Velika genetička studija povezuje uporabu kanabisa s psihijatrijskim, kognitivnim i tjelesnim zdravljem

Najnovija analiza istraživača sa UC San Diego School of Medicine u suradnji s kompanijom 23andMe otkrila je precizne genomske regije povezane s vjerojatnošću da će ljudi isprobati kanabis i s učestalošću njihove kasnije uporabe. Riječ je o dosad jednoj od najvećih studija koja spaja podatke o genotipu i samoizvještaj o ponašanju, a koja je dodatno raščlanila odnose s psihijatrijskim, kognitivnim i somatskim obilježjima zdravlja. Nalazi upućuju na to da su ponašanja vezana uz kanabis poligenske prirode te da dijele dio genetske arhitekture s poremećajima raspoloženja, anksioznosti i psihozama, ali i s mjerama izvršnih funkcija, impulzivnosti i rizičnog odlučivanja. Za javno zdravstvo to otvara mogućnost ranijeg prepoznavanja rizičnih obrazaca, kao i promišljenog ciljanja intervencija na ljude kod kojih se u ranim fazama stvaraju navike češće uporabe.

Zašto je trenutak važan i što to znači za javno zdravstvo

U posljednjem desetljeću bilježi se porast učestalosti uporabe kanabisa i širenje proizvoda koji se razlikuju po snazi, načinu primjene i kombinacijama kanabinoida. Uz porast potrošnje, javnozdravstveni sustavi nastoje bolje prepoznati čimbenike rizika i ranjivosti. Dok je o utjecaju okoliša i ponašanja mnogo pisano, genetski doprinos riziku dugo je bio manje jasan široj javnosti. Ova studija donosi važnu poruku: genetske razlike ne određuju sudbinu, ali mogu objasniti dio varijabilnosti u tome tko će kanabis isprobati, kako brzo će učestalost porasti te tko će razviti obrasce koji ometaju dnevno funkcioniranje. U kombinaciji s obrazovanjem, psihosocijalnim mjerama i regulacijom tržišta, ovi nalazi nude alat za preciznije, na dokazima utemeljene preventivne programe. Posebno je relevantno naglasiti da se o riziku ne smije suditi samo prema genetici: kontekst, dob početka, okolina i mentalno zdravlje zajednički tvore „ekosustav” rizika.

Dizajn i metodologija: GWAS na „ikad koristio” i „učestalost”

Istraživački tim proveo je genome-wide association study (GWAS) na dvije srodne, ali konceptualno različite varijable. Prva je binarna mjera „ikad koristio kanabis” (lifetime use), koja hvata rani, inicijalni kontakt. Druga je „učestalost uporabe”, kvazikvantitativna mjera koja bolje opisuje kontinuirano ponašanje i navike. Učesnici su putem online upitnika odgovarali jesu li ikad konzumirali kanabis, a oni koji jesu dodatno su procijenili koliko često. Genotipski podaci analizirani su uz stroge kontrole populacijske stratifikacije, kvalitete podataka i mogućih smetnji. Statistički modeli uzeli su u obzir standardne kovarijate, nakon čega su dobivene asocijacije provjerene i proširene sekundarnim analizama na nezavisnim skupovima podataka, uključujući velike biobanke. Uz primarni GWAS, izrađene su i poligenske rizik-skore (PRS) te provedene fenomno-široke analize povezanosti (PheWAS) kako bi se pratile veze s tisućama kliničkih i bihevioralnih obilježja.

Ključne točke: CADM2 i GRM3 u središtu mreže

Rezultati su potvrdili dva gena koja iskaču kao središnji čvorovi biološke priče. Cell Adhesion Molecule 2 (CADM2) povezan je i s time hoće li netko ikada isprobati kanabis i s time koliko će ga često koristiti. CADM2 sudjeluje u uspostavi sinaptičkih veza i finom ugađanju komunikacije među neuronima, a u ranijim radovima dosljedno se vezao uz impulsivnost, sklonost riziku i indeks tjelesne mase. Metabotropni glutamatni receptor 3 (GRM3), s druge strane, dio je glutamatergičkog sustava, ključan za sinaptičku plastičnost i učenje. Taj je gen u više istraživanja povezan s psihozama, osobito shizofrenijom i poremećajima raspoloženja, a ovdje pokazuje vezu s ponašanjima vezanima uz kanabis. Drugim riječima, u središtu nalaza nalaze se putovi koji reguliraju komunikaciju između neurona i sustavi koji oblikuju izvršne funkcije i donošenje odluka.

Prošireni genetski krajolik: nova imena i savez starih poznanika

Osim CADM2 i GRM3, identificiran je niz dodatnih gena i regija koje zajedno grade poligensku arhitekturu ovih ponašanja. Za životnu uporabu kanabisa istaknuto je nekoliko desetaka gena, dok je za učestalost izdvojeno više ključnih lokusa, među kojima se ponovno nameće područje oko CADM2. Značajan udio ovih gena do sada nije bio eksplicitno vezan uz kanabis, što pojačava dojam da mapiramo novi teritorij i otvaramo teme za funkcionalne studije. Ono što ih povezuje jest sudjelovanje u neurorazvojnim procesima, sinaptičkom oblikovanju i modulaciji neurotransmisijskih sustava, a zajednički obrazac uključuje i sklonost impulzivnosti, veću potražnju za nagradom i osjetljivost na poticaje iz okoline.

Koliko je „genetsko”? Procjene nasljedljivosti i poligenski rizik

Oba ispitana ishoda pokazuju mjerljivu, iako umjerenu, komponentu nasljedljivosti na razini cijelog genoma. To znači da su i „ikad korištenje” i „učestalost korištenja” poligenski – obilježja koja određuje mnogo varijanti vrlo malog pojedinačnog učinka. Na razini pojedinca poligenske rizik-skore (PRS), izračunate iz ovih GWAS rezultata, objašnjavaju tek manji dio varijance, ali na razini populacije PRS postaju korisni alati za uočavanje obrazaca i testiranje hipoteza. Kada se PRS poveže s tisućama fenotipova u nezavisnim kliničkim skupovima, dobivamo „topografsku kartu” rizika koja upućuje na to s kojim se psihijatrijskim, kognitivnim i somatskim obilježjima najčešće preklapa genetska sklonost prema uporabi kanabisa.

Genomske korelacije s više od stotinu obilježja: psihijatrija, kognicija i somatika

Analize korelacije na razini genoma pokazale su da se genetska sklonost prema isprobavanju kanabisa i prema češćoj uporabi preklapa s nizom psihijatrijskih i kognitivnih mjera te s nekoliko važnih obilježja tjelesnog zdravlja. U domenu mentalnog zdravlja ističu se shizofrenija, ADHD, anksioznost, depresija i bipolarni poremećaj. U kognitivnom polju vidljive su veze s izvršnim funkcijama, brzinom obrade informacija, sklonosti riziku i impulzivnosti. U području somatskih stanja pronalaze se poveznice s dijabetesom, kroničnom boli i koronarnom bolešću srca. Takav obrazac sugerira da rani kontakt i učestalija uporaba ne nastaju izolirano, već su dio širih ponašajnih i bioloških sklopova koji oblikuju način na koji osoba donosi odluke, regulira emocije i odgovara na stres.

Povezanosti s ponašanjima rizika: duhan, infekcije i autoimune bolesti

Poligenske skore za uporabu kanabisa pokazuju i veze s navikama pušenja i drugim oblicima konzumacije nikotina, što nije neočekivano s obzirom na zajedničke dopaminske i kontrolne krugove u mozgu. U bolničkim biobankama uočen je i signal za povećan rizik od određenih infektivnih bolesti, uključujući HIV i virusne hepatitise. Najvjerojatnije se radi o indirektnim učincima, preko mreže ponašanja, socijalnih odrednica i zdravstvene skrbi, a ne o izravnom biološkom učinku pojedinih varijanti. Dodatno, otkrivene su poveznice s autoimunim bolestima, što potiče nova pitanja o ulozi imunoloških putova u ponašanjima vezanima uz uporabu droga, ali i o mogućim pristranostima mjerenja i dijagnostike koje valja pažljivo kontrolirati u budućim replikacijama.

Od „prvih koraka” do poremećaja: što ponašanja prije CanUD-a otkrivaju

Većina ljudi koji isprobaju kanabis neće razviti poremećaj uzimanja kanabisa (CanUD). Ipak, raniji početak i učestalija uporaba dosljedno su povezani s višim rizikom problema. Upravo zato je fokus ove studije na ponašanjima koja prethode kliničkoj dijagnozi iznimno važan: rani obrasci mogu biti najpogodniji za intervencije. Ako se uoče rizične kombinacije – primjerice viši poligenski rizik, izraženija impulzivnost i brzi prelazak s eksperimentiranja na učestalu uporabu – moguće je usmjeriti resurse na savjetovanje, praćenje i podršku prije nego što se razvije kompleks simptoma koji značajno remeti školu, posao ili obiteljske odnose.

Metodološke nijanse: korelacija naspram uzročnosti i alati sljedeće generacije

LD-score regresija služi za procjenu preklapanja genetske arhitekture dvaju obilježja, ali ne govori o smjeru djelovanja. Pitanje uzročnosti zahtijeva dodatne alate. Mendelijanska randomizacija (MR), koja koristi poligenske instrumente, može pomoći u testiranju potencijalnog učinka jednog obilježja na drugo, dok longitudinalne kohorte s detaljnom fenotipizacijom mogu razlučiti redoslijed događaja u stvarnom životu. U sljedećim fazama očekuje se kombiniranje MR-a s mjerama iz digitalnih biomarkera (npr. pasivno praćenje ponašanja putem pametnih uređaja), integracija s transkriptomikom i mapiranje ekspresije kandidatskih gena u relevantnim tkivima mozga. Takvi pristupi omogućit će preciznije opisivanje mehanizama kojima varijante u CADM2, GRM3 i srodnim genima utječu na putanje ponašanja.

Glutamatergička vrata: zašto je GRM3 potencijalna terapijska meta

Glutamat je glavni ekscitacijski neurotransmiter, a metabotropni receptori – uključujući onaj koji kodira GRM3 – fino podešavaju sinaptičku plastičnost i procese učenja. Ako je rani kontakt s kanabisom genetski povezan s varijantama u GRM3, to otvara pitanje mogu li modulatori glutamatergičkog sustava pomoći u preusmjeravanju navika ili ublažavanju komorbiditeta koji prate učestaliju uporabu. Premda je prerano govoriti o lijekovima, poznavanje uključenih putova omogućuje brže i ciljano generiranje hipoteza za pretklinička ispitivanja i za „repurposing” postojećih farmakoloških mehanizama.

CADM2 i „impulzivni mozak”: veze sa svakodnevnim odlukama

CADM2 se posljednjih godina profilirao kao gen povezan s donošenjem odluka, brzinom reagiranja i preferiranjem kratkoročne nagrade. To ne znači da varijante u CADM2 „stvaraju ovisnost”, ali ukazuje da određeni neurobiološki obrasci mogu ljude usmjeriti prema češćem iskušavanju poticaja iz okoline, uključujući psihoaktivne supstance. Ako to kombiniramo s ranim početkom, visokopotentnim proizvodima i društvenim kontekstom koji podupire uporabu, dobivamo scenarij u kojem je veći rizik za razvoj problematičnih obrazaca. Zbog toga su intervencije samoregulacije, trening odgađanja nagrade i jačanje izvršnih funkcija logičan dodatak edukativnim programima.

Klinička praksa danas: što imamo i što nedostaje

Za poremećaj uzimanja kanabisa trenutačno ne postoje odobrene farmakoterapije. Najbolji rezultati postižu se psihosocijalnim pristupima: motivacijskim intervjuiranjem, kognitivno-bihevioralnom terapijom, upravljanjem potkrepljenjima i integriranom skrbi za komorbiditete poput depresije, anksioznosti ili poremećaja spavanja. Genetske informacije zasad su dodatni sloj koji može informirati razgovor o riziku, a u budućnosti bi mogle pomoći u trijaži i personalizaciji intervencija. Na primjer, osoba s višim poligenskim rizikom i ranim obrascima učestale uporabe mogla bi imati koristi od intenzivnijeg praćenja i ciljane podrške koja uključuje tehnike regulacije impulsa i planiranja ponašanja.

Etika i privatnost: tko je u uzorku i kako čuvamo podatke

Biobanke i potrošačke genetičke platforme omogućuju uzorke veličine potrebne za otkrivanje varijanti malog učinka, ali istodobno nose rizik pristranosti. Sudionici često dolaze iz specifičnih demografskih skupina, pa rezultate treba pažljivo prenositi na populacije koje su u istraživanjima tradicionalno podzastupljene. Uz to, povjerljivost i sigurnost podataka ostaju prioritet: transparentan informirani pristanak, nadzor nezavisnih etičkih odbora i ograničavanje sekundarne uporabe podataka ključni su elementi održivog istraživačkog okvira. Tek kada se održi ravnoteža između znanstvene koristi i zaštite privatnosti, ovi će nalazi imati puni smisao u javnom zdravstvu.

Hrvatska perspektiva i obrazovni sustav

U Hrvatskoj je kanabis izvan strogo definiranih medicinskih indikacija zabranjen. Ipak, iskustva iz školskih anketnih istraživanja pokazuju da eksperimentiranje postoji, dok se učestala uporaba koncentrira u relativno malim skupinama. Ovakvi genetski nalazi mogu pomoći u osmišljavanju sadržaja koji kombiniraju kognitivni trening (samoregulacija, planiranje, odgađanje nagrade) s jasnim informacijama o rizicima. Školski i lokalni programi preventivnog rada trebaju biti precizno usmjereni na ranjive skupine i voditi računa o mentalnom zdravlju, obiteljskoj dinamici i socijalnim uvjetima koji mijenjaju rizik.

Istraživački horizont: replikacije, različita podrijetla i integracija s neuroznanošću

Sljedeća poglavlja ove priče traže replikacije u uzorcima različitog podrijetla, uključujući višerodne populacije i mlađe dobne skupine. Potrebne su i detaljne funkcionalne studije koje će pokazati kako varijante u CADM2 i GRM3 mijenjaju neuronske krugove – od razine ekspresije do mrežne dinamike. Integrirani modeli koji spajaju genetiku, epigenetiku, transkriptomiku i snimanja mozga mogli bi opisati „mehanističke mostove” između alela i ponašanja. Usporedno je važno standardizirati mjere uporabe kanabisa (doza, učestalost, put primjene) i pratiti profil proizvoda kako bi se buduće analize mogle točno uspoređivati.

Što znamo danas, 15. listopada 2025.

Studija objavljena 13. listopada 2025. potvrđuje da su CADM2 i GRM3 pouzdani „sidreni” geni za razumijevanje rane uporabe kanabisa. Uz njih, identificiran je niz dodatnih lokusa, a poligenske skore pokazuju korisna, iako ograničena, prediktivna svojstva u populacijama. Genomske korelacije s psihijatrijskim, kognitivnim i somatskim ishodima osnažuju ideju da se radi o složenim, dijelom zajedničkim biološkim putovima. Znanstvena zajednica sada ima jasniji nacrt gdje tražiti terapijske mete, kako konstruirati preventivne programe te kako povezivati genetiku s ponašanjem i kliničkim ishodima u realnim uvjetima.

Pojmovnik i brza referenca

• GWAS — analiza povezanosti varijanti diljem genoma s određenim obilježjem na velikim uzorcima.


• PheWAS — ispitivanje kako poligenski rizik za jedno obilježje korelira s mnoštvom drugih kliničkih i bihevioralnih fenotipova.


• PRS — poligenski rizik-skor; agregatni pokazatelj genetske sklonosti.


• CanUD — poremećaj uzimanja kanabisa; spektar problema koji narušavaju svakodnevno funkcioniranje.


• CADM2 — gen stanične adhezije povezan s impulsivnošću i donošenjem odluka.


• GRM3 — gen za metabotropni glutamatni receptor, uključen u sinaptičku modulaciju i kognitivne procese.

Kome su ovi nalazi najkorisniji

Donositeljima politika koji procjenjuju regulaciju i mjere javnog zdravstva, kliničarima koji svakodnevno rade s komorbiditetima te nastavnicima i roditeljima koji žele prepoznati rizične obrasce. Istraživačima ovi podaci daju smjernice gdje tražiti sljedeće mehanizme i kako dizajnirati studije koje će zbližiti genetiku, ponašanje i kliničke ishode.