U godini obilježenoj previranjima na tržištima, korekcijama regulatornih rokova i ubrzanim tehnološkim promjenama, održivost nabavnih i logističkih lanaca ostaje visoki prioritet na razini poduzeća. Kompanije diljem svijeta nastavljaju ulagati u smanjenje emisija stakleničkih plinova, otpornost na poremećaje i transparentnost prema dionicima, ali i dalje zaostaju u preciznosti mjerenja, kvaliteti podataka i integraciji održivosti u financijske pokazatelje. Taj jaz između volje za djelovanjem i kvalitete metrika postaje presudan čimbenik koji određuje isplativost i brzinu transformacije.

Što se promijenilo do 7. listopada 2025.: kontekst koji upravlja odlukama

Poslovni kontekst za održive lance opskrbe u 2025. godini oblikuju tri snažne sile: (1) europski val obveznog izvještavanja o utjecajima i rizicima uz postupno faziranje obveza, (2) neizvjesnost oko klimatskog izvještavanja u SAD-u, te (3) standardizacija metoda za izračun emisija u transportu i logistici. U praksi to znači da isto poduzeće danas mora planirati izvještavanje prema europskim pravilima, pratiti pravni status propisa u SAD-u ako je listano ili posluje na tom tržištu, te paralelno uskladiti svoje kalkulacije emisija s novim međunarodnim standardima i očekivanjima kupaca.

Globalni puls: održivost je i dalje prioritet, ali mjerni sustavi zaostaju

Velike ankete među stručnjacima za lance opskrbe i logistiku u 2024. i 2025. potvrđuju da većina kompanija zadržava ili pojačava aktivnosti na smanjenju emisija, učinkovitijem transportu i odgovornijem nabavljanju. Najčešći motivatori razlikuju se po regijama: u Europi prevladava regulatorni pritisak i očekivanja izvještavanja, dok su u Sjevernoj Americi snažni pokretači uprave i ulagači, skupa s kompetitivnim pritiskom unutar sektora. Ipak, kompanije često mjere ono što je dostupno, a ne ono što bi stvarno trebalo mjeriti. Upravo je preciznost metrika — način, granice, kvaliteta i ponovljivost — točka na kojoj se gubi najviše potencijalnih ušteda i klimatskih koristi.

Zašto su emisije iz lanca vrijednosti i dalje „slijepa pjega”

Najveći dio otiska stakleničkih plinova u mnogim sektorima nastaje izvan vlastitih pogona i kupljene energije — u lancu vrijednosti. To uključuje dobavu sirovina, proizvodnju kod dobavljača, transport na velike udaljenosti, korištenje proizvoda i njegovo zbrinjavanje. Upravo zato sudjelovanje dobavljača u prikupljanju podataka i smanjenju emisija postaje presudno. U isto vrijeme, mnoga poduzeća još uvijek oslanjaju obračun na tablične procjene, prosječne emisijske faktore i financijske proxy-je. Rezultat su velike nesigurnosti, „dvostruko brojanje” i rizik donošenja pogrešnih investicijskih odluka.

Kvaliteta podataka: od prosjeka do stvarnih mjerenja

Put prema pouzdanom obračunu vodi kroz tri koraka. Prvo, definiraju se odgovarajuće granice sustava i alokacije, uz jasno razlikovanje izravnih (Scope 1), neizravnih iz kupljene energije (Scope 2) i ostalih neizravnih emisija (Scope 3). Drugo, preferiraju se podaci dobavljača i specifični podaci o procesu, a tek kad ih nema koriste se sekundarni izvori i baze. Treće, uvodi se automatizacija prikupljanja i validacija (kontrole kvalitete, uzorkovanje, revizija), zajedno s metodama procjene nesigurnosti. Samo takav pristup omogućuje postavljanje realnih ciljeva, nagrađivanje dobavljača s nižim emisijama i precizno praćenje napretka.

Od Excel tablica do LCA softvera i digitalnih blizanaca

Za brojne kompanije prijelazni korak je prelazak sa statičnih proračunskih tablica na alate za procjenu životnog ciklusa (LCA) i platforme koje prikupljaju podatke iz više sustava (ERP, WMS/TMS, sustavi za nabavu, IoT uređaji, pametni brojilači energije). Digitalni blizanci lanca opskrbe omogućuju simulacije scenarija: promjena rute, kombiniranja prijevoznih sredstava, konsolidacije pošiljaka, promjene ambalaže, prebacivanja na dobavljače s proizvodnjom na obnovljivim izvorima. Ti modeli računaju emisije uz vremensku i prostornu granularnost koja je potrebna za donošenje odluka na razini portfelja i pojedinačnih narudžbi.

Regulatorna slika 2025.: između pooštravanja i odgoda

U Europskoj uniji pravila o korporativnom izvještavanju o održivosti stupaju u puniji pogon: prva izvješća prema novim europskim standardima objavljuju se 2025. za financijsku godinu 2024., uz fazno uključivanje većeg kruga poduzeća u idućim godinama. Paralelno, rasprave o pojednostavljivanju i smanjenju administrativnog opterećenja dovele su do revidiranih prijedloga i odgoda za dijelove obveza, posebno za manjeg i srednjeg izvještajnog obuhvata. Za tvrtke koje posluju u EU to znači potrebu za detaljnijom procjenom financijski materijalnih tema, jasnije povezivanje klimatskih ciljeva s poslovnom strategijom i poboljšanje kontrola kvalitete podataka.

U SAD-u je slika složenija: nakon što su klimatska pravila o objavi rizika i emisija usvojena 2024., ubrzo su uslijedile pravne bitke i privremena pauza primjene, a zatim i institucionalna odluka u 2025. o povlačenju aktivne obrane propisa. To ne uklanja očekivanja investitora niti pritisak tržišta, ali mijenja kratkoročne obveze i još više naglašava dobrovoljne okvire i zahtjeve kupaca u globalnim lancima.

Transport i logistika: nova pravila, novi troškovi, nove prilike

Emisije iz transporta čine značajan dio otiska lanaca opskrbe, posebno u međunarodnoj trgovini. Od 2025. europski paket mjera uvodi strože zahtjeve za pomorski sektor — s ograničenjem intenziteta stakleničkih plinova u gorivima i sustavima ublažavanja poput „poolinga” — što povećava troškove konvencionalnog bunkera i potiče prelazak na mješavine biogoriva, e-metanol i druge niskougljične opcije. Istovremeno, pravila o infrastrukturi za alternativna goriva na cestama ubrzavaju izgradnju punionica i standardizaciju komunikacijskih protokola između vozila i punionice, čime se olakšava elektrifikacija flota i precizniji obračun potrošnje i emisija.

Na globalnoj razini, pomorski sektor jača ciljeve do sredine stoljeća, a željeznički i cestovni prijevoz prolaze kroz kombinaciju regulative i tržišnih signala (cijena emisija, standardi učinkovitosti, zahtjevi za podatke). Za operatere to otvara prostor za taktične mjere s brzim učinkom — optimizaciju popunjenosti, konsolidaciju i planiranje ruta uz pomoć vremenskih i prometnih podataka — te za strukturne odluke o tehnologijama vozila i goriva.

Standardizacija mjerenja u prijevozu: ISO 14083 i industrijske smjernice

Kako bi se izbjegla „buka” različitih metodologija, međunarodni standard za kvantifikaciju i izvještavanje emisija u putničkom i teretnom transportu sada daje zajednički jezik za logističke operacije preko svih modova. Usklađivanje s tim pravilima — uz industrijske okvire za lanac opskrbe — omogućuje usporedivost podataka između prijevoznika, špeditera i otpremnika te preciznije ugovaranje i praćenje ciljeva. Uz to, nova pravila EU za pomorstvo (u sklopu klimatskog paketa) postepeno snižavaju dopušteni intenzitet goriva, dok pravila o infrastrukturi određuju minimalne gustoće i tehničke zahtjeve za punionice, što ubrzava prelazak na električni i vodikov pogon u cestovnom prometu.

Metodološka ažuriranja: što donose nadogradnje GHG Protocola

Ažuriranja najkorištenijeg globalnog okvira za obračun emisija u 2024. i 2025. fokusiraju se na jasnije definicije granica, pristupa konsolidaciji, ocjene kvalitete podataka te tretman tržišnih instrumenata (npr. ugovori za obnovljivu energiju ili niskougljična goriva). Za praktičare to znači da će tehničke odluke — primjerice, hoće li se koristiti modeliranje „well-to-wheel” ili „well-to-wake”, kako tretirati reciklirane materijale, ili kako izbjeći dvostruko brojanje u lancu s više posrednika — imati sve veći utjecaj na vjerodostojnost izvještaja i kredibilitet prema revizorima i investitorima.

Od strategije do operativnog plana: kako izgraditi „podatkovni kostur”

Najjednostavniji način da se prevlada jaz između ambicije i egzaktnosti je postaviti „podatkovni kostur” lanca opskrbe. To uključuje: mapiranje ključnih tokova materijala, energije i novca; identifikaciju kritičnih dobavljača i prijevoznih ruta; izbor referentnih baza i faktora emisija; ugrađene kontrole kvalitete; te plan usklađivanja s revizijskim tragom. Slijedi ugovaranje podataka s dobavljačima (Service-Level iz perspektive podataka), te komercijalni poticaji poput diferenciranih cijena i „preferiranog dobavljača” za one s boljim rezultatima.

Tehnološki sloj: integracije koje donose „milisekunde” i milijune

Moderni sustavi za nabavu i logistiku omogućuju integraciju API-ja dobavljača, EDI poruka, podataka s telematike i IoT senzora, te podataka iz sustava za upravljanje energijom. Na to se nadovezuju LCA biblioteke i simulacijski moduli koji za svaku narudžbu računaju emisije i troškove pod različitim scenarijima (npr. željeznica umjesto ceste na određenoj relaciji, drugačija ambalaža ili konsolidacija isporuka). Automatizacija validacije i upozorenja na anomalije (npr. neuobičajeno visok faktor za određenu dobavljačku kategoriju) smanjuje rizik od pogreške i ubrzava cikluse izvještavanja.

Financijska dimenzija: kako pretvoriti CO₂ u P&L jezik

Rukovoditeljima i upravama najviše znače metričke koje prevode ugljik u operativne i financijske odluke. Tri pojasa metrika pokazuju se najkorisnijima: (1) intenzitet emisija po jedinici prihoda, volumena ili isporučenoj jedinici; (2) marža nakon „ugljičnog troška” (npr. hipotetska cijena CO₂ ili trošak goriva pod novim pravilima); (3) „capex po toni izbjegnutih emisija” za investicijske odluke. Kada su te metrike ugrađene u kontroling, funkcije nabave i logistike dobivaju jasne signale gdje ulaganja donose povrat i klimatski učinak istovremeno.

Primjer operativne tabu­le: 12 KPI-jeva koje traže i klijenti i revizori

• Udio nabave s verifikacijom podataka dobavljača (postotak potrošnje pokriven „supplier-specific” faktorima).


• Udio transportnih narudžbi s obračunom prema ISO 14083 ili ekvivalentnoj metodologiji.


• Intenzitet emisija u transportu po toni-kilometru i po narudžbi, s razgraničenjem po modu (cesta, željeznica, more, zrak).


• Udio isporuka konsolidiranih na izvozno-uvoznim rutama s najvećim volumenom.


• Udio dobavljača s ciljevima usklađenim sa znanstveno utemeljenim putanjama (npr. SBT).


• Udio potrošnje energije iz obnovljivih izvora u vlastitim pogonima i kod ključnih dobavljača.


• Prosječno kašnjenje i varijabilnost vremena isporuke na rutama s alternativnim gorivima u odnosu na fosilni baseline.


• „Kvaliteta podataka” scorecard (udjeli primarnih, sekundarnih i modeliranih podataka; stopa revizijskih korekcija).


• Cijena transporta po toni-kilometru s i bez učinka novih propisa o gorivima.


• Capex/Opex po toni izbjegnutih emisija u logističkim projektima (npr. električne tegljače, OPS u lukama).


• Stopa povrata ulaganja u projekte učinkovitosti (aerodinamički dodaci, optimizacija ruta, pametno punjenje).


• Udio kategorija nabave s ugovorenim uvjetima izvještavanja i verifikacije.

Upravljanje dobavljačima: od „ankete” do ugovorenih obveza

Ključ za pouzdane Scope 3 obračune leži u sustavnoj suradnji s dobavljačima. Umjesto jednokratnih upitnika s općim pitanjima, sve se više primjenjuju ugovorne klauzule koje definiraju: obvezne formate podataka, rokove dostave, prava na reviziju i korekcije, te poticaje i sankcije povezane s kvalitetom podataka i smanjenjem emisija. Veliki kupci uvode „akceleratore” — tehničku pomoć za dobavljače pri prikupljanju podataka, odabiru metodologije i izradi planova smanjenja — jer se ulaganje vraća kroz niži otisak proizvoda, konkurentnije ponude i manji regulatorni rizik.

Teška pitanja: biogoriva, e-goriva i rizik prebacivanja emisija

Kako se uvode stroža pravila za goriva u pomorstvu i zrakoplovstvu, raste potražnja za održivim alternativama. No kapaciteti i opskrbni lanci tih goriva još su ograničeni, a standardi vjerodostojnosti i verifikacije se usavršavaju. Tvrtke koje razmišljaju o prelasku na biogoriva trebaju procijeniti konkurenciju za iste resurse (zrakoplovstvo, teški cestovni prijevoz), metode dokazivanja održivosti i učinke na cijene vozarina. Planiranje portfelja goriva — s kombinacijom biogoriva, elektrifikacije, e-metanola, amonijaka ili LNG-a — postaje strateško pitanje, s različitim horizontima isplativosti i dostupnosti.

EU pravila i korisni izvori za praktičare

• Vodiči i službene stranice o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD/ESRS) i najave pojednostavljenja rokova.


• Stranice s pojašnjenjima o pravilima za pomorski sektor (FuelEU Maritime) te industrijski sažeci o dinamici troškova i modelima usklađivanja.


• Informacije o infrastrukturi za alternativna goriva (AFIR) i tehničkim standardima komunikacije između vozila i punionica.


• Okviri i standardi za obračun u logistici, uključujući ISO 14083 koji ujednačava izračun emisija preko prijevoznih modova.


• Okviri za obračun i nadogradnje metodologija u GHG Protocolu kao temelju korporativnog izvještavanja.

Mapiranje puta: što učiniti u sljedećih 90 dana

1. Procjena stanja podataka: utvrditi za koje kategorije postoji podatkovna pokrivenost na razini dobavljača, a gdje se još koriste prosječni faktori; uvesti „data quality” ocjene i popis kritičnih praznina.


2. Usklađivanje metodologije: formalizirati primjenu ISO 14083 u transportu, odabrati LCA biblioteke i pravila alokacije te definirati primjenu „well-to-wake” ili „cradle-to-gate” pristupa ovisno o kategoriji.


3. Ugovaranje s dobavljačima: uvesti ugovorne obveze dostave podataka i revizijskog traga; definirati poticaje za smanjenje emisija i bonuse za točnost i pravovremenost.


4. Upravljanje prijevozom: testirati kombinacije modova i goriva na ključnim rutama; uključiti parametre novih europskih pravila o gorivima i infrastrukturi u kalkulacije cijene i rizika.


5. Financijska integracija: postaviti pragove isplativosti projekata kroz „capex po toni izbjegnutih emisija” i planirati amortizaciju s obzirom na regulatorne rokove.


6. Tehničke integracije: povezati ERP/TMS/WMS s alatima za LCA i platformama za prikupljanje podataka; automatizirati validaciju, logiranje i audite.


7. Upravljanje promjenama: obučiti nabavu, logistiku i financije za rad s novim metrikama; komunikacijski plan za kupce i investitore o napretku i ograničenjima.

Sektorske nijanse: industrije s najvećim „Scope 3” potencijalom

Sektori s velikim udjelom emisija iz upotrebe proizvoda (npr. automobilska industrija) fokusiraju se na energetsku učinkovitost i elektrifikaciju krajnje uporabe, dok sektori s dubokim lancima dobave (npr. kemijska i prehrambena industrija) najveći učinak postižu kroz promjene receptura, zamjenu sirovina i rad s dobavljačima na izvoru. U maloprodaji i tehnologiji težište je na dizajnu proizvoda, kružnim modelima i logističkoj optimizaciji, a u građevini na deklaracijama okolišnih proizvoda i niskougljičnim materijalima (cement, čelik, staklo). Za sve je zajedničko da bez vjerodostojnih podataka iz lanca dobave nema realnog plana dekarbonizacije niti vjerodostojnog narativa prema tržištu kapitala.

Rizici i prilike u opskrbi gorivima i energijom

Kako se regulativa zaoštrava, kompanije s pristupom niskougljičnim energentima i gorivima stječu konkurentsku prednost, ali i nose nove rizike: volatilnost cijena alternativnih goriva, ovisnost o poticajima, rizik reputacije oko održivosti sirovina i kredibiliteta certifikata. Ugovori dugoročne nabave (PPA za električnu energiju, offtake za e-goriva) postaju strateška imovina, a transparentnost „od izvora do krajnje uporabe” kriterij za ulazak u lance globalnih brendova.

Napredne prakse: kako pioniri zatvaraju krug metrika, tehnologije i ugovora

Najnaprednije kompanije spajaju tri niti: (1) metodu obračuna koja daje usporedive, auditabilne brojeve; (2) tehnologiju koja ih prikuplja gotovo u stvarnom vremenu i koristi za optimizaciju; (3) ugovorne mehanizme koji ugrađuju ugljik u cijenu i uvjete suradnje. Kada je taj trokut zategnut, odluke o ruti, dobavljaču ili dizajnu proizvoda automatski uvažavaju i financijski i klimatski učinak, a izvještaji prestaju biti „vježba za van” i postaju alat upravljanja.

Resursi i alati za 2025.: gdje početi i što pratiti

• Javni sažeci i infografike velikih istraživanja o održivosti lanaca opskrbe s trendovima i brojkama za 2025., korisni za benchmarkiranje internih programa.


• Regulatorne stranice s rokovima, ESRS zahtjevima i smjernicama za dvostruku materijalnost, te ažuriranjima prijedloga za administrativno rasterećenje.


• Tehnički standardi i vodiči (npr. ISO 14083 za prijevoz) koji osiguravaju da rezultati budu usporedivi između prijevoznika, 3PL-ova i otpremnika.


• Okviri GHG Protocola i radne skupine koje tijekom 2025. rade na jasnijem tretmanu granica, konsolidaciji, kvaliteti podataka i tržišnim instrumentima.


• Industrijske prakse za pomorski sektor i cestovni promet u svjetlu novih pravila o intenzitetu goriva i infrastrukturi, uključujući modele „poolinga”, bankiranja i posuđivanja obveza.