Planet Zemlja je u 2024. godini iskusio klimatske ekstreme bez presedana, oborivši niz zabrinjavajućih rekorda koji nedvojbeno potvrđuju ubrzanje globalnog zatopljenja. Najnovije, 35. po redu izvješće "Stanje klime", objavljeno kao dodatak Biltenu Američkog meteorološkog društva (BAMS), pruža sumornu sliku planeta pod sve većim pritiskom. Koncentracije stakleničkih plinova dosegnule su nove vrhunce, a s njima i globalne temperature kopna i oceana, razina mora te ukupni toplinski sadržaj oceana. Podaci prikupljeni iz široke mreže satelita, meteoroloških postaja, oceanskih bova i terenskih istraživanja oslikavaju detaljnu i alarmantnu dijagnozu zdravlja našeg planeta. U temelju ovog autoritativnog izvješća, koje se smatra najmjerodavnijom godišnjom procjenom klime, nalaze se i ključni zapisi podataka koje osigurava Europska svemirska agencija (ESA) kroz svoju Inicijativu za klimatske promjene (CCI).

Planet u groznici: Rekordne temperature i nezabilježeno otapanje leda

Godina 2024. ostat će upamćena kao godina u kojoj su ledenjaci pretrpjeli najveći godišnji gubitak mase od početka mjerenja. Ovaj dramatičan trend izravna je posljedica rekordno visokih temperatura i ima dalekosežne posljedice, od podizanja globalne razine mora do ugrožavanja opskrbe pitkom vodom za milijarde ljudi koji ovise o rijekama napajanima ledenjacima. ESA-ina Inicijativa za klimatske promjene (CCI) igra presudnu ulogu u praćenju ovih promjena, pretvarajući desetljeća satelitskih promatranja u dosljedne, dugoročne skupove podataka o ključnim klimatskim varijablama. Ovi podaci, koji obuhvaćaju sve od razine mora, morskog leda, ledenjaka pa do permafrosta i vlažnosti tla, ne samo da čine okosnicu izvješća "Stanje klime", već predstavljaju i ključne dokaze za međunarodne klimatske procjene i poticaj za djelovanje.

Clement Albergel, voditelj ESA-inog Odjela za primjenjive klimatske informacije, naglasio je važnost ovih dugoročnih zapisa. "Više od desetljeća, naši klimatski podaci doprinose BAMS-ovom izvješću, odražavajući predanost i stručnost naših timova u isporuci visokokvalitetnih i pouzdanih setova podataka iz promatranja Zemlje," izjavio je. "Ovi dugoročni zapisi ključni su za pružanje jasnih dokaza o tome kako se klima našeg planeta mijenja. ESA-in doprinos i ove je godine obuhvatio više komponenti Zemljinog sustava, a ključni satelitski podaci pomogli su dokumentirati globalne klimatske uvjete u odnosu na dugoročne trendove." Konkretno, u najnovijem izvješću korišteni su zapisi o vlažnosti tla, temperaturi površine jezera, permafrostu, temperaturi površine kopna i stratosferskom ozonu.

Zemlja ekstrema: Od rekordne suše do poplavljenog Sahela

Satelitski podaci o vlažnosti tla otkrili su zapanjujuće kontraste diljem svijeta u 2024. godini. Dok su regije poput Sahela bilježile razine vlažnosti dvostruko veće od uobičajenih, što je vodilo do poplava i promjena u vegetaciji, veći dio američkog kontinenta suočavao se s teškim sušnim uvjetima. Sjedinjene Američke Države zabilježile su rekordnu pokrivenost sušom koja je zahvatila gotovo polovicu zemlje, s razornim posljedicama za poljoprivredu i ekosustave. Ovi uvidi dolaze iz projekta CCI-a za praćenje vlažnosti tla, koji koristi podatke s mikrovalnih satelitskih senzora, uključujući povijesne misije poput ESA-inog ERS-a i trenutne misije SMOS. Ovi podaci su od vitalnog značaja za procjenu rizika od suša i poplava, jer vlažnost tla izravno utječe na sve, od rasta usjeva do opasnosti od šumskih požara.

Zagrijavanje jezera: Tiha prijetnja slatkovodnim ekosustavima

Ni slatkovodni ekosustavi nisu ostali imuni na globalno zagrijavanje. Satelitska mjerenja iz CCI projekta za jezera otkrila su najviše zabilježene globalne anomalije temperature površine jezera. Više od polovice promatranih jezera pokazalo je anomalije veće od +0,5 °C u usporedbi s referentnim razdobljem od 1995. do 2020. godine. Projekt prati utjecaj zatopljenja na gotovo 2000 slatkovodnih jezera diljem svijeta, pružajući znanstvenicima ključne informacije o učincima klimatskih promjena na slatkovodne ekosustave i vodne resurse. Toplija voda može potaknuti cvjetanje algi, smanjiti razinu kisika i ugroziti opstanak ribljih populacija, narušavajući osjetljivu ravnotežu ovih vodenih staništa.

Tiktakajuća karbonska bomba: Otapanje permafrosta se ubrzava

Jedan od najzabrinjavajućih trendova odnosi se na permafrost, trajno zaleđeno tlo koje pokriva velike dijelove Arktika. Novi podaci iz ESA-inog CCI projekta za permafrost pokazuju da se brzina kretanja kamenih ledenjaka u središnjoj Aziji kontinuirano povećava od 1950-ih, s izraženim ubrzanjem između 2010. i 2020. godine. Kameni ledenjaci, koji se sastoje od mješavine leda, kamenja i krhotina, služe kao važni pokazatelji toplinskih uvjeta permafrosta. Njihovo ubrzano kretanje izravno je povezano s porastom temperature zraka u regiji i pruža još jedan dokaz da permafrost brzo reagira na klimatske promjene. Arktički permafrost skladišti gotovo 1700 milijardi tona smrznutog ugljika, dvostruko više od količine koja se trenutno nalazi u atmosferi. Njegovim otapanjem prijeti oslobađanje ogromnih količina metana i ugljičnog dioksida, što bi moglo pokrenuti opasnu povratnu spregu koja dodatno ubrzava globalno zatopljenje.

Vruće točke planeta: Na granici ljudske izdržljivosti

Izvješće je također koristilo rezultate CCI projekta za temperaturu površine kopna, koji je identificirao ekstremne vruće točke s temperaturama površine iznad 60 °C na nekoliko kontinenata. Koristeći podatke sa satelita Copernicus Sentinel-3 u rezoluciji od 1 kilometra, projekt pruža ključna mjerenja u udaljenim regijama gdje su meteorološke postaje rijetke. Ovi podaci pomažu znanstvenicima u mapiranju područja gdje uvjeti postaju blizu granica ljudske nastanjivosti i izdržljivosti. Visoke temperature površine kopna mogu dramatično utjecati na lokalnu klimu, poljoprivredu i dostupnost vode, stvarajući uvjete koji su nepogodni za život.

Zraka nade: Ozonski omotač pokazuje znakove oporavka

Usred niza zabrinjavajućih vijesti, izvješće je ipak donijelo i jedan pozitivan pomak. Podaci iz CCI projekta za praćenje ozona pokazali su ohrabrujuće znakove. U 2024. godini, razine stratosferskog ozona na sjevernoj hemisferi dosegle su najvišu razinu od početka satelitskog praćenja 1979. godine, a u nekim regijama koncentracije su se vratile na razine kakve nisu viđene od 1960-ih. Južna hemisfera također bilježi poboljšanje, oporavljajući se od niskih razina ozona zabilježenih između 2020. i 2022. godine, koje su bile posljedica zagađenja od velikih australskih šumskih požara i vulkanskih erupcija. Ovaj oporavak izravna je posljedica uspješne globalne suradnje i provedbe Montrealskog protokola, što dokazuje da je zajedničkim djelovanjem moguće riješiti globalne ekološke izazove.