Most preko Kaštelanskog zaljeva: pobjedničko rješenje otvara novo poglavlje za Split, Kaštela i cijelu aglomeraciju
Odabir pobjedničkog rješenja za novi most preko Kaštelanskog zaljeva jedan je od važnijih infrastrukturnih trenutaka za šire splitsko područje u posljednjih nekoliko godina. Riječ je o zahvatu koji se ne promatra samo kao još jedan cestovni objekt, nego kao sastavni dio mnogo većeg prometnog i urbanog preslagivanja prostora između Splita, Kaštela, Trogira, zračne luke i autoceste A1. Prema odluci objavljenoj nakon međunarodnog natječaja koji su provele Hrvatske ceste, prvo mjesto osvojili su zagrebački arhitektonski studio 3LHD i slovenski projektni ured Pipenbaher Inženirji, tim koji je predložio most duljine oko 1600 metara s dva vitka pilona i središnjim rasponom od 400 metara. Time je završena jedna važna natječajna etapa, ali je ujedno otvorena i nova faza rasprave o tome kakav bi trebao biti budući sjeverni ulaz u Split, kakvu bi prometnu korist projekt mogao donijeti te na koji će način utjecati na vizuru i identitet Kaštelanskog zaljeva.
Sama lokacija mosta objašnjava zašto je interes za ovaj projekt toliko velik. Kaštelanski zaljev godinama je jedno od najopterećenijih prometnih i logističkih područja na hrvatskoj obali. U njemu se sijeku svakodnevne potrebe stanovnika, turistički promet prema Splitu i Trogiru, pravci prema Zračnoj luci Sveti Jeronim, tokovi prema trajektnoj luci, industrijske funkcije sjeverne luke i energetske infrastrukture, kao i dugoročni razvojni planovi vezani uz Kopilicu i preobrazbu sjevernog dijela grada. Upravo zato novi most nije zamišljen kao izolirana građevina, nego kao ključni segment projekta „Novi ulaz u Split – čvor Vučevica (A1) – tunel Kozjak – čvor na DC8 – Trajektna luka Split“, strateškog prometnog pravca kojem je Vlada Republike Hrvatske još ranije dala institucionalnu podršku. U praksi to znači da se most ne promatra samo kroz pitanje arhitekture i inženjeringa, nego kroz njegovu sposobnost da rastereti postojeće prilaze gradu i otvori novu logiku kretanja kroz cijelu aglomeraciju.
Novi ulaz u grad i drukčije prometno čitanje sjeverne obale
Jedna od temeljnih vrijednosti pobjedničkog rada jest to što most prepoznaje kao novu prostornu os, a ne samo kao tehnički prijelaz preko mora. Za velik broj ljudi koji u Split dolaze iz smjera Trogira, Kaštela ili zračne luke, upravo bi taj most mogao postati prvi snažni vizualni kontakt s gradom. Drugim riječima, projekt definira novi sjeverni ulaz u Split i mijenja način na koji se grad čita iz pravca zaljeva. Umjesto današnje fragmentirane slike industrijskih zona, obalnih instalacija i prometnih čvorova, natječajno rješenje pokušava uspostaviti jasnu i prepoznatljivu točku dolaska, svojevrsna pomorska vrata buduće metropolitanske cjeline.
Takav pristup nije bez urbanističke težine. Split se desetljećima razvijao s naglašenim osloncem na južnu obalu, povijesnu jezgru i morsko pročelje koje gleda prema otvorenom akvatoriju. Sjeverna strana grada, iako prometno i gospodarski važna, uglavnom je ostala obilježena infrastrukturnim servisom, željeznicom, lučkim funkcijama i industrijskim nasljeđem. Most preko Kaštelanskog zaljeva zato u sebi nosi i simbolički moment: on ne spaja samo dvije obale, nego potencijalno pokreće novu valorizaciju prostora koji je dugo bio tretiran kao pozadina grada. Ako se taj proces nastavi kroz planske dokumente i prateće zahvate, sjeverna obala zaljeva mogla bi postupno prerasti u novo urbano pročelje šireg splitskog područja.
Dva pilona kao nova vizura zaljeva
Vizualni identitet pobjedničkog rada oslanja se na dva pilona visine 157 metara. Njihova vitka i fasetirana forma jedan je od najuočljivijih elemenata rješenja, a autori je tumače kao suvremenu reinterpretaciju kristalne strukture dalmatinskog vapnenca, materijala koji je duboko upisan u identitet Splita i njegove graditeljske povijesti. U tome je i najvažnija arhitektonska ambicija projekta: stvoriti građevinu koja će biti prepoznatljiva, ali ne i proizvoljno monumentalna; snažna u silueti, ali dovoljno pročišćena da ne djeluje kao agresivan upad u osjetljivi pejzaž zaljeva.
U hrvatskom kontekstu takav se pristup odmah uspoređuje s velikim mostovima koji su ujedno postali i simboli prostora u kojem se nalaze. Međutim, kod Kaštelanskog zaljeva zadatak je osjetljiviji nego što se na prvi pogled čini. Riječ je o prostoru u kojem su u istom kadru povijesni Split, Kaštela, industrijski kompleksi, lučke dizalice, brodovi, terminali i široki plan Kozjaka. Zato je svaki novi vertikalni akcent nužno i urbanistička izjava. Pobjednički rad očito računa na to da će upravo piloni postati novi znak raspoznavanja sjeverne obale, ali pritom nastoji zadržati dojam vitkosti i konstruktivne discipline kako bi most zadržao mjeru u odnosu prema panorami.
Prema dostupnim opisima natječajnog rješenja, piloni se izdižu iz mora i spajaju iznad kolničke konstrukcije, čime nose i prepoznatljivu statičku i estetsku ulogu. Takva kompozicija daje mostu vrlo čistu siluetu, a istodobno sugerira ozbiljnu konstrukcijsku ambiciju. U javnosti se već pojavila i teza da bi most, upravo zbog svoje pojavnosti i položaja, mogao postati jedna od novih ikoničkih točaka Dalmacije. Hoće li se to doista dogoditi, ovisit će i o kasnijim fazama projektiranja, detaljima izvedbe, materijalizaciji i konačnom odnosu prema širem prostoru, ali već sada je jasno da se ovdje ne radi o neutralnom prometnom objektu bez identiteta.
Most kao prometnica, ali i kao javni prostor iznad mora
Jedan od elemenata koji je natječajno rješenje izdvojio od konkurencije jest tretman mosta kao javnog prostora. Uz četiri prometne trake, projekt predviđa i pješačke te biciklističke koridore koji su smješteni s vanjske strane mosta i upušteni ispod razine glavnog kolnika. Autori time žele postići dvostruki učinak: korisnike zaštititi od buke, udara vjetra i svjetala vozila, a istodobno im omogućiti neposredan doživljaj zaljeva, mora i panorame grada. Na pojedinim proširenjima, osobito u zoni pilona, predviđeni su vidikovci i točke zadržavanja, pa most prestaje biti samo mjesto prolaska i postaje prostor boravka.
To je u domaćim infrastrukturnim projektima još uvijek relativno rijedak iskorak. U pravilu se veliki mostovi projektiraju isključivo iz prometne i sigurnosne logike, dok su pješačke ili biciklističke funkcije sporedne ili posve izostavljene. Ovdje je situacija obrnuta: rekreacijska dimenzija nije tek dodatak, nego sastavni dio identiteta projekta. U javnim opisima most se spominje i kao svojevrsna „trim staza“ iznad mora, s četiri vidikovca koji bi mogli služiti i kao mjesta okupljanja tijekom regata, sportskih događanja ili drugih masovnih trenutaka u gradu. Takav koncept uklapa se u suvremeni trend prema kojem velika infrastruktura više nije nužno zatvoreni tehnički sustav, nego može imati i društvenu te urbanu funkciju.
Naravno, tek će detaljnija projektna razrada pokazati koliko će taj javni aspekt biti izvedbeno i sigurnosno održiv, osobito u uvjetima snažnih vjetrova, ljetnih opterećenja i visoke frekvencije prometa. No već sam natječajni prijedlog pokazuje ambiciju da se prijelaz preko zaljeva ne svede na nekoliko minuta vožnje automobilom, nego da se most otvori i prema pješacima i biciklistima kao novom iskustvenom koridoru između dviju obala.
Inženjerski koncept: vitka konstrukcija i zahtjevni uvjeti gradnje
S konstrukcijskog aspekta, riječ je o mostu s kosim zategama i središnjim rasponom od 400 metara. Prema javno dostupnim opisima, zatege su organizirane u jednoj središnjoj ravnini, što omogućuje vrlo vitku kolničku konstrukciju i vizualno pročišćenu siluetu. Takvo rješenje ujedno jasno definira os plovidbe i ostavlja dovoljno otvoren i čitljiv prostor za pomorski promet. U medijskim izvještajima navodi se i da je ispod mosta planiran slobodan plovni put za brodove koji pristaju u Sjevernoj luci i Ininom terminalu, što dodatno pokazuje koliko je projekt morao usklađivati cestovne, pomorske i sigurnosne zahtjeve.
Upravo taj spoj infrastrukturnih funkcija čini projekt posebno zahtjevnim. Kaštelanski zaljev nije samo atraktivan krajobrazni prostor, nego i ozbiljan prometno-lučki sustav s vlastitim pravilima, ograničenjima i osjetljivostima. Most zato mora zadovoljiti čitav niz kriterija: od stabilnosti u uvjetima jakih i udarnih vjetrova, preko potresne otpornosti, do dugoročnog održavanja u agresivnom morskom okolišu. U opisima pobjedničkog rada posebno se naglašava da je velika pozornost posvećena aerodinamičkoj stabilnosti i seizmičkoj sigurnosti, što nije tek formalna napomena, nego nužnost za građevinu ovakvog raspona i smještaja.
Dodatnu pažnju izazivaju i procjene troškova. Prema objavljenim podacima iz natječajnog postupka, procijenjeni trošak izgradnje iznosi oko 223 milijuna eura, dok je održavanje tijekom predviđenog životnog vijeka od sto godina procijenjeno na oko 125,1 milijun eura. Te brojke same po sebi pokazuju da je riječ o projektu prve infrastrukturne lige, koji će, bude li realiziran, tražiti dugoročnu financijsku disciplinu, jasnu faznost i precizno planiranje. Ujedno podsjećaju da pitanje mosta više nije samo pitanje arhitektonske atraktivnosti, nego i sposobnosti države i investitora da veliki projekt provedu bez improvizacije.
Regionalna industrija i mogući gospodarski učinci
Posebno je zanimljiv dio natječajnog narativa koji otvara mogućnost snažnijeg uključivanja lokalne i regionalne proizvodnje. Prema predstavljenu konceptu, čelične sekcije mosta mogle bi se izrađivati u splitskom brodogradilištu, dok bi se pojedini betonski elementi mogli proizvoditi u Kaštelima. Takav pristup ima više razina značenja. Prvo, on smanjuje potrebu za dugim transportnim rutama i povezanim emisijama. Drugo, projekt veže uz postojeću industrijsku bazu prostora na kojem nastaje, čime se infrastruktura ne nameće kao nešto izvanjsko, nego koristi lokalne proizvodne kapacitete. Treće, takva organizacija može otvoriti dodatne gospodarske koristi za širu regiju, osobito ako se veći dio pripreme i prefabrikacije doista uspije lokalizirati.
Ne treba pritom romantizirati učinke jednog projekta niti unaprijed proglašavati industrijski preporod. No činjenica je da veliki mostovi tradicionalno povlače širok lanac poslova: od projektiranja i geotehničkih istraživanja, preko proizvodnje elemenata i logistike, do nadzora, održavanja i prateće komunalne infrastrukture. U slučaju Splita i Kaštela to je dodatno važno zato što se most pojavljuje u prostoru koji je desetljećima živio od snažnih, ali promjenjivih industrijskih sustava. Ako se projekt bude vodio promišljeno, mogao bi stvoriti sinergiju između suvremene infrastrukture i lokalnih kompetencija koje u regiji i dalje postoje.
Zašto je izbor 3LHD-a i Pipenbahera važan
Odabir autorskog tima također nosi vlastitu težinu. Studio 3LHD među najpoznatijim je hrvatskim arhitektonskim uredima kada je riječ o projektima koji istodobno djeluju u području arhitekture, urbanizma, dizajna i javnog prostora. Na splitskom području njihov je potpis već dobro poznat, što izboru daje dodatnu lokalnu rezonancu. S druge strane, Pipenbaher Inženirji specijalizirani su za mostove velikih raspona i zahtjevne inženjerske strukture, a njihov osnivač Marjan Pipenbaher u široj je javnosti posebno prepoznat kao projektant Pelješkog mosta. Na službenim stranicama tvrtke Pelješki most naveden je među referencama, dok sama tvrtka ističe da pruža specijalizirane usluge projektiranja dugorasponskih mostova i drugih složenih konstrukcija.
Ta kombinacija arhitektonskog i mostograditeljskog iskustva vjerojatno je bila jedan od razloga zbog kojih je natječajni sud rješenje ocijenio najboljim. U velikim infrastrukturnim projektima upravo suradnja arhitekata i konstruktora odlučuje hoće li konačan rezultat biti samo tehnički korektan ili će ujedno imati i javnu, simboličku i prostornu vrijednost. Kod Kaštelanskog zaljeva taj je spoj bio posebno važan, jer je trebalo ponuditi most koji nije ni puka skulptura ni puka utilitarna konstrukcija, nego objekt sposoban odgovoriti na složen kontekst prostora.
Što slijedi nakon natječaja
Iako je pobjedničko rješenje već izazvalo pozornost javnosti, važno je naglasiti da natječaj ne znači i skori početak gradnje. Prema ranijim najavama Hrvatskih cesta, nakon odabira optimalnog idejnog rješenja slijede daljnje projektne i okolišne procedure, uključujući izradu studije utjecaja na okoliš te ostale korake bez kojih ovako zahtjevan zahvat ne može doći do faze izvedbe. To znači da će konačni izgled, tehnički detalji, dinamika i financijska konstrukcija mosta još prolaziti kroz više razina provjere, usuglašavanja i administrativnih postupaka.
Upravo tu leži i politička težina projekta. Split i šira aglomeracija već godinama žive s kroničnim prometnim pritiscima, osobito u vrhuncu turističke sezone, kada postojeći prilazi gradu dosežu granice izdržljivosti. Zato se od svakog većeg projekta prometne infrastrukture očekuje i brzo rješenje i vidljiv napredak. No iskustvo pokazuje da su upravo najatraktivniji zahvati često i najsporiji, jer ih usporavaju složene procedure, imovinsko-pravni odnosi, okolišne ocjene, financijske odluke i usklađivanje s drugim projektima. U slučaju mosta preko Kaštelanskog zaljeva javnost će zato s pravom pratiti ne samo vizuale i prezentacije, nego i to koliko će učinkovito institucije voditi sljedeće korake.
Most preko Kaštelanskog zaljeva zato je već sada više od natječajnog pobjednika i arhitektonske slike koja dobro izgleda na vizualizacijama. On je test sposobnosti da se jedna velika ideja prevede u izvediv, održiv i javno koristan projekt. Ako uspije, Split i Kaštela dobit će novu prometnu vezu, novu vizuru i novi javni prostor iznad mora. Ako zapne u procedurama, ostat će još jedna dojmljiva slika neostvarenog infrastrukturnog potencijala. Za sada je, međutim, jasno da je natječaj donio rješenje koje je otvorilo ozbiljnu raspravu o budućem licu zaljeva i o tome kako bi sjeverna obala Splita napokon mogla dobiti urbanističku i prometnu ulogu koju odavno zaslužuje.
Izvori:- Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture – službena objava o Vladinoj potpori projektu „Novi ulaz u Split” i njegovu prometnom kontekstu- Jutarnji list – izvještaj o odluci natječaja, broju pristiglih radova, osnovnim gabaritima mosta i plovnom profilu- Dalmatinski portal – podaci o procijenjenim troškovima izgradnje i održavanja te obrazloženje vrijednosti pobjedničkog rješenja- tportal – ranije najave Hrvatskih cesta o daljnjim projektnim i okolišnim procedurama nakon odabira mostovnog rješenja- 3LHD – službene informacije o arhitektonskom studiju i njegovu portfelju infrastrukturnih i javnih projekata- Pipenbaher Consulting Engineers – službeni podaci o tvrtki, specijalizaciji za zahtjevne konstrukcije i osnivanju ureda- Pipenbaher Consulting Engineers – službene reference tvrtke, uključujući Pelješki most kao jedan od istaknutih projekata
Kreirano: subota, 07. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini