EU otvara novo poglavlje industrijske politike: “Made in EU” više nije slogan, nego zakonodavni smjer
Europska komisija 3. ožujka 2026. predstavila je Industrial Accelerator Act, prijedlog uredbe kojim želi ojačati domaću proizvodnju u strateškim sektorima i povećati potražnju za europskim, niskougljičnim proizvodima i tehnologijama. Riječ je o jednom od najizravnijih pokušaja Bruxellesa da industrijsku, klimatsku i trgovinsku politiku poveže u isti paket: cilj više nije samo dekarbonizacija, nego i zadržavanje proizvodnje, radnih mjesta, investicija i ključnih lanaca opskrbe unutar Europske unije. U praksi to znači da bi javna nabava, državne potpore i dio investicijskih pravila ubuduće trebali snažnije favorizirati robu i tehnologije proizvedene u Europi, osobito ondje gdje Unija procjenjuje da je previše ovisna o vanjskim dobavljačima. Komisija pritom otvoreno govori o “Made in EU” kriterijima, čime dosadašnja europska retorika o otvorenoj trgovini dobiva osjetno tvrđi industrijski ton.
Takav zaokret nije došao iznenada, ali je sada prvi put pretočen u tako jasan regulatorni prijedlog. Posljednjih nekoliko godina Bruxelles je kroz energetsku krizu, poremećaje opskrbnih lanaca, američke poticaje za zelenu industriju i snažan rast kineske proizvodnje sve otvorenije upozoravao na strateške ovisnosti Europe. U tom kontekstu Industrial Accelerator Act nije samo tehnički propis, nego i politička poruka da EU više ne želi biti primarno tržište za uvoz gotovih čistih tehnologija, nego prostor u kojem se takve tehnologije razvijaju, proizvode i ugrađuju. Time se industrijska politika vraća u samo središte europskog projekta, a pitanje konkurentnosti postaje jednako važno kao i klimatski ciljevi.
Od “čiste tranzicije” do industrijske obrane
Komisija prijedlog veže uz širi okvir Clean Industrial Deala, predstavljen još 26. veljače 2025., kojim je najavljeno da će EU jače podupirati domaću proizvodnju čistih tehnologija i energetski intenzivnih industrija. U tom dokumentu već je bilo zacrtano da će budući zakon povećati potražnju za europskim čistim proizvodima kroz kriterije održivosti, otpornosti i europske preferencije u javnoj nabavi, uz stvaranje tržišta za niskougljične industrijske proizvode. Ovotjedni prijedlog sada taj smjer konkretizira: “Made in EU” više nije politička parola iz govora europskih dužnosnika, nego osnova za buduća pravila u strateškim sektorima.
Širi kontekst objašnjava zašto je Komisija krenula tim putem. Vijeće EU u svojim pregledima industrijske politike naglašava da Unija želi jačati konkurentnost, otpornost jedinstvenog tržišta i stratešku autonomiju, uz smanjenje ovisnosti o trećim zemljama u ključnim sirovinama i tehnologijama. Net-Zero Industry Act, koji je stupio na snagu 2024., već je postavio okvir za jačanje europske proizvodnje čistih tehnologija i zacrtao cilj da se do 2030. u Europi proizvede kapacitet za najmanje 40 posto godišnjih potreba Unije za strateškim net-zero tehnologijama. Industrial Accelerator Act ide korak dalje: ne bavi se samo ponudom i proizvodnim kapacitetom, nego i stvaranjem zajamčene potražnje za europskom robom kada se troši javni novac ili kada država kroz potpore usmjerava tržište.
To je važna razlika. Dosadašnji europski odgovor uglavnom se oslanjao na subvencije, ublažavanje pravila o državnim potporama i ubrzavanje dozvola. Novi prijedlog pokušava promijeniti samu logiku tržišta: ako Europa želi imati tvornice baterija, opreme za mrežu, solarnih komponenti, niskougljičnog čelika ili drugih ključnih industrijskih proizvoda, onda mora osigurati i kupce za tu robu. Drugim riječima, Komisija pokušava povezati javnu potrošnju, industrijsku strategiju i klimatsku tranziciju u jedinstven sustav poticaja.
Što konkretno donosi Industrial Accelerator Act
Prema službenim objašnjenjima Europske komisije, prijedlog uvodi “Made in EU” i niskougljične zahtjeve za javnu nabavu i javne programe potpore u ključnim strateškim sektorima. U fokusu su europski proizvodi i tehnologije koji mogu doprinijeti dekarbonizaciji, ali i smanjenju vanjske ovisnosti. Komisija je pritom već naznačila da će tijekom 2026. revidirati širi okvir javne nabave kako bi u strateškim područjima uvela kriterije održivosti, otpornosti i europske preferencije. Drugim riječima, više neće biti presudna samo najniža cijena, nego i to gdje je proizvod nastao, koliki mu je ugljični otisak, koliko je lanac opskrbe siguran i doprinosi li investicija europskoj industrijskoj bazi.
Na stranici Komisije koja prati Clean Industrial Deal objavljeno je i da prijedlog postavlja uvjete za ulaganja od najmanje 100 milijuna eura kada dolaze od kompanija iz država izvan EU koje kontroliraju više od 40 posto globalnih proizvodnih kapaciteta u područjima poput električnih vozila, baterija, solara i kritičnih sirovina. Da bi takva ulaganja bila prihvatljiva, prema objašnjenju Komisije, morala bi donositi kvalitetna radna mjesta, inovacije, stvarnu dodanu vrijednost u EU i zadovoljiti lokalne sadržajne zahtjeve. To pokazuje da se prijedlog ne svodi samo na promociju europske robe, nego i na filtriranje stranog kapitala kroz prizmu gospodarske sigurnosti.
U praksi bi takav pristup mogao značiti da će pristup subvencijama, natječajima ili drugim javnim instrumentima biti znatno lakši za proizvođače koji imaju proizvodnju i dobavne lance unutar Europe, ili unutar kruga zemalja s kojima Unija ima posebne sporazume i recipročan pristup tržištu. Istodobno, proizvođači koji se oslanjaju na izrazito dominantne vanjske lance opskrbe mogli bi se suočiti s dodatnim uvjetima, dokazivanjem podrijetla i regulatornim preprekama. Komisija time želi smanjiti rizik da europski novac potiče rast industrijske baze izvan Europe, dok domaći proizvođači ostaju pod pritiskom jeftinijeg uvoza i skuplje energije.
Čelik, cement, baterije i solar: sektori u kojima će se vidjeti pravi učinak
Iako je politička poruka široka, stvarni učinci zakona najprije će se vidjeti u nekoliko sektora. U energetski intenzivnim granama poput čelika, cementa i kemijske industrije problem nije samo cijena energije, nego i činjenica da europski proizvođači moraju ulagati u dekarbonizaciju dok se istodobno natječu s robom iz sustava s manje strogim pravilima. Komisija zato već dulje zagovara stvaranje “lead markets”, odnosno tržišta na kojima će kupci biti spremni platiti više za čišće industrijske proizvode, osobito kada ih kupuje javni sektor. U tom kontekstu još je 2025. najavljeno uvođenje dobrovoljne oznake ugljičnog intenziteta za industrijske proizvode, najprije za čelik, a zatim i za cement, kako bi se tržištu jasnije pokazala razlika između standardne i niskougljične proizvodnje.
U čistim tehnologijama fokus je na tome da Europa ne ostane samo regulator i kupac, nego i proizvođač. Net-Zero Industry Act već je postavio cilj jačanja domaće proizvodnje solarnih panela, vjetroturbina, baterija, toplinskih pumpi, mrežne opreme i drugih strateških tehnologija. Industrial Accelerator Act sada bi trebao pomoći da se ti kapaciteti zaista popune narudžbama. To je osobito važno nakon godina upozorenja da europski proizvođači solara i baterija teško konkuriraju azijskim proizvođačima, prije svega zbog cijena, razmjera proizvodnje i državne potpore u trećim zemljama.
Automobilski sektor predstavlja dodatno osjetljivo područje. Komisija je već u drugim zakonodavnim prijedlozima za 2026. najavila da bi buduća pravila trebala pomoći “održati europsku proizvodnju ključnih komponenti električnih vozila prodanih u EU”, tako da javna potpora za automobilski sektor bude uvjetovana kriterijima otpornosti i održivosti. To upućuje na namjeru da se europska tranzicija prema električnim vozilima ne pretvori u situaciju u kojoj se u Europi kupuju uglavnom uvozni proizvodi, dok domaći dobavljači i proizvođači gube tržišni udio.
Zašto Bruxelles sada govori jezikom zaštite industrije
Iza prijedloga stoji i dublja promjena u političkom rječniku EU. Godinama je Bruxelles zazirao od svega što bi se moglo tumačiti kao protekcionizam, a prednost je davao pravilima tržišnog natjecanja i otvorenoj trgovini. Danas, međutim, europske institucije sve češće govore o gospodarskoj sigurnosti, otpornosti, recipročnoj trgovini i strateškoj autonomiji. U dokumentima Vijeća EU to se izravno povezuje sa smanjenjem ovisnosti o kritičnim sirovinama i tehnologijama, dok Komisija u godišnjem izvješću o jedinstvenom tržištu i konkurentnosti za 2026. upozorava na rast pritiska trećih zemalja, preusmjeravanje viškova proizvodnje prema europskom tržištu i sve otvorenije “naoružavanje ovisnosti” u međunarodnoj ekonomiji.
To nije samo europska reakcija na Kinu, premda je kineski faktor očit. Komisija istodobno odgovara i na američki Inflation Reduction Act, na ratnu i energetsku nesigurnost nakon ruske invazije na Ukrajinu te na sve izraženiji strah da će Europa ostati između dviju velikih sila kao tehnološki i industrijski kupac, a ne proizvođač. Zato se u europskom jeziku sve češće spominje “industrijska suverenost”, a manje isključivo tržišna neutralnost. Industrial Accelerator Act upravo je izraz te promjene: Bruxelles i dalje formalno govori o otvorenosti, ali otvorenosti koja više nije bezuvjetna.
Mogući otpori: cijena, birokracija i trgovinske napetosti
Premda Komisija prijedlog predstavlja kao način za jačanje europske proizvodnje, radnih mjesta i tehnološke baze, otpori su očekivani i već su vidljivi. Dio članica i industrijskih udruženja strahuje da bi stroži lokalni sadržajni uvjeti mogli povećati troškove, usporiti nabavu i dodatno zakomplicirati prekogranične lance vrijednosti. Posebno je osjetljivo pitanje kako definirati “europski” proizvod u industrijama u kojima su komponente, sirovine i završna montaža raspoređeni kroz više zemalja, uključujući partnere izvan EU.
Tu je i vanjskotrgovinska dimenzija. Više medijskih izvješća nakon predstavljanja prijedloga upozorilo je da bi nova pravila mogla izazvati napetosti s partnerima poput Ujedinjene Kraljevine ili Japana, ali i otvoriti nova pitanja u odnosu s Kinom. Dio europskih industrija, osobito automobilska, duboko je umrežen s globalnim lancima opskrbe i strahuje od recipročnih mjera ili od toga da prebrzo zatvaranje tržišta poskupi tranziciju. S druge strane, zagovornici prijedloga tvrde da Europa više nema luksuz ostati potpuno otvorena dok druge velike ekonomije agresivno štite vlastitu proizvodnju i koriste subvencije kao industrijsko oružje.
Otvoreno je i pitanje provedbe. Jedno je donijeti politički atraktivna pravila, a drugo ih provesti bez stvaranja nove birokracije. Ako se od poduzeća bude tražilo složeno dokazivanje podrijetla, udjela domaće proizvodnje, ugljičnog intenziteta i strukture vlasništva, manji proizvođači mogli bi se naći pod nesrazmjernim administrativnim pritiskom. Zato će u daljnjoj raspravi važnu ulogu imati precizne definicije, sektorska izuzeća i prijelazna razdoblja.
Što prijedlog govori o smjeru Europe
Bez obzira na to kako će završiti pregovori u Europskom parlamentu i među državama članicama, jedna je stvar već sada jasna: EU je napravila novi korak prema aktivnoj industrijskoj politici koja otvoreno bira prioritete. Industrial Accelerator Act pokazuje da se europska klima-politika više ne vodi samo kroz ciljeve smanjenja emisija, nego i kroz pitanje gdje će se proizvoditi čelik, baterije, oprema za mrežu, solarne komponente i druga roba ključna za energetsku i tehnološku tranziciju. Time se u europski centar odlučivanja vraća tema koja je godinama bila na rubu: može li Unija ostati ekonomski relevantna ako prepušta proizvodnju drugima, a sama zadržava samo potrošnju, standarde i regulaciju.
Za europske građane i poduzeća rasprava o “Made in EU” politici zato nije apstraktna. Ona se tiče cijene tranzicije, budućnosti industrijskih radnih mjesta, položaja europskih proizvođača i otpornosti gospodarstva na vanjske šokove. Komisija sada predlaže odgovor koji je daleko odlučniji nego prije nekoliko godina: Europa želi klimatsku neutralnost, ali ne po cijenu daljnje deindustrijalizacije. Hoće li taj pokušaj rezultirati novim investicijskim ciklusom i snažnijom domaćom proizvodnjom ili će se pretvoriti u spor između industrijske zaštite i otvorenog tržišta, ovisit će o političkoj volji država članica i o tome koliko će Bruxelles uspjeti uskladiti zelene ambicije, pravila tržišta i geopolitičku realnost.
Izvori:- Europska komisija – službena stranica o Clean Industrial Dealu s pregledom ciljeva, financiranja i mjesta Industrial Accelerator Acta u novoj industrijskoj strategiji (link)- Europska komisija, Press corner – objava o predstavljanju Industrial Accelerator Acta od 3. ožujka 2026. i službeni opis prijedloga (link)- Europska komisija – priopćenje o Clean Industrial Dealu s detaljima o potražnji za EU-made proizvodima, oznakama ugljičnog intenziteta i planiranom financiranju (link)- Vijeće Europske unije – pregled ciljeva industrijske politike EU, strateške autonomije, kritičnih sirovina i Net-Zero Industry Acta (link)- EUR-Lex – godišnje izvješće Komisije o jedinstvenom tržištu i konkurentnosti za 2026., s naglaskom na pritiske trećih zemalja i potrebu jačanja industrijske otpornosti (link)- Europska komisija – stranica o Net-Zero Industry Actu kao postojećem regulatornom okviru za jačanje domaće proizvodnje čistih tehnologija (link)
Kreirano: petak, 06. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini