Kako usmjeriti kapital prema čišćem zrakoplovstvu: nova znanstvena rasprava pokazuje da će o dekarbonizaciji zrakoplovstva odlučivati ne samo laboratoriji i hangari, nego i investicijske odluke koje potiču – ili koče – najrizičnije, ali i najtransformativnije tehnologije. Dok se svjetski promet putnika i tereta oporavlja i raste iz godine u godinu, emisije iz zrakoplovstva, i dalje jedne od najbrže rastućih izvora klimatskog zagađenja, ponovno su pod povećalom. U središtu je pitanje: kako oblikovati investicijske poticaje da provedu promjenu brže od onoga što bi se dogodilo samo „evolucijom tržišta“?

Zašto je zrakoplovstvo „tvrdi orah“ dekarbonizacije

Zrakoplovstvo se često opisuje kao „hard-to-abate“ sektor jer u njemu gustoća energije, sigurnost i pouzdanost imaju stroge granice. Energetski sadržaj kerozina, infrastruktura zračnih luka, certifikacijski procesi i duljina životnog vijeka zrakoplovne flote stvaraju snažan status quo. U praksi to znači da novac prečesto odlazi u male korake – efikasnije motore sljedeće generacije, aerodinamičke dorade ili optimizaciju operacija – dok projekti koji bi mogli preokrenuti krivulju emisija ostaju nedovoljno kapitalizirani jer nose više tehnološkog i tržišnog rizika. Upravo zato, ideja je da se rizik ne izbjegava, nego inteligentno raspoređuje kroz portfelje.

Od vizije do alata: indeks koji razdvojeni rast čini mjerljivim

U akademskoj zajednici predstavljen je prijedlog Aviation Sustainability Indexa (ASI) – kvantitativnog alata koji pomaže investitorima, državnim fondovima i zrakoplovnim kompanijama procijeniti koji portfelji tehnologija doista smanjuju emisije po putničkom kilometru ili po toni-teretnom kilometru. Ideja je jednostavna, ali moćna: premjestiti težište sa „što je novo“ na „što je mjerljivo bolje“ u smislu klimatskog učinka. ASI bi, primjerice, trebao razlikovati projekt koji donosi 1–2% uštede goriva na postojećoj floti od onoga koji može pokrenuti strukturnu promjenu – npr. kroz e-goriva ili vodik – čak i ako je potonji skuplji i vremenski udaljeniji. Time se investicijama pridaje metrika koja je usklađena s realnim klimatskim ishodima, a ne samo s tehnološkom atraktivnošću.

Kapital koji traži okvir: kako pomaknuti krivulju rizika

Unatoč geopolitičkim šokovima i promjenama klimatskih politika, raspoloživih izvora kapitala za čiste tehnologije ima sve više. Problem je što nedostaje okvir za usmjeravanje tog kapitala prema najrizičnijim, ali i najpotentnijim područjima. Investitori i R&D menadžeri instinktivno naginju projektima koji se lakše uklapaju u današnju flotu i opskrbu – recimo, unaprijeđenim motorima, retrofitu i recikliranim gorivima – jer je put do certifikata i prihoda kraći. No da bi zrakoplovstvo doista približilo emisije prema nuli, potrebno je više „disruptivnih“ oklada: nove platforme, nove linije opskrbe energijom, novi poslovni modeli i ugovorni aranžmani koji nagrađuju mjerljiv klimatski učinak.

Regulatorni signal: što se mijenja od 2025. nadalje

Europa je 2025. uvela obvezne mješavine održivih goriva (SAF) u mlazno gorivo, s početnim udjelom koji se postupno povećava u narednim godinama. Time se opskrbnom lancu šalje jasan signal potražnje i predvidljivosti, što je presudno za zatvaranje financijskih konstrukcija novih rafinerija i elektro-gorivnih postrojenja. Paralelno, globalna shema za međunarodno zrakoplovstvo uspostavlja mehanizam nadoknade i smanjenja emisija, čime se stvara dodatni pritisak na kompanije da identificiraju stvarne, ne samo računovodstvene, redukcije. Za investitore, ti signali znače manje regulatorne neizvjesnosti i lakši due diligence.

Stanje proizvodnje SAF-a: realnost brojki i što iz nje slijedi

Proizvodnja SAF-a je u 2024. godini porasla, ali i dalje čini tek djelić globalne potrošnje mlaznog goriva. Iako su mnoge najavljene tvornice pomaknule komercijalni početak rada u prvu polovicu 2025., brojke se i dalje kreću ispod jednog postotka ukupnog tržišta. U 2025. očekuje se rast proizvodnje, ali ne i dramatičan skok koji bi sam po sebi zadovoljio europske mješavine i dobrovoljne potrebe globalnih prijevoznika. Pouka za ulagače: najviše vrijednosti nastaje ondje gdje se rješavaju uska grla – sigurni tokovi sirovina, pouzdana dostupnost obnovljivog vodika i CO₂ za e-goriva, te standardi mjerenja učinka. Bez ovih elemenata, financijska zatvaranja ostaju spora, a cijena kapitala visoka.

Azija u ofenzivi: kapaciteti brže rastu od potražnje

U 2025. se u Aziji otvara niz projekata koji povećavaju regionalnu ponudu SAF-a, dok obveze miješanja u mnogim zemljama tek dolaze od 2026. Rezultat je kratkoročno moguć višak ponude i pritisak na cijene, uz potencijal izvoza prema tržištima s čvrstim mandatima. Za europske i bliskoistočne prijevoznike to je prilika za dugoročne ugovore u uvjetima konkurentnijih marži, ali i rizik zbog volatilnosti feedstocka i regulatornog preusmjeravanja trgovinskih tokova.

Tehnologije motora i zrakoplova: između evolucije i revolucije

Otvoreni ventilator, visokopropulzivne konfiguracije i hibridizacija sustava obećavaju dvoznamenkaste uštede goriva na budućim uskim trupovima. Demonstracijski programi koji uključuju velike proizvođače motora i proizvođače zrakoplova ulaze u faze ispitivanja na zemlji i u zraku. No i u najboljem scenariju riječ je o rješenjima koja u flotu ulaze potkraj desetljeća – a puni učinak osjeti se tek kako stariji zrakoplovi izlaze iz upotrebe. U međuvremenu je odlučujuće ono što se događa s gorivima i operacijama: čim se kroz mandatorne mješavine i ugovore o otkupu poveća obujam održivih goriva, svaki postotak uštede na motoru multiplicira se stvarnim padom emisija.

Što je s vodikom?

Koncepti putničkih zrakoplova na vodik izazvali su globalnu pažnju, no razvoj je složen: zahtijeva posve novu infrastrukturu, logistiku te certifikacijske okvire. U 2025. je vidljivo usklađivanje očekivanja: prvotni ciljevi za sredinu 2030-ih pomiču se unaprijed za barem nekoliko godina. To ne znači odustajanje – naprotiv, demonstracije sustava, kriogene spremnike i rane rute kratkog i srednjeg doleta i dalje se intenzivno istražuju – ali investicijski horizont je dulji, a povrat uvjetovan komplementarnim ulaganjem u energiju i infrastrukturu. Za ulagače to znači drukčiju krivulju rizika i koristi, s većom osjetljivošću na regulatorne signale te cijenu kapitala.

Investitori: kako razlikovati „zrelu učinkovitost” od „disruptivne promjene”

Za fondove rasta, korporativne VC-ove i banke, ključ je filtriranje. Projekti koji donose 1–3% uštede na razini flote vrijedni su kad se multipliciraju, ali rijetko mijenjaju omjer emisija i rasta potražnje. S druge strane, projekti s većim rizikom – e-goriva (Power-to-Liquid), termokemijske konverzije s niskim ugljičnim otiskom, vodikovi pogonski sklopovi i radikalni dizajni – mogu redefinirati jednadžbu, ali nose tehnološki, regulatorni i tržišni rizik. ASI pomaže kvantificirati te razlike, jer rangira portfelje po stvarnom učinku na emisije, a ne po marketinškoj atraktivnosti. U konačnici, cilj je graditi portfelj u kojem se „zrela učinkovitost“ i „disruptivna promjena“ ne isključuju, nego međusobno osiguravaju.

Okviri suradnje: koalicije R&D-a, prijevoznika i financijera

Napredak nastaje kad se u isti stolac stave istraživački instituti, proizvođači, prijevoznici i investitori. Koalicije koje kombiniraju rizični kapital s javnim poticajima – garancijama, ugovorima o razlikama, zelenim kreditima – smanjuju cijenu kapitala i ubrzavaju put do tržišta. Zajednički fondovi koje pokreću zrakoplovne kompanije sa strateškim partnerima već ulažu u niz tehnologija: od izravnog uklanjanja CO₂ iz zraka, preko naprednih SAF-ova do digitalnih alata za mjerenje životnog ciklusa emisija. Time se skraćuje razdoblje između laboratorijske provjere i komercijalnog ugovora s isporukama.

Što pokazuju brojke iz industrije i politike

U 2025. godini obvezni udjeli SAF-a u Europi i daljnja operacionalizacija globalnog mehanizma za međunarodne letove predstavljaju dvostruki poticaj: sigurniju potražnju i cijenu za proizvođače, te jasniji signal prijevoznicima i leasing kućama kako planirati flotu. Istodobno, industrijska izvješća ukazuju da će se proizvodnja SAF-a u 2025. kretati na razini reda veličine nekoliko milijuna tona – daleko ispod onoga što je potrebno za brzu, linearnu zamjenu kerozina. Time je i strateški smisleno da se ulaganja granaju: kratkoročno u „najbliže tržištu“ tehnologije, srednjoročno u kapacitete goriva i sljedivost, dugoročno u vodik i e-goriva.

Tržišne prilike u lancu vrijednosti SAF-a

Vrijednost se ne stvara samo u reaktorima. Dugoročni ugovori o otkupu, standardi sljedivosti, geografska diversifikacija sirovina (otpadna ulja i masti, lignoceluloza, obnovljivi vodik i CO₂ za e-goriva), integracija s energetskim tržištima te kreditni i porezni poticaji – sve to čini razliku između pilot-projekta i bankabilne tvornice. Usto, digitalne platforme za praćenje životnog ciklusa emisija postaju nužan alat za dokazivanje klimatske koristi i izbjegavanje „greenwashinga“.

Motori nove generacije: otvoreni ventilator i uštede goriva

Programi nove generacije motora s otvorenim ventilatorom i poboljšanom termodinamikom ciljaju na dvoznamenkaste uštede goriva u odnosu na današnje standarde. Suradnje velikih proizvođača motora i zrakoplova ulaze u faze testiranja elemenata sustava, aerodinamičke integracije i akustike. Takvi projekti dobivaju sve više prostora u strategijama proizvođača jer nude realan put do smanjenja goriva na velikim flotama uskih trupova, a time i vidljiv učinak na emisije u idućem desetljeću.

Vodena crta rizika: što to znači za portfelje

Za institucionalne ulagače, ključno je stvarati portfelje koji kombiniraju „sigurne“ uštede s „disruptivnim“ rizikom. Dio kapitala pripada učinkovitosti motora i operacija; dio pripada industrijalizaciji SAF-a; a dio dugoročnim tehnologijama poput vodika i e-goriva. Takav pristup smanjuje ovisnost o jednom regulatornom ishodu i stvara otpornost na promjene cijena energije i ugljika. U praksi, to znači i fleksibilne strukture financiranja – primjerice, tranše koje se aktiviraju nakon tehničkih prekretnica, ugovorene premije za isporuke goriva ili hibridne oblike kapitala.

Uloga država: pametni poticaji umjesto neodređenih ciljeva

Deklaracije o „neto nuli do 2050.“ ostaju važne za smjer, ali tržištu trebaju instrumenti koji se mogu ugovoriti. To su zajamčeni ugovori o kupnji, diferencijalne premije za e-goriva, porezne olakšice za ulaganja i ubrzani postupci dozvola za postrojenja. U kombinaciji s jasnim pravilima o održivosti sirovina i transparentnim metodama računanja emisija cijelog životnog ciklusa, takvi poticaji mogu spustiti cijenu kapitala i skratiti „vrijeme do tržišta“ za projekte koji danas izgledaju skupi, ali sutra postaju temelj konkurentnosti.

Perspektiva prijevoznika: kako nabavu učiniti polugom promjene

Zrakoplovne kompanije već su pokazale da zajedničkim fondovima i dugoročnim ugovorima mogu ubrzati komercijalizaciju tehnologija. Ugovori o otkupu SAF-a i e-goriva, partnerstva s proizvođačima i start-upovima koji se bave uklanjanjem CO₂, kao i integracija podataka o emisijama u sustave rezervacija i cijena, pretvaraju „voljne izjave“ u operativne planove. To je i snažna poruka investitorima: kad potražnja ima lice kupca i rok isporuke, rizik je niži, a projekti postaju bankabilni.

Infrastruktura zračnih luka i energija: tiha karika lanca

Mnogo toga ovisi o zračnim lukama. Mješanje i skladištenje SAF-a na licu mjesta, opskrba obnovljivom električnom energijom za e-goriva i vodik, te nadogradnja sigurnosnih i logističkih standarda preduvjet su skaliranja. Zračne luke koje prve razviju „zeleni čvor“ – gdje se energija, gorivo i promet susreću – imat će konkurentsku prednost u privlačenju prijevoznika, investicija i putnika osjetljivih na ugljik. Gradovi i regije time dobivaju razvojne poluge koje nadilaze zrakoplovstvo.

Mjerenje učinka: bez podataka nema investicijskog povjerenja

Standardizirana, provjerljiva i interoperabilna metodologija mjerenja emisija kroz cijeli životni ciklus goriva i tehnologija ključ je za kredibilnost. U suprotnom, financijska tržišta ne mogu precizno vrednovati klimatsku korist. Zato je važno da projekti već u ranim fazama uspostave sustave prikupljanja i neovisne verifikacije podataka, te da investitori uvjetuju financiranje upravo takvom transparentnošću. To nije birokratski namet, nego temelj likvidnosti tržišta i smanjenja troška kapitala.

Kako ispravno čitati „hype“ i realne rokove

Razlika između demonstracije i skaliranja često se podcjenjuje. Proizvesti tisuću tona e-goriva i isporučiti ga jednoj ruti jest uspjeh, ali prelazak na stotine tisuća ili milijune tona traži stabilne izvore jeftine zelene električne energije, pouzdanu opskrbu CO₂, dugoročne ugovore i financijske strukture koje amortiziraju rizike cijena. Slično vrijedi za vodik: demonstracijski letovi i prototipovi su važni, no bez infrastrukture i industrijske integracije ostaju u niši. Investitori trebaju razdvojiti PR od bankabilnosti, i to kroz tehničke prekretnice, LCA metodologije i ugovorne strukture koje pretvaraju obećanja u mjerljive isporuke.

Što slijedi 2025.–2035.: scenariji i prekretnice

U idućem desetljeću očekuje se kombinacija triju trendova. Prvo, flotne uštede kroz modernizaciju motora i aerodinamike postupno će smanjivati intenzitet emisija. Drugo, mandati i dobrovoljni ugovori povećat će udio SAF-a – s regionalnim razlikama ovisno o politici i cijenama energije. Treće, projekti vodika i e-goriva ulazit će u faze demonstracije na komercijalnim rutama, s ograničenim obuhvatom, ali visokim signalnim učinkom za tržišta kapitala. Prekretnice za promatrače: prvi komercijalni ugovori o isporuci e-goriva za redovne linije; certificiranje viših udjela mješavine u operacijama; te testni letovi platformi s novim pogonskim konceptima u suradnji proizvođača motora i zrakoplova.

Zašto strateško strpljenje donosi alfa povrat

Ulaganja u zrakoplovsku dekarbonizaciju nisu jednodimenzionalna „tehnološka oklada“, nego orkestracija tehnologije, politike i tržišta. Portfelji koji kombiniraju kratkoročne, srednjoročne i dugoročne tokove vrijednosti – uz rigorozno mjerenje stvarnog učinka na emisije – imaju veću vjerojatnost nadmašiti prosjek. Upravo tu je razlika između pasivnog praćenja trendova i aktivnog oblikovanja tržišta: kapital koji se usudi biti „pametno rizičan“ ima šansu osigurati i klimatsku i financijsku dividendu.

Napomena uredništva: datumi, obveze i brojke u tekstu usklađeni su sa stanjem na dan 22. listopada 2025., uz fokus na aktualne industrijske i regulatorne pomake koji utječu na investicijske odluke u zrakoplovstvu.