Uoči domaće kino-distribucije, intimna drama Nisam takva / Hallway to Nowhere donosi rijetko viđenu kombinaciju emocionalne neposrednosti i društvene oštrine: priču o mladoj ženi koja tek nakon dvadesetog rođendana pokušava raskrstiti s očekivanjima obitelji, partnera i radnog okruženja te — kroz niz opasnih izbora — pronaći vlastiti glas. Središnja junakinja Franka, koju suptilno i fizički izrazito odigrava Tara Thaller, istodobno je i katalizator i reflektor: kroz njezine odluke promatra se generacijski jaz, ekonomska ranjivost i moć (ne)vidljivih oblika kontrole u partnerskim odnosima. Zagreb (pogledajte SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama o traženju identitea i preuzimanju kontrole nad vlastitim životom) u filmu nije tek kulisa, nego raslojeni prostor u kojem se privatni rizici vrlo brzo pretaču u javne posljedice.
Premijera, datumi i gdje gledati
Svečana hrvatska premijera održana je 14. listopada 2025. u dvorani Cineplexx City Center East u Zagrebu (više o kontekstu Zagreba: SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama...), uz ograničen broj uzvanika i pozivnice koje se mogu zatražiti na adresi studio.corvus@gmail.com. Od 16. listopada 2025. film kreće u redovnu distribuciju u Hrvatskoj, s projekcijama u Cineplexx kinima (Zagreb City Center East i Split City Center; za Split pogledajte ovdje: SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama...) te u dvoranama Kino mreže diljem zemlje. Time naslov postaje jedan od rijetkih domaćih filmova koji kroz sinkronizirano otvaranje u najvećim urbanim središtima i mreži neovisnih kina pokušava doprijeti do različitih generacija i navika gledanja.
Radnja koja se razvija poput tijesnog hodnika
Franka nekoliko dana nakon dvadesetog rođendana napušta obiteljski dom i seli se u mali stan koji je naslijedila od bake. Plan o tihom početku samostalnog života odmah se ruši: u stanu zatiče Antu, ilegalnog podstanara u bijegu od vlastite prošlosti. Stipe Jelaska gradi Antu kao karizmatičnog, moralno podijeljenog mladića čija borba protiv nepravde budi Frankinu znatiželju, empatiju, ali i opasnu privlačnost. Njihova veza ubrzo prelazi iz romanse u napetu dinamiku moći, posebno kada Franka shvati da se u partnerstvu počinje gubiti — i kada se, paralelno, produbljuje njezina povezanost sa Stelom, kolegicom s novog posla koju tumači Romina Tonković.
Intenzitet odnosa s Antom i sve prisnija prijateljska — a možda i ljubavna — veza sa Stelom odvode Franku u vrtlog koji kombinira osjećaj slobode i skučenosti. Hodnik iz naslova (Hallway to Nowhere) postaje metafora: niz kratkih odluka, vrata za koja ne znamo kamo vode, prostor koji podsjeća na bijeg, ali stalno vraća u ishodišnu točku. Zagreb, kao labirint kvartova, ulica i službenih šaltera (ponovno povezano s urbanim identitetom Zagreba: SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama...), u tom smislu funkcionira kao dodatni lik.
Autor s fokusom na identitet i odgovornost
Scenarij i režiju potpisuje Zvonimir Munivrana, redatelj koji se u svom dugometražnom prvijencu odlučio za pristup „iznutra prema vani“: mikroodnosi i sitni, često šutljivi prijelazi između nježnosti i pritiska važniji su od spektakularnih obrata. Munivrana, obrazovan i izvan filmskih katedri, precizno orkestrira napetost između ideje slobode i realnosti odgovornosti prema sebi — kako je sam sažeo: film istražuje granicu između ljubavi i kontrole, između iluzije o slobodi i nužnosti da preuzmemo posljedice vlastitih izbora. Takav autorski stav oblikuje i ritam filma: scene rijetko traže glazbeni „naglasak“, a kada glazba uđe, služi kao unutarnji puls likova, ne kao manipulacija osjećajima.
Glumačka postava i uloge koje ostaju nakon odjavne špice
Uloge nose tri glumca čiji se registarski dometi nadopunjuju. Tara Thaller u Franki spaja hrabrost i ranjivost: lice koje istodobno pokazuje sumnju i prkos, brigu i odlučnost. Stipe Jelaska gradi Antu kao protivurječan spoj idealizma i posjedničkog nagona; njegove „pukotine“ nisu karikaturalne, nego ljudske. Romina Tonković ulogu Stele gradi na realističnoj mjeri: prijateljica iz smjene koja ne spašava Franku, nego joj — kroz identifikaciju i trenje — pomaže da se spas dogodi iznutra. U važnim sporednim dionicama slijedi niz poznatih lica: Slaven Knezović, Matija Prskalo, Andrej Dojkić, Slavko Juraga, Katarina Šestić i drugi — svi zajedno grade društveni „zid“ uz koji se protagonistkinja neprestano ogrebe.
Vizualni i montažni potpis: blizina, zrno, tišina
Direktor fotografije Mario Oljača koristi prirodno svjetlo, zrnatije teksture i kadrove koji ostaju sekundu duže nego što je „ugodno“. Takva strategija pojačava nelagodu i gura nas u prostor disanja likova. Montažerka Ivana Fumić drži ritam koji ne dopušta da se prizori preliju u melodramu: presijeca kada je potrebno sačuvati dostojanstvo trenutka, a ostavlja kad je neugoda dio istine. Zbog te kombinacije, napetost često ne proizlazi iz nečega „što se dogodilo“, nego iz onoga „što bi moglo“ — čime se film, iako žanrovski drama, na momente približava trileru o psihološkoj dominaciji i oslobađanju.
Glazba kao unutarnji metronom
Yoann i Davy Bernagoult potpisuju glazbu koja ne nameće melodiju, nego atmosferu. Umjesto velikih tema, tu su suzdržani motivi koji se vraćaju u ključnim trenucima Frankinih odluka: prelazak praga stana, svitanja nakon neprospavanih noći, tišine nakon bučnih svađa. Kada film progovori bez glazbe, pauza zvuči još glasnije — kao kratki zastoj srca prije nego što junakinja učini sljedeći korak.
Produkcija i koprodukcija: kako je nastao film
Film je producirala kuća Studio Corvus u suradnji s Peglanjem snova, dok je koprodukcijski dio ostvaren s partnerima iz regije pod etiketom Living Pictures te uz producentsku potporu Bojana Kanjere i samog Zvonimira Munivrane. Koproducenti Dimče Stojanovski i Stefan Orlandić sudjelovali su u fazama razvoja i finalizacije, osiguravajući da se autorova intimna vizija zaštiti od kompromisa tipičnih za ograničene budžete.
Međunarodna pozornica i festivalski put
Svjetska premijera filma održana je u ožujku 2025. u međunarodnoj konkurenciji Sofia International Film Festivala, gdje su selektori prepoznali dva ključna elementa: zrelu glumu troje nositelja i režijsku disciplinu koja vjeruje kadru, a ne efektu. Festivalske projekcije u Sofiji potvrdile su da lokalno ukorijenjene priče mogu vrlo precizno komunicirati s publikom izvan nacionalnih granica — posebno kada tematiziraju univerzalne procese odrastanja i redefiniranja osobnih granica. Sofija i Zagreb (vidi poveznicu na Zagreb: SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama...) tako postaju dvije temeljne točke na mapi filma: prva kao prozor u svijet, druga kao povratak kući.
Što zapravo znači „nisam takva“?
Naslov je izjava i obrana; negacija stereotipa o „poslušnoj kćeri“, „idealnoj djevojci“ ili „tihoj zaposlenici“. U Frankinu slučaju, „nisam takva“ nije prkos, nego konstatacija koja još nema jasan sadržaj — tek će ga izbori ispuniti. Film sustavno propituje liniju gdje prestaje briga, a počinje kontrola; gdje završava strah od samoće, a počinje volja za samostalnošću. U emocionalno najsloženijim scenama, Franka sama sebi postavlja najteže pitanje: je li moguće nekoga voljeti, a ne pristati na gubitak sebe?
Grad kao živčani sustav filma
Zagrebački stanovi, podstanarski hodnici, prigradske prometnice i noćne smjene stvaraju osjećaj uronjenosti u svakodnevicu: ništa nije pretjerano „filmsko“, a opet svaka lokacija nosi priču. Grad Split se u distribucijskom modelu pojavljuje kao drugo uporište; upravo u Splitu (podsjetnik na poveznicu: SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama...) film dobiva dodatni sloj — mediteranski ritam gledanja koji je u dijalogu s hladnijim, kontinentalnim tonom Zagreba. Ta dvodijelna karta prikazivanja ogledalo je i tematske dihotomije djela: privlačnost i opasnost, blizina i gušenje, želja i granica.
Stilske odluke koje pojačavaju temu
Kadar često ostaje uz lice, ali ne izoštrava sve — obrubi su meki, a grad i stan povremeno odlaze u skice. Time se stvara vizualna ekonomija: ono što Franka ne može jasno vidjeti, ni gledatelj ne dobiva do kraja. Istodobno, kada se dogodi eksplozija emocije, kamera se ne udaljava — ostaje uz tijelo, uz mikro izraze, i prepušta publici da prebroji udisaje. Taj minimalizam nije hladnoća nego empatija: dopušta nam da u tišini čujemo ono što likovi ne izgovaraju.
Zašto je ovo važan film za mladu publiku — i one koji misle da to više nisu
Riječ je o djelu koje mlade aktere prikazuje kao subjekte vlastitih odluka, a ne kao simptom „društvenih bolesti“. Nema moraliziranja, ali postoje posljedice; nema objašnjenja, ali postoje tragovi. U vremenu kada društvene mreže diktiraju brze, oštre sudove, Nisam takva bira spor tempo iskustva, nužan da bi se razumjela cijena bliskosti i cijena distance. U Zagrebu i Splitu (dvije točke distribucijskog fokusa; više puta podsjećamo na poveznicu: SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama...) film će vjerojatno posebno rezonirati s onima koji znaju kako je to tražiti stan, posao i sebe — sve odjednom.
Tehničke informacije i ključni podaci
- Scenarij i režija: Zvonimir Munivrana
- Direktor fotografije: Mario Oljača
- Montažerka: Ivana Fumić
- Glazba: Yoann Bernagoult, Davy Bernagoult
- Producenti: Bojan Kanjera, Zvonimir Munivrana
- Koproducenti: Living Pictures — Dimče Stojanovski, Stefan Orlandić
- Glavne uloge: Tara Thaller, Romina Tonković, Stipe Jelaska
- Sporedne uloge: Slaven Knezović, Matija Prskalo, Andrej Dojkić, Slavko Juraga, Katarina Šestić i dr.
- Trajanje: 103 minute
- Žanr: drama, traženje identiteta
- Produkcija: Studio Corvus i Peglanje snova
- Koprodukcija: Living Pictures
- Zemlja proizvodnje: Hrvatska / Srbija
Kako gledati: raspored i korisne poveznice
Nakon premijere u Zagrebu 14. listopada 2025., film je od 16. listopada u kinima širom Hrvatske. Preporučujemo provjeru lokalnih termina u Cineplexx kinima te u članicama Kino mreže; Zagreb i Split imaju višednevne termine u večernjim satima (poveznica uz naziv gradova: SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama...). Za uvid u vizualni ton i atmosferu, pogledajte najave: trailer i teaser. Dodatne produkcijske fotografije dostupne su u službenoj mapi „stillova“.
Iz perspektive redatelja
Autor u javnim istupima naglašava kako ga primarno zanima granica između prividne slobode i preuzimanja odgovornosti. Likovi — pogotovo Franka — ne bježe zato što su „loši“ ili „slabi“, nego zato što ne znaju jesu li spremni na cijenu slobode. Rečenica „film istražuje granicu između ljubavi i kontrole“ sveli bi se u praksi na niz malih scena: tko prvi poseže za telefonom nakon svađe, tko odlučuje kada će se otići, tko se vraća po svoje stvari. Upravo u tim „malim“ trenucima film gradi veliku, bolnu istinu odrastanja.
Šira slika: društveni okvir i relevantne teme
Priča zahvaća realnost rada na određeno vrijeme, podstanarstva, kreditnog pritiska i privremenih rješenja. Nasilje nije spektakl, nego obrazac koji se dugo ne prepoznaje kao nasilje; upravo zato film odbija pojednostavljen prikaz „žrtva – krivac“. Franka nije ni jedno ni drugo: ona je osoba čije granice tek nastaju. Zagrebova administracija, kvartovi koji se brzo mijenjaju i stanovi „na čekanju“ stvaraju kontekst koji mnogi mladi gledatelji prepoznaju (njihov horizont iskustva dodatno povezujemo s urbanim slojevima Zagreba: SMNISAM TAKVA / HALLWAY TO NOWHERE – nova hrvatska drama...).
Recepcija: što je publika vidjela u Sofiji i što očekivati doma
Međunarodna publika film je čitala kao „tihi triler“ u kojem napetost proizlazi iz neusklađenih želja. Kritike su hvalile koncentriranu glumu i smionu odluku da se konflikt rješava bez naglašene melodrame. Na domaćem terenu, osobito u Zagrebu i Splitu, vrijedi očekivati pojačanu identifikaciju s prostornim i ekonomskim realijama — kao i rasprave o granicama partnerskih odnosa, o tome gdje završava „zaštita“, a počinje „kontrola“.
Za filmofile: rodoslovlje i srodni naslovi
Iako je Nisam takva samosvojna priča, njezini motivi podsjetit će dio publike na europsku struju realističnih drama o odrastanju koje odbijaju pojednostavljene moralne odgovore. Bliskost kamere, rad s glumcima i strpljiv ritam prizivaju poetike koje se više oslanjaju na emociju trenutka nego na konstrukciju „twistova“. Time film otvara prostor i za „tihe razgovore“ nakon projekcije — upravo one zbog kojih kino još uvijek pobjeđuje kućni ekran.
Prikaz smještaja filma u domaćem repertoaru
Kako biste što lakše planirali odlazak u kino, provjerite raspored projekcija u vašem gradu putem službenih kanala kino-distributera i lokalnih dvorana. Ako ste u Zagrebu ili Splitu, imajte na umu da se programi često nadopunjuju dodatnim, poslijepodnevnim terminima, pa preporučujemo da raspored pratite i tijekom prvog tjedna prikazivanja. Također, članice Kino mreže nerijetko organiziraju razgovore s autorima i gostovanjima glumaca — idealna prilika da čujete iskustva sa snimanja i razmišljanja o temama filma.