Može li farmaceutski oblik LSD-a postati nova terapijska nada za generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) i promijeniti paradigmu liječenja tjeskobe? Pitanje je postalo itekako aktualno nakon što je posljednjih mjeseci u uglednom medicinskom časopisu objavljena klinička studija o MM120 – standardiziranom, precizno doziranom farmaceutskom obliku lizergida (LSD) – s rezultatima koji ukazuju na brze i dugotrajne učinke nakon samo jedne doze kod odraslih s umjereno-teškim GAP-om. U isto vrijeme, regulatorne vijesti i planovi za ispitivanja u kasnoj fazi dodatno su usmjerili pozornost javnosti i stručne zajednice na mogućnost da se u bliskoj budućnosti na tržištu pojavi sasvim drugačija vrsta anksiolitika od onih na koje smo navikli.

U nastavku donosimo detaljno objašnjenje što je zapravo generalizirani anksiozni poremećaj, kako se tradicionalno liječi, u čemu je specifičnost pristupa s MM120, što kažu dosadašnji podaci o djelotvornosti i sigurnosti, kako izgleda iskustvo sudionika u kontroliranim uvjetima te kakvi su sljedeći koraci na putu od laboratorija do potencijalne ordinacije.

Što je generalizirani anksiozni poremećaj i zašto ga je teško liječiti

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) obilježava kronična, teško kontrolirajuća i često “difuzna” zabrinutost koja traje najmanje šest mjeseci i značajno narušava svakodnevno funkcioniranje. Za razliku od uobičajenog stresa, GAP se javlja “više dana nego ne”, a misli brige prelijevaju se s posla na obitelj, zdravlje i financije te zahvaćaju i naizgled banalne svakodnevne obveze. Psihičke tegobe gotovo uvijek prate somatske: napetost mišića, nemir, nesanica, ubrzano disanje, palpitacije, glavobolje, gastrointestinalne smetnje, zujanje u ušima i niz drugih tjelesnih senzacija koje su posljedica trajne aktivacije sustava “bori se ili bježi”. Opisi stručnih društava i javnozdravstvenih institucija sustavno ističu kako takva kombinacija psihičkih i tjelesnih simptoma otežava dijagnostiku i liječenje, a zanemarivanje pogoršava radno i socijalno funkcioniranje te kvalitetu života.

GAP je čest i u SAD-u predstavlja veliki teret: procjene govore da značajan udio odrasle populacije tijekom godine doživi anksiozne simptome u rasponu od blagih do teških, a znatan dio osoba tijekom života ispuni kriterije za neki anksiozni poremećaj. Epidemiološke analize pritom razlikuju “bilo koji anksiozni poremećaj” od specifičnog GAP-a, no sve ga redovito svrstavaju među vodeće uzroke psihičkog opterećenja. Javno dostupni podaci upućuju da je anksioznost općenito najčešća skupina psihičkih stanja u odrasloj dobi.

Zašto “standardni” pristup nekima nije dovoljan

Prva linija farmakološkog liječenja najčešće su antidepresivi koji djeluju na serotoninski sustav (SSRI i SNRI), uz kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT) kao terapijski standard s dokazanim dugotrajnim učincima. Međutim, u praksi značajan broj pacijenata doživljava sporo poboljšanje, djelomičan odgovor ili neugodne nuspojave, a dio njih ustraje u kroničnoj tjeskobi unatoč više pokušaja liječenja. Sustavne usporedbe psihoterapija potvrđuju da KBT ima najbolje dokaze za trajnost učinka, dok farmakoterapija postiže umjerene do velike učinke u akutnoj fazi – no razlike među lijekovima, kao i varijabilnost odgovora, ostaju problem.

U meta-analizama lijekovi demonstriraju statistički značajnu prednost nad placebom u odgovorima i remisiji mjerenoj Hamiltonovom skalom za anksioznost (HAM-A), ali klinička važnost učinka može varirati, osobito kod dugotrajnih i refraktornih slučajeva. Pregledi dokaza pokazuju povoljan omjer koristi i rizika za antidepresive u GAP-u, ali i potrebu za novim mehanizmima djelovanja zbog ograničenja postojećih terapija.

Uobičajena mjera ishoda u studijama GAP-a je upravo HAM-A – klinička skala od 14 stavki, s ocjenama 0–4 po stavci i ukupnim rasponom do 56 bodova – kojom se kvantificira i psihička i somatska komponenta anksioznosti. Razumijevanje te metrike važno je kako bi se shvatilo što u praksi znači “pad od nekoliko bodova” i kada taj pad prelazi prag klinički relevantnog poboljšanja. Opis skale ukazuje na široku primjenu u kliničkim ispitivanjima i ambulantnoj praksi.

Što je MM120 i zašto baš LSD u kontroliranom okruženju

MM120 je farmaceutski precizan oblik lizergida (LSD) – spoj s dugom i kontroverznom poviješću, ali i s novim znanstvenim interesom zahvaljujući modernim, strogo kontroliranim kliničkim protokolima. Za razliku od “rekreativne” upotrebe, ovdje je riječ o medicinski standardiziranoj formulaciji, definiranom doziranju, višesatnom nadzoru nakon primjene i pripremnim te integracijskim sesijama koje su osmišljene da bi iskustveni učinak lijeka bio siguran i usmjeren terapijskim ciljevima. U teoriji i preliminarnim nalazima, ovakav pristup može potaknuti neuroplastičnost i razmrsiti ukorijenjene kognitivne obrasce “katastrofičnog” razmišljanja, uz istodobno pojačanu komunikaciju među mrežama mozga koje su u GAP-u često “ukočene” u obrascima pretjeranog predviđanja opasnosti. Ovakva hipoteza nadovezuje se na širi val istraživanja psihodelika u posttraumatskom stresnom poremećaju, depresiji i ovisnostima, gdje su protokoli temeljeni na sigurnosti i strukturiranom iskustvenom radu s pacijentom. Stručna tumačenja objašnjavaju razliku pojmova “psihodelik” i “halucinogen” te naglašavaju nadzirani kontekst.

Ključna studija: jedna doza, 12 tjedana praćenja i doza-odgovor

U rujnu 2025. u Journal of the American Medical Association (JAMA) objavljeni su rezultati randomiziranog, dvostruko slijepog ispitivanja faze 2b koji su prvi put sustavno procijenili odnos doze i učinka MM120 kod odraslih s umjereno-teškim GAP-om. Studija je, među ostalim, potvrdila statistički značajnu doza-odgovor krivulju na primarnom ishodu i identificirala dozu od 100 µg kao optimalnu, s klinički i statistički značajnim poboljšanjima koja su se održala tijekom 12 tjedana promatranja nakon jedne jedine primjene u kontroliranim uvjetima.

Detalji protokola obuhvatili su strukturirane pripremne razgovore, nadziranu primjenu uz višesatni klinički monitoring te planirane integracijske sesije. Takav okvir nije “psihoterapija” u klasičnom smislu, ali je ključno okruženje u kojem se farmakološko iskustvo odvija sigurno i s jasnim terapijskim fokusom – upravo zbog intenzivnosti kognitivno-emocionalnih promjena koje psihodelici mogu izazvati. U tom modelu učinak se procjenjuje standardiziranim skalama anksioznosti (HAM-A) i funkcionalnim mjerama kvalitete života.

U odnosu na placebo, prosječno poboljšanje mjereno HAM-A u rasponu od nekoliko bodova dodatno (uz placebo učinak) predstavlja pomak koji brojne stručne analize smatraju klinički relevantnim, jer može dovesti do smanjenja stupnja težine simptoma – primjerice sa “umjerenog” prema “blagom” rasponu na skali. Iako se individualni ishodi razlikuju, zapažene su visoke stope kliničkog odgovora i zamjetne stope remisije u 12. tjednu, što dodatno potkrepljuje hipotezu o dugotrajnijem učinku jedne doze u uvjetima stroge kontrole.

Sigurnost i nuspojave: što se doznalo iz nadziranih primjena

U kontroliranom okruženju nuspojave su se u pravilu kretale od blagih do umjerenih i bile su predvidljive za klasu lijekova: prolazne promjene percepcije (vizualne distorzije), mučnina, glavobolja, emocionalna labilnost i anksioznost tijekom vrhunca učinka. U najvišim dozama nuspojave su bile češće, ali bez dodatne učinkovitosti, zbog čega je optimalna doza pažljivo odabrana. Prehrambene upute (lagani doručak) i profilaksa protiv mučnine pokazale su se korisnima za smanjenje gastrointestinalnih tegoba. Takvi rezultati nisu opravdanje za samoinicijativno eksperimentiranje – naprotiv, upravo naglašavaju važnost standardiziranog okruženja, kvalificiranog kliničkog osoblja i jasnih kriterija uključivanja/isključivanja.

Regulatorne prekretnice i sljedeći koraci

Objava rezultata u JAMA-i 4. rujna 2025. dodatno je ubrzala regulatorni zamah. Prethodno su komunikacije investitora i stručne javnosti istaknule planove za ispitivanja kasne faze, a potom su uslijedile i najave o proširenju razvoja na formulaciju orodisperzibilnih tableta (ODT) i okvir očekivanih vremenskih rokova za čitanje ključnih rezultata u 2026. godini. Sažeci objava i registri kliničkih ispitivanja prikazuju konkretne korake prema fazi 3 pod kodnim nazivom Voyage, uz otvorenu ekstenziju i jasno definirane kriterije uključivanja.

U međuvremenu je terapijski kandidat za GAP dobio i regulatorno priznanje kroz posebnu oznaku koja omogućuje intenzivniju interakciju s regulatorom i potencijalno ubrzane razvojne putove. Iako takva oznaka nije “odobrenje”, ona signalizira da rani podaci upućuju na mogućnost znatnog napretka u odnosu na postojeće terapije. Vijesti iz industrije potvrđuju taj status i najavljuju daljnji razvojni tempo.

Kako se MM120 razlikuje od “svakodnevnih” anksiolitika i antidepresiva

Tradicionalni lijekovi ciljaju stabilizaciju neurotransmisije kroz tjedne i mjesece uz svakodnevno uzimanje, a učinak se često akumulira postupno. Nasuprot tome, model s MM120 predviđa jednokratnu primjenu uz višesatni nadzor, nakon čega slijede integracijske sesije bez ponavljanja doze u kratkom razdoblju. Ako se potvrdi u kasnim fazama razvoja, takav “epizodni” pristup mogao bi redefinirati logistiku liječenja: manje dolazaka po recepte, potencijalno brža redukcija simptoma i drukčiji odnos pacijenta prema vlastitim kognitivnim obrascima jer se očekuje aktivno sudjelovanje u integraciji iskustva.

Te razlike nose i specifične izazove. MM120 nije “brza tableta za smirenje” koju je moguće uzeti usput, nego protokol koji zahtijeva: pažljiv odabir kandidata, pripremu, upravljanje očekivanjima, siguran prostor, nadzor tijekom učinka i kvalitetnu integraciju nakon iskustva. Za zdravstvene sustave to znači potrebu za centrima s obučenim timovima, jasnim kliničkim putovima i mjerenjem ishoda u realnom svijetu.

Fiziologija anksioznosti: zašto se GAP “osjeća u tijelu”

Uporna zabrinutost i stalna pripravnost aktiviraju hipotalamo-hipofizno-nadbubrežnu (HPA) os i autonomni živčani sustav, oslobađajući hormone stresa. Posljedice su vidljive i mjerljive: zategnuti mišići, ubrzano disanje, ubrzan rad srca, znojenje i probavne smetnje. Takvo stanje nadraženosti i hipervigilnosti remeti koncentraciju i pamćenje, pojačava osjetljivost na somatske senzacije te može pogoršati kronične somatske bolesti. U GAP-u je posebno frustrirajuće to što tijelo kontinuirano reagira kao da opasnost vreba iza ugla – bez realne prijetnje koja bi opravdala takvu mobilizaciju.

Baš zato je kod procjene ishoda važno uzeti u obzir i tjelesne simptome. HAM-A, kao i kraće upitnike poput GAD-7, liječnici koriste kako bi kvantificirali i psihičku i somatsku komponentu. Istodobno, smjernice preporučuju kombiniranje farmakoterapije s psihološkim intervencijama – prije svega KBT-om – jer mijenjanje misaonih stilova i ponašajnih navika pridonosi trajnosti poboljšanja. Klinički priručnici i edukativni materijali to dosljedno naglašavaju.

Što to znači za pacijente: potencijalna “promjena igre”, ali uz realna očekivanja

Ako se nalazi iz rane faze potvrde u fazi 3, pacijenti s umjereno-teškim GAP-om mogli bi dobiti terapijsku opciju koja djeluje brzo i održivo nakon jedne doze, uz kontrolirani emocionalno-kognitivni rad tijekom iskustva i nakon njega. Za ljude koji su zbog tjeskobe ograničili životni prostor na četiri zida, koji su teško zadržavali posao ili održavali odnose, to bi moglo značiti vraćanje funkcionalnosti i smanjenje straha od situacija u kojima bi se mogli osjetiti “zarobljeno, bespomoćno ili poniženo”.

Ipak, jednako je važno naglasiti što MM120 nije: nije “čarobna pilula”, nije univerzalan lijek za sve vrste anksioznosti i nije terapija bez rizika. Učinkovitost i sigurnost moraju se potvrditi u većim i raznolikijim skupinama pacijenata, a protokoli moraju ostati strogo kontrolirani i provoditi ih educirani timovi. Usto, realno je očekivati da će se i u paradigmi MM120 naglašavati važnost psiholoških alata (KBT, tehnike regulacije, spavanje, aktivnosti) kako bi se promjene konsolidirale i prevele u svakodnevni život.

Regrutacija sudionika: paradoks teških simptoma

Dokumentirani izazov u studijama GAP-a jest regrutirati upravo one s najtežim, onesposobljavajućim simptomima; osobe koje se najviše muče često su najmanje spremne izaći iz kuće i doći u istraživački centar. Zato protokoli predviđaju iskusne kliničare za screening, koji imaju vremena i znanja graditi povjerenje, pročitati govor tijela, postavljati nijansirana pitanja i otvoriti prostor da kandidat bude iskren o strahovima i očekivanjima. U kontroliranim ispitivanjima sa psihodeličnim agensima to je još izraženije: odnos povjerenja, osjećaj sigurnosti i jasna svrha ključni su da bi iskustvo bilo terapijski korisno, a ne preplavljujuće.

Mjerenje koristi: kako “par bodova” na HAM-A postaje razlika u životu

Na prvi pogled može zvučati skromno kada se govori o “smanjenju za pet do šest bodova” na skali do 56, no u kliničkoj praksi takva razlika može promijeniti kategoriju težine simptoma i otvoriti vrata aktivnijem sudjelovanju u psihoterapiji, vraćanju na posao ili izlascima iz kuće bez anticipatorne panike. Uz to, istraživanja sve češće izvještavaju o dvostrukim ishodima: ne samo prosječnoj promjeni bodova, nego i postotcima kliničkog odgovora (≥50% poboljšanja) i remisije (npr. HAM-A ≤7), koji bolje odražavaju što pacijenti doista osjećaju u svakodnevnici. U izvještajima o MM120 ističu se upravo te stope kao ključne brojke koje će u fazi 3 morati ponoviti i potvrditi.

Gdje je sada razvoj i što će biti važno pratiti

Najavljeno randomizirano dvostruko slijepo ispitivanje faze 3 (Voyage) s orodisperzibilnom formulacijom fokusira se na odrasle s DSM-5 potvrđenim GAP-om i početnim HAM-A ≥20, uz 12-tjedni horizont praćenja i otvorenu ekstenziju. Primarni i ključni sekundarni ishodi očekivano će se koncentrirati na promjenu HAM-A i funkcionalne mjere, a sigurnost će biti evaluirana detaljno, uključujući neželjene događaje povezane s percepcijom, afektom i somatskim simptomima. Registry zapisi i planovi iz industrijskih priopćenja ukazuju na vremenski okvir u kojem bi prvi čitljivi rezultati mogli stići tijekom 2026., nakon čega slijedi potencijalna interakcija s regulatorom o odobrenju i označavanju. Opis studije Voyage detaljno navodi uključne kriterije i plan praćenja.

Uloga psihoterapije i “integracije” u modelu jedne doze

Iako je farmakološka jezgra ove terapije jednokratna, iskustvo se ne završava posljednjim miligramom: terapeutske sesije prije i poslije primjene pomažu pacijentu pripremiti se, postaviti namjeru, prepoznati okidače i obraditi doživljeno. To je osobito važno u GAP-u, gdje je “mentalni autopilot” često usidren u katastrofične scenarije i selektivno opažanje prijetnje. Integracija pomaže pretvoriti kratkotrajnu “plastičnu priliku” u nove navike razmišljanja i ponašanja. Usporedno, KBT ostaje zlatni standard sa snažnim dugoročnim dokazima – potencijal MM120 mogao bi biti u tome da ubrza ulazak pacijenta u stanje u kojem je otvoreniji za rad na vještinama i novim perspektivama. Analize psihoterapijskih učinaka naglašavaju da je trajnost promjene usko vezana uz usvajanje vještina regulacije.

Što s ostalim anksioznim poremećajima i komorbiditetima

GAP rijetko dolazi sam; depresivni simptomi, poremećaji spavanja i somatske tegobe česti su suputnici. Za sada su podaci o MM120 u GAP-u najzreliji, dok su druga stanja – primjerice velika depresija ili specifične anksioznosti – predmet zasebnih razvojnih linija i studija. To je važno u svakodnevnoj kliničkoj procjeni: pacijent nije “skor na skali”, nego osoba s jedinstvenom kombinacijom tegoba i životnih okolnosti, pa će personalizacija ostati ključna bez obzira na terapijski modalitet. Smjernice i dalje preporučuju procjenu suicidalnosti, zlouporabe tvari, kvalitetu spavanja i tjelesno zdravlje, jer sve to može modulirati ishod.

Praktična pitanja: tko bi mogao biti kandidat za ovakvu terapiju

Ako regulatorno odobrenje jednom dođe, očekuje se da će kriteriji prilično nalikovati onima iz studija: odrasle osobe s dokumentiranim umjereno-teškim GAP-om, bez kontraindikacija i s jasnim razumijevanjem prirode iskustvenog učinka. Osobe s aktivnim psihozama, teškim kardiovaskularnim stanjima ili drugim specifičnim rizicima vjerojatno bi bile isključene. Obuka kliničkih timova i standardi centrâ (od opreme do protokola za hitne situacije) postat će dio svakodnevne prakse, a pacijent će prije primjene prolaziti temeljit informirani pristanak.

Kako će se mjeriti uspjeh u stvarnom svijetu

Osim tradicionalnih skala (HAM-A, GAD-7), sve veću ulogu imaju mjere kvalitete života, radne sposobnosti i sudjelovanja u zajednici. U GAP-u, to često znači: smanjiti izbjegavanje, povećati toleranciju na neizvjesnost, poboljšati spavanje i vratiti kapacitete za donošenje odluka. Ako jednorazna primjena MM120 doista potakne trajnu kognitivnu fleksibilnost, tada će i realno-svjetski ishodi trebati to uhvatiti: manje dana bolovanja, manje hitnih posjeta zbog somatiziranih tegoba, bolji kontinuitet u psihoterapiji i općenito viša percepcija dobrobiti.

Šira slika: mjesto psihodelika u medicini mentalnog zdravlja

Psihodelici su tijekom proteklog desetljeća doživjeli povratak u akademsku i kliničku znanost, no razlika između “hypea” i medicine jest upravo u pažljivo dizajniranim, kontroliranim ispitivanjima s jasnim ishodima. Objektivni kriteriji, registrirani protokoli i recenzirani radovi čine razdjelnicu između anegdote i terapije. U slučaju MM120, istraživačka zajednica sada ima temelj na kojem može graditi sljedeću fazu: rigorozna ispitivanja, usporedbe s aktivnim terapijama, dugoročno praćenje i definiranje podskupina koje najviše profitiraju. Objava u JAMA-i 4. rujna 2025. predstavlja važan korak upravo zato što je riječ o visoko standardiziranoj platformi za prikaz podataka.

Što vrijedi imati na umu danas, 08. listopada 2025.

Na današnji datum slika izgleda ovako: objavljeni rezultati faze 2b u JAMA-i, započinjanje faze 3 s jasno navedenim kriterijima i planom praćenja, te posebna regulatorna oznaka koja olakšava daljnje korake razvoja. Sve to zajedno ne znači da je terapija već dostupna, ali znači da je put koji vodi do potencijalno prve odobrene LSD-temeljene opcije za GAP jasnije trasiran nego ikad. Sljedeće važne vijesti očekuju se iz čitanja rezultata faze 3 tijekom 2026., kada će se znati ponavlja li se veličina učinka i sigurnosni profil u većoj populaciji i realističnijim uvjetima. Registry podaci i regulatorne objave trenutno daju najkonkretniji okvir za te rokove.

Od pitanja do prakse: kamo usmjeriti daljnju raspravu

Za kliničare: koji su najpraktičniji modeli implementacije (centri, timovi, standardi) ako se MM120 pokaže učinkovit i siguran u fazi 3? Kako educirati pacijente i njihove obitelji o iskustvenoj prirodi terapije? Koje će osiguravajuće kuće pokrivati ovakve postupke i pod kojim uvjetima?

Za pacijente i obitelji: što očekivati tijekom dana primjene, kako se pripremiti i koje strategije samoregulacije pomažu nakon iskustva? Kada je vrijeme za kontakt s liječnikom i kako procijeniti vlastitu spremnost za ovakav format liječenja?

Za istraživače: koje su subpopulacije (npr. s izraženom somatskom komponentom, s komorbidnom depresijom, s dugogodišnjom refraktornošću) najvjerojatniji “rani dobitnici” ove terapije? Može li kombinacija s digitalnim alatima (npr. praćenje spavanja, disanja, varijabilnosti srčanog ritma) pružiti bolje biomarkere odgovora?

Gdje potražiti provjerene informacije o GAP-u i dostupnoj pomoći

Bez obzira na razvoj novih terapija, osobe s tjeskobom mogu već sada potražiti provjerene informacije i resurse za pomoć. Javne zdravstvene institucije pružaju jasne vodiče o simptomima, razlikama među poremećajima, dostupnim tretmanima i načinima traženja stručne podrške. U tu svrhu korisno je započeti s preglednim stranicama kao što su edukativni materijali o GAP-u te informativne stranice o anksioznim poremećajima, a razgovor s liječnikom obiteljske medicine ili specijalistom psihijatrom prvi je korak do individualiziranog plana.