U noći s 16. na 17. prosinca 2025. europski satelitski navigacijski sustav Galileo ulazi u novu fazu razvoja: iz Europeine svemirske luke u Kourouu u Francuskoj Gijani poletjet će raketa Ariane 6 sa dva nova satelita, označena kao SAT 33 i SAT 34. Riječ je o 14. operativnom lansiranju u programu Galilea (L14), ali i o povijesnoj prekretnici, jer će po prvi put sateliti ove konstelacije u orbitu krenuti upravo na novoj teškoj raketi Ariane 6. Planirano vrijeme polijetanja je 17. prosinca u 6:01 po srednjoeuropskom vremenu, što odgovara 5:01 po univerzalnom koordiniranom vremenu (UTC), uz ciljanu srednju Zemljinu orbitu u visini od približno 22 922 kilometra.

Nova dva satelita nadogradit će postojeću prvu generaciju konstelacije i povećati preciznost, dostupnost i robusnost signala koji danas koriste milijarde ljudi diljem svijeta putem pametnih telefona, automobilskih navigacija, zrakoplova, brodova i kritične infrastrukture. Nakon odvajanja od rakete oko tri sata i 55 minuta nakon polijetanja, SAT 33 i SAT 34 postupno će se podignuti na svoju operativnu orbitu na oko 23 222 kilometra, gdje će se pridružiti ostalim satelitima u tzv. srednjoj Zemljinoj orbiti (MEO) i početi isporučivati podatke za pozicioniranje, navigaciju i vrijeme.

Iza ovog lansiranja stoji složen lanac europskih institucija i industrijskih partnera. Europska svemirska agencija (ESA) odgovorna je za ugovor o usluzi lansiranja s tvrtkom Arianespace, koja upravlja raketom Ariane 6. Satelite je proizvela njemačka tvrtka OHB u Bremenu, u sklopu ESA-ina programa gradnje prve generacije Galilea, dok će nakon dolaska u orbitu njihovo uvođenje u rad i svakodnevni nadzor preuzeti EU agencija za svemirski program (EUSPA) sa sjedištem u Pragu. Europska komisija, kao politički pokrovitelj programa, Galileom jača stratešku autonomiju Europske unije na području satelitske navigacije i preciznog vremenskog odmjeravanja.

Od skladišta u Bremenu do ekvatora: putovanje SAT 33 i SAT 34

Priča o ovom lansiranju ne počinje na samoj rampi u Kourouu nego u industrijskoj hali u Bremenu, gdje su SAT 33 i SAT 34 bili pohranjeni nakon završetka proizvodnje i integracije. Dana 4. studenoga 2025. sateliti su napustili tvornicu tvrtke OHB i kamionima krenuli prema Luksemburgu. Ovaj segment puta, iako naizgled rutinski, strogo je koreografiran: specijalni transportni kontejneri održavaju kontroliranu temperaturu i vlagu, amortiziraju vibracije te štite osjetljivu elektroniku i optiku od udaraca i prašine.

U Luksemburgu je konvoj stigao na zračnu luku, gdje su sateliti ukrcani u teretni zrakoplov namijenjen prijevozu osjetljivog svemirskog tereta. Slijedio je let preko Atlantika dug nešto više od devet i pol sati do Francuske Gijane, francuske prekomorske pokrajine na sjevernoj obali Južne Amerike. Odabir Kouroua kao europske svemirske luke nije slučajan: blizina ekvatora omogućuje dodatni „besplatni potisak“ zahvaljujući Zemljinoj rotaciji, pa raketa može ponijeti veći teret ili koristiti manje goriva za isti cilj u orbiti.

Nakon slijetanja u Francuskoj Gijani 6. studenoga 2025., sateliti su pažljivo iskrcani iz zrakoplova. U kontroliranim uvjetima i uz stalni nadzor stručnih timova, kontejneri s teretom prebačeni su na posebne kamione koji su ih odvezli do prostora Europeine svemirske luke. U Kourouu, jednom od najsloženijih industrijskih kompleksa na svijetu, sateliti su smješteni u čistim prostorijama gdje se svaki korak provodi prema detaljno razrađenom planu kampanje lansiranja.

Fit check i funkcionalni testovi: provjera svakog vijka i bita

Između 8. i 19. studenoga timovi ESA-e, industrijskih partnera i Arianespacea proveli su ključnu fazu provjere kompatibilnosti satelita i rakete – tzv. fit check. U toj fazi sateliti se privremeno spajaju na adapter koji će ih držati na vrhu rakete tijekom leta. Provjeravaju se mehanička sučelja, točnost dimenzija, položaj i čvrstoća spojnih točaka, ali i svi električni priključci koji će tijekom priprema omogućiti napajanje, komunikaciju i funkcionalne testove.

Fit check je kombinacija preciznog inženjeringa i složene logistike. Čak i minimalna odstupanja u poravnanju mogu uzrokovati neželjene naprezanja prilikom lansiranja, kada vibracije, akustični udari i aerodinamičke sile dosežu vrhunac. Stoga se svaki vijak, oslonac i priključak provjerava više puta, uz korištenje laserskih mjernih sustava i računalnih modela koji simuliraju uvjete leta. Tek kada svi parametri zadovolje propisane granice, adapter se službeno odobrava za integraciju s raketom.

Paralelno s time, inženjeri provode funkcionalne testove satelita. Riječ je o detaljnom „zdravstvenom pregledu“ svih podsustava: napajanja, komunikacijskih sustava, navigacijskih antena, satelitske platforme, kao i preciznih atomski satova koji predstavljaju srce navigacijske misije. Testira se i softver koji upravlja satelitima, uključujući konačne verzije letnog softvera koji će biti aktivan u orbiti. Svaka anomalija ili sumnja bilježi se, analizira i po potrebi otklanja prije nego što se nastavi s idućom fazom kampanje.

Kada je potvrđeno da svi podsustavi rade u skladu sa specifikacijama, sateliti se isključuju i pripremaju za fazu punjenja gorivom. Od tog trenutka pa sve do dolaska u orbitu ostaju „tihi“ – više se ne uključuju, kako bi se smanjio rizik od bilo kakvih neplaniranih promjena konfiguracije ili softvera.

Opasno, ali nužno: punjenje hidrazinom i SCAPE odijela

Sljedeći korak u pripremi lansiranja je punjenje satelita pogonskim gorivom, najčešće hidrazinom. Riječ je o iznimno toksičnoj i zapaljivoj tvari koja zahtijeva stroge sigurnosne protokole. Zbog toga se punjenje obavlja u zasebnom objektu svemirske luke, odvojenom od glavnih integracijskih hala. Prije transporta do tog objekta, sateliti se ponovno pakiraju u svoje transportne kontejnere kako bi tijekom kratke vožnje bili zaštićeni od vibracija, temperaturnih promjena i vlage.

Prije samog punjenja, sateliti prolaze kroz detaljno ispitivanje tlakova u pogonskom sustavu. Provjerava se curenje na ventilima, spremnicima i cijevima pod uvjetima koji simuliraju stvarni radni tlak. Tek kada mjerni instrumenti potvrde da je sustav potpuno nepropustan, stručnjaci daju zeleno svjetlo za početak punjenja gorivom.

Rad s hidrazinom povjeren je maloj skupini visokospecijaliziranih stručnjaka koji rade u SCAPE odijelima (Self-Contained Atmospheric Protection Ensemble). Ta odijela izgledom podsjećaju na svemirska, ali su prilagođena radu u kontaminiranom okruženju: imaju vlastiti sustav za dovod zraka, višeslojnu zaštitu od kemikalija te ograničavaju kontakte operatera s okolinom. Tijekom punjenja, broj ljudi u čistoj sobi svodi se na minimum, dok ostatak tima prati postupak putem kamera i senzora iz kontrolne prostorije.

Hidrazin je ključan za rad satelita u orbiti: gorivo se koristi za manje korekcije orbite, održavanje točnog položaja u konstelaciji i upravljanje orijentacijom satelita. U srednjoj Zemljinoj orbiti, na visini od oko 23 222 kilometra, čak i male promjene brzine i položaja imaju znatan učinak na geometriju konstelacije, pa je precizno i štedljivo korištenje goriva od velike važnosti za dug životni vijek satelita.

Ariane 6: nova okosnica europskog pristupa svemiru

Ariane 6 je nova generacija europske teške rakete, osmišljena kako bi Europskoj uniji i njezinim partnerima osigurala dugoročnu i konkurentnu autonomiju pristupa svemiru. U odnosu na prethodnu Ariane 5, nova raketa modularnija je i fleksibilnija: može letjeti u konfiguracijama s dva ili četiri pomoćna potisnika (boosterima), što joj omogućuje prilagodbu različitim vrstama misija – od lansiranja satelita u nisku Zemljinu orbitu, preko lansiranja u geostacionarnu orbitu, pa sve do međuplanetarnih misija.

Za lansiranje Galilea L14 odabrana je konfiguracija Ariane 62, s dva boosterima na kruto gorivo P120C. Oni zajedno s jezgrom rakete, u kojoj radi motor Vulcain 2.1 na tekući kisik i vodik, osiguravaju snažan potisak u prvoj fazi leta. Nakon što potroše gorivo, boosteri se odvajaju i padaju u unaprijed definirano područje oceana, dok jezgra nastavlja raditi do trenutka odvajanja, nakon čega se uključuje gornji stupanj.

Gornji stupanj Arianea 6 pokreće motor Vinci, također na kriogeno gorivo (tekući kisik i vodik), ali s mogućnošću višestrukog paljenja. Upravo ta sposobnost čini raketu posebno pogodnom za misije poput Galilea, gdje je potrebno precizno oblikovati orbitu u više faza. Za ovu misiju planirana su dva paljenja gornjeg stupnja: prvo za podizanje nosivog tereta u ciljanu srednju Zemljinu orbitu, a drugo za fino podešavanje parametara orbite prije odvajanja satelita.

Nakon što SAT 33 i SAT 34 napuste adapter i započnu samostalni let, gornji stupanj Arianea 6 neće ostati u blizini operativnih orbita. Prema europskim standardima za smanjenje svemirskog otpada, prebacit će se u tzv. „grobljansku“ orbitu, dovoljno udaljenu od aktivnih satelita kako bi se smanjio rizik od sudara i dugoročnog stvaranja krhotina u srednjoj Zemljinoj orbiti.

Što će raditi SAT 33 i SAT 34 u konstelaciji Galilea

Galileo je prvi globalni satelitski navigacijski sustav u civilnom vlasništvu, osmišljen od početka kao civilna infrastruktura Europske unije. Trenutno raspolaže s više desetaka operativnih satelita u tri orbitalne ravnine, a nova dva satelita SAT 33 i SAT 34 dodat će konstelaciji dodatne rezerve i fleksibilnost. Iako pripadaju prvoj generaciji, konstruirani su tako da se mogu besprijekorno uklopiti u postojeću arhitekturu sustava i raditi rame uz rame sa budućim satelitima druge generacije.

Svaki Galileo satelit nosi vrlo precizne atomske satove koji generiraju referentno vrijeme s pogreškom od svega nekoliko milijardinki sekunde. Kombiniranjem signala više satelita, prijemnici na Zemlji – od pametnih telefona do profesionalne opreme u avijaciji i pomorstvu – mogu izračunati svoju poziciju s udjelom pogreške od svega nekoliko metara, a u posebnim servisima i bolje. Galileo pritom nudi i šifrirane signale za javne službe i sigurnosne agencije, čime omogućuje robusniju navigaciju u kriznim situacijama.

Dodavanje novih satelita posebno je važno za osiguravanje tzv. dostupnosti i kontinuiteta usluge. Ako se neki satelit iz bilo kojeg razloga mora privremeno isključiti ili mu istekne projektirani životni vijek, nova svemirska letjelica može preuzeti njegovu ulogu, a korisnici na Zemlji neće primijetiti prekid u usluzi. Sateliti poput SAT 33 i SAT 34 tako djeluju kao osiguranje cijelog sustava, omogućujući planirane tehničke zahvate i postupnu tranziciju prema budućoj drugoj generaciji Galilea.

Galileo u pametnim telefonima, industriji i hitnim službama

Iako se Galileo često spominje u kontekstu raketa i svemira, njegova je ključna uloga na Zemlji. Navigacijski signali sustava već su integrirani u veliku većinu modernih pametnih telefona, navigacijskih uređaja u automobilima i profesionalnih sustava za logistiku. Zahvaljujući kombinaciji signala iz više globalnih sustava (GPS, Galileo, BeiDou, GLONASS), krajnji korisnici dobivaju brže pozicioniranje, bolju pokrivenost u urbanim kanjonima i preciznije određivanje rute.

U prometu Galileo podupire razvoj pametne mobilnosti, od sustava za upravljanje cestovnim prometom do željezničkih aplikacija koje zahtijevaju pouzdanu informaciju o položaju vlakova. U zračnom prometu koristi se za procedure prilaza i slijetanja, a u pomorstvu pomaže pri kretanju brodova kroz uske plovne putove i luke. U poljoprivredi omogućuje preciznu sjetvu i gnojidbu, odnosno optimizaciju resursa na poljima. Ključan je i za energetiku, bankarstvo i telekomunikacije, jer aplikacije koje ovise o sinkronizaciji vremena koriste upravo satelitske sustave za dobivanje referentnog vremena.

Jedan od manje poznatih, ali izuzetno važnih elemenata Galilea je usluga potrage i spašavanja (Search and Rescue, SAR). Sateliti primaju signale s odašiljača u spasilačkim prslucima, zrakoplovima ili brodovima u nevolji te ih prosljeđuju centrima na Zemlji, skraćujući vrijeme potrebno da se locira osoba kojoj je potrebna pomoć. Noviji sateliti, uključujući i one prve generacije, podržavaju i povratnu poruku prema korisniku, potvrđujući da je poziv u pomoć zaprimljen i proslijeđen nadležnim službama.

Strateška autonomija Europe i budućnost Galilea

Europska unija razvojem Galilea osigurava da ključna usluga globalne navigacije i preciznog vremena ne ovisi isključivo o sustavima pod vojnom ili stranom kontrolom. Iako Galileo surađuje i interoperabilan je s drugim globalnim satelitskim navigacijskim sustavima, činjenica da je u civilnom vlasništvu Unije daje europskim institucijama i državama članicama veću sigurnost u pogledu dugoročne dostupnosti usluge, posebice u krizama i geopolitičkim napetostima.

Lansiranje SAT 33 i SAT 34 ujedno je i dio šire strategije modernizacije sustava. Nakon dovršetka raspoređivanja preostalih satelita prve generacije, predviđeno je lansiranje druge generacije Galilea, s poboljšanim instrumentima, snažnijim signalima i većom otpornošću na ometanje. Već su potpisani ugovori za lansiranje prvog para satelita druge generacije na Ariane 6, čime se potvrđuje da će nova raketa dugoročno biti noseća okosnica europskih navigacijskih misija.

Ariane 6, sa svojim modularnim pristupom i mogućnošću prilagodbe različitim teretima, ključan je element tzv. „svemirske ekosustave“ Europske unije. U kombinaciji s Galileom, programom za promatranje Zemlje Copernicus i budućim svemirskim infrastruktura­ma, Europa nastoji stvoriti integrirani sustav usluga iz orbite: od preciznog pozicioniranja i vremena, preko klimatskog nadzora, do sigurnosno-obrambenih aplikacija.

Kampanja lansiranja pod povećalom stručne i šire javnosti

Kako se približava 17. prosinca 2025., kampanja lansiranja Galilea L14 prati se pod budnim okom stručnjaka, industrije i šire javnosti. Svaki korak – od završnih provjera na satelitima, preko integracije na vrh Arianea 6, do završnog odbrojavanja u kontrolnoj sobi – planiran je tjednima unaprijed. Posebna se pažnja posvećuje vremenskim uvjetima iznad Kouroua, budući da jaki vjetrovi u visinama ili električna aktivnost u atmosferi mogu dovesti do odgode polijetanja.

Europske institucije i industrijski partneri koriste lansiranje i kao priliku za dodatno informiranje javnosti o važnosti svemirske infrastrukture. Putem prijenosa uživo, obrazovnih materijala i multimedijalnih sadržaja objašnjava se kako navigacijski signali nastaju u orbiti, kako stižu do prijemnika na Zemlji i na koje se sve načine koriste u svakodnevnom životu. Tako se tehnički kompleksan događaj približava građanima, a istovremeno se potiče interes mladih za STEM područja i svemirske tehnologije.

Lansiranje SAT 33 i SAT 34 na Arianeu 6 stoga nije samo još jedan tehnički zadatak u nizu, nego i snažna poruka o tehnološkoj zrelosti europske svemirske industrije. Uspješna misija dodatno će učvrstiti položaj Galilea kao jednog od najpreciznijih satelitskih navigacijskih sustava na svijetu te potvrditi Ariane 6 kao pouzdanu i fleksibilnu raketu za niz budućih europskih i međunarodnih misija.