Trećerazinski dim (thirdhand smoke) nije dim koji vidimo i udišemo dok netko puši, niti onaj koji se još kratko zadržava u zraku nakon gašenja cigarete. To je trajna naslaga nikotina i stotina drugih kemikalija koje se hvataju za zidove, podove, namještaj, tkanine, igračke, prozorska stakla, plastiku, elektroniku, automobilsku unutrašnjost – pa čak i za kožu i kosu ljudi i kućnih ljubimaca. Jednom kad se zalijepe, te se tvari polagano premeću, kemijski mijenjaju u kontaktu s drugim spojevima u zatvorenim prostorima (npr. s dušikovom kiselinom u zraku), ponovno isparavaju u zrak (re-emission) ili se podižu s prašinom. Zbog toga problem ne prestaje kad dim nestane iz vidnog polja: ostatci dima postaju dio prostora i mogu tamo ostati mjesecima ili godinama.

Zašto je tema iznimno aktualna upravo sada

U prosincu 2025. Kalifornija je službeno istaknula trećerazinski dim kao okolišni rizik u prometu nekretninama donoseći Assembly Bill 455 (AB 455). Ovaj zakon, potaknut dugogodišnjim istraživanjima sveučilišnih timova i javnozdravstvenih stručnjaka, prvi je na svijetu koji obvezuje prodavatelje i iznajmljivače da potencijalnim kupcima i najmoprimcima otkriju je li prostor bio izložen duhanskom dimu i ostacima trećerazinskog dima. Primjena počinje 1. siječnja 2026., a praksa će uključivati standardizirane izjave i jasne obveze posrednika u prometu nekretnina. Neovisno o tome živimo li u SAD-u ili Europi, poruka je univerzalna: problem je prepoznat na zakonodavnoj razini jer je utemeljen na mjerljivim kemijskim i zdravstvenim činjenicama.

Što znanstveno znači “trećerazinski dim”

Za razliku od pasivnog dima (drugdima) – mješavine dima iz goruće cigarete i izdaha pušača koji kratkotrajno ispunjava prostor – trećerazinski dim je ono što ostaje nakon toga. On uključuje nikotin, policikličke aromatske ugljikovodike, aldehide (npr. formaldehid), nitrozamine specifične za duhan (TSNA), fenole i druge proizvode razgradnje i oksidacije. U zatvorenim prostorima ti se spojevi vežu za porozne površine (tkanine, tepisi, tapecirani namještaj, karton, knjige) i za glatke materijale (staklo, laminat, boja na zidu), gdje naknadno mogu reagirati – primjerice, nikotin u kontaktu s HONO (dušikovom kiselinom) stvara nitrozamine, skupinu poznatih karcinogena. Zbog takvih reakcija rizik ne ovisi samo o količini popušenih cigareta, nego i o karakteristikama prostora, ventilaciji, vlazi i vremenu koje je prošlo od zadnjeg pušenja.

Praktično iskustvo i mjerenja pokazuju da se naslage izuzetno tvrdokorno zadržavaju na tepisima, zavjesama, presvlakama i zidnim bojama. U mnogim stanovima i vozilima detektira se nikotin i dugo nakon što se prestalo pušiti, unatoč provjetravanju i uobičajenom čišćenju. U ekstremnim slučajevima, miris i kemijski tragovi ostaju i nakon dubinskog čišćenja ili prebojavanja, što upućuje na potrebu temeljite sanacije ili zamjene poroznih materijala.

Tko je najizloženiji i zašto

Najranjivija su skupina dojenčad i mala djeca. Ona pužu, diraju podove, igračke i tekstil, a zatim ruke i predmete stavljaju u usta; uz to udišu bliže podu, gdje se nakuplja prašina. Njihova koža i sluznice tanje su i propusnije, a dišni i imunosni sustav u razvoju. Povećanom riziku izložene su i trudnice, osobe s astmom i KOPB-om, starije osobe i kućni ljubimci (koji ližu krzno na koje se hvataju kemijski ostatci). Posebnu pozornost treba posvetiti interijerima u kojima borave kronični bolesnici, djeca s ponavljanim respiratornim infekcijama i osjetljivim kožnim stanjima.

Što govore istraživanja: biomarkeri, upala, oštećenja

Posljednjih godina provedene su kontrolirane studije koje ispituju kako boravak u prostoriji “kontaminiranoj” trećerazinskim dimom utječe na ljudski organizam. U ispitanika su bilježeni porasti biomarkera izloženosti nikotinu i nitrozaminima, pokazatelji oksidativnog stresa i upalnog odgovora. Eksperimentalni modeli na životinjama pokazali su promjene u lipidnom metabolizmu, usporeno cijeljenje rana, upalne promjene u plućima i neurobihevioralne učinke pri razinama izloženosti usporedivima s realnim uvjetima. Terenska mjerenja u stanovima, hotelskim sobama, vozilima za najam, studentskim domovima i domovima za starije redovito potvrđuju prisutnost nikotina i TSNA u prašini i na površinama, čak i ondje gdje je pušenje formalno zabranjeno. To je moguće zbog prijenosa ostataka preko odjeće, kože i predmeta pušača te “useljavanja” kontaminiranih predmeta ili namještaja u nepušačka kućanstva.

Kako prepoznati da prostor ima problem

• Ustrajan, “ustajao” miris dima koji se vraća nakon čišćenja i provjetravanja upućuje na trajne naslage.


• Žućkaste ili smeđe mrlje na zidovima i zavjesama, ljepljivi film na staklu i glatkim površinama te promjene boje oko ventilacijskih otvora tipični su znakovi.


• Laboratorijska detekcija nikotina i TSNA u prašini i brisevima površina daje najpouzdaniju potvrdu; u nekim zemljama dostupni su i brzi indikativni testovi za površine.


• U vozilima naslage se zadržavaju u tekstilu sjedala, oblogama stropa i kanalima klima-uređaja; tijekom toplih dana i zagrijavanja kabine miris i emisije se pojačavaju.

Što učiniti: praktične mjere smanjenja izloženosti

Najvažnija mjera je nulta tolerancija na pušenje u zatvorenom – bez “izuzetaka na prozoru” ili kratkog provjetravanja. Ventilacija može smanjiti koncentracije u zraku, ali ne uklanja naslage sa površina. Ako ulazite u prostor za koji sumnjate da je bio izložen pušenju, planirajte sustavno uklanjanje naslaga sljedećim redoslijedom:

1. Temeljito mehaničko čišćenje i višekratno usisavanje usisavačem s HEPA filtrom; brišite površine vlažnim krpama (ne aerosolima koji dižu prašinu).


2. Pranje perivih površina blagim deterdžentima uz pH prilagođen materijalu; izbjegavajte agresivne kiseline i ozonizatore koji mogu stvoriti dodatne nadražujuće spojeve.


3. Dubinsko čišćenje tekstila parom; ako miris i “ljepljivost” ostaju, planirajte zamjenu tepiha, zavjesa i tapeciranog namještaja, osobito u dječjim sobama.


4. Uklanjanje ili pranje mekih predmeta s najvećim opterećenjem (jastuci, plišane igračke, prekrivači) – i to u visokotemperaturnim programima kad je to dopušteno za materijal.


5. Odmašćivanje i zatim bojanje zidova. Dobro se pokazao “encapsulation” pristup: temeljni premaz koji blokira mrlje (npr. shellac-based) pa završna boja s niskim VOC-om.


6. Servis i čišćenje ventilacijskog sustava te zamjena svih filtera; po potrebi i čišćenje kanala.


7. Za vozila: zamjena kabinskog filtera, detaljno kemijsko čišćenje, tretman ventilacijskih kanala i, ako je potrebno, zamjena obloga koje trajno emitiraju miris.

Važno: ni najpedantnija sanacija ne jamči potpuno uklanjanje u prostorima s dugogodišnjom poviješću pušenja. U takvim slučajevima jedini trajniji odgovor često je kombinacija zamjene poroznih materijala i hermetičkog zatvaranja preostalih površina uz dugotrajno provjetravanje.

Što donosi kalifornijski model (AB 455) i zašto je bitan globalno

AB 455 tretira trećerazinski dim slično kao plijesan ili radon: kao okolišni faktor o kojemu se mora obavijestiti potrošača prije sklapanja ugovora o kupnji ili najmu. To postavlja očekivanja na tržištu: kupci i najmoprimci mogu zatražiti dokaz o profesionalnom čišćenju, zamjeni kritičnih površina i, po mogućnosti, nalaze briseva ključnih točaka (dječja soba, kuhinja, ventilacijski otvori). Za posrednike i vlasnike to znači uvođenje procedura procjene rizika i dokumentiranja sanacije. Premda je riječ o kalifornijskom zakonu, iskustvo pokazuje da se standardi transparentnosti brzo prelijevaju i na druga tržišta kroz ugovorne prakse i očekivanja korisnika, posebno u kratkoročnom najmu i studentskom smještaju.

Pasivni dim i trećerazinski dim: različiti putevi, povezani rizici

Pasivni dim (drugdima) čini mješavina strujnog (mainstream) i bočnog (sidestream) dima, s kolonama dokaza o rizicima: srčani i moždani udar, rak pluća, pogoršanja astme, infekcije u djece, nepovoljni ishodi trudnoća. Udio bočnog dima može biti dominantan u prostoriji i sadržavati više toksičnih sastojaka zbog nepotpunog izgaranja. Trećerazinski dim je, pak, “poslije-efekt” – njegova izloženost obično je niža po trenutnoj koncentraciji, ali je dugotrajnija i često neprimijećena, s dermalnim, oralnim i inhalacijskim unosom iz površina i prašine. U kućanstvima s djecom oba rizika se kumuliraju jer je djeca provode više vremena na podu i u zatvorenim prostorima.

Smjernice za roditelje, stanare i poslodavce

• Uvedite i provedite politiku potpunog nepušenja u zatvorenome (stan, ured, vozilo). Pušenje na balkonu ili prozoru nije dovoljno – strujanje zraka često vraća aerosole u unutrašnjost.


• Prilikom najma ili kupnje izričito pitajte o povijesti pušenja i tražite dokumentaciju o sanaciji i mjerenjima. Ugovorom predvidite zabranu pušenja u prostoru.


• Vrtići, škole, ordinacije i domovi: prije useljenja ili renovacije izvedite indikativne briseve i plan sanacije; birajte materijale i premaze koji olakšavaju čišćenje i smanjuju apsorpciju.


• U domovima s bebama pazite na meke podloge i tepihe; perite plišane igračke i tekstile redovito, a po potrebi ih zamijenite.


• Ne oslanjajte se na “čarobne” uređaje poput ozonizatora – mogu proizvesti iritanse i negativno utjecati na kvalitetu zraka.


• Poslodavci: u pravilnike o radu uključite zabranu pušenja u službenim vozilima i svim zatvorenim prostorima, uključujući sanitarnu i skladišnu zonu.

Što znamo, a što još istražujemo

Što znamo: (1) Kemijski potpis duhana (nikotin, TSNA) rutinski se otkriva u prašini i na površinama u prostorima u kojima se pušilo – i u onima u koje se unesu kontaminirani predmeti. (2) Ljudi u takvim prostorima razvijaju mjerljive biomarkere izloženosti. (3) Uobičajeno provjetravanje, mirisi i osvježivači zraka problem ne rješavaju, nego ga mogu prikriti. (4) Djeca su nesrazmjerno pogođena zbog ponašanja i fiziologije. Što još istražujemo: doza-odgovor u realnim kućnim uvjetima, dugoročne kliničke ishode u populaciji te isplativost pojedinih sanacijskih postupaka. Iako je znanstveni korpus brzorastući, načelo predostrožnosti kod djece i trudnica ostaje razumno pravilo.

Pitanja i odgovori

“Ako se u mom stanu više ne puši, jesam li siguran?”
Ne nužno. Naslage mogu trajati mjesecima ili godinama, osobito u poroznim materijalima. Obratite pozornost na mirise i ljepljive površine te provedite barem temeljno čišćenje i zamjene mekih elemenata.

“Može li trećerazinski dim putovati s ljudima?”
Da. Odjeća, kosa i osobni predmeti pušača prenose molekule koje se zatim talože u drugim prostorima. Zato se nikotin često pronalazi i u kućanstvima koja zabranjuju pušenje.

“Je li e-cigareta rješenje?”
Aerosol e-cigareta ima drugačiji kemijski profil od dima iz sagorijevanja, ali i dalje ostavlja rezidue (uključujući nikotin) na površinama. Politika potpunog nepušenja u zatvorenom ostaje najbolja praksa.

“Postoji li sigurna razina izloženosti?”
Za pasivni dim javnozdravstvene institucije jasno navode da sigurna razina ne postoji. Za trećerazinski dim, iako su mjerenja kompleksnija, razumno je ciljati minimalnu moguću izloženost – osobito za djecu i trudnice.

Kako procijeniti i dokumentirati sanaciju

Za vlasnike i upravitelje nekretnina te velike poslodavce ima smisla uspostaviti standardni operativni postupak:

• Početna procjena (vizualni pregled, anketni upitnik o povijesti pušenja, indikativni brisevi).


• Plan sanacije s troškovnikom (zamjena materijala, radovi, plan mjerenja).


• Izvedba u fazama uz kontrolne briseve nakon svake ključne etape (npr. nakon uklanjanja tepiha, nakon bojanja).


• Završni izvještaj s fotografijama, računima i laboratorijskim nalazima, koji se po potrebi prilaže ugovorima o najmu ili prodaji.

Što danas, 09. prosinca 2025., možete konkretno učiniti

Ako danas odlučujete o najmu ili kupnji, izričito zatražite pisane informacije o povijesti pušenja i sanaciji prostora te, ako je izvedivo, rezultate briseva s kritičnih točaka (dječja soba, kuhinja, ventilacijski otvori). Ako ste poslodavac i planirate preseljenje u nove urede u 2026., uključite trećerazinski dim u due diligence listu i tehničke specifikacije adaptacije (uklanjanje poroznih materijala, encapsulation premazi, brisevi prije primopredaje). U svakodnevnom životu, uspostavite pravilo: bez pušenja u kući i automobilu – uvijek.

Kontekst za javne politike

Zakoni o zabrani pušenja u zatvorenim javnim prostorima znatno su snizili izloženost pasivnom dimu u ugostiteljstvu, uredima i javnom prijevozu. Trećerazinski dim, međutim, otvara novo pitanje privatnih prostora: domova, apartmana, studentskih i turističkih smještaja te vozila. Model obveznog otkrivanja rizika (kao u AB 455) jedan je odgovor; drugi su potpune “zgrade bez dima”, ugovorne klauzule, poticaji za sanaciju i edukacija vlasnika i korisnika. Kako se baza dokaza širi, takve će politike, očekivano, sve češće postajati standard i izvan SAD-a.

Najvažniji zaključak za čitatelje jest da trećerazinski dim nije mit ni čisti miris, nego mjerljiva kombinacija kemikalija koja se zadržava u našim životnim i radnim prostorima te može pridonijeti zdravstvenim problemima – osobito kod djece. Prevencija počinje od jasnog pravila nepušenja u zatvorenom i razumne opreznosti pri odabiru i uređenju prostora.