WTTC u Miamiju upozorava: budućnost turizma i ulaganja u Latinskoj Americi ovisi o kvaliteti infrastrukture

Latinska Amerika na prekretnici: bez bolje infrastrukture nema ni turističkog ni gospodarskog uzleta

Na skupu FII PRIORITY Miami 2026, održanom od 25. do 27. ožujka u hotelu Faena u Miami Beachu, predsjednik Svjetskog vijeća za putovanja i turizam (WTTC) Manfredi Lefebvre upozorio je da se budućnost Latinske Amerike neće odlučivati samo količinom raspoloživog kapitala, nego sposobnošću država i partnera da projekte doista provedu. U fokusu rasprave nije bilo pitanje ima li regija potencijal, nego može li ga pretvoriti u stvaran rast. Poruka koja je iz Miamija odjeknula prema vladama, ulagačima i razvojnim bankama bila je jasna: bez prometne, zračne, digitalne i urbane infrastrukture nema ni ozbiljnijeg ulaganja, ni snažnijeg turizma, ni dugoročnije konkurentnosti.

Lefebvre je na panelu posvećenom uvjetima za dugoročna ulaganja u Latinskoj Americi, prema izvještaju sa skupa, infrastrukturna ulaganja opisao kao „multiplikator rasta”. To je formulacija koja u ovom slučaju nije tek prigodna političko-poslovna fraza. U regiji koja istodobno raspolaže golemim prirodnim resursima, velikim gradovima, rastućim uslužnim sektorom i turističkim potencijalom, kvaliteta cesta, zračnih luka, luka, željeznice, komunalnih sustava i digitalnih mreža određuje koliko će se brzo roba, ljudi, kapital i ideje uopće kretati. A upravo je kretanje kapitala bilo središnja tema ovogodišnjeg summita u Miamiju.

Miami kao pozornica za novu raspravu o „novom poretku” Latinske Amerike

FII Institute ovogodišnji je susret u Miamiju organizirao pod temom „Capital in Motion”, a službeni program pokazuje da je Latinska Amerika zauzela posebno važno mjesto u rasporedu. Već prvi dan summita bio je posvećen takozvanom „novom latinskoameričkom poretku”, odnosno pitanju kako regija može uhvatiti novi investicijski ciklus u trenutku kada se globalni lanci vrijednosti preuređuju, kada države traže sigurnije izvore energije i sirovina te kada se sve snažnije govori o regionalizaciji proizvodnje.

U službenim materijalima summita Latinska Amerika i Karibi opisuju se kao prostor strateškog prijeloma, mjesto na kojem će upravo infrastruktura odlučiti može li regija iskoristiti integraciju u regionalne i globalne lance vrijednosti, urbani rast i demografske promjene. To je važna nijansa. Nije riječ samo o tome da je infrastruktura poželjna, nego da postaje presudan preduvjet za hvatanje koraka s novim ekonomskim okolnostima. Drugim riječima, regija više nije promatrana samo kao izvor sirovina i turističkih razglednica, nego kao prostor u kojem bi se mogli graditi novi energetski, logistički i industrijski koridori. Bez izvedivih projekata, međutim, takav scenarij ostaje na razini investicijskih prezentacija.

Problem nije samo novac, nego provedba

Najzvučniji dio Lefebvreove poruke odnosi se upravo na jaz između kapitala i provedbe. Latinska Amerika već godinama nije „nevidljiva” na karti globalnih investitora. Regija privlači interes zbog litija, bakra, poljoprivrede, obnovljivih izvora energije, blizine američkom tržištu, sve razvijenijih financijskih i tehnoloških centara te, naravno, turizma. No mnogi projekti zapinju između političkih ciklusa, sporih dozvola, regulatorne nepredvidivosti, nedovoljne koordinacije među razinama vlasti i slabosti javne administracije.

Upravo zato je rasprava u Miamiju bila važna i izvan turističkog sektora. Kada predsjednik WTTC-a upozorava na manjkavu infrastrukturu, on ne govori samo o udobnosti putnika ili dužini reda na kontroli putovnica. Govori o ekonomiji u najširem smislu: o tome može li kontejner stići na vrijeme, može li avion otvoriti novu liniju, može li destinacija sigurno opsluživati veći broj gostiju, mogu li digitalne platforme i logistički sustavi pratiti potražnju i mogu li gradovi podnijeti veći priljev ljudi bez urušavanja kvalitete života.

Brojke pokazuju koliko je jaz velik

Među najvažnijim podacima koje su službeni dokumenti i razvojne institucije već ranije stavili na stol jest procjena Inter-američke razvojne banke da Latinska Amerika i Karibi do 2030. moraju ulagati najmanje 3,12 posto regionalnog BDP-a godišnje kako bi proširili i održavali infrastrukturu potrebnu za približavanje ciljevima održivog razvoja. Samo u prometnom sektoru, prema toj analizi, zatvaranje rupa u cestovnoj, zračnoj i javnoj prometnoj infrastrukturi traži ulaganja od 1,37 posto BDP-a godišnje. Službeni program summita u Miamiju tu je potrebu sažeo u još politički izravniju formulu: regija mora ulagati otprilike 3 do 5 posto BDP-a godišnje ako želi zatvoriti infrastrukturni jaz i zadržati dugoročnu konkurentnost.

Takve brojke objašnjavaju zašto se infrastruktura danas više ne promatra kao sporedni tehnički sektor, nego kao temelj razvojne politike. Ako se ulaganja ne ubrzaju, trošak se ne mjeri samo u kilometrima neizgrađenih cesta ili kašnjenju modernizacije zračnih luka. Mjeri se i u slabijem rastu, nižoj produktivnosti, skupljem poslovanju, sporijoj regionalnoj integraciji i manjoj otpornosti na klimatske šokove. To je razlog zbog kojeg se na sličnim skupovima sve češće govori o infrastrukturi kao o „platformi” za rast, a ne samo o „gradilištu”.

Zašto je turizam u središtu rasprave

Lefebvreov naglasak na turizmu nije slučajan. WTTC i IDB ovih su dana dodatno naglasili koliko je sektor važan za latinskoameričko gospodarstvo. Prema najnovijem istraživanju ekonomskog učinka WTTC-a, turizam i putovanja u Latinskoj Americi i na Karibima 2024. pridonijeli su gospodarstvu regije s 714 milijardi američkih dolara, što čini oko 10 posto ukupnog BDP-a, uz više od 28 milijuna radnih mjesta. Međunarodna potrošnja posjetitelja dosegnula je 144,4 milijarde dolara. Projekcije do 2035. dodatno podižu očekivanja: WTTC procjenjuje da bi sektor mogao donositi 944,8 milijardi dolara i podupirati više od 35,4 milijuna radnih mjesta, što je oko 206 milijardi dolara dodatne vrijednosti i približno šest milijuna novih radnih mjesta u odnosu na 2025.

No te brojke imaju i drugu stranu. Ako su turistička potražnja i investicijski interes doista u porastu, tada se slabosti infrastrukture još snažnije vide. Aerodromski kapaciteti, cestovna povezanost s turističkim zonama, urbani prijevoz, vodoopskrba, odvodnja, sigurnost opskrbnih lanaca, širokopojasni internet i otpornost na ekstremne vremenske uvjete postaju grlo boce cijelog modela rasta. Turizam je zato u raspravi često svojevrsni lakmus papir: ondje gdje infrastruktura funkcionira, rast se brže prelijeva na ugostiteljstvo, trgovinu, promet, kreativne industrije i lokalne usluge; ondje gdje ne funkcionira, veliki potencijal ostaje djelomično neiskorišten.

Latinska Amerika između prilike i uskog grla

Svjetska banka procjenjuje da će gospodarstva Latinske Amerike i Kariba porasti za 2,5 posto u 2026., nakon 2,3 posto u 2025., što pokazuje da regija raste, ali i da taj rast ostaje relativno skroman za prostor koji želi uhvatiti veći investicijski val. Upravo zbog toga infrastrukturna pitanja postaju politički hitnija. Kada je rast nizak ili umjeren, pritisak na države da podižu produktivnost, otvaraju nova tržišta i privlače dugoročni kapital postaje veći. Infrastruktura tada više nije pitanje prestiža, nego nužnosti.

U Miamiju se zato govorilo o „omogućujućim uvjetima” za dugoročna ulaganja. Taj izraz obuhvaća mnogo više od samog novca: pravnu sigurnost, stabilnost ugovora, predvidiv porezni okvir, sposobnost države da pripremi projekte, lokalnu stručnost, kvalitetnu regulaciju i modele javno-privatnog partnerstva koji ne završavaju u političkim sukobima ili sudskim sporovima. Investitorima je, pojednostavljeno rečeno, manje važna retorika o potencijalu, a više pitanje može li projekt biti završen na vrijeme, u budžetu i prema pravilima koja se neće mijenjati usred gradnje.

Javno-privatna partnerstva bez iluzija

Jedna od ključnih poruka sa sličnih skupova posljednjih godina jest da javni proračuni sami ne mogu zatvoriti infrastrukturni jaz. Zato se kao rješenje redovito ističu javno-privatna partnerstva. No iskustvo Latinske Amerike pokazuje da ni PPP modeli nisu čarobni štapić. Ako su institucije slabe, projektna dokumentacija loša, regulatorni okvir nestabilan ili političke promjene previše česte, privatni kapital će ili tražiti višu cijenu rizika ili će otići drugdje.

Lefebvreovo upozorenje zato se može čitati i kao poruka da regija mora ponuditi više od velikih obećanja. Potrebni su projekti s jasnom ekonomskom logikom, realnim rokovima, kvalitetnom pripremom i vjerodostojnim nadzorom. To osobito vrijedi za turističku infrastrukturu, gdje se prečesto govorilo o luksuznim resortima i rekordnim sezonama, a premalo o kanalizacijskim mrežama, prometnoj protočnosti, lokalnim zračnim lukama, opskrbi vodom i energetskim kapacitetima koji su nužni da destinacija uopće izdrži razvoj.

Turizam kao razvojni sektor, a ne samo izvoz doživljaja

Važan pomak u tonu rasprave vidi se i u načinu na koji WTTC i IDB posljednjih mjeseci predstavljaju turizam. Sektor se ne opisuje samo kroz broj dolazaka i noćenja, nego kao generator šireg lanca vrijednosti: gastronomije, logistike, kreativnih industrija, tehnologije, financijskih usluga i zapošljavanja. To je bitno za regiju u kojoj turizam često otvara vrata ulaganjima i u dijelovima gospodarstva koji na prvi pogled nisu turistički. Nova zračna veza ne koristi samo hotelima, nego i izvoznicima, poduzetnicima, studentima, zdravstvenim uslugama i trgovini. Brži internet ne služi samo digitalnim nomadima, nego i lokalnim tvrtkama. Bolja luka ne pomaže samo kruzerima, nego i robnom prometu.

Upravo zato se turistički argument u Miamiju uklapa u širu razvojnu sliku. Ako je turizam jedan od najbržih načina da se aktivira lokalna ekonomija i otvore radna mjesta, onda su infrastrukturna uska grla ujedno i prepreka društvenom razvoju. Takva logika posebno vrijedi za manje i srednje gradove te obalne i otočne destinacije, gdje se sezonska potražnja često sudara s ograničenim kapacitetima komunalnih i prometnih sustava.

Izvršenje kao politički test

U konačnici, Lefebvreova intervencija u Miamiju može se čitati kao upozorenje i poslovnim krugovima i vladama. Latinska Amerika nije bez kapitala, bez interesa i bez razvojnih narativa. No regija se već predugo suočava s time da ambiciozni planovi ne proizvode dovoljno brz i ujednačen rezultat na terenu. Zato je pitanje izvedbe postalo gotovo važnije od samog plana. Tko može pripremiti projekte, ubrzati dozvole, osigurati pravila igre i održati kontinuitet kroz političke cikluse, taj će privući više ulaganja i izvući veću korist iz globalnog preslagivanja kapitala.

Za turizam je ta poruka još oštrija. Potražnja postoji, projekcije rasta postoje, interes investitora postoji. Ali bez zračnih luka koje mogu prihvatiti više prometa, cesta koje ne guše destinacije, komunalnih sustava koji podnose sezonski pritisak i digitalnih mreža koje prate moderno putovanje, dio budućeg rasta ostat će izgubljen. Zato se rasprava iz Miamija ne može svesti na još jednu konferencijsku poruku o potencijalu. Ona je, barem prema onome što su pokazali službeni dokumenti summita i procjene vodećih institucija, upozorenje da će sljedeće desetljeće u Latinskoj Americi manje ovisiti o tome tko ima više kapitala, a više o tome tko zna kapital pretvoriti u ceste, piste, luke, mreže i funkcionalne gradove.

Izvori:

• FII Institute – službena stranica summita FII PRIORITY Miami 2026 s datumima, lokacijom i temom skupa (link)
• FII Institute – službeni program summita s panelom o dugoročnim ulaganjima u Latinskoj Americi i infrastrukturnim uvjetima (link)
• WTTC – objava o imenovanju Manfredija Lefebvrea na čelo organizacije i njegovoj ulozi u globalnom turističkom sektoru (link)
• WTTC – regionalne procjene učinka turizma i projekcije rasta za Latinsku Ameriku i Karibe do 2035. (link)
• IDB – objava o suradnji s WTTC-om i podaci o doprinosu turizma regionalnom BDP-u i zaposlenosti (link)
• IDB – studija o infrastrukturnom jazu u Latinskoj Americi i Karibima te potrebnim ulaganjima do 2030. (link)
• Svjetska banka – aktualni makroekonomski pregled Latinske Amerike i Kariba s procjenama rasta za 2025. i 2026. (link)
• eTurboNews – izvještaj sa summita u Miamiju u kojem se prenosi Lefebvreovo upozorenje o infrastrukturi kao „multiplikatoru rasta” (link)