Sudska bitka oko carina prerasta u veliki poslovni rizik
Odluka američkog Vrhovnog suda od 20. veljače 2026., kojom je utvrđeno da se Zakon o međunarodnim izvanrednim gospodarskim ovlastima, poznat kao IEEPA, ne može koristiti kao pravna osnova za uvođenje širokih carina, nije smirila tržište. Naprotiv, otvorila je novo razdoblje pravne, financijske i operativne neizvjesnosti za tisuće kompanija koje uvoze robu u Sjedinjene Države, ali i za njihove dobavljače, kupce i investitore. U praksi se pokazalo da se poslovni svijet više ne pita samo kolika će biti carina na određeni proizvod, nego i tko će na kraju snositi trošak, tko ima pravo na povrat, koliko će postupak trajati i hoće li Washington u međuvremenu pronaći novu pravnu osnovu za novi paket nameta.
Vrhovni sud u predmetu
Learning Resources, Inc. v. Trump zaključio je da predsjednik nema ovlast pod IEEPA-om jednostrano uvoditi carine neograničenog dosega. Time je srušena konstrukcija na kojoj su se temeljili dodatni nameti uvedeni tijekom 2025. i početkom 2026. No odluka, koliko god bila važna, nije dala jasan operativni odgovor na ključno pitanje koje sada muči kompanije: kako vratiti već plaćeni novac i u kojem roku. Upravo je tu nastao prostor u kojem pravna neizvjesnost prerasta u ozbiljan poslovni rizik, jer se planiranje nabave, ugovora, zaliha i cijena ne može odvojiti od sudskih rokova, carinskih procedura i mogućih novih političkih odluka.
Od pravne pobjede do proceduralnog kaosa
Na prvi pogled, presuda djeluje kao velika pobjeda uvoznika. Američka carina i granična služba, CBP, već je objavila da prestaje s naplatom IEEPA carina, a Sud za međunarodnu trgovinu, američki CIT, 4. ožujka naložio je da se sporni nameti uklone iz postupaka obračuna te da se omoguće povrati. No taj je korak odmah otvorio novo polje problema. Carinski sustav nije tehnički spreman za masovnu obradu takvih povrata, a država i privatni sektor sada se suočavaju s pitanjem kako uopće provesti odluku na desecima milijuna pojedinačnih uvoznih stavki.
Prema izjavama koje je CBP dostavio sudu početkom ožujka, riječ je o više od 330 tisuća uvoznika i više od 53 milijuna zahvaćenih carinskih unosa. Procjena američkih vlasti jest da je kroz te carine prikupljeno oko 166 milijardi dolara. Sam taj podatak dovoljan je da objasni zašto pravni rasplet nije donio trenutačno olakšanje. U teoriji, sudska odluka govori da su carine naplaćene bez valjane zakonske osnove. U praksi, međutim, tek treba uspostaviti mehanizam kojim će se utvrditi koje su pošiljke obuhvaćene, jesu li njihovi obračuni pravno konačni, na koji način se računa kamata i tko mora podnijeti dodatni zahtjev.
Zato je pravna nesigurnost postala jednako važna kao i sama trgovinska politika. Za uvoznike više nije dovoljno pratiti odluke Bijele kuće, nego i tumačenja sudova, naputke CBP-a, rokove za proteste i tehničke uvjete elektroničkih povrata. Tvrtke koje su u proteklih godinu dana pokušavale zaštititi marže podizanjem cijena, smanjenjem narudžbi ili promjenama dobavljačkih lanaca sada istodobno moraju odlučivati hoće li agresivno tražiti povrat, čekati automatsku obradu ili pokretati zasebne postupke kako bi zaštitile svoja prava.
Zašto povrati nisu jednostavna računica
S pravne strane, najvažnije je pitanje tko uopće ima izravno pravo na povrat. U američkom carinskom sustavu to je u pravilu uvoznik evidentiran u dokumentaciji, a ne krajnji kupac koji je možda posredno platio višu cijenu proizvoda. Upravo zato se nakon sudske odluke pojavio novi val tužbi i pritisaka na velike kompanije. Dio potrošača tvrdi da su teret carina na kraju snosila kućanstva, jer su trgovci više troškove ugradili u maloprodajne cijene. No pravna logika carinskog sustava ne prati automatski tu ekonomsku logiku, pa se otvorio jaz između formalnog prava na povrat i realnog pitanja tko je stvarno podnio trošak.
Ta razlika već stvara nove sporove. U maloprodaji i logistici pojavljuju se zahtjevi kupaca i poslovnih partnera da kompanije ne zadrže povrate samo za sebe ako su prethodno carinski trošak prebacile na tržište. Time se otvara osjetljivo pitanje takozvane dvostruke naplate: može li tvrtka zadržati povrat od države ako je dio ili cijeli teret već prebacila na kupca. U pravnom smislu odgovor nije jednoznačan i ovisit će o ugovorima, cjenovnoj politici, dokazima i pojedinačnim odnosima u lancu opskrbe. U poslovnom smislu, međutim, šteta je već nastala, jer se čak i kompanije koje su pobijedile u osnovnom sporu sada suočavaju s novim valom rizika, uključujući kolektivne tužbe, regulatorni nadzor i reputacijski pritisak.
Dodatni problem jest činjenica da ne vrijede svi povrati jednako za sve carine. Odluke sudova i upute CBP-a odnose se na IEEPA namete, ali ne i na druge trgovinske instrumente poput carina uvedenih prema članku 232. Zakona o proširenju trgovine ili članku 301. Zakona o trgovini iz 1974. Za poslovni sektor to znači da se ne radi o jedinstvenom resetiranju trgovinskog režima, nego o složenom preslagivanju u kojem dio troškova može biti vraćen, a dio ostaje na snazi. Drugim riječima, kompanije ne mogu jednostavno izračunati novu cijenu ulaza kao da je problem riješen, jer i dalje moraju pratiti više paralelnih režima.
Privremeno ukidanje jednoga režima, priprema drugoga
Najveći izvor nervoze za gospodarstvo nije samo pitanje povrata, nego mogućnost da američka administracija vrlo brzo nadomjesti srušene carine novim mjerama. I upravo se to već događa. Istoga dana kada je Vrhovni sud srušio IEEPA carine, Bijela kuća je posegnula za drugom pravnom osnovom i proglasila privremeni dodatni uvozni namet od 10 posto prema članku 122. Zakona o trgovini iz 1974. Taj je mehanizam vremenski ograničen na 150 dana, a prema objavljenim pravilima primjenjuje se od 24. veljače 2026. na širok spektar uvoza, uz određene iznimke.
To znači da su tvrtke u istom tjednu dobile i dobru i lošu vijest. Dobra je da je jedan skup carina pao na sudu. Loša je da je gotovo odmah uspostavljen novi prijelazni režim, a administracija paralelno priprema i trajnije mjere. Američki trgovinski predstavnik već je dobio nalog da kroz postupke prema članku 301 ispita nove osnove za dodatne carine, uključujući pitanja proizvodnih viškova i drugih trgovinskih praksi koje Washington smatra štetnima za američko gospodarstvo. Za kompanije to praktički znači da je sud ukinuo jednu pravnu konstrukciju, ali nije uklonio samu političku namjeru da se carine koriste kao instrument industrijske i trgovinske politike.
Upravo zato menadžeri, financijski direktori i pravni timovi danas rade na dva kolosijeka. Na prvom pokušavaju vratiti novac koji smatraju nezakonito naplaćenim. Na drugom već ugrađuju u planove mogućnost da će se dio troškova uskoro vratiti kroz novi režim. Takva situacija otežava donošenje odluka o ugovorima koji se sklapaju na šest mjeseci, godinu ili dulje. Ako kompanija pretpostavi da će dobiti znatan povrat pa snizi cijene, a zatim se povrat odgodi ili novi nameti ponište očekivanu uštedu, marža se može naglo urušiti. Ako, s druge strane, zadrži više cijene kako bi se zaštitila, riskira pad konkurentnosti i gubitak tržišnog udjela.
Zašto se financijski rizik prelijeva kroz cijeli lanac
Poslovni problem nije ograničen samo na velike uvoznike. Carine i neizvjesnost oko njih prelijevaju se kroz cijeli lanac opskrbe, od proizvođača, brodara i distributera do maloprodaje i krajnjih kupaca. Kada pravni status carina ostane otvoren, svi sudionici lanca počinju ugrađivati vlastiti zaštitni dodatak. Dobavljač želi veću sigurnosnu maržu, prijevoznik želi fleksibilnije klauzule, trgovac želi mogućnost bržeg korigiranja cijena, a kupac odgađa narudžbe ili traži popuste. Tako pravna neizvjesnost postaje inflatorna sila sama po sebi, čak i prije nego što se točno zna koliki će biti budući nameti.
Poseban problem predstavljaju ugovori u kojima nije precizno definirano tko snosi izvanredne trgovinske troškove. Kompanije sada ubrzano revidiraju klauzule o promjeni prava, višoj sili, carinskim prilagodbama i raspodjeli troška. Ondje gdje takvih odredbi nema, raste mogućnost komercijalnih sporova među partnerima koji su do jučer smatrali da imaju stabilan odnos. U tom smislu, američka sudska bitka oko carina postaje i globalni problem, jer pogađa izvoznike iz Europe, Azije i Latinske Amerike koji robu prodaju u Sjedinjene Države i pokušavaju procijeniti kako će američki kupci reagirati na nove troškovne valove.
Tržišta pritom ne vole situacije u kojima je teško razlikovati privremeno od trajnog. Ako je stopa danas 10 posto, ali postoji mogućnost da za nekoliko mjeseci opet bude viša i drukčije strukturirana, tvrtke će radije planirati konzervativno. To znači manje investicija, više odgode i opreznije zapošljavanje. Za međunarodnu trgovinu to je loša vijest, jer pravna nejasnoća djeluje kao dodatna prepreka čak i kad formalna carinska stopa nije na vrhuncu.
Što poduzeća sada konkretno rade
Prema procjenama pravnih i poreznih savjetnika koji prate američku trgovinsku praksu, kompanije trenutačno vode tri paralelne evidencije. Prva se odnosi na povijesne uplate IEEPA carina i procjenu potencijalnih povrata. Druga obuhvaća aktivne pošiljke i nove troškove pod privremenim režimom iz članka 122. Treća se odnosi na scenarije za ljeto 2026., kada bi privremeni namet mogao isteći, biti produljen političkom odlukom ili biti zamijenjen ciljanijim mjerama nakon novih istraga.
U tom procesu važnu ulogu imaju i tehnički detalji koji se na prvi pogled čine sporednima. CBP je sudu poručio da povrate može obrađivati elektronički te da velik broj pogođenih uvoznika još nije ni uključen u odgovarajući elektronički sustav. Za kompanije to znači da se pitanje povrata ne rješava samo u sudnici nego i u administrativnoj pripremi, od usklađivanja dokumentacije do provjere statusa starih carinskih obračuna. Drugim riječima, financijski oporavak ovisi jednako o pravnoj strategiji i o sposobnosti operativnih timova da brzo pripreme podatke.
Velike kompanije pritom imaju određenu prednost jer raspolažu internim pravnicima, carinskim stručnjacima i vanjskim savjetnicima. Manji i srednji uvoznici u mnogo su težem položaju. Oni često nemaju resurse za dugotrajne postupke, a neizvjesnost ih pogađa snažnije jer i manji poremećaj novčanog toka može utjecati na nabavu, zalihe i kreditnu sposobnost. Zato se u poslovnim krugovima sve češće ističe da problem nije samo visina carina nego nepredvidivost režima u kojem tvrtke posluju.
Politička poruka ostaje ista, pravni temelji se mijenjaju
Iz perspektive Washingtona, poruka administracije nije se promijenila: carine i dalje ostaju alat kojim se želi štititi domaća proizvodnja, smanjivati trgovinski deficit i pritiskati partnere u pregovorima. Ono što se promijenilo jest pravni put kojim se do tog cilja pokušava doći. Vrhovni sud jasno je ograničio mogućnost da se izvanredne predsjedničke ovlasti koriste za široko nametanje carina, ali time nije zabranio korištenje drugih zakonskih instrumenata. Upravo zato tržište ovu presudu ne čita kao kraj carinske ere, nego kao početak nove faze u kojoj će svaki budući namet biti izložen još detaljnijem pravnom i političkom testu.
Nacionalna federacija maloprodaje nakon presude je poručila da odluka donosi prijeko potrebnu jasnoću o granicama izvršne vlasti, ali za poduzeća ta jasnoća zasad ostaje djelomična. Granica jedne ovlasti jest povučena, no nije jasno kakav će biti konačni troškovni učinak novog spleta privremenih carina, istraga i mogućih budućih odluka. Zbog toga u gospodarstvu raste važnost scenarijskog planiranja, osiguranja ugovornih pozicija i opreza u procjeni cijena za drugu polovicu godine.
Na kraju se pokazuje da najveći poslovni rizik možda više nije sama stopa carine, nego trajanje pravnog kaosa oko nje. Dok sudovi, carina i izvršna vlast traže održiv model za povrate i nove namete, kompanije moraju poslovati kao da je svaki trošak privremen, ali i kao da bi sutra mogao postati trajan. U takvom okruženju pravna sigurnost postaje roba gotovo jednako vrijedna kao i pristup tržištu, a pitanje carina prerasta iz trgovinske teme u središnje pitanje korporativnog upravljanja, novčanog toka i globalne konkurentnosti.
Izvori:- Vrhovni sud SAD-a – odluka u predmetu Learning Resources, Inc. v. Trump od 20. veljače 2026., kojom je utvrđeno da IEEPA ne daje predsjedniku ovlast za uvođenje širokih carina (link)
- U.S. Customs and Border Protection – obavijest o prestanku naplate IEEPA carina i deaktivaciji pripadajućih tarifnih oznaka od 24. veljače 2026. (link)
- Associated Press – izvješće o tome da CBP traži oko 45 dana za uspostavu sustava povrata, uz procjenu od oko 166 milijardi dolara i više od 330 tisuća pogođenih uvoznika (link)
- Bijela kuća – predsjednička proklamacija i popratni pregled privremenog dodatnog uvoznog nameta od 10 posto prema članku 122. Zakona o trgovini iz 1974. (link)
- CBP CSMS – tehničke upute o primjeni privremenih carina prema članku 122., uključujući početak primjene 24. veljače 2026. i razdoblje od 150 dana (link)
- National Retail Federation – reakcija maloprodajnog sektora na odluku Vrhovnog suda i ocjena da je presuda važna za jasnoću granica izvršne vlasti u trgovinskoj politici (link)
- Wharton Budget Model – analiza fiskalnog učinka presude i postupovnih pitanja oko mogućih povrata carina (link)
- Business Insider – primjer novih sporova nakon presude, uključujući zahtjeve da se eventualni povrati ne zadrže samo kod uvoznika nego da se dio koristi prenese i na kupce (link)
Kreirano: petak, 13. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini