Zemljina unutrašnjost oduvijek je bila izvor velikih misterija i izazova za geologe širom svijeta. Nedavno su znanstvenici otkrili nove dokaze na Uskršnjem otoku koji dovode u pitanje dugogodišnje teorije o ponašanju Zemljinog plašta. Otok, poznat po svojim čuvenim Moai kipovima, također skriva mnogo starije tajne ispod svoje površine. Nova otkrića sugeriraju da bi vulkani na ovom području mogli biti aktivni mnogo dulje nego što su znanstvenici ranije pretpostavljali, i to na način koji osporava teoriju o 'pokretnom traku' Zemljinog plašta.

Godine 2019., tim geologa iz Kube i Kolumbije, pod vodstvom dr. Yamirke Rojas-Agramonte, otputovao je na Uskršnji otok kako bi detaljno istražio vulkansku povijest otoka. Njihova misija bila je datiranje vulkanskih stijena kako bi bolje razumjeli vremenski okvir vulkanskih aktivnosti na ovom području. Očekivalo se da će pronaći minerale stare oko 2,5 milijuna godina, što je bila prethodna procjena starosti lave koja se nalazi na otoku. Međutim, umjesto toga, pronašli su cirkone, minerale koji su stari čak 165 milijuna godina – što je izazvalo šok među istraživačima.

Znanstvena važnost cirkona

Cirkoni su ključni u određivanju starosti geoloških slojeva jer sadrže uranij, element koji se tijekom vremena raspada u olovo. Mjerenjem omjera uranija i olova u cirkonima, znanstvenici mogu precizno odrediti kada su se ovi minerali formirali. Ova metoda datiranja često se koristi u geologiji jer pruža točne rezultate o starosti minerala, a u slučaju Uskršnjeg otoka, otkriće je bilo nevjerojatno iznenađenje.

Oceanaska ploča ispod Uskršnjeg otoka stara je oko 2,5 milijuna godina, što znači da su ovi drevni minerali znatno stariji od same ploče na kojoj se otok nalazi. Postavlja se pitanje kako su ti minerali dospjeli ovdje i odakle potječu. Kemijska analiza pokazala je da su ovi stari cirkoni sličnog sastava kao i moderni vulkanski minerali, što je navelo istraživače na zaključak da ovi minerali potječu iz dubokih dijelova Zemljinog plašta – mnogo prije nego što su današnji vulkani počeli eruptirati.

Ovo otkriće izazvalo je preispitivanje dosadašnjih teorija o tome kako Zemljin plašt funkcionira. Vulkani na Uskršnjem otoku su dio takozvanih 'vrućih točaka' – regija na Zemljinoj kori koje su dugotrajno izložene toplinskom utjecaju iz dubljih slojeva plašta. Teorija o 'vrućim točkama' objašnjava formiranje vulkana poput onih na Havajima i Uskršnjem otoku. Prema ovoj teoriji, Zemljine ploče pomiču se preko ovih točaka, dok one ostaju nepomične duboko u plaštu, stvarajući niz izumrlih vulkana s nekoliko aktivnih na samom kraju tog lanca.

Teorija o 'pokretnom traku' dovedena u pitanje

Međutim, prisutnost cirkona starih 165 milijuna godina na Uskršnjem otoku sugerira da je vruća točka ispod otoka možda bila aktivna mnogo dulje nego što se ranije mislilo. Prema klasičnoj teoriji, Zemljin plašt funkcionira kao pokretni trak koji prenosi toplinu i materijale, ali ova otkrića sugeriraju da bi dio plašta mogao ostati statičan tisućama, pa čak i milijunima godina. To bi značilo da se Zemljin plašt ne ponaša onako kako smo dosad vjerovali, što otvara nove mogućnosti za istraživanje.

Kako bi potvrdila ovu teoriju, dr. Rojas-Agramonte se obratila nizozemskom geologu Douweu van Hinsbergenu, stručnjaku za subdukcijske zone, područja u kojima se oceanske ploče potapaju ispod susjednih ploča, vraćajući se u Zemljin plašt. Van Hinsbergenove rekonstrukcije prošlih geoloških događaja ukazale su na to da je prije 165 milijuna godina u blizini Uskršnjeg otoka postojao veliki vulkanski plato, koji je kasnije nestao ispod Antarktika prije oko 110 milijuna godina. Ova rekonstrukcija ukazuje na to da bi vruća točka mogla biti aktivna već dugi niz godina.

Utjecaj na buduća geološka istraživanja

Pronalazak starih cirkona na Uskršnjem otoku ima značajne posljedice ne samo za razumijevanje povijesti vulkanske aktivnosti na ovom otoku, već i za globalnu geološku teoriju. Ako su ovi minerali zaista ostali u istom području toliko dugo, to znači da bi teorija o 'pokretnom traku' Zemljinog plašta mogla biti netočna ili barem nepotpuna. Ovo otkriće otvara nova pitanja o tome kako Zemljin plašt zapravo funkcionira, osobito u područjima vrućih točaka.

Ovo otkriće također ima važne implikacije za druga područja slične vulkanske aktivnosti, poput Galapagosa i Nove Gvineje. U tim područjima, geolozi bi mogli pronaći slične dokaze o dugotrajnoj aktivnosti vrućih točaka, što bi dodatno potvrdilo novu teoriju o ponašanju Zemljinog plašta. Dodatna istraživanja su nužna kako bi se razumjelo zašto dijelovi plašta ostaju statični dok se ostatak Zemljine kore pomiče iznad njih, i kako to utječe na formiranje vulkanskih lanaca.

Dok se istraživanja nastavljaju, Uskršnji otok postaje ključna lokacija za proučavanje dinamike Zemljinog plašta. Ova otkrića ne samo da mijenjaju naše razumijevanje Zemljinog unutarnjeg sloja, već bi mogla imati dalekosežne posljedice za cijelo područje geologije. U budućnosti, geolozi će morati razviti nove modele koji će uzeti u obzir ove statične regije plašta, što će dovesti do bolje razumijevanja kako Zemlja funkcionira ispod naše površine.

Izvor: Utrecht University