Španjolska ruši rekorde: gotovo 97 milijuna stranih gostiju i Madrid kao središte globalnog upravljanja turizmom
Španjolska je 2025. godinu završila s novim povijesnim maksimumom međunarodnih dolazaka: zemlju je posjetilo 96,8 milijuna stranih turista, najviše otkako se vodi službena statistika. Brojke potvrđuju da se turizam nakon pandemijskog pada ne samo oporavio, nego je i preskočio prethodne vrhunce te nastavio rasti treću godinu zaredom. Istodobno, rast nije ostao samo u “glavama” dolazaka i noćenja, nego se pretočio u rekordnu potrošnju i snažan prihodovni učinak. Za gospodarstvo koje se snažno oslanja na turizam to je važan poticaj, ali za društvo i javne politike otvara drugo pitanje: gdje je granica između ekonomskog dobitka i troška koji osjećaju stanovnici najopterećenijih destinacija.
Paralelno s turističkim rekordima, Madrid se sve češće spominje kao adresa na kojoj se kroje globalna pravila igre. Grad je već desetljećima domaćin sjedišta UN Tourism (nekadašnje Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih naroda), a Španjolska je posljednjih godina uložila dodatni politički i infrastrukturni kapital kako bi organizaciju učinila vidljivijom. U prosincu 2025. objavljeno je i da je Svjetsko vijeće za putovanja i turizam (WTTC), utjecajna globalna udruga privatnog sektora u industriji, za lokaciju novog globalnog ureda izabralo upravo Madrid. Kombinacija javnog i privatnog centra utjecaja u jednoj metropoli jača španjolsku poziciju u međunarodnim raspravama o održivosti, regulaciji platformi, upravljanju gužvama i odnosu turizma prema stanovanju, dok se u isto vrijeme na ulicama pojedinih gradova pojačava otpor prema masovnom turizmu.
Rekordni dolasci i rekordna potrošnja: što pokazuju službeni podaci
Službeni podaci španjolskog Nacionalnog statističkog instituta (INE) iz ankete FRONTUR navode da je Španjolska u 2025. godini dosegla 96,8 milijuna međunarodnih turista. INE ujedno ističe da je prosinac donio 5,3 milijuna dolazaka, uz blagi rast u odnosu na isti mjesec godinu ranije. Takav podatak dio je šireg trenda u kojem potražnja sve više zahvaća i zimske te međusezonske mjesece, što je važno za zemlje koje žele smanjiti sezonalnost i rasteretiti ljetne vrhunce. Ipak, čak i uz širenje sezone, najveći pritisak ostaje koncentriran u najpopularnijim regijama i gradovima, gdje se učinak osjeća na prostoru, infrastrukturi i stanovanju.
Uz rekord dolazaka, potrošnja stranih posjetitelja dosegla je novu najvišu razinu. Prema izvješćima koja prenose podatke iz španjolske statistike, prihod od stranih gostiju porastao je i dosegnuo 134,7 milijardi eura. U javnim porukama iz Madrida to se često interpretira kao potvrda pomaka prema modelu u kojem se naglasak stavlja na kvalitetu i vrijednost, a ne isključivo na količinu. No, taj model ima ograničenja: veća potrošnja može značiti i veći pritisak na cijene u turističkim zonama, dok rast potražnje, bez obzira na “kvalitetu”, povećava opterećenje prostora u najposjećenijim četvrtima. Zato se rasprava o brojkama u Španjolskoj sve češće vodi kao rasprava o upravljanju, a ne samo o promociji.
Službeni i medijski pregledi podataka pokazuju da su najjača odredišta i dalje koncentrirana u nekoliko regija. Katalonija, s Barcelonom kao najsnažnijim magnetskim odredištem, redovito je u vrhu po broju posjetitelja, a veliki udio zadržavaju i mediteranski otoci te Kanarski otoci. Među emitivnim tržištima ističe se Ujedinjena Kraljevina, uz Francusku i Njemačku kao stabilne izvore dolazaka. Takav profil potražnje objašnjava i zašto se pritisci najviše osjećaju u velikim gradovima i na obali: tamo se susreću masovna potražnja, ograničen prostor i tržište nekretnina koje već godinama bilježi rast.
Madrid u ulozi “turističke prijestolnice”: UN Tourism i dolazak WTTC-a
Madridova institucionalna težina u globalnom turizmu posljednjih se godina povećava i kroz fizičku infrastrukturu. Španjolsko Ministarstvo industrije i turizma objavilo je da se nova zgrada sjedišta UN Tourism gradi uz Palacio de Congresos, u zoni financijskog središta i u blizini stadiona Santiago Bernabéu, te da je dovršetak planiran u prvoj polovici 2025. godine. Projekt se u službenim komunikacijama opisuje kao funkcionalno sjedište s vrlo vidljivom lokacijom, što se može čitati i kao nastojanje da se u Madridu koncentrira međunarodna turistička diplomacija. Za Španjolsku je to i reputacijska investicija: država koja želi predvoditi globalne rasprave o turizmu nastoji pokazati da može ponuditi i infrastrukturu i političku podršku institucijama.
Odluka WTTC-a da svoj novi globalni ured smjesti u Madrid dodatno je pojačala taj efekt. U službenom priopćenju od 18. prosinca 2025. WTTC navodi da je njegov Operativni odbor jednoglasno odobrio Madrid kao novu lokaciju, nakon strateške procjene. Organizacija naglašava da će taj potez ojačati angažman s članovima, povećati pristup globalnim talentima te donijeti operativne učinkovitosti. Budući da WTTC okuplja najveće privatne aktere u sektoru i često nastupa kao glas industrije prema vladama i međunarodnim institucijama, preseljenje u Madrid ima i simboličku i praktičnu težinu. Time se u istom gradu susreću javne politike, standardi i preporuke UN sustava te privatno-sektorski interes industrije koja živi od rasta putovanja.
Status “svjetske turističke prijestolnice”, međutim, dolazi i s obvezama. Kada se u jednoj zemlji istodobno obaraju rekordi i vode globalne rasprave o održivosti, javnost s razlogom očekuje da se rješenja ne zadrže na deklaracijama. Upravo zato se španjolska priča često čita kroz kontrast: Madrid gradi institucionalnu moć, dok Barcelona i drugi gradovi pokazuju koliko je teško održati ravnotežu između prihoda i svakodnevice stanovnika. Taj kontrast nije samo španjolski, ali je u Španjolskoj postao posebno vidljiv jer se brojke i politika nalaze u istom kadru.
Overturizam i društveni otpor: Barcelona kao ogledni primjer
Rast dolazaka u Španjolsku već je godinama političko pitanje, osobito u gradovima gdje je turizam počeo mijenjati urbanizam, tržište nekretnina i lokalne navike. Barcelona je u toj raspravi postala najprepoznatljiviji simbol, ne samo zbog velike posjećenosti, nego i zbog vidljivog otpora stanovnika. U lipnju 2025. održani su prosvjedi protiv masovnog turizma u više gradova južne Europe, a Barcelona je bila jedno od glavnih žarišta. Euronews je izvijestio o demonstracijama u Barceloni u kojima su sudionici, uz simbolične geste, upozoravali na posljedice turističkog pritiska na gradsku svakodnevicu, dok je The Guardian taj val prosvjeda opisao kao širu kampanju protiv “turistifikacije”, odnosno pretvaranja gradova u proizvode za posjetitelje na štetu lokalnog života. Poruka organizatora često je da problem nisu pojedini turisti, nego model u kojem stanovanje i javni prostor postaju podređeni stalnom rastu.
U središtu nezadovoljstva najčešće je stanovanje. Aktivisti i dio građana smatraju da kratkoročni najam, osobito preko digitalnih platformi, smanjuje ponudu stanova za dugoročne najmoprimce i gura cijene prema gore. Na to se nadovezuju pritisci na promet, komunalnu infrastrukturu, javni prostor i lokalne usluge, osobito u starijim četvrtima i najposjećenijim zonama. U raspravama se spominju i radni uvjeti u sektoru, često obilježeni sezonalnošću i nižim plaćama, što pojačava dojam da dobit nije ravnomjerno raspodijeljena. Taj osjećaj ne nestaje ni kada brojke o potrošnji rastu, jer se dio stanovnika ne prepoznaje u statističkom “uspjehu”.
Turistički apartmani i regulatorni zaokret: plan do studenoga 2028.
Barcelona je, pod pritiskom stambene krize i javnog nezadovoljstva, najavila jednu od najradikalnijih mjera u Europi u području kratkoročnog turističkog smještaja. Prema izvješću Catalan Newsa, gradska vlast planira do studenoga 2028. ukloniti, odnosno ne obnoviti licence za 10.101 turistički apartman, s ciljem da se ti stanovi vrate na tržište dugoročnog najma. Najavu je iznio gradonačelnik Jaume Collboni, uz argument da grad mora poduzeti “drastične” poteze kako bi povećao dostupnost stanovanja i ublažio rast cijena. The Guardian je kasnije u kontekstu te politike podsjetio na širinu rasprave: od stambenog pritiska i rasta najamnina do najava pravnih osporavanja i političke neizvjesnosti zbog rokova koji prelaze mandatne cikluse.
Takav potez nosi više slojeva posljedica. S jedne strane, za stanovnike koji traže stanove, povrat tisuća jedinica na tržište može povećati ponudu i potencijalno usporiti rast najamnina, osobito ako se mjera provede dosljedno i uz kontrolu ilegalnih smještajnih kapaciteta. S druge strane, turistički sektor upozorava da bi smanjenje kapaciteta moglo povećati cijene smještaja, pogurati potražnju prema hotelima ili dio posjetitelja preusmjeriti u okolne općine, čime se problem djelomično seli. Treći sloj je administrativni: za provedbu nije dovoljno samo ne obnoviti licence, nego je potrebno izgraditi sustav nadzora i provedbe koji može pratiti i sankcionirati zaobilaženje pravila. Upravo zato se Barcelona promatra kao test – i za druge gradove koji traže mjere i za industriju koja se boji presedana.
Upravljanje gužvama u praksi: Sagrada Família i borba za javni prostor
Rasprava o overtourizmu u Barceloni vidi se na konkretnim točkama grada, a jedna od najsnažnijih je područje oko bazilike Sagrada Família. Ondje se koncentracija posjetitelja često pretvara u blokadu pločnika i konstantnu gužvu koja mijenja ritam četvrti, od prometa do lokalnih trgovina i kretanja stanovnika. U javnosti su se pojavljivali planovi upravljanja posjetiteljima, uključujući prostorne intervencije poput stvaranja jasnije definirane zone za fotografiranje, s ciljem da se rastereti javni prostor i smanji nered koji nastaje kada se veliki broj ljudi zadržava bez ulaska u samu baziliku. Takve mjere pokazuju da se “održivost” u praksi često svodi na logistiku: gdje ljudi stoje, kuda se kreću, kako se razdvaja tranzit stanovnika od kratkog turističkog zadržavanja.
Sagrada Família je i simbol šire dileme: riječ je o kulturnom, urbanom i identitetskom prostoru, a ne samo o turističkom “proizvodu”. Kada se javni prostor oko takvih lokacija pretvori u stalnu pozornicu za kratko zadržavanje i fotografiranje, stanovnici često doživljavaju gubitak grada, čak i ako turizam donosi prihode. Upravo taj osjećaj stoji iza dijela prosvjeda i javnih rasprava, jer problem više nije samo broj posjetitelja nego promjena načina na koji se grad koristi. Zato se dio rješenja traži u kombinaciji regulacije smještaja, upravljanja gužvama i jačanja javnih usluga u četvrtima koje nose najveći teret. Uspjeh takvih mjera mjerit će se ne samo statistikama dolazaka, nego i time hoće li se smanjiti društvena napetost.
Španjolski izazov: kako zadržati prihode, a smanjiti društveni i okolišni trošak
Španjolska se 2025. našla u fazi u kojoj se turistički uspjeh teško može odvojiti od stambene politike, urbanizma i regionalnog razvoja. S jedne strane, rekordna potrošnja stranih posjetitelja podržava zaposlenost, porezne prihode i investicije, a međunarodna vidljivost jača i politički utjecaj države. S druge strane, pritisak na najpopularnije destinacije stvara osjećaj da se dobit privatizira, a trošak socijalizira kroz više rente, gužve i opterećene javne usluge. U toj jednadžbi, “održivi turizam” prestaje biti marketinška fraza i postaje skup konkretnih odluka: kako regulirati kratkoročni najam, kako upravljati kruzerskim i grupnim dolascima, kako zaštititi javni prostor i kako osigurati da dio prihoda ostane u zajednici koja trpi opterećenje.
Dodatni sloj problema je sezonalnost i geografska koncentracija. Iako se bilježi rast izvan vršnih mjeseci, najveći pritisak i dalje nastaje kada se veliki broj posjetitelja slije u isti prostor u kratkom razdoblju, osobito u gradovima i na obali. Infrastruktura, od javnog prijevoza do vodoopskrbe i odvoza otpada, tada radi na granicama, a stanovnici osjećaju pad kvalitete života. Istodobno, klimatske promjene i učestaliji ekstremni vremenski događaji mogu utjecati na obrasce putovanja, produljiti ili pomaknuti sezonu, ali i povećati rizike u najtoplijim razdobljima. U takvim okolnostima upravljanje turizmom postaje dio šire politike prilagodbe i otpornosti, a ne samo pitanje prihoda.
Na kraju, Madridov uspon kao globalnog središta turističkog upravljanja stavlja Španjolsku pod dodatno povećalo. Ako se u gradu istodobno nalaze ključne međunarodne institucije i privatno-sektorski centar utjecaja, očekivanje je da će zemlja demonstrirati provediva rješenja za probleme koje druge destinacije tek pokušavaju definirati. Barcelona, kao najvidljivije bojište overtourizma, pokazuje da su takva rješenja politički skupa i društveno osjetljiva, ali i da se bez njih turistički rekordi lako pretvore u društveni konflikt. Španjolska je 2025. dobila potvrdu globalne privlačnosti, a sljedeći korak je dokaz da se masovni uspjeh može pretvoriti u održiv model koji ne iscrpljuje gradove i ne potiskuje stanovnike iz vlastitih četvrti.
Izvori:- INE (Instituto Nacional de Estadística) – FRONTUR, prosinac 2025. i godina 2025.; službeni podatak o 96,8 milijuna međunarodnih turista (objava 3. veljače 2026.) (link)
- Associated Press – izvješće o rekordu 2025., rastu dolazaka i potrošnji od 134,7 mlrd. eura (link)
- WTTC – službeno priopćenje o izboru Madrida za novi globalni ured (18. prosinca 2025.) (link)
- Ministarstvo industrije i turizma Španjolske (MINTUR) – informacije o novoj zgradi sjedišta UN Tourism i rokovima (prva polovica 2025.) (link)
- Euronews – izvješće o prosvjedima protiv overtourizma u Barceloni i drugim gradovima (15. lipnja 2025.) (link)
- The Guardian – kontekst koordiniranih prosvjeda protiv “turistifikacije” u južnoj Europi (15. lipnja 2025.) (link)
- Catalan News – najava Barcelone o uklanjanju turističkih apartmana do studenoga 2028. (10.101 licenca) (link)
- The Guardian – rasprave o zabrani turističkih stanova do 2028. i stambenom pritisku u Barceloni (link)
Kreirano: utorak, 10. veljače, 2026.
Pronađite smještaj u blizini