Kako IMEX-ova strategija neto nule do 2030. otvara sukob oko održivosti na najvećem američkom sajmu

IMEX-ova utrka prema neto nuli otvara novu liniju podjele u američkoj industriji događanja

IMEX Frankfurt posljednjih godina sve snažnije gradi identitet sajma koji poslovne događaje ne želi promatrati samo kao platformu za trgovinu, umrežavanje i promociju destinacija, nego i kao poligon za dokazivanje da velika međunarodna okupljanja mogu smanjivati vlastiti ugljični otisak. U središtu te strategije nalazi se cilj da IMEX do 2030. dovede svoje događaje i poslovanje do neto nule, što je ambiciozniji rok od onoga koji se u širem sektoru često spominje kao zajednički horizont. Time se jedan od najutjecajnijih brendova u industriji sastanaka, kongresa i incentive putovanja pokušava pozicionirati kao organizator koji ne čeka da tržište ili regulatori diktiraju tempo, nego ga nastoji nametnuti.

Takav pristup u europskom kontekstu uglavnom se uklapa u očekivanja industrije, partnera i institucija koje sve otvorenije traže mjerljive klimatske i okolišne rezultate. No na američkom tržištu, gdje IMEX America ostaje najveći sajam globalne industrije poslovnih događaja, ista agenda ulazi u bitno složeniji politički i poslovni teren. Odatle proizlazi i glavno pitanje za sektor: može li se održivost i dalje predstavljati kao industrijski standard u trenutku kada dio američke politike, osobito oko Donalda Trumpa i njegove administracije, klimatske politike promatra sa skepsom, a ponekad i otvorenim neprijateljstvom.

Frankfurt kao laboratorij održivih poslovnih događaja

IMEX Frankfurt 2026. održava se od 19. do 21. svibnja na frankfurtskom sajmištu Messe Frankfurt, uz dan edukacije 18. svibnja. Sam izbor lokacije važan je za razumijevanje šire priče. Frankfurt je jedan od ključnih europskih prometnih i poslovnih čvorova, grad u kojem se već godinama isprepliću financije, međunarodni sajmovi i kongresna industrija, pa je upravo zato pogodan za testiranje održivih standarda na događaju velikog obujma. Za velik broj izlagača, kupaca i sudionika to znači i praktično pitanje logistike, od načina dolaska do boravka, pa je interes za smještaj u Frankfurtu i ove godine neraskidivo povezan s planiranjem dolaska na jedan od najvažnijih svjetskih B2B susreta u industriji događanja.

Ono što IMEX želi pokazati nije samo simbolična posvećenost zelenim ciljevima. Njihova strategija uključuje mjerenje utjecaja, izvještavanje o rezultatima i promjene u načinu organizacije samog sajma, od izlagačkih konstrukcija i logistike do hrane, otpada i putovanja sudionika. Upravo je to razlika između marketinškog korištenja pojma održivosti i stvarnog pokušaja promjene poslovnog modela. Kad organizator otvoreno kaže da želi doći do neto nule i pritom objavljuje održivost kao sastavni dio sajamske infrastrukture, tada taj cilj više nije dekoracija, nego kriterij po kojem će ga partneri i tržište dugoročno ocjenjivati.

U industriji događanja to nije mala stvar. Sajmovi i kongresi po definiciji generiraju emisije zbog putovanja, hotelskog smještaja, energije, konstrukcija, tiskovina, cateringa i otpada. Zato je put prema neto nuli u ovom sektoru tehnički i organizacijski zahtjevniji nego u granama u kojima se velik dio procesa može digitalizirati ili lokalizirati. IMEX-ov pokušaj zato nije važan samo za vlastiti imidž, nego i kao test koliko je doista moguće dekarbonizirati događaj koji okuplja globalne aktere iz cijelog svijeta.

Zašto je rok 2030. toliko važan

Cilj koji je IMEX javno istaknuo još 2023. godine posebno je zanimljiv zato što je postavljen ispred šireg sektorskog okvira. Inicijativa Net Zero Carbon Events, koju podupire velik broj organizacija iz industrije događanja, postavila je zajednički smjer prema neto nuli do 2050., uz zahtjev za znatnim smanjenjem emisija već do 2030. godine. Kada organizator poput IMEX-a kaže da svoj net-zero cilj želi postići upravo do 2030., on time šalje poruku da se više ne zadovoljava usklađivanjem s minimumom sektorskog konsenzusa, nego želi demonstrirati ubrzani model tranzicije.

To je važno iz dva razloga. Prvi je reputacijski: u industriji u kojoj klijenti, korporacije i destinacije sve češće traže dokazive ESG kriterije, rani i ambiciozni ciljevi mogu biti tržišna prednost. Drugi je operativni: što je rok kraći, to su veći pritisak na dobavljački lanac, partnere i izlagače. Nije dovoljno da organizator promijeni dio vlastitih procedura ako ostatak ekosustava i dalje posluje prema starim pravilima. Neto nula u praksi znači da se pritisak prenosi na dobavljače opreme, graditelje štandova, prijevoznike, ugostitelje, hotele i same sudionike.

Zbog toga se IMEX-ova strategija ne može čitati samo kao interna agenda jedne kompanije. Ona zapravo djeluje kao pokušaj da se cijeli lanac vrijednosti postupno pogura prema standardima koji se u europskom poslovnom prostoru sve više smatraju normalnima. Za dio tržišta to je dobrodošao signal ozbiljnosti. Za dio partnera to je novi trošak, nova administracija i dodatna obveza dokazivanja. Upravo na tom prijelomu nastaje i otpor.

Amerika kao najveće tržište i najteži test

Ako je Frankfurt mjesto gdje se održivost može prezentirati kao logičan nastavak europskih trendova, onda je Las Vegas prostor u kojem se ta ista strategija susreće s bitno drukčijim političkim instinktima. IMEX America 2026. najavljen je za 13. do 15. listopada u Mandalay Bayu u Las Vegasu, a organizator ga i dalje predstavlja kao najveći sajam globalne industrije sastanaka, događaja i incentive putovanja. Upravo zato pitanje održivosti na tom tržištu nije rubno, nego strateško: ono se tiče najveće pozornice koju IMEX ima u Sjedinjenim Državama.

Las Vegas je simbol poslovnih događaja, masovnog hospitality sektora i spektakla, ali i grada čiji je poslovni model duboko oslonjen na velike kongrese, energetsku potrošnju i golemu hotelsku infrastrukturu. Sudionicima koji planiraju dolazak jednako su važni program, kontakti i logistika, pa su pretrage za smještaj u Las Vegasu ili smještaj blizu mjesta događaja sastavni dio odluke o dolasku na IMEX America. No iza praktičnih pitanja putovanja i rezervacija krije se ozbiljnije poslovno pitanje: hoće li američko tržište prihvatiti zelene zahtjeve kao novu normu ili će ih doživjeti kao dodatno opterećenje u trenutku pojačanog političkog otpora prema klimatskim politikama.

Tu se otvara jaz koji je posljednjih godina sve vidljiviji. U mnogim europskim poslovnim krugovima održivost se više ne predstavlja kao ideološki izbor, nego kao dio upravljanja rizikom, reputacijom i troškovima. U dijelu američke politike, međutim, osobito u krugu Donalda Trumpa, isti diskurs nailazi na otpor jer se često povezuje s regulacijom, administrativnim pritiscima i ograničavanjem energetskog sektora. Kad Bijela kuća naglašava deregulaciju i jačanje fosilne energije, a istodobno dio privatnog sektora i međunarodne industrije događanja govori o smanjenju emisija, dvije logike razvoja nalaze se na otvorenom sudaru.

Trumpov politički okvir i poruka poslovnom sektoru

Trumpova energetska i okolišna politika u novom mandatu dodatno je pojačala taj sukob. Administracija je već u prvim potezima 2025. isticala „američku energetsku dominaciju”, uklanjanje regulatornih prepreka i zaokret prema proizvodnji fosilnih goriva. Takva agenda možda nije izravno usmjerena na sajamsku industriju, ali njezina politička poruka lako se prelijeva na šire poslovno okruženje. Kad se klimatske i okolišne mjere javno prikazuju kao uteg za gospodarstvo, tada i privatne kompanije koje agresivnije guraju održivost lakše postaju meta kritike da podliježu političkoj modi ili skupom simbolizmu.

Upravo zato otpor prema zelenim mjerama u američkom poslovnom prostoru ne mora izgledati kao otvoreno odbacivanje održivosti. Dovoljno je da se sve češće postavlja pitanje isplativosti, prioriteta i „zdravog razuma“. U prijevodu, kompanije mogu formalno prihvaćati održivost, ali istodobno otezati sa stvarnim promjenama ako procijene da politička klima više ne nagrađuje ambiciozne zelene ciljeve. Za organizatora poput IMEX-a to znači da ista strategija u Frankfurtu može biti dočekana kao dokaz vodstva, a u Las Vegasu kao mogući izvor podjela među izlagačima, sponzorima i partnerima.

Trumpov politički utjecaj dodatno pojačava širi kulturni sukob oko toga što održivost uopće znači. Za jedan dio poslovne zajednice ona je pitanje otpornosti, učinkovitosti i buduće konkurentnosti. Za drugi dio ona je sinonim za skuplje poslovanje, regulatorne zahtjeve i ideološki pritisak. Kada se te dvije interpretacije sudare na najvećem američkom sajmu industrije događanja, rezultat nije samo rasprava o klimatskim ciljevima, nego i o samom identitetu sektora.

Što održivost znači u stvarnom sajamskom poslovanju

U raspravama o „zelenim” događajima često se zanemaruje da je održivost u ovom sektoru puno šira od emisija ugljika. Ona uključuje nabavu, ponovno korištenje materijala, smanjenje jednokratne opreme, lokalne dobavne lance, upravljanje hranom i otpadom, izbor lokacija, javni prijevoz, digitalizaciju i izvještavanje. Drugim riječima, riječ je o cijelom nizu odluka koje utječu na trošak, organizaciju i iskustvo sudionika.

Zato IMEX-ova strategija ima učinak standardizacije. Kad organizator od izlagača traži održivije konstrukcije ili od partnera jasnije metrike, on zapravo mijenja očekivanja cijelog tržišta. To na kraju utječe i na destinacije koje žele privući međunarodne skupove. Gradovi i kongresni centri više ne konkuriraju samo cijenom, kapacitetom i avio-povezanošću, nego i sposobnošću da dokažu kako mogu podržati održiv događaj. U tom smislu i Frankfurt i Las Vegas nose simboličku težinu: prvi kao europski poslovni hub koji je blizak regulatornom i ESG jeziku, drugi kao američka prijestolnica velikih događaja koja mora pokazati može li zadržati konkurentnost u eri zelenih zahtjeva.

Za sudionike i izlagače to ima i vrlo konkretnu dimenziju. Posjet velikom sajmu više nije samo pitanje termina i budžeta, nego i cijelog paketa odluka, od puta i hotela do vlastitih ESG obveza prema klijentima. Zbog toga su informacije o lokaciji, prijevozu i ponudama smještaja u Frankfurtu ili smještaju za posjetitelje u Las Vegasu dio iste priče kao i pitanja emisija i održive logistike. Klimatska agenda u industriji događanja ne odvija se u apstraktnim dokumentima, nego u nizu svakodnevnih poslovnih odluka koje netko na kraju mora platiti, organizirati i opravdati.

Gdje se lomi industrija sastanaka i događaja

Najvažnija posljedica IMEX-ove politike možda nije u samoj objavi cilja neto nule, nego u tome što ona prisiljava industriju da se jasnije odredi. Organizatori, destinacije, hoteli, kongresni centri, DMC agencije i tehnološki dobavljači sve teže mogu ostati u zoni neodređenosti. Pritisak dolazi s više strana: od međunarodnih klijenata, sektorskih inicijativa, partnera koji traže mjerljive podatke, ali i od političkih promjena koje u pojedinim državama potiču zazor prema zelenim obvezama.

U Europi će takva agenda vjerojatno i dalje biti shvaćena kao znak tržišne ozbiljnosti. U SAD-u će, barem dok je politička klima obilježena deregulacijom i skepticizmom prema klimatskim politikama, ostati predmet nadmetanja između poslovnog pragmatizma i ideološkog otpora. To ne znači da će IMEX America odustati od održivosti, ali znači da će svaki korak prema strožim standardima biti pažljivije vagan kroz pitanje konkurentnosti, troška i političke percepcije.

Sektoru događanja pritom ne preostaje mnogo prostora za odgodu. Globalni poslovni kupci, osobito veliki korporativni naručitelji i međunarodne institucije, sve češće žele podatke o utjecaju događaja i održivim praksama. Destinacije koje ne mogu pratiti taj trend riskiraju gubitak dijela tržišta. Istodobno, organizatori koji guraju prebrze ili preskupe promjene riskiraju otpor partnera. Upravo zato IMEX-ov slučaj postaje važan daleko izvan vlastitih sajamskih hala: on pokazuje da se budućnost industrije neće odlučivati samo na sastancima o prodaji i marketingu, nego i u raspravi o tome koliko je zelenih promjena sektor spreman stvarno provesti.

U tom smislu Frankfurt i Las Vegas nisu samo dvije lokacije u kalendaru iste kompanije. Oni predstavljaju dvije političke i poslovne atmosfere u kojima se ista strategija tumači na različite načine. U Europi je održivost sve više jezik tržišne legitimnosti. U Americi, osobito u eri Trumpove političke dominacije na desnici, ona ostaje i test kulturnog sukoba. Za IMEX to znači da net-zero cilj do 2030. više nije samo ekološka ambicija, nego i poslovni rizik, reputacijska investicija i javna poruka o tome kakvu industriju događanja želi graditi u desetljeću koje dolazi.

Izvori:

• IMEX Group – službena objava o pokretanju Net Zero strategije i cilju da događaji i poslovanje dosegnu neto nulu do 2030. (link)
• IMEX Frankfurt – službene informacije o izdanju 2026., datumima održavanja i programu sajma u Frankfurtu (link)
• IMEX Frankfurt – službena stranica o održivosti i obvezi smanjenja globalnog utjecaja događaja (link)
• IMEX America – službena stranica s informacijom da je riječ o najvećem sajmu globalne industrije sastanaka, događaja i incentive putovanja te s podacima o lokaciji u Las Vegasu (link)
• IMEX America – službene informacije o datumima izdanja 2026. i održavanju u Mandalay Bayu u Las Vegasu (link)
• Net Zero Carbon Events – službeni opis inicijative koja industriju događanja usmjerava prema neto nuli do 2050. i smanjenju emisija do 2030. (link)
• Net Zero Carbon Events – službeni tekst Pledgea s obvezom podrške cilju neto nula emisija stakleničkih plinova do 2050. u skladu s Pariškim sporazumom (link)
• Events Industry Council – pregled Sustainable Event Standards kao sektorskog okvira za procjenu održivosti događaja i dobavljača (link)
• The White House – izvršna uredba „Unleashing American Energy” kao pokazatelj deregulacijskog i fosilno-orijentiranog energetskog smjera Trumpove administracije (link)
• The White House – službena objava o „American Energy Dominance” kao nastavku energetske politike administracije Donalda Trumpa (link)
• Messe Frankfurt – potvrda održavanja IMEX-a 2026. na frankfurtskom sajmištu i kontekst lokacije događaja (link)