NASA: La Niña je u 2025. privremeno usporila rast globalne razine mora, ali dugoročni trend ostaje uzlazan
U 2025. godini globalni prosjek razine mora porastao je znatno sporije nego godinu ranije, i to unatoč činjenici da su oceani istodobno bilježili iznimno visoke temperature. Prema NASA-inoj analizi satelitskih mjerenja, prosječna visina oceana porasla je tijekom 2025. za oko 0,03 inča, odnosno 0,08 centimetara. U 2024. godini isti je pokazatelj iznosio oko 0,23 inča ili 0,59 centimetara, pa je razlika između dviju godina izrazita i na prvi pogled sugerira „pauzu” u trendu. U NASA-i, međutim, upozoravaju da se ne radi o preokretu, nego o očekivanoj kratkoročnoj varijabilnosti povezanoj s klimatskim ciklusom El Niño–Southern Oscillation (ENSO), čija hladnija faza, La Niña, može privremeno promijeniti raspodjelu vode između oceana i kopna.
Usporavanje rasta razine mora u jednoj godini ne znači da se rizici za obale smanjuju. NASA-ini znanstvenici naglašavaju da La Niña može privremeno „odvući” dio vode iz oceana na kopno kroz pojačane oborine, ali taj je učinak kratkog daha. Voda zadržana u velikim riječnim slivovima, posebno u Amazonskom bazenu, prirodno se vraća u oceane kroz otjecanje, pa se u pravilu već u roku kraćem od godinu dana stopa rasta razine mora vraća na vrijednosti koje diktiraju zagrijavanje oceana i gubitak kopnenog leda. Drugim riječima, brojka iz 2025. više govori o „rasporedu” vode u jednom trenutku nego o promjeni temeljnih uzroka porasta razine mora.
Zašto je 2025. ispala „sporija” godina: voda je privremeno završila na kopnu
Globalna razina mora u dugom roku raste zbog dva temeljna procesa: dodavanja vode u oceane topljenjem kopnenog leda (ledenjaci te ledene ploče Grenlanda i Antarktike) i toplinskog širenja morske vode, koje nastaje kada se ocean zagrijava. NASA-in indikator globalne srednje razine mora pokazuje da se godišnja stopa rasta u odnosu na početak satelitskih mjerenja znatno povećala te da se aktualna prosječna stopa rasta kreće oko 0,17 inča, odnosno približno 0,44 centimetra godišnje. Ipak, povrh tog „baznog” trenda postoje razdoblja od nekoliko godina u kojima ENSO može pojačati ili ublažiti godišnje promjene, i to kroz promjene u raspodjeli oborina i pohrani vode na kopnu.
La Niña je hladnija faza ENSO-a u ekvatorijalnom Pacifiku. NOAA i NASA u objašnjenjima ENSO-a navode da takve promjene temperature površine mora u Pacifiku mogu preusmjeriti atmosfersku cirkulaciju i obrasce oborina na velikim prostorima. U uvjetima La Niñe, dio oborinskih pojaseva pomiče se tako da se u određenim područjima, uključujući dijelove ekvatorijalne Južne Amerike, češće javljaju obilnije kiše. Kada velike količine kiše padnu na kopno, dio vode se privremeno pohrani u tlu, podzemnim vodama, jezerima i rijekama, umjesto da odmah završi u oceanima. Na globalnoj razini, takav pomak mase vode s oceana na kopno može privremeno sniziti ili usporiti rast prosječne razine mora, i to čak i kada se istodobno nastavlja zagrijavanje oceana i topljenje leda.
U NASA-inoj interpretaciji, upravo se to dogodilo u 2025. godini: relativno blaga La Niña donijela je iznadprosječne oborine nad slivom Amazone, što je značajan dio vode privremeno zadržalo na kopnu. Taj efekt djelovao je kao protuteža procesima koji razinu mora guraju naviše. U isto vrijeme, oceani su se nastavili zagrijavati, a to je važno jer toplinski višak oceana izravno povećava razinu mora kroz ekspanziju, ali i neizravno utječe na ekstremne vremenske događaje i promjene u cirkulaciji.
NASA-ini istraživači: „ciklus je kratak i brzo se vraća brži rast”
U NASA-i upozoravaju da je privremeni utjecaj La Niñe na globalni prosjek razine mora dio prirodne varijabilnosti koja „vozi” brojke gore-dolje, ali ne mijenja smjer dugoročnog trenda. NASA-in istraživač razine mora Josh Willis iz Jet Propulsion Laboratoryja u Kaliforniji u tom je kontekstu poručio da nas „vrijeme vozi u divljoj vožnji”, no da takvi ciklusi kratko traju. Prema njegovoj procjeni, višak vode koji je završio u Amazonskom bazenu u pravilu se vraća u oceane u razdoblju kraćem od godinu dana, nakon čega se očekuje povratak bržem rastu razine mora.
Zbog toga se razlika između 2024. i 2025. ne tumači kao suprotstavljanje trendu, nego kao primjer kako se klimatološki trend i vremenska varijabilnost preklapaju u istom mjerenju. Godina 2024. bila je izdvojena po brzom rastu razine mora, koji je, prema NASA-inoj analizi, bio iznad očekivanja i snažno povezan s neuobičajenim zagrijavanjem oceana. Godina 2025. potom je pokazala suprotan, ali očekivan „odskok” u kojem se dio vode zadržao na kopnu, dok su temeljni uzroci porasta razine mora ostali aktivni. To je i razlog zašto znanstvenici naglašavaju višegodišnje trendove i ubrzavanje, a ne pojedinačne godišnje skokove ili usporavanja.
Kako se mjeri globalna razina mora: Sentinel-6 kao referentna misija
NASA-in izračun globalnog prosjeka razine mora temelji se na satelitskoj altimetriji, odnosno mjerenju visine morske površine iz orbite. Središnju ulogu u današnjem sustavu ima Sentinel-6 Michael Freilich, referentni satelit za mjerenje razine mora u sklopu međunarodnog partnerstva SAD-a i Europe. Misije iz ove serije prate visinu približno 90% svjetskih oceana u oko desetodnevnom ciklusu, čime se dobiva konzistentan globalni signal kroz prostor i vrijeme. Takva „geodezija oceana” omogućuje da se promjene prate na razini milimetara, što je ključno kada se globalni trendovi zbrajaju kroz desetljeća.
Kontinuitet mjerenja je ključan jer tek duga serija podataka omogućuje razdvajanje kratkoročnih oscilacija od klimatskog trenda. Satelitski niz počeo je misijom TOPEX/Poseidon 1992. godine, a potom su ga nastavile misije Jason-1, Jason-2 i Jason-3. Jason-3 je lansiran 17. siječnja 2016. te je, prema podacima NOAA-e, i dalje aktivan u orbiti kao dio sustava za praćenje oceana. Sentinel-6 Michael Freilich lansiran je u studenome 2020. te je 2022. preuzeo ulogu referentne misije za globalnu razinu mora, dok je Jason-3 ostao kao važan dio šireg sustava mjerenja i kontinuiteta.
U studenome 2025. lansiran je i Sentinel-6B, blizanac misije Sentinel-6 Michael Freilich. Europska svemirska agencija (ESA) i NASA navode da Sentinel-6B nastavlja 30-godišnji niz preciznih mjerenja razine mora, a očekuje se da će u nadolazećim mjesecima postupno preuzimati dio operativnog tereta i osigurati nastavak mjerenja najmanje sljedećih pet godina. U praksi, za znanstvenike i obalne planere to znači stabilniji i sigurniji dotok podataka, bez „rupa” koje bi otežale uočavanje ubrzavanja i regionalnih razlika.
„Globalni budžet razine mora”: sudar dvaju procesa u 2025.
Da bi objasnili zašto je 2025. ispala iznadprosječno „mirna” u smislu porasta, NASA-ini znanstvenici uspoređuju satelitsku altimetriju s neovisnim mjerenjima koja pomažu razložiti promjenu na uzroke. Taj pristup često se opisuje kao pokušaj zatvaranja „globalnog budžeta razine mora”, odnosno provjere može li se promjena razine mora objasniti zbrojem doprinosa iz toplinskog širenja i promjene mase vode u oceanima. U toj su analizi posebno važni sljedeći izvori podataka:
- GRACE-FO, satelitska misija koja prati premještanje mase vode mjereći promjene Zemljine gravitacije nad kopnom i ledenim područjima, čime se može pratiti gubitak leda, ali i promjene u kopnenim zalihama vode.
- Argo, međunarodni sustav tisuća autonomnih plutača koje mjere temperaturu i slanost oceana te daju temelj za procjenu koliko se more širi zbog zagrijavanja.
GRACE-FO podaci, prema NASA-i, i dalje potvrđuju dugoročni smjer: topljenje ledenjaka i ledenih ploča prebacuje vodu s kopna u oceane. No, u 2025. se dogodio i neuobičajeno snažan pomak u suprotnom smjeru – pojačane oborine povezane s La Niñom zadržale su znatnu količinu vode u Amazonskom bazenu, što se vidi kao privremeni „odljev” vode iz oceana na kopno. Istodobno, Argo mjerenja bilježe vrlo toplu godinu za oceane. Specijalizirane klimatske analize koje sažimaju više datasetova navode da je 2025. bila među najtoplijim godinama u instrumentalnom zapisu te da je sadržaj topline oceana dosezao rekordne razine, što je važno jer topliji ocean izravno povećava razinu mora kroz termalnu ekspanziju.
Kombinacija ta dva procesa proizvela je naizgled paradoksalan ishod: rekordno zagrijavanje „guralo” je razinu mora prema gore kroz termalno širenje, ali je privremeno zadržavanje vode na kopnu djelovalo kao protuteža. Rezultat je bio porast u 2025. manji od dugoročnog očekivanja, i još manji u odnosu na iznimno brzu 2024. godinu. NASA u takvim godinama naglašava da se dugoročni trend ne smije procjenjivati na temelju jedne točke, nego kroz višegodišnje prosjeke i trend ubrzavanja.
Što znači razlika između 2024. i 2025. – i zašto brojke iz jedne godine mogu zavarati
NASA je u analizi za 2024. upozorila da je globalna razina mora rasla brže od očekivanja, pri čemu je značajan dio porasta bio posljedica toplinske ekspanzije, odnosno neuobičajenog zagrijavanja oceana. Razlika između 2024. i 2025. zato je dobar primjer kako se „klimatski signal” (dugoročno zagrijavanje i topljenje leda) i „vremenski šum” (kratkotrajne oscilacije poput ENSO-a) preklapaju u istom mjerenju. Pojedinačna godina može pokazati manji porast čak i kada su temelji trenda vrlo snažni, ako se u istom razdoblju dogodi privremena pohrana vode na kopnu ili promjena u sezonskom ciklusu kruženja vode između oceana i kopna.
Za planiranje zaštite obale, međutim, presudna je informacija o ubrzavanju. NASA-in indikator globalne srednje razine mora pokazuje da je ukupni porast od 1993. oko 10 centimetara, a da je godišnja stopa rasta porasla u odnosu na početak satelitskog niza. U pozadini toga stoji činjenica da se oceani zagrijavaju, a kopneni led gubi masu. Takav trend povećava osnovnu „polaznu” razinu mora, pa isti vremenski događaji – oluja, visoki val, niski tlak, plima – u prosjeku češće prelaze pragove koji uzrokuju plavljenja. To je razlog zašto se porast razine mora u javnim politikama sve češće tretira kao multiplikator rizika, a ne kao izolirana brojka u godišnjem izvještaju.
Posljedice na terenu: od poplava do skupljeg održavanja obalne infrastrukture
Iako se globalni prosjek izražava u milimetrima i centimetrima, posljedice se osjećaju lokalno i često znatno jače. Razina mora uz obalu ovisi o strujama, temperaturi, salinitetu, vjetrovima i raspodjeli mase vode, ali i o tome podiže li se ili spušta kopno. Zbog toga isti globalni porast u jednoj regiji može značiti tek učestalije plavljenje pri plimi, dok u drugoj može pojačati eroziju, ugroziti obalne prometnice i povećati rizik od prodora mora u kanalizacijske i odvodne sustave. NASA naglašava da satelitska mjerenja ne služe samo za znanstveno praćenje, nego i za operativne potrebe, uključujući procjene rizika i prognoze plavljenja, koje su važne za zaštitu obalnih zajednica i infrastrukture.
Europska agencija za okoliš dodatno upozorava da je ubrzani porast razine mora u europskim morima dominantno posljedica antropogenog zagrijavanja. U analizi uzroka EEA navodi da je toplinsko širenje imalo veću ulogu u ranijim desetljećima, dok su otapanje ledenjaka te gubitak mase Grenlanda i Antarktike nakon 2000. postali sve značajniji. To je važno za javne politike jer implicira da se trend može nastaviti i ubrzavati čak i ako pojedina godina privremeno odstupi, kao što je bio slučaj u 2025. s učinkom La Niñe. U praksi to znači da će se pitanje zaštite obale sve češće povezivati s dugoročnim planiranjem, ulaganjima u infrastrukturu i prilagodbom prostora.
Šira slika u Europi i na Jadranu: globalni trend, lokalne posebnosti
Za zemlje na Sredozemlju, uključujući Hrvatsku, porast razine mora nije teorijska tema, nego praktičan izazov u planiranju prostora, turizma i zaštite infrastrukture. Na Jadranu se razina mora mijenja zbog plime i oseke, meteoroloških utjecaja i dugoročnih klimatskih fluktuacija, a promjene mogu biti posebno izražene u epizodama kombinacije vjetra i niskog tlaka zraka. Hrvatski hidrografski institut u svojim informativnim materijalima o morskim mijenama ističe da se u posljednjem desetljeću u Jadranu uočava izražen porast razine mora te objašnjava kako globalni procesi – zagrijavanje mora i otapanje leda – stvaraju dugoročni pritisak prema višim razinama. U lokalnim uvjetima, taj se trend potom „prelama” kroz specifičnosti Jadrana, od geometrije bazena do regionalnih meteoroloških uzoraka.
Sredozemlje je dodatno specifično zbog gustoće naseljenosti obalnog pojasa, velike koncentracije infrastrukture i osjetljivih ekosustava, kao i zbog činjenice da se u nekim područjima bilježe procesi slijeganja tla. To znači da se relativna razina mora – ona koju ljudi doživljavaju na obali – može mijenjati brže od globalnog prosjeka. U takvim uvjetima, trend globalnog porasta razine mora povećava učestalost situacija u kojima se more izlijeva na obalu, a dugoročno utječe na odluke o gradnji, obnovi luka, uređenju riva i zaštiti niskih obalnih zona. Stručnjaci pritom upozoravaju da prilagodba nije jednokratna mjera, nego proces koji će se morati usklađivati s novim podacima i projekcijama, osobito kako se signal ubrzavanja bude sve jasnije očitovao u regionalnim trendovima.
Što slijedi: nova generacija mjerenja i sve jasniji signal ubrzavanja
U znanstvenoj zajednici 2025. se zato ne tumači kao „godina bez rasta”, nego kao školski primjer koliko je sustav osjetljiv na promjene u kruženju vode između oceana i kopna. Sentinel-6B, koji je već počeo slati podatke, trebao bi dodatno učvrstiti kontinuitet mjerenja do kraja desetljeća. Uz altimetriju, ključna će ostati i kombinacija podataka iz gravitacijskih misija poput GRACE-FO te mreža in situ mjerenja poput Arga, jer jedino tako može se pouzdano razdvojiti koliko promjene razine mora dolazi od topljenja leda, koliko od toplinskog širenja, a koliko od privremenih pomaka vode po kopnu. Ta je razdioba važna ne samo za znanost, nego i za javne politike, jer izravno govori o tome koji procesi dominiraju i kako se mogu očekivano mijenjati u budućnosti.
Iza tih oscilacija ostaje dugoročna poruka koja je u NASA-inim indikatorima sve jasnija: kako se oceani zagrijavaju i kako se kopneni led topi, globalna razina mora nastavlja rasti, a stopa rasta kroz desetljeća se povećava. La Niña može nakratko usporiti brojku u godišnjem izvještaju, ali ne može promijeniti fiziku sustava ni poništiti trend koji se gradi desetljećima. Upravo zato znanstvenici inzistiraju na višedesetljetnim nizovima i na tome da se pojedinačne godine čitaju u kontekstu – kao valovi na površini, dok se prosječna razina oceana, potaknuta zagrijavanjem planeta, postupno, ali sve brže, podiže.
Izvori:- NASA – analiza rasta globalne razine mora i uloga ENSO-a (La Niña) u 2025. (objavljeno 30. siječnja 2026.; preneseno u cijelosti) link
- NASA Sea Level Change Portal – indikator globalne srednje razine mora i aktualna stopa rasta link
- NASA.gov – „NASA Analysis Shows Unexpected Amount of Sea Level Rise in 2024” link
- NASA Sea Level Change Portal – objašnjenje kako ENSO (El Niño/La Niña) utječe na razinu mora link
- NOAA Climate.gov – pregled razvoja La Niñe u sezoni 2024./2025. link
- NOAA NESDIS – Jason-3 misija (podaci o misiji i primjeni u praćenju razine mora) link
- ESA – Sentinel-6B: prvo mjerenje i potvrda lansiranja u studenome 2025. link
- NASA Earthdata – Sentinel-6B nastavlja 30-godišnji niz mjerenja razine mora link
- NASA JPL – GRACE-FO (praćenje kretanja vode i mase) link
- NASA Sea Level Change Portal – pregled metoda (GRACE/GRACE-FO i Argo) u objašnjavanju promjena globalne razine mora link
- European Environment Agency – globalni i europski porast razine mora (uzroci i trendovi) link
- Hrvatski hidrografski institut – „Morske mijene i razina Jadrana” (objašnjenja i kontekst) link
- Carbon Brief – stanje klime u 2025. i oceanska toplina (sažetak više datasetova) link
Kreirano: petak, 30. siječnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini