Manje presjedanja, više investicija: istraživanje MIT-a pokazuje koliko izravni letovi određuju gdje globalne tvrtke otvaraju podružnice
Zvuči kao sitnica: hoće li se na putu do odredišta morati presjedati jednom ili dvaput. No novo istraživanje znanstvenika s Massachusetts Institute of Technologyja (MIT) sugerira da razlika između izravnog leta i putovanja s presjedanjima nije samo pitanje komfora, nego i mjerljivog gospodarskog učinka. Analizirajući 30 godina međunarodnih letova i širenja multinacionalnih kompanija, autori zaključuju da zračna povezanost snažno utječe na odluke o tome gdje će se otvarati podružnice, s posebnim naglaskom na sektore u kojima su osobni susreti i brza koordinacija i dalje ključni dio poslovnog modela. U središtu priče nije jedna zračna luka ili jedan kontinent, nego obrazac globalnog poslovnog mapiranja koji se ponavlja u velikom broju zemalja.
Rad pod naslovom
“Air connectivity boosts urban attractiveness for global firms” objavljen je 07. siječnja 2026. u časopisu
Nature Cities, a u fokusu mu je pretpostavka koja je na terenu često presudna: gradovi do kojih se stiže bez presjedanja, ili uz minimalan broj presjedanja, imaju veću šansu privući međunarodna ulaganja koja prate širenje kompanija. Istraživači pritom ne tvrde da zrakoplovna povezanost zamjenjuje sve druge razvojne politike, nego da je riječ o faktoru koji se u praksi ušulja u gotovo svaku ozbiljnu investicijsku kalkulaciju. Drugim riječima, karta izravnih linija često se ponaša kao neformalna “crta” preko karte zračnih ruta: neke gradove približava, a druge, kroz presjedanja, čini daljima nego što kilometri sugeriraju.
Što su istraživači mjerili i zašto se rezultati čitaju kao poruka gradovima
Autori nisu promatrali samo broj letova ili veličinu aerodroma, nego cjelokupnu strukturu globalne mreže međunarodnih linija te položaj pojedinog grada unutar te mreže. U urbanim i ekonomskim analizama takav pristup postaje sve važniji, jer investicijske odluke multinacionalnih kompanija rijetko ovise o jednom faktoru: presudna je kombinacija dostupnosti tržišta, logistike, radne snage, regulatornog okvira i, kako pokazuje ovo istraživanje, mogućnosti da se brzo i pouzdano dođe do poslovnih partnera. Zračna povezanost pritom nije samo prijevoz putnika, nego način na koji se “skraćuje” udaljenost među poslovnim centrima i omogućuje da se odluke donose brže, uz manje trenja. Kad se taj učinak zbroji na tisućama rutâ i milijunima poslovnih odnosa, dobiva se slika koja je relevantna i za gradske uprave i za državne politike.
U praksi, zračna mreža utječe na trošak i učestalost poslovnih putovanja, na brzinu rješavanja problema “licem u lice” te na kapacitet kompanija da nadziru podružnice i projekte u udaljenim tržištima. Istraživači posebno naglašavaju ulogu osobnih susreta u smanjenju informacijske asimetrije i izgradnji povjerenja između poslovnih partnera, što je, prema autorima, ključno za koordinaciju unutar multinacionalnih korporacija. Čak i u dobu videopoziva, mnogi procesi – od provjere dobavljača i pregovora o ugovorima do upravljanja rizikom – lakše se provode kada su ključne lokacije dostupne izravnim letom. U tom smislu, zračni promet postaje dio “institucionalne infrastrukture” poslovanja, jednako kao stabilna regulativa ili dostupnost kvalificirane radne snage. To je i razlog zašto se u studiji ne govori samo o prometu, nego o geografskoj atraktivnosti gradova.
Presjedanja kao ekonomska barijera: što kažu brojke
Najizravniji rezultat studije odnosi se na presjedanja i broj podružnica multinacionalnih kompanija u pojedinim gradovima. Uspoređujući parove gradova koji su povezani izravnim letom s parovima do kojih se dolazi samo preko jednog ili dvaju presjedanja, autori navode da su gradovi povezani letovima s jednim presjedanjem imali oko 20% manje podružnica multinacionalnih kompanija nego usporedivi parovi gradova s izravnim letom. Kada su bila potrebna dva presjedanja, razlika raste na oko 34% manje podružnica. Autori taj nalaz dodatno prevode u dinamiku nastanka novih tvrtki: prema njihovim izračunima, riječ je o ekvivalentu otprilike 1,8% manje novih firmi godišnje u slučaju jedne presjedajuće veze, odnosno oko 3,0% manje novih firmi godišnje kada su potrebna dva presjedanja.
Važno je naglasiti da se radi o prosječnim učincima na razini velikog broja zemalja i gradova, a ne o jamstvu da će izravna linija automatski proizvesti novi investicijski val. No obrazac je dovoljno snažan da se uklopi u logiku korporativnog odlučivanja: lokacije koje je lakše dosegnuti postaju poželjnije, posebno kada je potrebno redovito putovati između sjedišta i podružnica. U tom smislu, zrakoplovna karta postaje dio “nevidljive infrastrukture” koja odlučuje hoće li se neka lokacija doživjeti kao realno dostupna. Presjedanja nose i dodatni sloj neizvjesnosti: kašnjenja, izgubljene veze, promjene rasporeda i viši operativni troškovi nisu samo neugoda, nego i faktor rizika u planiranju poslovanja. Upravo zato razlika između izravnog leta i dvaju presjedanja u poslovnom svijetu često nije marginalna, nego strateška.
- 142 zemlje obuhvaćene analizom u razdoblju 1993.–2023.
- spojeni skupovi podataka o 7,5 milijuna tvrtki i više od 400.000 međunarodnih zračnih ruta
- analiza se fokusira na gradove s aerodromima (oko 800 gradova) i na međunarodne letove, bez domaćih linija
Kako je izgrađena baza: letovi, vlasništvo i “zona aerodroma”
Da bi došli do zaključaka, autori su izgradili bazu koja spaja podatke o međunarodnim letovima s korporativnim podacima o odnosima vlasništva i strukturi multinacionalnih kompanija. U dijelu o zračnom prometu oslonili su se na statistike i baze podataka koje prikuplja Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO), koja kroz svoje programe i platforme objedinjuje i standardizira velik dio globalnih zrakoplovnih statistika. Korporativni dio analize temelji se na bazi Orbis, komercijalnom izvoru podataka o kompanijama koji se koristi u istraživačkom i poslovnom svijetu, te sadrži informacije o financijama, vlasništvu i korporativnim vezama. U MIT-ovoj prezentaciji istraživanja istaknuto je i da takvi podaci omogućuju praćenje odnosa između matičnih društava i njihovih podružnica, što je ključno za razumijevanje geografije multinacionalnog širenja.
U metodologiji je važan i prostorni kriterij: studija uključuje tvrtke locirane unutar 60 kilometara od aerodroma, čime se nastoji obuhvatiti ekonomska zona grada koja se realno oslanja na zračnu povezanost. Autori navode i da su u analitičkom modelu uzeli u obzir dodatne čimbenike koji mogu utjecati na to gdje se podružnice otvaraju, poput veličine grada, kako bi izolirali učinak povezanosti unutar zračne mreže. Ovakav pristup bitan je jer veliki gradovi u pravilu imaju više letova, ali imaju i druge prednosti: veća tržišta, razvijenije usluge i snažnije institucije. Cilj studije bio je pokazati da sama struktura zračnih veza – a ne samo “veličina grada” – nosi dodatno objašnjenje zašto se međunarodne podružnice skupljaju na pojedinim lokacijama. Time se pitanje investicija prebacuje s pukog broja putnika na kvalitetu mreže i na poziciju grada u sustavu međunarodnih ruta.
Zašto su industrije znanja osjetljivije na zračnu dostupnost
Jedan od snažnijih naglasaka studije odnosi se na razlike među sektorima. Istraživanje pokazuje izraženije učinke u djelatnostima koje ovise o čestim, izravnim i pouzdanim susretima: financije, profesionalne usluge, savjetovanje i slični sektori u kojima je koordinacija između timova i tržišta intenzivna, a pogreške skupe. Autori u interpretaciji ističu da u takvim sektorima fizička prisutnost i dalje ima vrijednost, čak i nakon rasta digitalnih alata, jer se ključni odnosi često grade kroz osobne sastanke i brzu razmjenu informacija. Kao ilustraciju navode i operativne scenarije u kojima stručnjaci, revizori ili savjetnici moraju periodično dolaziti na lokaciju: ako je putovanje jednostavnije, troškovi su niži, a organizacija rada fleksibilnija. U konačnici, zračna dostupnost postaje dio konkurentske prednosti grada u globalnoj podjeli rada.
S druge strane, za proizvodnju i logistički intenzivnije djelatnosti autori ističu da će veću relativnu ulogu često imati cestovna infrastruktura, željeznica, luke i pomorski promet. To ne znači da zrakoplovna povezanost nije važna, nego da su kanali “fizičke ekonomije” različiti po sektorima: ono što je za financijske i uslužne djelatnosti presudno, za industriju može biti samo dodatna pogodnost. U stvarnom svijetu, multinacionalne kompanije često biraju kombinaciju lokacija – proizvodnju, logistiku i upravljanje – pa se i učinci zračne mreže mogu prelijevati posredno, kroz to gdje se smještaju upravljačke i kontrolne funkcije. Upravo zato studija naglašava heterogenost učinaka: ista promjena u mreži letova neće jednako djelovati na sve industrije. Gradovi koji ciljaju “industrije znanja” time dobivaju jasniji signal gdje ulaganja u povezanost mogu imati najveći povrat.
Ključna nijansa: nije presudan samo broj izravnih linija
Studija donosi još jednu važnu poruku: povezanost se ne mjeri samo brojem izravnih destinacija. Najjednostavnija mjera je broj direktnih veza, odnosno koliko drugih gradova je dostupno bez presjedanja; u radu se to opisuje kao “degree centrality”. Autori navode da je, promatrano kroz razdoblje od 10 godina, povećanje te mjere za 10% povezano s rastom broja podružnica u gradu od oko 4,3%. No, kako ističu, postoji još snažniji pokazatelj: “ugrađenost” grada u mrežu, odnosno kvaliteta veza. Time se rasprava o zračnim linijama pomiče s kvantitete na strukturu i strategiju. Drugim riječima, dva aerodroma mogu imati sličan broj izravnih linija, ali ne i isti gospodarski učinak, ako su njihove veze usmjerene prema različito “utjecajnim” čvorištima.
U jednostavnom prijevodu, pitanje je
kome ste povezani, a ne samo
koliko veza imate. Grad može imati umjeren broj izravnih linija, ali ako su one usmjerene prema aerodromima i gradovima koji su sami po sebi snažno povezani s ostatkom svijeta, takav grad dobiva pristup širem globalnom tržištu i “skraćuje” putovanja kroz mrežu. Upravo zato se u radu ističe “eigenvector centrality” – mjera koja hvata ulogu grada u cjelokupnoj mreži i njegovu poziciju u odnosu na najpovezanija čvorišta. Prema sažetku rada, ta mjera pokazala se kao najrobustniji prediktor lokacija podružnica, što sugerira da je “povezanost s povezanima” ekonomski značajnija od samog broja destinacija. Za gradove koji razmišljaju kako se pozicionirati, to je razlika između otvaranja nasumičnih linija i ciljane izgradnje veza prema ključnim čvorištima.
Za gradove i donositelje odluka to je važna nijansa. Pitanje nije samo “koliko letova imamo”, nego “jesmo li povezani s čvorištima koja otvaraju vrata prema drugim poslovnim centrima”. U tom smislu, nova linija prema ključnom međunarodnom čvorištu može imati veći učinak od većeg broja veza prema manje povezanim destinacijama, iako obje opcije na prvi pogled izgledaju kao povećanje dostupnosti. To je i objašnjenje zašto dvije zračne luke sličnog broja putnika mogu imati različitu “privlačnost” za međunarodne podružnice: mreža nije ravna karta, nego sustav u kojem pojedine točke imaju veću “težinu”. U poslovnoj praksi, to se prevodi u pitanje može li se iz grada doći na ključne sastanke bez nepotrebnog gubitka vremena i bez oslanjanja na udaljenu komunikaciju. Studija time nudi alat za preciznije razmišljanje o tome kakvu povezanost gradovi doista trebaju.
Što nalaz znači u dobu videokonferencija i nakon pandemije
Autori posebno ističu konzistentnost rezultata kroz tri desetljeća – razdoblje koje obuhvaća velike tehnološke promjene, rast telekonferencija, digitalizaciju poslovanja, kao i šokove poput pandemije COVID-19. Unatoč tim promjenama, veza između izravnih međunarodnih letova i geografije širenja multinacionalnih kompanija ostaje stabilna. Interpretacija koju daju istraživači svodi se na činjenicu da se potreba za fizičkom prisutnošću nije ugasila, nego se preselila u “kritične trenutke” poslovanja: pregovore o investicijama, izgradnju povjerenja, rješavanje sporova i koordinaciju složenih projekata. To je, prema autorima, dio razloga zašto se obrazac ne “raspada” ni nakon široke primjene digitalnih komunikacijskih alata. Tehnologija je olakšala dio svakodnevne komunikacije, ali nije u potpunosti zamijenila situacije u kojima je osobni kontakt presudan.
Ujedno se naglašava i širi geopolitički kontekst. U vremenima trgovinskih napetosti i većih neizvjesnosti, povjerenje i provjera informacija postaju važniji, pa time raste i vrijednost kanala koji omogućuju brze osobne susrete. Drugim riječima, što je globalno okruženje složenije, to je više razloga da kompanije biraju lokacije do kojih se može doći bez dodatnih logističkih prepreka. U takvom okruženju i “sitna” prepreka, poput dva presjedanja, može postati faktor koji se u korporativnom planiranju ponavlja iz godine u godinu. Zrakoplovna povezanost tako nije samo infrastruktura za turizam, nego i oslonac za globalne poslovne odnose. Studija pokazuje da je taj oslonac izdržao i tehnološke i društvene promjene koje su mnogi smatrali prekretnicom.
Posljedice za javne politike: aerodromi, linije i regionalna konkurencija
Za gradske uprave i nacionalne vlade, nalazi studije otvaraju osjetljivo pitanje: gdje je granica između legitimne investicijske politike i “utrke” gradova u subvencioniranju zračnih linija. Istraživanje ne tvrdi da je svako otvaranje nove međunarodne linije automatski isplativo, niti da aerodromska ekspanzija može zamijeniti strateško planiranje razvoja grada. No sugerira da zračna povezanost jest element infrastrukture koji ulazi u kalkulaciju multinacionalnih kompanija, posebno kada je riječ o sektorima u kojima su timovi raspršeni po svijetu i gdje je koordinacija stalna. To implicira i da se javne rasprave o aerodromima ne bi trebale voditi isključivo kroz broj putnika, nego i kroz pitanje kvalitete mreže i dostupnosti ključnih čvorišta. Gradovi i regije koje se oslanjaju na putovanja preko udaljenih hubova mogu biti konkurentne po drugim kriterijima, ali u ovom segmentu nose strukturalni hendikep.
U praksi, planiranje zračne povezanosti ne bi trebalo biti odvojeno od politike privlačenja investicija, razvoja poslovnih zona, akademskog i inovacijskog ekosustava te međunarodnog pozicioniranja grada. Ako grad želi privući regionalne urede, razvojne centre ili složene stručne usluge, dostupnost izravnih letova prema ključnim poslovnim čvorištima postaje dio “tvrde” infrastrukture jednako kao i brza željeznica, digitalna povezanost ili kapaciteti kongresne industrije. Ipak, autori implicitno podsjećaju i na oprez: povezanost sama po sebi ne proizvodi gospodarski razvoj ako ne postoji okruženje koje može apsorbirati investicije. Izravni let može otvoriti vrata, ali vrata ne vode nikamo ako grad nema dovoljno kompetencija, institucionalne stabilnosti i poslovne dinamike. Upravo zato nalazi studije najviše vrijede kao dio šire slike, a ne kao samostalna “formula” za rast.
Transparentnost i ponovljivost: podaci i kod dostupni javnosti
U vremenu kada se od znanosti sve više traži ponovljivost rezultata, rad navodi da su kompilirana verzija podataka te analitički kod dostupni preko platforme Code Ocean, što je vidljivo i na stranici članka. Takav potez omogućuje drugim istraživačima da provjere rezultate, prošire analizu ili je primijene na druga pitanja – primjerice na utjecaj novih linija nakon otvaranja terminala, promjene u mreži nakon kriza ili razlike među regijama. Za stručnu i širu javnost to je važan detalj jer pokazuje da se ključni zaključci ne oslanjaju samo na interpretaciju, nego i na otvoreniji pristup metodologiji. U slučaju ovakvih tema, gdje se susreću gospodarstvo, prometna politika i urbana strategija, transparentnost podataka pomaže i zato što smanjuje prostor za proizvoljna tumačenja. Drugim riječima, argument o važnosti izravnih letova ovdje je potkrijepljen mjerljivim, provjerljivim tragom.
Na kraju, istraživanje podsjeća da su gradovi u globalnoj ekonomiji povezani ne samo telekomunikacijama i kapitalom, nego i vrlo konkretnim rutama na karti svijeta. U eri digitalne ekonomije lako je zaboraviti da se povjerenje, pregovori i koordinacija često još uvijek događaju u prostoriji, a ne na ekranu – i da karta izravnih letova, jednako kao i karta investicija, na kraju govori o tome tko je kome doista blizu. Dok se gradovi natječu za nove urede, centre usluga i inovacijske timove, čini se da jedna od najstarijih lekcija međunarodnog poslovanja i dalje vrijedi: kada se može stići brže i izravnije, vjerojatnost da će se ondje poslovno “ukorijeniti” raste.
Izvori:- - MIT News (Massachusetts Institute of Technology) – vijest i sažetak istraživanja te ključni brojčani nalazi ( link )
- - Nature Cities (Nature Portfolio) – stranica znanstvenog rada s datumom objave i sažetkom ( link )
- - Springer Nature / Nature Portfolio – informacija o pokretanju časopisa Nature Cities i opisu područja časopisa ( link )
- - ICAO (International Civil Aviation Organization) – službena stranica o programu i dostupnosti zrakoplovnih statistika ( link )
- - Moody’s – Orbis (BvD is now Moody’s) – opis baze podataka o kompanijama korištene u istraživanju ( link )
Kreirano: četvrtak, 08. siječnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini