Dva NASA-ina svemirska pionira – svemirski teleskop James Webb i rover Curiosity na Marsu – uvrštena su u “Best Inventions Hall of Fame”, poseban panteon izuma koji je časopis TIME ove godine oformio povodom četvrt stoljeća svojeg izbora najboljih inovacija. U društvu 25 najutjecajnijih izuma moderne epohe našla su se i ova dva stroja koja su, svaki na svoj način, promijenila način na koji gledamo svemir i vlastito mjesto u njemu.

TIME ovaj “Hall of Fame” gradi na tradiciji započetoj 2000. godine, kada je prvi put objavio listu “Best Inventions”. U međuvremenu su se na tim popisima izmjenjivali pametni telefoni, mRNA cjepiva, nove generacije električnih automobila, umjetna inteligencija i niz drugih tehnologija koje su redefinirale svakodnevni život. Uvrštavanje Webba i Curiosityja u elitno društvo ne znači samo da su tehnički fascinantni, nego da su svojim otkrićima, podacima i poticanjem javne znatiželje ostavili vidljiv trag na cijelom planetu.

Iza ove odluke stoji višemjesečni proces u kojem TIME, uz prijedloge vlastitih urednika i dopisnika iz cijelog svijeta, vrednuje kandidate prema kriterijima poput originalnosti, ambicioznosti, dugotrajne učinkovitosti i globalnog utjecaja. U tom kontekstu, svemirski teleskop smješten oko 1,5 milijuna kilometara od Zemlje i robotski laboratorij koji već više od desetljeća vozi površinom Marsa ističu se ne samo kao znanstveni projekti, nego kao simboli ljudske ustrajnosti.

Kako TIME gradi svoj “Hall of Fame” inovacija

TIME-ova lista najboljih izuma nikada nije bila puka tehnološka parada. Uredništvo sustavno traži projekte koji mijenjaju društvo, zdravstvo, znanost i ekonomiju – od velikih infrastrukturnih rješenja do uređaja koje danas svakodnevno držimo u džepu. S novim “Hall of Fameom” urednici su odlučili napraviti presjek kroz 25 godina i izdvojiti izume koji su se pokazali izdržljivima u vremenu: oni koji su i danas jednako relevantni kao u trenutku kada su predstavljeni.

U tu skupinu ušli su proizvodi i rješenja koji su obilježili čitave industrije – od pionirskih pametnih telefona, preko platformi za dijeljenje videa, pa sve do medicinskih dostignuća koja su promijenila tijek pandemije. U istoj toj galeriji našli su se i Webb i Curiosity, kao predstavnici kategorije koja se često čini apstraktnom, ali u praksi snažno oblikuje svakodnevnicu: fundamentalna znanost i istraživanje svemira.

TIME pritom naglašava nekoliko ključnih kriterija. Prvi je originalnost – u kojoj mjeri izum uvodi potpuno novi pristup problemu. Drugi je nastavak djelotvornosti: gubi li tehnologija sjaj nakon nekoliko godina, ili joj naprotiv vrijeme ide u prilog jer s godinama otvara nove mogućnosti. Treći je ambicioznost, odnosno spremnost da se rizikom i inovacijom pomaknu granice mogućeg. I naposljetku, utjecaj – od znanstvenih citata i objavljenih radova do toga koliko se promijenio način na koji razmišljamo o svijetu.

James Webb: najmoćniji prozor u duboki svemir

Svemirski teleskop James Webb često se opisuje kao nasljednik legendarnog Hubblea, ali u praksi je riječ o instrumentu koji je otvorio sasvim novu astronomsku epohu. Webb je lansiran krajem 2021. godine na raketi Ariane 5 iz Francuske Gvajane i smješten u orbitu oko točke L2 sustava Sunce–Zemlja, otprilike 1,5 milijuna kilometara od našeg planeta. Tamo, zaštićen golemim višeslojnim Suncobranom, promatra svemir uglavnom u infracrvenom području, gdje može zaviriti kroz oblake plina i prašine u kojima nastaju zvijezde i galaksije.

Najupadljiviji dio Webba je primarno zrcalo promjera 6,5 metara sastavljeno od 18 segmenta prekrivenih zlatom. Svaki je segment precizno podesiv, kako bi čitav sustav funkcionirao kao jedno savršeno poravnato zrcalo. Kombinacija velikog promjera i osjetljivih detektora omogućuje teleskopu da bilježi svjetlo objekata tako udaljenih da su nastali stotinama milijuna godina nakon Velikog praska. Za usporedbu, Hubble, i dalje iznimno vrijedan instrument, ima primarno zrcalo promjera 2,4 metra i radi pretežno u vidljivom i ultraljubičastom dijelu spektra.

Od prvih znanstvenih slika, Webb je isporučio katalog otkrića koja su preoblikovala kozmologiju i planetarnu znanost. Astronomi su pomoću njega identificirali neke od najstarijih poznatih galaksija, analizirali kemijski sastav atmosfera egzoplaneta te pratili složene procese nastanka zvijezda u maglicama. Nedavna promatranja pokazala su, primjerice, egzoplanete s atmosferama koje iznenađuju svojom postojanošću unatoč blizini matičnih zvijezda, kao i “vruće Jupitere” koji gube plin u dugim repovima, što je izazvalo novu raspravu o tome kako planeti gube atmosfere u ekstremnim uvjetima.

Webb je također otkrio tragove iznimno masivnih, takozvanih “čudovišnih” zvijezda u ranoj povijesti svemira. Njihova prisutnost pomaže objasniti kako su u relativno kratkom vremenu nakon Velikog praska nastale supermasivne crne rupe u središtima galaksija. Za znanstvenike, takvi podaci nisu samo još jedna stavka u katalogu, nego ključne točke koje testiraju i mijenjaju postojeće teorijske modele.

Tehnološko nasljeđe Webba izvan astronomije

Potpuno sklapanje i puštanje u rad Webba bilo je inženjersko čudo samo po sebi. Teleskop se morao “raspakirati” u svemiru kroz stotine uzastopnih manevra – od otvaranja Suncobrana veličine teniskog igrališta do preciznog raspoređivanja segmenata zrcala. Ta je faza bila toliko rizična da su je mnogi u NASA-i opisivali kao “30 dana terora”. No upravo su zbog tih zahtjeva razvijene tehnologije koje danas nalaze primjenu daleko izvan astronomije.

Izuzetno precizna optika i napredni detektori, napravljeni za prepoznavanje najslabijeg infracrvenog sjaja udaljenih galaksija, uneseni su u razvoj vrhunskih kamera, medicinskih uređaja i industrijskih senzora. Tehnike premazivanja leća, koje povećavaju reflektivnost u specifičnim valnim duljinama, koriste se pri proizvodnji kontaktnih leća i sofisticiranih objektiva. Napredni sustavi kontrole temperature i naprezanja materijala, razvijeni kako bi osjetljivi instrumenti radili na temperaturama nižim od –200 °C, primjenjuju se u proizvodnji poluvodiča i preciznoj inspekciji turbinskih lopatica i komponenti zrakoplovnih motora.

Takav prijenos tehnologije nije slučajan nusprodukt, nego dio šire logike svemirskih programa: ulaganje u rizičan, ali revolucionaran projekt na kraju rezultira alatima i znanjima koji se vraćaju u svakodnevni život. TIME je upravo to prepoznao kao jednu od ključnih vrijednosti Webba – činjenicu da teleskop, iako je fizički nedostižan, ima vrlo opipljiv učinak na industriju, inovacije i buduće znanstvene generacije.

Curiosity: laboratorij veličine automobila na Crvenom planetu

Ako je Webb simbol pogleda u duboki svemir, Curiosity je simbol ustrajnog istraživanja našeg susjeda, Marsa. Rover je dio NASA-ine misije Mars Science Laboratory, lansirane krajem 2011. godine, a na površinu Crvenog planeta sletio je u kolovozu 2012. u krater Gale. Curiosity je najveći i najsloženiji rover koji je ikada poslan na Mars – veličine je manjeg automobila, s robotskom rukom, bušilicama, spektrometrima, kamerama i čitavom kemijskom laboratorijom u svojoj “utrobi”.

Njegovo spektakularno slijetanje ušlo je u povijest svemirskih misija: umjesto klasičnih zračnih jastuka ili jednostavnog raketnog kočenja, Curiosity je spušten pomoću robotskog “jetpacka”, odnosno sustava koji je lebdeći iznad površine Marsa polako spustio rover na tlo na kablovima, a zatim odletio dalje kako ne bi oštetio vozilo. Taj koncept, iako izuzetno riskantan, otvorio je vrata slanju težih i složenijih tereta na Mars – što je ključan preduvjet za buduće misije s ljudskom posadom.

Glavna znanstvena zadaća Curiosityja od prvoga dana bila je odgovoriti na pitanje: je li Mars nekada mogao biti nastanjiv? Za razliku od nekih prijašnjih misija, koje su se fokusirale na tragove vode u ledu ili atmosferi, ovaj rover istražuje stijene, tlo i sedimente kako bi rekonstruirao povijest okoliša i procijenio jesu li u prošlosti postojali uvjeti pogodni za mikrobiološki život.

Što nam je Curiosity otkrio o Marsu

Tijekom više od desetljeća istraživanja kratera Gale, Curiosity je otkrio uvjerljive dokaze da je na tom području nekada postojalo jezero koje je moglo trajati milijunima godina. Analiza slojevitih sedimentnih stijena, riječnih nanosa i glinenih minerala pokazuje da je voda u tom okruženju bila relativno blaga, ne previše kisela ni slana, s kemijskim sastavom povoljnim za mikroorganizme. U nekim je stijenama identificirana i raznolika paleta organskih molekula, što dodatno potvrđuje da je Mars u dalekoj prošlosti imao potencijal za život.

Curiosity je u više navrata analizirao i sastav marsovske atmosfere, prateći, među ostalim, promjene u razini metana. Iako je porijeklo tih promjena i dalje predmet rasprave – mogu biti rezultat geoloških procesa, ali i hipotetske biološke aktivnosti – činjenica da se metan sezonski mijenja sugerira da je Mars dinamičniji planet nego što se dugo pretpostavljalo. Uz to, rover je u prašini i stijeni pronašao tragove vode vezane u mineralima te bogatstvo hidriranih minerala koji svjedoče o složenoj vodnoj povijesti planeta.

Noviji nalazi, uključujući otkriće minerala poput siderita (željeznog karbonata) u određenim slojevima, bacaju dodatno svjetlo na klimatsku povijest Marsa. Ti minerali upućuju na to da su u pojedinim razdobljima uvjeti u jezeru bili stabilni dovoljno dugo da se formiraju karbonatne stijene, što je još jedan komadić slagalice o tome kako se Mars iz relativno blagoga svijeta pretvorio u hladnu, danas uglavnom negostoljubivu pustinju.

Curiosity je istražio i stijene koje čuvaju tragove valova i sitnih nabora na dnu nekadašnjih jezera, što sugerira da je dio marsovskih vodenih površina bio otvoren i izložen vjetru, a ne trajno zaleđen. Takve strukture podsjećaju na plićake na Zemlji, gdje vjetar i valovi oblikuju karakteristične uzorke na dnu. Za znanstvenike, to je dodatna potvrda da su na Marsu postojala razdoblja s relativno blagom klimom i dugotrajnim tekućim vodama.

Curiosity kao izvidnica za buduće astronaute

Osim geoloških i klimatskih istraživanja, Curiosity ima i zadatak pripreme terena za buduće ljudske misije. U sklopu toga na njemu se nalazi instrument RAD (Radiation Assessment Detector) koji kontinuirano mjeri razine zračenja na površini Marsa. Ti podaci uspoređuju se s mjerenjima tijekom putovanja između Zemlje i Marsa, što pomaže procijeniti koliko bi astronauti bili izloženi svemirskom zračenju, koliko dugo bi mogli boraviti na površini i kakvu bi zaštitu trebali.

Rezultati RAD-a važni su ne samo za medicinsku i inženjersku pripremu misija, nego i za planiranje infrastrukture na Marsu – od mogućih lokacija baza do načina na koji bi se koristili prirodni zakloni poput pećina ili većih stijena. U kombinaciji s podacima o temperaturama, tlaku i prašinskim olujama, Curiosity tako polako pretvara krater Gale u svojevrsni “probni poligon” za buduće ljudske ekspedicije.

Uz RAD, rover ima i meteorološke instrumente koji prate vjetar, temperaturu i promjene u atmosferi. Duga vremenska serija podataka omogućuje znanstvenicima da bolje razumiju marsovske godišnje cikluse, sezonske promjene i ekstremne pojave poput prašinskih oluja koje mogu zahvatiti čitav planet. Svi ti elementi neposredno su relevantni za dizajn budućih naselja i planiranje aktivnosti na površini.

Svemirski tandem koji mijenja pogled na svemir

Uvrštavanje Webba i Curiosityja u TIME-ov “Hall of Fame” podsjetnik je da istraživanje svemira nije luksuz, nego dugoročna investicija u znanje i tehnologiju. Webb nam pokazuje kako su se galaksije i zvijezde formirale u najranijim fazama svemira, ali i kako danas izgledaju atmosfere planeta izvan Sunčeva sustava. Curiosity, s druge strane, rekonstruira povijest Marsa sloj po sloj, tražeći tragove nekadašnjih jezera, rijeka i potencijalnog života.

Zajedno, ova dva projekta stvaraju most između kozmičkih razmjera i vrlo konkretnih pitanja. Dok Webb, gledajući duboko u prošlost svemira, pomaže znanstvenicima shvatiti kako nastaju planeti i uvjeti za život, Curiosity pruža realističan uvid u to kako bi izgledao svijet koji je nekoć možda bio sličan Zemlji, a zatim se dramatično promijenio. Usporedba ta dva kraja spektra – rani svemir i susjedni planet – ključna je za razumijevanje koliko je Zemlja doista jedinstvena.

TIME-ovo priznanje stoga nije samo simbolična plaketa, nego potvrda da su Webb i Curiosity već sada dio šire kulturne priče o ljudskoj znatiželji. Njihove fotografije – maglice, galaksije i “selfiji” s Marsa – obilaze društvene mreže, ulaze u školskim udžbenicima i inspiriraju nove generacije učenika i studenata da se okrenu znanosti, tehnologiji i inženjerstvu. U vremenu kada su informacijski šum i kratkotrajni trendovi svakodnevica, ovakvi projekti podsjećaju na vrijednost dugoročnih, strpljivih istraživanja.

U praksi, Webb i Curiosity su tek početak šireg vala. U orbiti i na putu su nove misije koje će istraživati Mjesec, asteroide, ledene mjeseca vanjskih planeta i dodatne egzoplanete. No upravo su ova dva “veterana” pokazala kako spoj vrhunskog inženjerstva, međunarodne suradnje i hrabre znanstvene vizije može stvoriti izume koji zaslužuju mjesto ne samo u znanstvenim časopisima, nego i u svojevrsnoj dvorani slavnih suvremene tehnologije.

Za NASA-u, ali i za širu znanstvenu zajednicu, TIME-ovo priznanje je prilika da se podsjeti koliko je takvih projekata rezultat rada tisuća ljudi – inženjera, znanstvenika, tehničara, administratora – koji desetljećima rade na idejama čije plodove možda nikada osobno neće vidjeti. Za javnost, to je pak poziv da se nastavi ulagati u istraživanja koja ne donose trenutnu komercijalnu dobit, ali dugoročno mijenjaju način na koji gledamo svijet i sebe same.

Teleskop James Webb i rover Curiosity možda su udaljeni milijunima kilometara od nas, ali njihovi rezultati vrlo su prisutni na Zemlji – u znanstvenim radovima, tehnološkim inovacijama, ali i u svakom djetetu koje, gledajući njihove slike, prvi put osjeti da je svemir nešto više od apstraktnog pojma iz udžbenika. Upravo zbog toga njihovo mjesto u TIME-ovom “Best Inventions Hall of Fame” djeluje kao logičan, gotovo neizbježan korak u priči o najvećim izumima našeg doba.