na ritam turističke sezone. Treće, radnici koji dođu u Grčku ne ostaju nužno ondje dugoročno, osobito ako procijene da u zapadnoj Europi mogu zaraditi više i dobiti stabilnije uvjete. Drugim riječima, Grčka se natječe za strane radnike na istom europskom tržištu na kojem se natječu i bogatije države.
Što pokazuju Španjolska, Italija i Njemačka
Usporedba s drugim velikim europskim turističkim i radnim tržištima pokazuje da Grčka nije iznimka, ali jest poseban slučaj zbog snage ovisnosti o turizmu. Španjolska je, primjerice, i dalje turistička velesila, a tamošnje Ministarstvo industrije i turizma objavilo je da je u travnju 2025. zaposlenost vezana uz turizam premašila 2,9 milijuna ljudi, uz gotovo 100.000 novih radnika u odnosu na godinu prije. U posljednjem tromjesečju 2025. broj zaposlenih u turističkim djelatnostima premašio je i tri milijuna. To pokazuje da veliko tržište može apsorbirati više radnika nego Grčka, ali i da rast zaposlenosti ne uklanja automatski pritiske na sektor. U Španjolskoj se, uz nedostatak radne snage, sve češće raspravlja o kvaliteti radnih mjesta, troškovima stanovanja u turističkim regijama i potrebi da turizam bude održiviji za lokalno stanovništvo.
Italija je posegnula za kvotnim sustavom. Prema informacijama talijanskog sustava za integraciju migranata i europskog portala za useljavanje, za razdoblje 2023. – 2025. predviđen je ulazak ukupno 452.000 stranih radnika, a samo za 2025. određeno je 165.000 kvota, od čega je velik dio namijenjen sezonskom radu. Upravo je sezonski rad ključan za turizam i poljoprivredu. Međutim, talijansko iskustvo pokazuje da formalno povećanje kvota nije dovoljno ako postupci ostanu spori, ako poslodavci teško dolaze do radnika na vrijeme i ako dio radne snage završi u nesigurnim oblicima rada. Kvotni model može ublažiti pritisak, ali ne rješava slabosti poslovnog modela koji ovisi o kratkoj sezoni i niskoj fleksibilnosti stanovanja.
Njemačka je u drukčijoj poziciji, jer njezin problem nije samo sezonski turizam nego širi nedostatak kvalificirane radne snage u stotinama zanimanja. Savezna agencija za rad objavila je 2025. da u zemlji postoji manjak u 163 zanimanja, a službeni njemački i europski izvori upozoravaju na učinke starenja stanovništva i odlaska baby boom generacije u mirovinu. Zato je Berlin posljednjih godina znatno liberalizirao useljavanje kvalificiranih radnika kroz novi Zakon o useljavanju stručne radne snage. Njemački primjer važan je za Grčku jer pokazuje dvije stvari: prvo, migracija je nužan dio odgovora kad domaća populacija stari i smanjuje se; drugo, čak ni snažna i bogata država ne može se osloniti samo na otvaranje vrata strancima bez sustava priznavanja kvalifikacija, integracije i dugoročne politike zadržavanja radnika.
Migracija pomaže, ali ne može biti jedini oslonac
To je ujedno i središnja pouka za Grčku. Dovođenje radnika iz trećih zemalja može spriječiti da dio hotela i restorana ostane bez osoblja usred sezone, ali samo po sebi ne popravlja uvjete zbog kojih domaći radnici odlaze, a strani često ne ostaju. Međunarodna organizacija rada upozorava da su u turizmu i ugostiteljstvu upravo sezonalnost, privremenost poslova i ograničene mogućnosti napredovanja među glavnim razlozima trajnih manjkova radne snage. Ako sektor ostane oslonjen na logiku kratkoročne zamjene ljudi, problem će se vraćati svake godine, možda i snažnije.
Za održiviji model potrebno je nekoliko paralelnih poteza. Prvi je povećanje atraktivnosti poslova kroz bolje plaće, predvidljivije rasporede i jaču zaštitu između dvije sezone. Drugi je ulaganje u strukovno obrazovanje i specijaliziranu obuku, kako bi više radnika ulazilo u sektor s jasnom perspektivom razvoja. Treći je rješavanje stambenog pitanja u najopterećenijim destinacijama, gdje se tržište najma često ponaša tako da istiskuje upravo one radnike bez kojih turistička ponuda ne može funkcionirati. Četvrti je administrativno pojednostavnjenje za legalan dolazak stranih radnika, ali uz zaštitu od eksploatacije i uz pravila koja omogućuju stvarnu integraciju.
Može li turizam nastaviti rasti istim tempom
Iz perspektive kratkoročnih prihoda odgovor je vjerojatno potvrdan: Grčka je i dalje snažno brendirana destinacija, ima veliku međunarodnu potražnju i koristi rastući interes za mediteranska putovanja. No pitanje za iduće godine više nije samo koliko će turista doći, nego može li zemlja osigurati dovoljno ljudi da taj rast bude održiv bez pogoršanja radnih uvjeta i kvalitete usluge. Ako se sektor i dalje bude razvijao brže od sposobnosti tržišta rada da ga prati, tada će rast posjetitelja prestati biti čista prednost i postati faktor unutarnjeg pritiska.
U tom smislu grčki slučaj nadilazi samu Grčku. On govori o Europi koja želi više turista, više prihoda i više rasta, ali istodobno stari, suočava se s manjkom radnika i politički je podijeljena oko migracije. Zato će se rasprava o sezonskim radnicima, legalnim migracijskim kanalima, pravu na dostojanstven rad i dostupnom stanovanju voditi sve intenzivnije, ne samo u Ateni nego i u Madridu, Rimu i Berlinu. Za zemlju koja od turizma dobiva trećinu gospodarske snage, odgovor na pitanje tko će u budućnosti dočekivati svijet možda će biti jednako važan kao i pitanje koliko će taj svijet potrošiti tijekom odmora. A za destinacije koje žive od ljetnog vala gostiju, od otoka do povijesnih gradova, rasprava o radnicima više se ne može odvajati od pitanja lokalnog života, troškova i
ponude smještaja u grčkim destinacijama koje moraju ostati funkcionalne i za stanovnike i za one koji ondje rade.
Izvori:- INSETE – izvješće o doprinosu turizma grčkom gospodarstvu u 2024., uključujući izravni i ukupni doprinos BDP-u te zaposlenost (link)- INSETE – infografika s ključnim pokazateljima o doprinosu turizma grčkom BDP-u u 2024. (link)- Bank of Greece – službena statistika o prihodima od putovanja i turističkoj potrošnji nerezidenata u Grčkoj (link)- Europska komisija – gospodarska prognoza za Grčku, s naglaskom na važnost turizma za rast gospodarstva (link)- ELSTAT – Anketa o radnoj snazi, napomena o sezonskim oscilacijama zaposlenosti u Grčkoj zbog turizma (link)- The Guardian – izvještaj iz svibnja 2025. o procjeni da grčkom hotelijerstvu i ugostiteljstvu nedostaje oko 80.000 radnika te o razlozima manjka (link)- AP News – izvještaj o grčkom zakonu koji određenom broju migranata bez dokumenata omogućuje radne i boravišne dozvole radi ublažavanja manjka radne snage (link)- EU Immigration Portal – pregled pravila za sezonski rad u Grčkoj, uključujući bilateralne aranžmane (link)- Španjolsko Ministarstvo industrije i turizma – službeni podaci o turističkoj zaposlenosti u travnju 2025. i rastu iznad 2,9 milijuna zaposlenih (link)- Španjolsko Ministarstvo industrije i turizma – službeni podaci o više od tri milijuna zaposlenih u turizmu u posljednjem tromjesečju 2025. (link)- Integrazione Migranti / talijanski institucionalni portal – detalji kvota za ulazak stranih radnika u Italiju u razdoblju 2023. – 2025. (link)- EU Immigration Portal – pravila za sezonski rad u Italiji i objašnjenje kvotnog sustava (link)- Bundesagentur für Arbeit – službena analiza manjka stručne radne snage u Njemačkoj i popis zanimanja s deficitom (link)- Savezno ministarstvo unutarnjih poslova Njemačke – pregled učinaka novog Zakona o useljavanju stručne radne snage nakon prve godine provedbe (link)- ILO – analiza o manjku radne snage i vještina u turizmu nakon pandemije, s naglaskom na sezonalnost i uvjete rada (link)
Kreirano: četvrtak, 16. travnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini