Turizam ulazi u novu fazu nesigurnosti dok vojna potrošnja doseže gotovo 2,9 bilijuna dolara
Globalna turistička industrija ušla je u 2026. s proturječnom slikom: broj međunarodnih putovanja u 2025. dosegnuo je novu postpandemijsku rekordnu razinu, ali se istodobno povećava pritisak koji na putovanja stvaraju ratovi, regionalne krize, skupi energenti, sigurnosni rizici i opći osjećaj geopolitičke nestabilnosti. Prema UN Tourismu, u 2025. zabilježeno je oko 1,52 milijarde međunarodnih turističkih dolazaka, oko 60 milijuna više nego godinu prije, a potražnja je ostala solidna unatoč inflaciji turističkih usluga i geopolitičkim izazovima. No ista institucija upozorava da su se rezultati prema kraju godine ublažili te da bi napetosti i sukobi mogli biti jedan od glavnih rizika za turizam u 2026.
Istodobno, novo izvješće Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira pokazuje da je svjetska vojna potrošnja u 2025. dosegnula 2,887 bilijuna američkih dolara. Riječ je o rastu od 2,9 posto u realnom iznosu u odnosu na 2024. i jedanaestoj uzastopnoj godini povećanja. SIPRI navodi da je globalna vojna potrošnja u desetljeću od 2016. do 2025. porasla 41 posto, dok je vojno opterećenje, odnosno udio vojne potrošnje u svjetskom BDP-u, dosegnulo 2,5 posto. Takav omjer ne govori samo o obrambenim proračunima nego i o političkim prioritetima u razdoblju u kojem se mnoge zemlje istodobno pozivaju na nedostatak novca za razvoj, klimatsku prilagodbu, javno zdravstvo, prometnu infrastrukturu i obnovu pogođenih destinacija.
Oporavak turizma nije isto što i stabilnost
Turistički sektor nakon pandemije pokazao je snažnu sposobnost oporavka, ali oporavak ne znači da je industrija ponovno postala otporna na vanjske šokove. UN Tourism za 2025. bilježi rast međunarodnih dolazaka od četiri posto, a WTTC procjenjuje da je putovanje i turizam te godine pridonio globalnom BDP-u s 11,6 bilijuna dolara i podupirao 366 milijuna radnih mjesta. Ti podaci potvrđuju da turizam ostaje jedna od najvećih svjetskih gospodarskih aktivnosti, s važnim učinkom na zapošljavanje, zračni promet, ugostiteljstvo, kulturnu ponudu, trgovinu i lokalne usluge.
No ispod rekordnih ukupnih brojki vidi se neujednačena slika. UN Tourism navodi da su Amerika i pojedini dijelovi Azije i Pacifika imali mješovite rezultate, da su međunarodni dolasci u Aziju i Pacifik još bili ispod pretpandemijske razine, a da su se rezultati u zadnjem tromjesečju 2025. usporili. U istom izvješću za 2026. očekuje se rast od tri do četiri posto, ali uz jasnu ogradu: pretpostavka je da se geopolitički sukobi neće dodatno zaoštriti, da će inflacija turističkih usluga nastaviti popuštati i da će se povoljni globalni gospodarski uvjeti održati. Drugim riječima, sektor koji ovisi o otvorenim granicama, sigurnim zračnim koridorima i povjerenju putnika sve više posluje u okruženju u kojem nijedan od tih uvjeta nije zajamčen.
Kada se u istu sliku uključi SIPRI-jeva procjena vojne potrošnje, pitanje turizma prestaje biti samo sektorsko pitanje rezervacija, hotela i avio-karata. Ono postaje pitanje globalne raspodjele resursa. Turizam se često opisuje kao industrija mira jer počiva na kretanju ljudi, kulturnoj razmjeni i gospodarskoj međuovisnosti. Vojna potrošnja, s druge strane, raste upravo u trenucima kada se povjerenje među državama smanjuje. U 2025. ta su se dva procesa odvijala istodobno: putovanja su brojčano nastavila rasti, ali je političko okruženje u kojem se putuje postalo napetije, skuplje i nepredvidljivije.
Vojna potrošnja raste unatoč padu američkih izdataka
SIPRI u novim podacima posebno ističe da je globalna vojna potrošnja porasla iako su izdaci Sjedinjenih Američkih Država, najvećeg svjetskog vojnog potrošača, u 2025. pali za 7,5 posto na 954 milijarde dolara. Institut taj pad povezuje s time što tijekom godine nije odobrena nova financijska vojna pomoć Ukrajini, za razliku od prethodnih godina. Međutim, SIPRI-jevi istraživači upozoravaju da bi pad mogao biti kratkotrajan jer su američki izdaci odobreni za 2026. prešli bilijun dolara, a proračunski prijedlozi mogli bi ih dodatno povećati.
Izvan Sjedinjenih Država vojna potrošnja porasla je 9,2 posto, što pokazuje da je trend globalnog naoružavanja širi od jedne zemlje ili jedne regije. Europa je, prema SIPRI-ju, bila glavni pokretač rasta, s porastom od 14 posto na 864 milijarde dolara. Rat u Ukrajini ostaje ključan sigurnosni i proračunski čimbenik, ali rast ne obuhvaća samo Rusiju i Ukrajinu. Europske članice NATO-a povećavaju izdvajanja zbog nastojanja da ojačaju vlastite kapacitete i zbog političkog pritiska da preuzmu veći dio tereta unutar saveza. Njemačka je, prema SIPRI-jevim podacima, povećala vojnu potrošnju za 24 posto na 114 milijardi dolara, dok je Španjolska zabilježila porast od 50 posto na 40,2 milijarde dolara.
U Aziji i Oceaniji vojna potrošnja dosegnula je 681 milijardu dolara, 8,1 posto više nego godinu prije, što je najbrži godišnji rast u toj regiji od 2009. Kina je, kao drugi najveći vojni potrošač na svijetu, povećala izdatke za 7,4 posto na 336 milijardi dolara. Japan, Tajvan, Australija, Filipini i druge zemlje u regiji povećavaju potrošnju u kontekstu dugotrajnih regionalnih napetosti, modernizacije vojski i pitanja sigurnosnih jamstava. Na Bliskom istoku ukupna vojna potrošnja procijenjena je na 218 milijardi dolara, gotovo nepromijenjena u odnosu na 2024., ali i dalje vrlo visoka u regiji u kojoj su sigurnosni rizici izravno povezani s percepcijom putovanja, zračnim rutama i investicijskim odlukama.
Za turizam je povjerenje jednako važno kao kapacitet
Turistička industrija ne reagira samo na stvarne ratove i zatvaranje granica nego i na percepciju rizika. Putnici, turoperatori, aviokompanije i investitori često donose odluke prije nego što se kriza izravno prelije na odredište. Dovoljni su promijenjeni sigurnosni savjeti, zatvaranje zračnog prostora, poskupljenje osiguranja, viši troškovi goriva ili medijski dojam nestabilnosti da se potražnja preseli u drugu regiju. Zbog toga lokalni sukob može imati posljedice daleko izvan područja na kojem se vodi, osobito ako zahvati važne zračne koridore, energetske pravce ili popularne mediteranske i bliskoistočne destinacije.
IATA je u izvješću za prosinac 2025. zabilježila nastavak rasta međunarodnog putničkog prometa, ali i razlike među tržištima. Međunarodni promet rastao je 7,7 posto na godišnjoj razini, dok su domaća tržišta pokazivala neujednačene rezultate; u SAD-u je domaća potražnja pala drugi mjesec zaredom, uz moguće utjecaje vremenskih poremećaja i gospodarske nesigurnosti. Takvi podaci ne znače da je globalni zračni promet u padu, nego pokazuju koliko se brzo putnička potražnja može preusmjeriti kada se promijene troškovi, raspoloženje potrošača ili operativni uvjeti.
U praksi to znači da turistički oporavak može biti snažan na globalnoj razini, a istodobno krhak za pojedine gradove, obalne regije, otoke ili zemlje koje ovise o ograničenom broju tržišta. Destinacije koje imaju raznoliku strukturu gostiju, dobru prometnu povezanost i jasne krizne protokole lakše podnose šokove. One koje ovise o sezoni, jednom emitivnom tržištu ili nekoliko aviolinija izloženije su naglim padovima. Geopolitički rizik zato sve više postaje dio turističkog upravljanja, a ne samo tema vanjske politike.
Rast izdataka za sigurnost mijenja i javne prioritete
Rast vojne potrošnje ima izravne i neizravne učinke na turizam. Izravni učinci vide se u područjima zahvaćenima sukobima, gdje nestaju dolasci, investicije i radna mjesta, a infrastruktura se preusmjerava prema hitnim i sigurnosnim potrebama. Neizravni učinci šire se preko javnih proračuna. Kada države više izdvajaju za vojsku, manje prostora ostaje za prometne projekte, kulturnu infrastrukturu, zaštitu baštine, obrazovanje kadrova, digitalizaciju turističkih usluga i klimatsku otpornost destinacija. Takav odnos nije automatski i ne znači da svaki rast obrambenog proračuna nužno smanjuje ulaganja u turizam, ali povećava pritisak na javne financije i zaoštrava konkurenciju među prioritetima.
SIPRI posebno upozorava na metodološku važnost pojma vojne potrošnje: ne radi se samo o kupnji oružja, nego o ukupnim državnim izdacima za vojne snage i aktivnosti, uključujući plaće, operativne troškove, opremu, vojnu gradnju, istraživanje i razvoj te zapovjedne i administrativne strukture. Zbog toga iznos od 2,887 bilijuna dolara nije samo pokazatelj tržišta naoružanja, nego mjera širine sigurnosnog aparata koji države održavaju i šire. U usporedbi s time, turistička ulaganja često ovise o dugoročnoj političkoj stabilnosti, privatnom kapitalu, dostupnim kreditima i predvidljivom regulatornom okviru.
U takvom okruženju sve češće se postavlja pitanje može li turizam ostati samo pasivni promatrač geopolitičkih kretanja. Industrija koja zapošljava stotine milijuna ljudi ima interes za stabilnost, otvorene granice, funkcionalne međunarodne institucije i održivu infrastrukturu. Međutim, njezin politički glas često je slabiji od glasa sektora povezanih sa sigurnošću, energetikom ili obrambenom industrijom. Ako se turizam želi predstavljati kao važan instrument razvoja i međukulturnog razumijevanja, tada mora jasnije pokazivati koliko ratovi i militarizacija koštaju lokalne ekonomije, radnike i javne proračune.
Brojke rasta ne smiju prikriti regionalne lomove
Najnoviji podaci ne podupiru jednostavnu tvrdnju da globalni turizam općenito propada. Naprotiv, službene procjene govore o rekordnom broju međunarodnih dolazaka u 2025., rekordnim izvoznim prihodima od turizma i nastavku rasta u 2026. ako se ne pogoršaju vanjski uvjeti. No jednako je pogrešno iz tih brojki zaključiti da je industrija sigurna od šireg sigurnosnog zaokreta. Turizam može istodobno rasti i postajati ranjiviji. To je osobito važno za destinacije koje se nalaze blizu kriznih područja, ovise o dugolinijskim letovima, suočavaju se s poskupljenjem usluga ili nastoje privući investicije u trenutku kada kapital traži stabilnije okruženje.
UN Tourism procjenjuje da bi međunarodni turizam u 2026. mogao rasti tri do četiri posto, ali među glavnim izazovima navodi gospodarske čimbenike, visoke troškove putovanja i geopolitičke rizike. Otprilike polovica ispitanih stručnjaka u UN Tourismovu panelu prepoznala je te čimbenike kao glavne prepreke za ovu godinu. To znači da se turistički sektor više ne može oslanjati samo na postpandemijsku odgođenu potražnju. Potrebni su mu stabilni uvjeti, konkurentne cijene, sigurni prometni pravci i povjerenje putnika da se putovanje neće pretvoriti u logistički ili financijski rizik.
Usporedba s vojnom potrošnjom zato je snažna jer otkriva dva suprotna smjera globalne ekonomije. Jedan smjer ulaže u mobilnost, susrete, usluge i međunarodnu razmjenu. Drugi smjer ulaže u odvraćanje, kontrolu, obrambene sustave i pripremu za krize. Države mogu tvrditi da je sigurnost preduvjet razvoja, ali rast vojne potrošnje ne proizvodi automatski sigurnost kakva je potrebna turizmu. Turizmu je potrebna predvidljivost: stabilan zračni prostor, jasna pravila prelaska granica, niska vjerojatnost iznenadnih eskalacija i javni sustavi koji mogu odgovoriti na krize bez zatvaranja cijelih tržišta.
Turizam između gospodarske snage i političke nemoći
WTTC-ovi podaci o 366 milijuna radnih mjesta povezanih s putovanjem i turizmom pokazuju da sektor ima težinu koja nadilazi odmor i rekreaciju. U mnogim gospodarstvima turizam je izvor prihoda za mala poduzeća, prijevoznike, kulturne ustanove, poljoprivredu, građevinu i lokalne proračune. Kada se putovanja smanje zbog rata ili straha od nestabilnosti, učinak se ne zadržava na hotelima. Pogađa dobavljače hrane, vodiče, muzeje, taksiste, obrtnike, zračne luke, sezonske radnike i javne prihode od poreza i naknada.
Zato pitanje koje otvaraju najnoviji SIPRI-jevi i turistički podaci nije samo koliko će ljudi putovati u 2026., nego u kakvom će svijetu putovati. Ako se vojna potrošnja nastavi povećavati, a geopolitičke krize budu normalizirane kao stalno stanje, turizam će morati raditi u skupljem i politički osjetljivijem okruženju. To ne znači da će ljudi prestati putovati, ali znači da će putovanja biti selektivnija, skuplja i ovisnija o procjeni sigurnosti. Destinacije koje se budu oslanjale samo na povratak potražnje, bez ulaganja u otpornost, diverzifikaciju tržišta i kriznu komunikaciju, mogle bi teže podnijeti sljedeći val nestabilnosti.
Najnovija globalna slika zato ne dopušta ni paničan ni trijumfalistički zaključak. Turizam je u 2025. dokazao da se može oporavljati, ali vojna potrošnja od gotovo 2,9 bilijuna dolara pokazuje da se svijet istodobno sve snažnije priprema za sukobe i dugotrajne krize. Upravo u tom raskoraku nalazi se najveći izazov za putovanja i turizam: sektor može rasti u brojkama, ali njegov dugoročni razvoj ovisit će o tome hoće li međunarodno okruženje ponovno proizvoditi više povjerenja nego straha.
Izvori:- SIPRI – izvješće “Trends in World Military Expenditure, 2025” o globalnoj vojnoj potrošnji u 2025. (link)- SIPRI – priopćenje “Global military spending rise continues as European and Asian expenditures surge” s regionalnim podacima i izjavama istraživača (link)- UN Tourism – World Tourism Barometer, siječanj 2026., o međunarodnim turističkim dolascima, prihodima i izgledima za 2026. (link)- WTTC – Economic Impact Research o doprinosu putovanja i turizma globalnom BDP-u i zapošljavanju u 2025. (link)- IATA – Air Passenger Market Analysis, prosinac 2025., o međunarodnom i domaćem putničkom prometu (link)- eTurboNews – izvorni tekst “Tourism Falters as Global Military Spending Surges” koji otvara temu odnosa turizma, geopolitičke nestabilnosti i vojne potrošnje (link)
Kreirano: srijeda, 29. travnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini