Shakespeareov “Kralj Lear” gostuje u riječkom HNK-u: politička tragedija o moći, obitelji i raspadu povjerenja
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci u ponedjeljak, 4. svibnja 2026. u 19.30 sati ugošćuje predstavu “Kralj Lear” Williama Shakespearea, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Riječ je o gostovanju u sklopu programa K-HNK, a naslovnu ulogu tumači nacionalni prvak Ljubomir Kerekeš. Predstava dolazi u
Rijeku nakon varaždinske premijere održane 28. ožujka 2026., kojom je jedna od najpoznatijih Shakespeareovih tragedija dobila novu scensku interpretaciju u režiji Ivana Plazibata.
“Kralj Lear” često se promatra kao drama o starosti, očinskoj sljepoći, obiteljskoj izdaji i kasnom suočavanju s vlastitim pogreškama. No u ovoj se produkciji snažno ističe i politička dimenzija teksta: odluka vladara da podijeli kraljevstvo među kćerima nije samo privatni čin, nego pokretač krize vlasti, poretka i zajednice. U središtu priče nalazi se čovjek koji je uvjeren da može zadržati simboličku moć nakon što se odrekao stvarne vlasti, ali upravo ta zabluda otvara prostor manipulaciji, ambiciji i nasilnom raspadu sustava koji je do tada počivao na njegovu autoritetu.
Gostovanje varaždinskog HNK-a u Zajcu
Prema službenoj najavi HNK-a Ivana pl. Zajca, riječko gostovanje najavljeno je kao K-HNK gostovanje HNK-a u Varaždinu, a predstava se izvodi u ponedjeljak, 4. svibnja 2026. u 19.30 sati. Prodaja ulaznica vezana je uz riječko kazalište, a dostupne informacije o cijenama navode raspon od 14 do 20 eura, ovisno o odabranoj kategoriji sjedala. Za posjetitelje koji dolaze u grad zbog izvedbe posebno je važna lokacija kazališta u središtu Rijeke, na adresi Verdijeva b.b., uz mogućnost pretraživanja
smještaja blizu HNK-a Ivana pl. Zajca.
Gostovanje je kulturno relevantno i zato što povezuje dvije nacionalne kazališne kuće kroz program razmjene, čime se produkcije nastale u jednom kazališnom središtu predstavljaju publici izvan matične sredine. U ovom slučaju riječ je o predstavi koja je već u najavama označena kao suvremeno čitanje Shakespeareove tragedije o moći, obitelji i ljudskoj slabosti. Takav okvir daje “Kralju Learu” aktualnost koja nadilazi klasični repertoarni naslov: drama ne govori samo o propasti jednog kralja, nego i o tome kako politički poredak može oslabjeti kada se javna odgovornost zamijeni privatnom taštinom.
Ljubomir Kerekeš u naslovnoj ulozi
Uloga Leara pripala je Ljubomiru Kerekešu, jednom od najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca i nacionalnom prvaku drame. Prema izvještaju HRT-a s najave varaždinske premijere, Kerekešu je ova produkcija bila jubilarna 120. premijera u karijeri. Takav podatak dodatno naglašava zahtjevnost i težinu naslovne uloge, jer Lear spada među najkompleksnije likove dramske književnosti: on se na sceni kreće od samouvjerenog vladara do čovjeka koji gubi autoritet, sigurnost, razumijevanje vlastite obitelji i naposljetku oslonac u svijetu koji se urušava.
Kerekešev Lear nije samo kralj koji pogrešno procjenjuje svoje kćeri. On je figura vlasti koja ne razumije da se poštovanje ne može zahtijevati nakon što je narušen temelj povjerenja. U početnoj odluci da kraljevstvo podijeli prema javno izrečenim iskazima ljubavi već se nazire temeljni problem drame: istina postaje manje važna od izvedbe lojalnosti, a politička razboritost ustupa mjesto teatralnom testiranju odanosti. Zbog toga Learov pad djeluje istodobno intimno i javno. On je otac koji ne čuje iskrenost najmlađe kćeri, ali i vladar koji ne vidi posljedice vlastitog čina.
Režija Ivana Plazibata i autorski tim
Predstavu režira Ivan Plazibat, koji je s varaždinskim kazalištem surađivao i ranije. Prema podacima HNK-a u Varaždinu i HNK-a Ivana pl. Zajca, prijevod potpisuje Antun Šoljan, scenograf je Davor Molnar, kostimografkinja Petra Pavičić, skladateljica Nevena Glušica, jezična savjetnica Ines Carović, a oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec. U izvedbenom procesu sudjeluju i inspicijent Vedran Dervenkar te šaptačica Natalija Gligora Gagić.
Ovakav autorski sastav upućuje na produkciju koja se ne oslanja samo na književnu snagu Shakespeareova teksta, nego i na scenski jezik koji mora prenijeti raspad svijeta u kojemu se likovi nalaze. “Kralj Lear” je drama u kojoj prostor, svjetlo, glazba i ritam prizora imaju važnu funkciju: oluja, pustoš, dvor, zatvor i bojno polje nisu tek lokacije, nego stanja svijesti i slike društva koje je izgubilo ravnotežu. U takvom djelu scenografska i zvučna rješenja moraju podržati temeljni sukob između privida moći i stvarne nemoći.
Redatelj Ivan Plazibat, prema HRT-ovu izvještaju s konferencije za novinare uoči premijere, istaknuo je da je riječ o priči o političkoj moći koja kvari ljude. Ta se interpretacijska linija jasno nadovezuje na samu strukturu Shakespeareove tragedije. Likovi ne propadaju samo zato što su zli ili dobri, nego zato što se u blizini vlasti pojačavaju njihove ambicije, strahovi, slabosti i sposobnost za izdaju. “Kralj Lear” upravo zato ne funkcionira kao jednostavna moralna podjela, nego kao drama u kojoj se ljudske proturječnosti vide u najekstremnijim okolnostima.
Ansambl i podjela uloga
Uz Ljubomira Kerekeša, u predstavi nastupa Dea Presečki u dvostrukoj ulozi Cordelije i Lude. Ta je podjela osobito zanimljiva jer Cordelia i Luda u Shakespeareovu svijetu nose drukčije, ali povezane oblike istine. Cordelia odbija govoriti ljubav kao političku predstavu i zbog toga biva kažnjena, dok Luda kroz ironiju i prividnu lakrdiju izgovara ono što se na dvoru ne smije reći izravno. Spajanje tih dviju funkcija u jednoj glumici može dodatno istaknuti motiv istine koja je u svijetu moći istodobno nužna i opasna.
Hana Hegedušić tumači Goneril, Tea Harčević Regan, Marinko Leš Glostera, Lovro Rimac Edmunda, Karlo Mrkša Edgara, Sunčana Zelenika Konjević Kenta, Pavle Matuško vojvodu od Albanyja, Robert Španić francuskog kralja, viteza iz Learove pratnje, francuskog vojnika i druge uloge, a Vid Ćosić vojvodu burgundskog i Oswalda. Takva glumačka podjela okuplja ansambl koji mora iznijeti dvije paralelne tragedije: Learovu obiteljsku i političku propast te Glosterovu priču o očinskoj zabludi, izdaji i kasnom prepoznavanju istine.
Upravo paralelizam Leara i Glostera čini “Kralja Leara” jednom od najdubljih drama o ljudskoj prosudbi. Oba oca pogrešno čitaju vlastitu djecu; oba vjeruju pogrešnima, a odbacuju one koji im govore istinu ili im ostaju vjerni. Shakespeare kroz te dvije linije pokazuje da raspad ne nastaje samo zbog otvorenog neprijateljstva, nego i zbog nesposobnosti da se razlikuju iskrenost, laskanje, interes i odanost. Zato je drama istodobno politička, obiteljska i egzistencijalna.
Drama o državi koja se raspada iznutra
U izvornom tekstu predstave, a i u službenim najavama varaždinske i riječke izvedbe, posebno se ističe da “Kralj Lear” nije samo tragedija o starosti i izdaji. To je i studija o raspadu države. Learova odluka da kraljevstvo podijeli među kćerima naizgled je osobna, gotovo obiteljska odluka, ali njezine posljedice zahvaćaju čitav politički poredak. On vjeruje da se može odreći odgovornosti, a zadržati privilegije; da može predati upravljanje, a ostati neupitan autoritet. U toj se zabludi otvara pukotina kroz koju ulaze borba za moć, prezir prema slabosti i nasilje.
Politička snaga “Kralja Leara” proizlazi upravo iz toga što drama ne prikazuje državu kao apstraktnu instituciju, nego kao mrežu povjerenja, dužnosti i simboličkog autoriteta. Kada se ta mreža prekine, formalne titule više ne znače mnogo. Kralj koji je izgubio moć ostaje izložen, a oni koji su dobili vlast više ne osjećaju obvezu prema starom poretku. Shakespeare time pokazuje koliko politička stabilnost ovisi o razboritosti, ali i o etičkoj granici koju likovi moraju sami poštovati. Kada ta granica nestane, vlast se pretvara u borbu bez pravila.
Zbog toga “Kralj Lear” i nakon više od četiri stoljeća ostaje tekst koji se može čitati u suvremenom ključu. Njegova aktualnost nije u izravnom preslikavanju na jedan politički trenutak, nego u prepoznavanju mehanizama moći: laskanje kao politička valuta, obiteljska bliskost kao sredstvo utjecaja, javna riječ kao predstava lojalnosti i nemoć institucija kada ih vode ljudi koji ne razlikuju odgovornost od osobne taštine. U tom smislu predstava u Rijeci ne donosi samo kanonski naslov, nego i kazališni materijal koji potiče razmišljanje o krhkosti svakog poretka.
Obiteljska tragedija u središtu političkog loma
Iako se “Kralj Lear” često opisuje kao drama o političkoj moći, njezina emocionalna jezgra ostaje odnos roditelja i djece. Lear od svojih kćeri ne traži samo ljubav, nego javnu potvrdu vlastite važnosti. Goneril i Regan razumiju pravila igre i nude mu riječi koje želi čuti, dok Cordelia odbija pretvoriti ljubav u retoričko natjecanje. Njezina šutnja nije praznina, nego oblik istine, no Lear je u tom trenutku ne prepoznaje. Iz takve pogrešne prosudbe nastaje tragedija koja će se proširiti daleko izvan obiteljskog kruga.
Upravo zato drama pogađa i publiku koja u njoj ne traži samo političku alegoriju. Ona govori o generacijskim šutnjama, nerealnim očekivanjima, potrebi za priznanjem i strahu od gubitka važnosti. Lear ne može prihvatiti starost kao promjenu odnosa prema svijetu. On želi potvrdu da je i dalje središte obitelji i države, ali ne razumije da se ljubav ne može mjeriti javnim govorom. Njegov slom zato nije samo kazna za pogrešnu političku odluku, nego i bolno suočavanje s činjenicom da autoritet bez bliskosti ostaje prazan.
Intendantica varaždinskog HNK-a Senka Bulić, prema HRT-ovu izvještaju, opisala je “Kralja Leara” kao veliku intimnu i političku dramu koja se tiče današnjeg vremena. Takvo čitanje posebno je važno jer u prvi plan stavlja pitanje što ostaje kada nestanu moć, sigurnost i ljubav. U tom pitanju susreću se privatni i javni sloj tragedije: čovjek koji je imao sve ostaje bez oslonca, a država koja je počivala na njegovu autoritetu ulazi u kaos.
Shakespeare kao ogledalo vremena
Službene najave predstave ističu da “Kralj Lear” i danas djeluje kao ogledalo vremena. Ta formulacija nije samo promotivna fraza, jer se Shakespeareova tragedija doista neprestano vraća u kazališta upravo onda kada društva osjećaju napetost između autoriteta, odgovornosti i raspada povjerenja. Drama ne nudi jednostavnu utjehu niti brzo moralno razrješenje. Ona pokazuje kako se pogreške na vrhu mogu preliti na sve razine zajednice, ali i kako osobne slabosti postaju političke činjenice kada ih nosi osoba s moći.
U europskoj književnosti “Kralj Lear” zauzima posebno mjesto kao tekst u kojem se intimna drama obitelji pretvara u široku sliku urušavanja poretka. Learova oluja nije samo meteorološki prizor, nego kazališna slika svijeta u kojem više nema čvrstih orijentira. Likovi koji su vjerovali u titule, nasljeđe, zakletve i hijerarhiju odjednom se nalaze u prostoru u kojem vrijede snaga, prijevara i gola borba za opstanak. Zbog toga je “Kralj Lear” i drama o jeziku: ono što je na početku izgovoreno kao laskanje pokreće katastrofu, dok istina dolazi prekasno ili u oblicima koje moć ne želi čuti.
Riječka izvedba u HNK-u Ivana pl. Zajca stoga ima širi kulturni značaj od samog gostovanja jedne kazališne kuće. Ona publici donosi susret s tekstom koji istodobno pripada kazališnom kanonu i ostaje otvoren za nova čitanja. Za one koji dolaze izvan grada, dostupne
ponude smještaja u Rijeci mogu biti praktičan dio planiranja posjeta, ali središnji razlog dolaska ostaje kazališni događaj koji spaja klasični dramski tekst, suvremenu režiju i snažnu glumačku podjelu.
Predstava koja traži koncentriranu publiku
“Kralj Lear” nije naslov koji se oslanja na površnu atrakciju. To je predstava koja traži koncentriranu publiku, spremnu pratiti lomove u odnosima, promjene savezništava i sve dublje psihološke pukotine likova. U toj se drami gotovo svaki odnos preispituje: otac i kći, otac i sin, vladar i podanik, starost i mladost, istina i korist, moć i nemoć. Upravo zato ona može snažno djelovati i na gledatelje koji dobro poznaju Shakespeareov tekst i na one koji ga prvi put susreću na sceni.
U varaždinskoj produkciji posebnu težinu nosi i činjenica da naslovnu ulogu tumači glumac s velikim scenskim iskustvom. Lear je uloga koja ne traži samo tehničku vještinu, nego i sposobnost da se prikaže čovjek koji se raspada pred publikom, ali pritom ne gubi složenost. On mora biti i kriv i ranjiv, i moćan i nemoćan, i strašan i duboko ljudski. U tome leži zahtjevnost Shakespeareova pisma: publika ne promatra samo pad jednog vladara, nego proces u kojem se iza političke figure postupno pojavljuje ogoljeni čovjek.
Predstava koja 4. svibnja 2026. dolazi u Rijeku zato se može čitati kao kazališni događaj, ali i kao prilika za novo promišljanje jednog od najvažnijih tekstova europske dramske književnosti. “Kralj Lear” pokazuje da se raspad poretka ne mora uvijek najaviti bukom, ratom ili otvorenom pobunom. Katkad počinje pogrešnom odlukom, krivom riječju, neprepoznatom iskrenošću i trenutkom u kojem osobna sujeta zauzme mjesto političke odgovornosti.
Izvori:- HNK Ivana pl. Zajca – službena najava riječkog gostovanja predstave “Kralj Lear”- HNK u Varaždinu – službena stranica predstave, autorski tim, ansambl i premijerni podaci- HRT – izvještaj s najave varaždinske premijere i izjave o predstavi- Novi list – najava gostovanja varaždinskog HNK-a u Rijeci- HNK Zajc / prodaja ulaznica – termin, lokacija i cjenovni raspon ulaznica
Kreirano: petak, 01. svibnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini