Ministarstvo turizma i sporta upozorava iznajmljivače: privatni „Turistički registar” nije službeni upisnik

Ministarstvo upozorilo iznajmljivače: upis u privatni „Turistički registar“ nije obvezan, a službena evidencija već postoji

Ministarstvo turizma i sporta objavilo je 16. ožujka upozorenje privatnim iznajmljivačima nakon što su na adrese dijela građana počeli stizati pozivi i uplatnice za upis u tzv. „Turistički registar“. Poruka države pritom je izravna i ne ostavlja prostor za dvojbe: riječ nije o službenom registru Republike Hrvatske, Ministarstvo nije sudjelovalo u slanju poziva ni uplatnica, a upis u takvu evidenciju nije propisan zakonom niti predstavlja obvezu za pružatelje smještaja. Za iznajmljivače, osobito one koji posluju u sustavu domaćinstva i sezonski prate više administrativnih obveza istodobno, takvo je pojašnjenje važno jer se pozivi za uplatu mogu doživjeti kao formalni zahtjev javne vlasti. Upravo na toj mogućoj zabuni Ministarstvo temelji svoje upozorenje, naglašavajući da vlasnici smještajnih kapaciteta nisu dužni uplaćivati traženi iznos ni dostavljati svoje podatke radi upisa u privatnu bazu. U praksi to znači da svatko tko je zaprimio takvu ponudu može mirno odustati od bilo kakve reakcije, osim ako samostalno i svjesno ne želi koristiti komercijalnu uslugu privatne platforme.

Što je točno objavilo Ministarstvo

U službenoj objavi Ministarstvo turizma i sporta navodi da nije izdalo, uspostavilo niti ovlastilo tzv. „Turistički registar“ na koji se pozivaju uplatnice i dopisi poslani iznajmljivačima. Dodatno ističe da nijedno nadležno tijelo Republike Hrvatske nije uspostavilo takvu evidenciju kao obvezni registar za privatne iznajmljivače. Time je otklonjena ključna nejasnoća koja je mogla nastati kod primatelja pošiljaka: sam naziv može zvučati službeno, posebno jer se oslanja na izraz koji asocira na državnu administraciju i obvezne evidencije u turizmu. Međutim, prema službenom stajalištu resora, ne postoji zakonski temelj po kojem bi iznajmljivači morali obaviti takav upis, platiti naknadu ili slati osobne i poslovne podatke toj platformi. Ministarstvo je zato izrijekom preporučilo da u slučaju zaprimanja poziva ili uplatnica građani ne izvršavaju uplatu i ne dostavljaju podatke, upravo kako bi se izbjegla svaka zabuna oko toga što je javna obveza, a što privatna poslovna ponuda.

Iza platforme stoji privatna tvrtka, a ne državna institucija

U istom upozorenju Ministarstvo navodi da je uvidom u javno dostupne podatke i sadržaj same internetske stranice utvrđeno kako iza platforme stoji privatna tvrtka Turist reg j.d.o.o. Taj je podatak bitan jer jasno razdvaja dvije razine priče: s jedne je strane državna administracija i njezini službeni registri, a s druge privatni tržišni subjekt koji nudi određenu uslugu vidljivosti ili oglašavanja turističkih kapaciteta. Problem nastaje onda kada forma komunikacije prema građanima, naziv usluge ili vizualni dojam mogu sugerirati da je riječ o obvezi, iako je zapravo riječ o privatnoj ponudi. Sama činjenica da određena tvrtka posluje legalno i nudi neku uslugu ne znači da je ta usluga automatski i službena evidencija, niti da postoji javnopravna obveza pristupanja. Upravo zato Ministarstvo naglašava da s tom tvrtkom nije ni na koji način povezano, čime pokušava spriječiti poistovjećivanje privatne platforme s državnim sustavom nadzora i registracije u turizmu.

Što o sebi navodi sama stranica „Turističkog registra“

Dio zbrke proizlazi i iz činjenice da sama platforma u svojim opisima navodi kako nije riječ o službenom registru nadležnih tijela Republike Hrvatske te da upis nije zakonska obveza. Na stranici „O nama“ platforma se opisuje kao besplatna platforma za pretragu subjekata i smještajnih kapaciteta koji posluju u turizmu, dok se dodatne usluge, poput isticanja kalendara raspoloživosti i multimedijalnog sadržaja, mogu posebno ugovoriti i naplatiti. Drugim riječima, sama internetska stranica na jednome mjestu ističe da nije službeni registar, ali se u stvarnom kontaktu s iznajmljivačima pojavljuju pozivi za upis uz naknadu, što prema ocjeni Ministarstva može ostaviti dojam službenosti ili obveznosti. U toj razlici između formalnog odricanja od službenog statusa i stvarnog učinka marketinške komunikacije leži srž problema. Čak i kada su određene informacije navedene u uvjetima poslovanja ili na podstranicama, prosječni primatelj dopisa može prvo uočiti naziv, uplatnicu i poziv na upis, a tek potom detalje koji otkrivaju da se radi o opcionalnoj komercijalnoj usluzi.

Zašto je pitanje naziva i dojma toliko važno

Na tržištu na kojem velik broj malih iznajmljivača posluje samostalno, bez stalne pravne ili administrativne podrške, svaka komunikacija koja podsjeća na službeni obrazac lako može izazvati nesigurnost. Posebno je to osjetljivo u razdoblju pred sezonu, kada dio vlasnika apartmana, kuća za odmor i soba prati porezne obveze, kategorizaciju, prijavu i odjavu gostiju, lokalne pristojbe, boravišne evidencije i druge postupke vezane uz poslovanje. U takvom okruženju poziv na „upis u registar“ može zvučati kao još jedna administrativna stepenica koju treba hitno izvršiti kako bi poslovanje ostalo uredno. Zbog toga upozorenje Ministarstva ima širi značaj od same jedne privatne platforme: ono podsjeća građane da naziv usluge, pečat, dizajn dopisa ili formulacija o „upisu“ sami po sebi nisu dokaz da iza poruke stoji država. Tek kada postoji jasan pravni temelj, nadležno tijelo i propisana obveza, može se govoriti o stvarnom službenom registru u koji je netko dužan biti upisan.

Koji su stvarni službeni sustavi u turizmu

Hrvatska već ima službene digitalne sustave i registre u sektoru turizma, a jedan od ključnih je TuRegistar, odnosno Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu. Na službenim stranicama Ministarstva taj je sustav opisan kao jedinstven elektronički registar koji objedinjuje podatke o ugostiteljskim objektima, objektima u domaćinstvu, objektima na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, turističkim agencijama, plovnim objektima nautičkog turizma i drugim subjektima povezanima s turističkom djelatnošću. Ministarstvo pritom objašnjava da se podaci u taj sustav upisuju na temelju rješenja koje izdaju nadležna tijela, među kojima su samo Ministarstvo te upravna tijela u županijama i Gradu Zagrebu. To je važna razlika u odnosu na privatne platforme: službeni registar proizlazi iz zakonskih i upravnih akata, vodi ga javno tijelo i povezan je s formalnim statusom pružatelja usluga. Privatne internetske stranice mogu nuditi oglašavanje, pretragu i promociju, ali ne mogu same po sebi zamijeniti službeni državni upisnik ni stvarati nove obveze za građane.

Gdje je granica između oglasa i dojma službenosti

Slučaj s tzv. „Turističkim registrom“ ponovno otvara staro pitanje granice između dopuštene komercijalne ponude i komunikacije koja kod dijela javnosti može proizvesti pogrešan dojam službenosti. U digitalnom i poštanskom marketingu privatne tvrtke imaju pravo nuditi svoje usluge, no pritom je presudno da primatelj nedvosmisleno razumije da se radi o dobrovoljnoj i komercijalnoj ponudi. Kada naziv platforme, struktura dopisa ili način predstavljanja previše nalikuju javnoj evidenciji, povećava se rizik da dio građana uplatu izvrši ne zato što želi proizvod ili uslugu, nego zato što misli da mora. Ministarstvo u svojoj objavi ne ulazi u detaljno pravno ocjenjivanje poslovnog modela privatne tvrtke, ali jasno upozorava upravo na taj mogući pogrešan dojam. Za iznajmljivače je to praktična poruka da prije svake uplate trebaju provjeriti tko je pošiljatelj, postoji li zakonska osnova, je li riječ o javnom tijelu i navodi li službena stranica nadležnog ministarstva istu obvezu.

Nije prvi put da stižu upozorenja

Aktualna objava od 16. ožujka 2026. nije nastala u vakuumu. Još ranije Ministarstvo je, prema objavi vezanoj uz područje Pule, upozoravalo iznajmljivače da se ne radi o službenom turističkom registru Ministarstva turizma i sporta te da se iznajmljivači nisu dužni upisivati niti plaćati naknadu. To pokazuje da problem nije izoliran ni jednokratan, nego da se pojavljuje u valovima i na različitim područjima, ovisno o tome gdje su dopisi poslani i koliko su građani o njima počeli obavještavati lokalne turističke zajednice ili državna tijela. Ponavljanje upozorenja upućuje na to da je riječ o temi koja traži trajniju javnu informiranost, osobito među malim iznajmljivačima koji nemaju svakodnevni kontakt s pravnom regulativom. Ujedno otvara pitanje treba li službena komunikacija države prema privatnim iznajmljivačima biti još jasnija, češća i vidljivija prije glavnog dijela turističke sezone, kako bi se smanjio prostor za zabunu.

Što iznajmljivači mogu učiniti kada dobiju sličan dopis

U praktičnom smislu preporuka Ministarstva je jednostavna: ne plaćati i ne slati podatke ako se radi o pozivu za upis u tzv. „Turistički registar“. No za građane je korisno i nekoliko dodatnih koraka opreza. Prvi je provjera pošiljatelja, odnosno naziva tvrtke, adrese i internetske domene s koje je poruka poslana. Drugi je provjera postoji li identična obavijest na mrežnim stranicama Ministarstva turizma i sporta, sustava e-Građani ili drugih službenih državnih kanala. Treći je čitanje sitnog tiska i uvjeta poslovanja, jer se upravo ondje često otkriva radi li se o dobrovoljnoj marketinškoj usluzi, pretplati, oglasu ili komercijalnoj evidenciji bez službenog statusa. Četvrti je zdravorazumski test: ako neka obveza dolazi uz zahtjev za uplatu, a ranije nikada nije bila spomenuta u službenim rješenjima, zakonima, turističkim zajednicama ili komunikaciji nadležnih tijela, vrlo je vjerojatno da nije riječ o stvarnoj javnoj obvezi.

Šire posljedice za povjerenje u administraciju i tržište

Ovakvi slučajevi ne pogađaju samo one koji eventualno uplate naknadu koju nisu morali platiti. Oni dugoročno narušavaju povjerenje u legitimne administrativne postupke, jer se građani nakon sličnih iskustava sve teže snalaze u tome što je stvarna javna obveza, a što privatna poslovna ponuda. To je posebno osjetljivo u turizmu, grani u kojoj država posljednjih godina snažno razvija digitalne alate, od eVisitora do sustava eTurizam i TuRegistra, kako bi administracija bila preglednija i jednostavnija. Ako uz takve službene alate paralelno kruže komercijalni pozivi koji zvuče službeno, raste rizik od administrativnog zamora i nepovjerenja prema svakoj sljedećoj obavijesti. Zbog toga je aktualno upozorenje Ministarstva važno i kao poruka o elementarnoj digitalnoj i potrošačkoj pismenosti: svaki zahtjev za uplatu, posebno kada se veže uz registraciju ili upis, treba provjeriti prije nego što se novac uplati ili se osobni i poslovni podaci pošalju nepoznatom primatelju.

Poruka pred sezonu: službene obveze provjeravati samo na državnim kanalima

Ulazak u glavni dio turističke godine redovito povećava broj administrativnih i komercijalnih kontakata prema iznajmljivačima, pa je upravo sada posebno važno razlikovati što je službena obveza, a što ponuda na tržištu. Aktualno upozorenje Ministarstva turizma i sporta zato treba čitati kao vrlo konkretnu preventivnu uputu: tzv. „Turistički registar“ nije državni registar, upis nije obvezan, a uplatu i dostavu podataka nije potrebno izvršiti. Svatko tko posluje u turizmu svoje obveze treba provjeravati kroz službene državne sustave i informacije nadležnih tijela, a ne na temelju naziva koji zvuči formalno ili pošiljke koja djeluje administrativno. U vremenu kada se granica između javne informacije, komercijalne ponude i digitalnog oglašavanja često zamagljuje, upravo je provjera izvora prvi i najvažniji korak zaštite. Za privatne iznajmljivače to nije samo pitanje opreza nego i pitanje urednog poslovanja, jer se prava službena evidencija ne stvara uplatom na temelju dojma, nego isključivo kroz propisane postupke i nadležna tijela Republike Hrvatske.

Izvori:

• Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske – službena objava od 16. ožujka 2026. s upozorenjem iznajmljivačima da tzv. „Turistički registar“ nije službeni registar i da upis nije obvezan (link)
• Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske – službeni opis sustava TuRegistar kao središnjeg registra za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu (link)
• Turistički registar – stranica „O nama“ na kojoj platforma navodi da nije službeni registar nadležnih tijela Republike Hrvatske i da naknade nisu obvezne (link)
• Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske – ranija obavijest iznajmljivačima s područja Pule da se ne radi o službenom registru niti postoji obveza plaćanja naknade (link)