Od ritma do tišine: kako politika „America First” prazni kubanske plaže i udara na egzistenciju običnih ljudi
Kubanski turizam desetljećima je u globalnoj mašti imao gotovo filmski status: Havana kao razglednica starinskih automobila i kolonijalnih pročelja, Varadero kao sinonim za karipski odmor, a glazba, ples i ulični život kao gotovo obvezni dio svakog putopisnog opisa otoka. No u proljeće 2026. slika je bitno drukčija. Praznije plaže, otkazani i skraćeni letovi, nestašice goriva, višesatni i višednevni nestanci struje te sve slabiji priljev stranih gostiju pretvorili su turizam, nekoć ključni izvor deviza, u još jednu točku kubanske krize. U središtu te promjene nalazi se spoj dugotrajnih strukturnih slabosti kubanskog gospodarstva i novog zaoštravanja američke politike prema Havani u mandatu predsjednika Donalda Trumpa, koji je pod zastavom politike „America First” obnovio i pojačao pritisak na otok.
Američka politika prema Kubi ponovno je postala tvrđa
Washington ni prije nije bio blag prema Kubi, ali se tijekom 2025. i početkom 2026. politika dodatno postrožila. Bijela kuća je u lipnju 2025. obnovila i izmijenila predsjednički memorandum NSPM-5, kojim je potvrđena potpora embargu i ponovno naglašena obveza stroge provedbe zakonske zabrane turističkih putovanja Amerikanaca na Kubu. U tom se dokumentu izrijekom navodi da američka administracija želi prekinuti gospodarske prakse koje, prema njezinu tumačenju, nesrazmjerno koriste kubanskoj državi te vojnim, sigurnosnim i obavještajnim strukturama, a ne kubanskom stanovništvu. Istodobno je Washington nastavio ograničavati financijske tokove i poslovanje s entitetima povezanima s kubanskim državnim aparatom, posebno onima s tzv. Cuba Restricted List, na kojoj se nalaze brojni subjekti povezani s vojno-državnim konglomeratom koji ima važnu ulogu i u turizmu.
Za kubanski turistički sektor posebno je važno to što se američki pritisak nije zaustavio samo na pravilima putovanja. Krajem siječnja 2026. Trump je, prema izvješćima američkih i međunarodnih medija, dodatno zaoštrio pristup prema opskrbi Kube energentima, prije svega kroz mjeru koja prijeti carinskim posljedicama državama koje prodaju ili isporučuju naftu Kubi. Posljedica nije samo diplomatska napetost, nego i vrlo konkretan udar na opskrbu gorivom. Kuba, čiji elektroenergetski sustav i promet već godinama ovise o uvoznom gorivu, time je ušla u još dublju energetsku neizvjesnost.
Turizam je pao i prije, ali su brojke sada još lošije
Službeni podaci kubanskog Ureda za nacionalnu statistiku i informacije, ONEI, pokazuju da je 2025. završila znatno lošije nego 2024. U razdoblju od siječnja do prosinca 2025. Kuba je zabilježila 1.810.663 posjetitelja, dok ih je godinu prije bilo 2.203.117. To znači pad na 82,2 posto razine iz 2024. godine. Još je jasniji problem kada se pogledaju povezani pokazatelji: broj noćenja pao je s 12.831.500 na 10.874.614, stopa popunjenosti s 23,0 na 18,9 posto, a prihodi turističkih subjekata s 120,65 milijardi na 109,43 milijarde kubanskih pesosa. Drugim riječima, nije riječ samo o tome da na Kubu dolazi manje ljudi, nego i o tome da sektor slabije puni hotele, ostvaruje manje potrošnje i teže održava operativnu održivost.
Početak 2026. dodatno je pogoršao sliku. Prema preliminarnim podacima ONEI-ja, u siječnju 2026. Kuba je imala 184.833 međunarodna posjetitelja, što je 11.512 manje nego u istom mjesecu 2025. Još je ozbiljniji bio veljača: do kraja veljače 2026. zabilježeno je ukupno 262.496 međunarodnih posjetitelja, nasuprot 374.267 u istom razdoblju 2025., odnosno 112.642 manje. Taj pad na 70 posto prošlogodišnje razine pokazuje da se trend više ne može opisivati kao spora postpandemijska obnova koja zapinje, nego kao duboko pogoršanje u trenutku kada globalni turizam, prema podacima UN Tourisma, u cjelini nastavlja rasti.
Kad nestane goriva, turizam ne staje samo na aerodromu
Za turističke ekonomije zračni promet nije luksuz, nego osnovna infrastruktura. Upravo zato je odluka kubanskih vlasti iz veljače 2026., kojom su aviokompanije upozorene da na devet zračnih luka, uključujući havanski José Martí, privremeno neće biti dostupno mlazno gorivo, imala efekt alarma. Associated Press izvijestio je da je Air Canada već 9. veljače suspendirao letove prema otoku, dok su druge kompanije morale uvoditi dodatna zaustavljanja radi točenja goriva u trećim zemljama. Početkom ožujka AP je objavio i da Air France obustavlja liniju Pariz–Havana od 28. ožujka do 15. lipnja 2026., upravo zbog nestašice goriva i operativnih teškoća.
To ima lančani učinak koji se ne vidi samo na pisti. Ako dugačke europske i sjevernoameričke linije postanu nepouzdane ili preskupe, Kuba automatski gubi dio najvrjednijih gostiju, onih koji ostaju dulje i troše više. Kada se na to nadovežu problemi s lokalnim prijevozom, distribucijom hrane, radom hotela i opskrbom električnom energijom, turistički proizvod postaje nestabilan čak i onim putnicima koji su spremni tolerirati određene teškoće. Za zemlju koja devize mora tražiti upravo u izvozu usluga, to je vrlo ozbiljan udar.
Crni dani kubanske elektroenergetske mreže
Energetska kriza nije usputni element priče, nego njezina srž. Tijekom ožujka 2026. Kuba je pretrpjela više velikih poremećaja elektroenergetske mreže, uključujući i potpuni kolaps nacionalnog sustava. Reuters je sredinom ožujka izvijestio da je slom mreže ostavio bez električne energije oko 10 milijuna ljudi. Associated Press je potom zabilježio da je krajem ožujka riječ bila već o trećem nacionalnom raspadu mreže u istom mjesecu. U turističkoj industriji takvi događaji nisu samo tehnički problem. Oni znače nestanke klimatizacije u hotelima, poremećaje u hladnim lancima hrane, otežan rad restorana i zdravstvenih službi, slabiju internetsku i telefonsku povezanost te dodatni teret za već opterećene radnike.
Kubanske vlasti uzroke vide u kombinaciji zastarjele infrastrukture, nedostatka goriva i vanjskog pritiska na opskrbu energentima. Kritičari kubanskog sustava, s druge strane, upozoravaju da se sadašnja situacija ne može objasniti samo sankcijama, nego i višegodišnjim nedovoljnim ulaganjima, centraliziranim upravljanjem i slabom produktivnošću domaćeg gospodarstva. Obje su dimenzije važne. Sankcije i energetski pritisak pogoršavaju stanje, ali padaju na sustav koji je već bio krhak. Za obične Kubance rasprava o udjelu pojedinog uzroka malo mijenja svakodnevicu: kad nema struje, nema ni posla, ni prijevoza, ni stabilne zarade.
Najveći teret ne snosi politička elita, nego radnici i mali poduzetnici
U službenim političkim priopćenjima i u Washingtonu i u Havani često se govori o „pritisku na režim” ili o „obrani suvereniteta”. No turistički pad najizravnije pogađa ljude koji nisu ni kreatori američke politike ni donositelji odluka u kubanskoj državi. To su vozači taksija, privatni iznajmljivači soba, konobari, kuhari, glazbenici, vodiči, obrtnici, prodavači suvenira i radnici u hotelima. Reuters je ovih dana, kroz reportažne prizore iz turističkih zona i manjih mjesta, prikazao upravo taj tihi sloj krize: prazne obale, usidrene brodice i štandove bez kupaca, u trenutku kada su međunarodni dolasci u veljači pali za 56 posto u odnosu na godinu ranije.
U kubanskom slučaju posebno je važno što turizam nije samo jedan od sektora, nego i kanal kroz koji do lokalnog stanovništva dolazi „tvrda” valuta. Kada hoteli rade slabije, manje zarađuju i privatni pružatelji usluga, a smanjuje se i potrošnja u restoranima, prijevozu i neformalnoj ekonomiji. U zemlji s kroničnim nestašicama robe i niskim realnim primanjima, turizam je mnogima bio amortizer između službene plaće i stvarnih životnih troškova. Slabljenje tog amortizera znači dublje osiromašenje, veću ovisnost o doznakama iz inozemstva i jači poticaj za iseljavanje.
Pad interesa turista događa se u trenutku kada svijet putuje više
Kubanski slučaj još više upada u oči kada se usporedi s međunarodnim okruženjem. UN Tourism je objavio da su međunarodni turistički dolasci u prvih devet mjeseci 2025. porasli pet posto u odnosu na isto razdoblje 2024., uz više od 1,1 milijarde putovanja i razinu koja je već iznad pretpandemijske 2019. godine. Dok velik dio svijeta bilježi nastavak oporavka i rast potražnje, Kuba ide u suprotnom smjeru. To pokazuje da problem nije samo u globalnoj potražnji, cijenama karata ili promjenama navika putnika. Problem je specifično kubanski i proizlazi iz spoja političkog rizika, infrastrukturne nestabilnosti i ograničene sposobnosti države da osigura osnovne uvjete za normalno funkcioniranje sektora.
Za dio putnika Kuba i dalje ima snažan simbolički privlačan naboj. No turizam se na kraju ne prodaje samo na temelju atmosfere i povijesnog imidža. Prodaje se kroz pouzdanost letova, dostupnost goriva, rad električne mreže, opskrbu hotelâ, osjećaj sigurnosti i predvidljivost usluge. Kada ti elementi postanu neizvjesni, čak i destinacije s jakim identitetom gube utrku s konkurencijom.
Može li Kuba preokrenuti trend
Kratkoročno gledano, prostora za brz oporavak nema mnogo. Američka administracija ne pokazuje znakove popuštanja, a službeni dokumenti iz Washingtona sugeriraju da je strategija pritiska dio šireg političkog projekta prema Kubi. S druge strane, OFAC je krajem veljače 2026. otvorio mogućnost povoljnijeg licenciranja za određene zahtjeve koji bi omogućili preprodaju venezuelanske nafte za uporabu u Kubi, ali uz strogo ograničenje da od takvih poslova ne smiju imati koristi subjekti povezani s kubanskom vojskom i državnim strukturama s američke restriktivne liste. To je signal da Washington želi razlikovati potporu privatnom sektoru od potpore državi, ali je u praksi pitanje koliko takav model može brzo i u dovoljnom opsegu stabilizirati opskrbu energijom.
Za Havanu je problem još dublji: čak i kada bi se dio opskrbnih kanala popravio, ostali bi zastarjela infrastruktura, niska popunjenost, oslabljeno povjerenje aviokompanija i sve veća reputacijska šteta destinacije. Turistička industrija može podnijeti političke napetosti, ali puno teže podnosi kombinaciju neizvjesnih letova, dugotrajnih nestanaka struje i pada kvalitete svakodnevnih usluga. Upravo zato se sadašnja kriza ne može promatrati samo kao još jedan ciklički pad sezone, nego kao znak da je jedan od najvažnijih kubanskih gospodarskih oslonaca ozbiljno uzdrman.
Iza geopolitike ostaje tišina na plažama
U političkim centrima moći sankcije se često predstavljaju kao instrument pritiska na vlast, a u službenim kubanskim narativima kao dokaz vanjske agresije. No između tih dviju verzija priče ostaje svakodnevica ljudi koji od turizma žive. Kada se otkaže let, ne ostaje bez prihoda ministarstvo, nego vozač koji je trebao dočekati goste. Kada hotel radi s pola kapaciteta, udar ne osjeća samo državna statistika, nego i kuhar, sobarica, glazbenik i mali iznajmljivač. Kuba je 15 travnja 2026. sve dalje od slike karipske bezbrižnosti kojom se godinama prodavala svijetu. Umjesto ritma i razigranosti, mnoge turističke zone danas obilježavaju tišina, praznina i neizvjesnost, a najveću cijenu tog geopolitičkog obračuna ponovno plaćaju oni koji o njemu odlučuju najmanje.
Izvori:- The White House – predsjednički memorandum NSPM-5 i službeni sažetak jačanja američke politike prema Kubi (link)- The White House – službeni pregled mjera administracije Donalda Trumpa prema Kubi iz 2025. i 2026. (link)- U.S. Department of the Treasury, OFAC – pregled programa sankcija prema Kubi i službene smjernice (link)- U.S. Department of the Treasury, OFAC – FAQ 1238 o mogućnosti licenciranja preprodaje venezuelanske nafte za uporabu u Kubi (link)- ONEI – službeni kubanski statistički pregled turizma za siječanj–prosinac 2025., uključujući broj posjetitelja, noćenja, prihode i popunjenost (link)- ONEI – preliminarni podaci o međunarodnim posjetiteljima u siječnju 2026. (link)- ONEI – preliminarni podaci o međunarodnim posjetiteljima do kraja veljače 2026. (link)- Associated Press – izvješće o nestašici mlaznog goriva, obustavama letova i posljedicama za kubanski turizam (link)- Associated Press – izvješće o privremenoj obustavi linije Air Francea između Pariza i Havane (link)- Reuters – fotoreportaže i izvješća o padu turizma, nestašici goriva i kolapsu elektroenergetske mreže u ožujku i travnju 2026. (link)- UN Tourism – globalni podaci o rastu međunarodnih turističkih dolazaka u 2025. kao širi kontekst usporedbe (link)
Kreirano: srijeda, 15. travnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini