Kina pojačava pritisak na podnositelje predstavki dok Peking govori o stabilnosti, razvoju i društvenom redu

Kina i dalje pritišće vlastite podnositelje predstavki

Dok kineski državni vrh i ove godine, u vrijeme zasjedanja najvažnijih političkih tijela u Pekingu, govori o stabilnosti, modernizaciji i razvoju, jedna stara i neugodna tema ponovno izbija u prvi plan: sudbina ljudi koji kroz službeni sustav predstavki pokušavaju doći do pravde mimo lokalnih vlasti. Riječ je o mehanizmu poznatom kao xinfang, odnosno sustavu “pisama i posjeta”, kroz koji građani prijavljuju nepravde, zloporabe, administrativne propuste, zemljišne sporove, neisplaćene plaće, stambene probleme i druge sporove za koje smatraju da ih lokalna razina vlasti nije riješila ili ih je dodatno pogoršala. Samo postojanje tog sustava kineske vlasti predstavljaju kao dokaz da država sluša građane i ispravlja pogreške. No brojna svjedočanstva, istraživanja i recentna izvješća pokazuju da isti sustav istodobno funkcionira i kao instrument kontrole, filtriranja nezadovoljstva i političkog pritiska na one koji odbijaju šutjeti.

U danima dok u Pekingu traju ovogodišnja “dva zasjedanja” – godišnji sastanci Nacionalnog narodnog kongresa i Kineske narodne političke savjetodavne konferencije, koji su 2026. počeli 4. i 5. ožujka – pitanje podnositelja predstavki dobiva dodatnu težinu. Upravo u takvim politički osjetljivim trenucima vlasti tradicionalno nastoje spriječiti dolazak nezadovoljnih građana u glavni grad, kako bi službena slika društvene stabilnosti ostala netaknuta. To nije tek epizodna sigurnosna praksa, nego simptom dubljeg problema: ispod narativa o skladnom razvoju i učinkovitom upravljanju i dalje postoje snažni znakovi nepovjerenja prema lokalnim institucijama, kao i osjećaj da se pravda često može tražiti jedino izvan formalnih i redovnih kanala.

Službeni okvir: kanal za pritužbe, ali i za upravljanje nezadovoljstvom

Kineske vlasti posljednjih godina nisu ukinule sustav predstavki, nego su ga pokušale dodatno institucionalno učvrstiti. Središnje vlasti su 2022. donijele novu regulativu o postupanju s javnim pritužbama i predstavkama, uz poruku da je riječ o važnom prozoru kroz koji se mogu razumjeti društvo i mišljenje građana te rješavati sporovi na lokalnoj razini. Već 2023. Nacionalna uprava za javne pritužbe i prijedloge stavljena je izravno pod Državno vijeće, uz službeno obrazloženje da se time jača zaštita interesa građana i unapređuje obrada predstavki. Drugim riječima, Peking i dalje ne odustaje od ideje da upravo središnja vlast ostaje krajnja adresa na koju se običan građanin može pozvati kada zakažu niže razine administracije.

Na papiru, taj okvir izgleda kao institucionalni ventil. Građani mogu slati pisma, dolaziti osobno, podnositi prijave telefonom ili putem internetskih platformi. U veljači 2025. Vrhovno narodno tužiteljstvo dodatno je uredilo vlastiti sustav zaprimanja pritužbi, propisavši da se građanima po prihvaćanju predmeta mora odgovoriti u roku od sedam radnih dana, a da se većina takvih predmeta u pravilu riješi unutar tri mjeseca. Za kineske vlasti takvi propisi imaju dvostruku političku funkciju: s jedne strane pokazuju spremnost države da formalizira i standardizira postupanje prema pritužbama, a s druge učvršćuju ideju da nezadovoljstvo treba ostati unutar strogo kontroliranih, hijerarhijskih i administrativno nadziranih kanala.

Problem nastaje kada se taj službeni model sudari s praksom na terenu. Sustav predstavki u Kini nije klasičan neovisni pravni lijek, niti jamči sudsku zaštitu u smislu u kojem bi se to očekivalo u liberalnim pravnim poredcima. Za mnoge građane on predstavlja posljednje utočište upravo zato što su lokalni sudovi, lokalna uprava ili partijski aparat već zakazali, ili ih oni tako doživljavaju. Kada se građanin obrati višoj instanci, time ujedno zaobilazi lokalnu vlast i implicira da je problem ozbiljan, neriješen i politički neugodan. U sustavu u kojem se lokalni kadrovi i dalje vrednuju i prema sposobnosti održavanja reda, takva prijava često se ne doživljava kao legitimno traženje pravde, nego kao prijetnja političkoj stabilnosti.

Zašto lokalne vlasti strahuju od predstavki

Pritisak na podnositelje predstavki nije samo posljedica autoritarnog refleksa, nego i specifične logike kineskog upravljanja. Lokalni dužnosnici godinama su živjeli u sustavu u kojem masovne pritužbe, prosvjedi ili odlazak građana u Peking mogu biti protumačeni kao dokaz lošeg upravljanja. Formalno se posljednjih godina naglašava da se rad na predstavkama ne bi smio svoditi samo na brojke, ali sama politička kultura “održavanja stabilnosti” ostala je snažna. Što je događaj politički osjetljiviji – velika obljetnica, stranački plenum, nacionalni parlament ili savjetodavna konferencija – to je veća vjerojatnost da će lokalne strukture posegnuti za preventivnim mjerama kako nezadovoljni građani ne bi stigli do Pekinga, medija ili šire javnosti.

Tu se vidi paradoks kineskog modela. Središnja vlast želi zadržati kanal kojim građani mogu signalizirati da lokalni aparat ne funkcionira. Istodobno, ista ta vlast inzistira na visokom stupnju političke kontrole i javne discipline. Posljedica je sustav u kojem predstavka formalno postoji kao pravo, ali podnositelj često biva tretiran kao sigurnosni problem. U praksi to znači nadzor, presretanje, vraćanje u matične pokrajine, kratkotrajna zadržavanja i različite oblike pritiska koji ne moraju uvijek biti formalno evidentirani kao kazneni postupci, ali imaju jasan učinak odvraćanja.

Upravo zato je pitanje predstavki mnogo više od tehničkog administrativnog pitanja. Ono pokazuje kako kineska država pokušava pomiriti dvije stvari koje teško idu zajedno: potrebu da građanima ponudi barem simboličan put prema “višoj pravdi” i potrebu da svaku samostalnu mobilizaciju, svaki javni pritisak i svaki vid organiziranog nezadovoljstva zadrži pod punom kontrolom. Kada građanin ostane unutar obrasca i čeka odgovor, on je dio sustava. Kada počne putovati, okupljati se s drugima ili medijski privlačiti pozornost, isti taj građanin lako prelazi iz kategorije “podnositelja predstavke” u kategoriju “rizika za stabilnost”.

Recentna izvješća: racije, presretanja i preventivna represija

Takav obrazac vidi se i u novijim izvješćima. Uoči ovogodišnjih političkih zasjedanja u Pekingu Radio Free Asia je krajem veljače 2025. objavio svjedočanstva prema kojima je policija u predgrađima glavnog grada provodila racije u četvrtima u kojima odsjedaju podnositelji predstavki iz drugih dijelova Kine. Prema tim navodima, upravo su ljudi koji koriste službeni sustav pritužbi identificirani kao jedna od glavnih meta mjera “održavanja stabilnosti” prije početka važnih političkih okupljanja. Takve informacije same po sebi ne iznenađuju poznavatelje kineskog sustava, ali jesu važne jer potvrđuju kontinuitet metode: država ne ukida kanal za pritužbe, nego pojačava kontrolu nad onima koji ga pokušavaju koristiti onda kada to postaje politički osjetljivo.

Širi kontekst ide u istom smjeru. Human Rights Watch u svom izvješću za 2026. opisuje Kinu kao zemlju u kojoj su branitelji ljudskih prava i dalje izloženi uznemiravanju, pritisku, pritvaranjima i zatvorskim kaznama. Iako se to izvješće ne bavi samo podnositeljima predstavki, ono je važno jer pokazuje opći institucionalni okvir: svatko tko ustrajno izaziva službeni narativ ili pokušava otvoriti pitanje odgovornosti vlasti može se suočiti s represivnim odgovorom. U takvom okruženju podnositelji predstavki nisu izoliran fenomen, nego dio šire skupine građana koji pokušavaju natjerati sustav da ih čuje, dok ih sustav istodobno pokušava ograničiti, fragmentirati i ušutkati.

Posebno je znakovito i to što se cenzura vrlo vidljivo usmjerava upravo na sadržaje povezane s predstavkama i protestima. Freedom House je u najnovijim izdanjima svojeg China Dissent Monitora upozorio da su među najsnažnije cenzuriranim objavama na kineskoj platformi Douyin bile upravo one koje se odnose na izvanmrežne prosvjede podnositelja predstavki, objave o prosvjedima u Pekingu i sadržaji koji prikazuju pritvaranje ili nasilje nad prosvjednicima. U razdoblju od lipnja do prosinca 2025. dvije trećine analiziranih objava o prosvjedima bile su uklonjene. To znači da se kontrola ne odvija samo fizički, na ulici i na željezničkim postajama, nego i digitalno, kroz brzo sužavanje prostora u kojem bi se pojedinačni slučajevi mogli pretvoriti u širu javnu temu.

Socijalna podloga nezadovoljstva ne nestaje

Razlog zbog kojeg se o toj temi danas opet govori nije samo represija, nego i činjenica da uzroci nezadovoljstva nisu nestali. Freedom House navodi da je njihov monitor od lipnja 2022. zabilježio više od 14 tisuća slučajeva neslaganja i prosvjeda u Kini, a već u kolovozu 2025. isticali su da je dokumentirano više od 10 tisuća protesta i drugih oblika otpora u svim dijelovima zemlje. U prvoj polovici 2025. zabilježen je snažan rast radničkih prosvjeda povezanih s neisplaćenim plaćama, kao i nastavak prosvjeda vezanih uz stambeni sektor, nedovršene projekte i probleme kupaca nekretnina. Takvi podaci ne znače da je Kina pred općom političkom krizom, ali jasno pokazuju da je socijalni pritisak širok, raznolik i uporan.

Upravo tu sustav predstavki dobiva dodatnu važnost. On postaje kanal kroz koji se prelijevaju posljedice gospodarskog usporavanja, nekretninske krize, lokalnih dugova, zemljišnih sporova, radnih nesigurnosti i osjećaja da obični građani često nemaju ravnopravan pristup pravdi. Kada službeni mediji govore o unapređenju upravljanja pritužbama, oni zapravo nehotice priznaju da problem postoji i da je dovoljno velik da traži trajnu institucionalnu pažnju. Kada se istodobno pojačavaju sigurnosne mjere protiv onih koji te pritužbe pokušavaju osobno iznijeti u Pekingu, šalje se druga poruka: država želi čuti nezadovoljstvo, ali samo pod uvjetom da ono ostane strogo administrirano, atomizirano i politički sterilno.

Važno je i to da se predstavke ne odnose samo na klasične slučajeve korupcije ili lokalnih zlouporaba. One su često spoj pravnih, socijalnih i egzistencijalnih problema. Za dio građana riječ je o oduzetoj zemlji ili spornim deložacijama; za druge o neisplaćenim nadnicama, presudama koje smatraju nepravednima, policijskom postupanju, lokalnim administrativnim odlukama ili godinama ignoriranim zahtjevima. Zbog toga je podnositelj predstavke u Kini često figura koja spaja više razina krize: on je istodobno žrtva konkretnog spora, građanin koji je izgubio povjerenje u lokalne institucije i politički podsjetnik da službeni narativ o harmoniji nije potpun.

Zašto je ova tema politički osjetljiva baš sada

Ovogodišnja politička sezona u Pekingu dodatno pojačava osjetljivost teme. “Dva zasjedanja” 2026. ne odvijaju se u rutinskoj atmosferi, nego u trenutku kada Kina otvara novo plansko razdoblje i raspravlja o nacrtu 15. petogodišnjeg plana za razdoblje 2026.–2030. U takvom trenutku državno vodstvo želi poslati sliku sposobnosti, kohezije i dugoročnog smjera. Priča o građanima koji putuju u glavni grad jer ne vjeruju lokalnim vlastima izravno narušava tu sliku, jer sugerira da između središnje ambicije i lokalne stvarnosti i dalje postoji ozbiljan jaz.

Zato su podnositelji predstavki za kineski politički sustav toliko neugodni. Oni ne osporavaju nužno državu u cjelini, barem ne na početku. Često upravo suprotno, obraćaju se višoj vlasti s pretpostavkom da će centar ispraviti nepravdu koju je proizvela periferija. No već sama potreba za takvim obraćanjem pokazuje da formalni mehanizmi odgovornosti nisu dovoljni. Kada takvih slučajeva ima mnogo, nastaje politički problem koji ne može biti u potpunosti riješen ni novim pravilnicima ni discipliniranjem nižih službenika. Sustav predstavki tada prestaje biti samo administrativni kanal i postaje barometar stvarnog stanja povjerenja u državu.

Upravo zato široko pisanje o toj temi, unatoč cenzuri i suženom prostoru za javnu raspravu, govori više od same procedure. Ono upućuje na činjenicu da socijalna napetost, nejednakost pristupa pravdi i nepovjerenje prema lokalnim institucijama nisu nestali iz kineskog društva. Dok Peking javno govori o razvoju, učinkovitosti i modernizaciji upravljanja, priča o podnositeljima predstavki podsjeća da se iza službenih formulacija i dalje nalaze ljudi koji godinama čekaju odgovor, sele se od ureda do ureda i riskiraju pritisak upravo zato što od države traže da poštuje vlastita pravila.

Izvori:

• - The State Council of the People's Republic of China – objava o regulativi za postupanje s javnim predstavkama iz 2022. (link)
• - The State Council of the People's Republic of China – objava o tome da je Nacionalna uprava za javne pritužbe i prijedloge 2023. stavljena izravno pod Državno vijeće (link)
• - Supreme People's Procuratorate – propisi iz veljače 2025. o obradi javnih pritužbi, rokovima i načinu zaprimanja predstavki (link)
• - Freedom House, China Dissent Monitor – izvješće za listopad–prosinac 2025. o cenzuri objava o prosvjedima i podnositeljima predstavki (link)
• - Freedom House – analiza iz kolovoza 2025. o rastu prosvjeda, radničkim sporovima i stambenim problemima u Kini (link)
• - Human Rights Watch – World Report 2026, poglavlje o Kini, za širi kontekst represije nad braniteljima prava i kritičkim glasovima (link)
• - Radio Free Asia / mirror – izvješće o pritiscima i pritvaranjima podnositelja predstavki uoči godišnjih političkih zasjedanja u Pekingu (link)
• - State Council Information Office / Xinhua – službena objava o tijeku i značenju kineskih “dvaju zasjedanja” 2026. (link)