Glavina predstavio novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti: država uvodi stroži nadzor kratkoročnog najma i digitalnu registraciju smještaja
Ministar turizma i sporta Tonči Glavina predstavio je 17. travnja 2026. Nacrt prijedloga novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, dokument kojim Vlada želi postaviti čvršći regulatorni okvir za tržište smještaja, ugostiteljstva i pratećih turističkih usluga. U središtu prijedloga nalaze se suzbijanje neregistriranog kratkoročnog najma, provedba europske Uredbe (EU) 2024/1028 o prikupljanju i razmjeni podataka o uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja, potpuna digitalizacija upravnih postupaka te promjene u sustavu kategorizacije objekata. Riječ je o jednom od važnijih zahvata u turističkom zakonodavstvu posljednjih godina, osobito zato što se njime pokušava odgovoriti na više paralelnih problema: rast platformskog smještaja, nelojalnu konkurenciju na tržištu, administrativnu nepreglednost i sve izraženiju potrebu države da preciznije prati stvarno stanje u sektoru.
Važeći Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti donesen je 2015. godine, a od tada je mijenjan i dopunjavan devet puta. U međuvremenu se hrvatsko turističko tržište bitno promijenilo. Kratkoročni najam privatnog smještaja snažno je rastao, digitalne platforme postale su dominantan kanal oglašavanja i rezervacija, a javne vlasti sve su otvorenije upozoravale na sivu zonu poslovanja, odnosno na situacije u kojima se smještaj iznajmljuje bez valjanog rješenja ili mimo pravila koja vrijede za registrirane pružatelje usluga. Ministarstvo turizma i sporta zato tvrdi da parcijalne izmjene više nisu dovoljne te da je potreban novi, cjelovit zakon koji će objediniti dosadašnje promjene i prilagoditi sustav europskim pravilima i domaćim razvojnim ciljevima.
Središnja poruka zakona: udar na neregistrirani smještaj
Najveći politički i operativni naglasak stavljen je na borbu protiv neregistriranog kratkoročnog najma. Ministar Glavina predstavio je prijedlog kao do sada najozbiljniji pokušaj države da smanji prostor za crnu i sivu ekonomiju u turističkom sektoru. Prema nacrtu, uvodi se jedinstveni postupak registracije iznajmljivača i obvezan registracijski broj za svaku smještajnu jedinicu. Upravo bi taj broj trebao postati ključna točka novog sustava jer bez njega oglašavanje na internetskim platformama ne bi smjelo biti moguće.
Takav model usko je povezan s europskom STR uredbom, odnosno Uredbom (EU) 2024/1028, koja državama članicama nameće obvezu uspostave pouzdanijeg sustava prikupljanja i razmjene podataka o kratkoročnom najmu. Cilj uredbe nije samo administrativna evidencija, nego stvaranje standardiziranog okvira u kojem će nadležna tijela moći točnije identificirati tko iznajmljuje, koju jedinicu iznajmljuje i pod kojim uvjetima posluje. Europska pravila primjenjuju se od 20. svibnja 2026., pa se hrvatski zakon pojavljuje u trenutku kada država mora osigurati vlastiti provedbeni mehanizam. Ministarstvo pritom poručuje da se registracijskim brojem i digitalnim praćenjem oglasa želi zatvoriti prostor za praksu u kojoj se na tržištu pojavljuju objekti koji nisu formalno evidentirani, a ipak konkuriraju legalnim iznajmljivačima.
Za registrirane iznajmljivače nova bi pravila, barem prema tumačenju predlagatelja, trebala značiti ravnopravnije tržišne uvjete. Oni koji već posluju sukladno propisima godinama upozoravaju da neregistrirani smještaj ruši cijene, izbjegava troškove pristojbi i poreza te stvara neravnotežu među pružateljima usluga. S druge strane, za dio tržišta novi model nosi i dodatne obveze, osobito u dijelu prilagodbe digitalnoj registraciji, usklađivanju dokumentacije i praćenju novih procedura. Upravo će sadržaj javnog savjetovanja pokazati hoće li sektor ove mjere doživjeti prije svega kao alat za uređenje tržišta ili kao novo administrativno opterećenje.
Širi krug nadzora: uz inspektorat uključuju se Carinska uprava i komunalni redari
Jedan od praktično najznačajnijih noviteta odnosi se na nadzor. Prema prijedlogu koji je predstavilo Ministarstvo turizma i sporta, nadzor nad pružanjem ugostiteljskih usluga bez ishođenog rješenja više ne bi bio samo posao Državnog inspektorata. U provedbu bi se uključili i Carinska uprava te komunalni redari. Takvo proširenje nadležnosti sugerira da država problem neregistriranog rada želi tretirati šire nego dosad, odnosno povezati turistički, fiskalni i lokalni nadzor.
Ta promjena ima nekoliko mogućih posljedica. Prvo, povećava se vjerojatnost otkrivanja nezakonitog poslovanja jer se kontrolni mehanizam više ne oslanja isključivo na jednu instituciju. Drugo, lokalna razina dobiva veću operativnu ulogu, što je važno u destinacijama s velikim pritiskom kratkoročnog najma. Treće, jača poruka da se neregistrirano iznajmljivanje ne promatra samo kao administrativni propust, nego i kao pitanje poštenog tržišta, fiskalne discipline i odnosa prema prostoru. Državni inspektorat i sada u svom djelokrugu ima nadzor nad ugostiteljskom djelatnošću, neregistriranim pružanjem usluga i turističkom pristojbom, no uključivanje dodatnih tijela upućuje na namjeru da se provedba zakona učini bržom i vidljivijom na terenu.
Digitalizacija postupaka i Središnji registar kao okosnica novog sustava
Drugi veliki stup reforme je digitalizacija. Ministarstvo najavljuje da bi se svi upravni postupci, od podnošenja zahtjeva za kategorizaciju do izdavanja rješenja, vodili digitalno kroz Središnji registar. Formalno gledano, riječ je o modernizaciji uprave; sadržajno, to je pokušaj objedinjavanja podataka koji su dosad često bili raspršeni po različitim postupcima, razinama vlasti i evidencijama.
Za ugostitelje i iznajmljivače digitalni sustav mogao bi donijeti brže podnošenje zahtjeva, manje fizičkog obilaska institucija i jasniji trag o statusu postupka. Za državu i nadležna tijela takav registar znači lakše povezivanje podataka o objektu, kategoriji, rješenju, pristojbama i eventualnim nepravilnostima. U teoriji to otvara prostor za transparentniji i učinkovitiji sustav. U praksi će, međutim, mnogo ovisiti o tehničkoj izvedbi, interoperabilnosti baza podataka te o tome koliko će sustav biti jednostavan korisnicima koji nisu naviknuti na složenije digitalne procedure. Hrvatska javna uprava posljednjih je godina znatno proširila digitalne servise, ali iskustvo pokazuje da uspjeh takvih reformi ne ovisi samo o propisu, nego i o kvaliteti provedbe.
Rekategorizacija postaje redovitija za apartmane, sobe i kuće za odmor
Prijedlog zakona donosi i novu dinamiku rekategorizacije, što je osobito važno za segment privatnog i manjeg smještaja. Za skupinu ostalih ugostiteljskih objekata za smještaj, među kojima su sobe, apartmani, studio apartmani i kuće za odmor, uvodi se obvezna rekategorizacija svakih deset godina. Za hostele, planinarske i lovačke domove, prenoćišta i slične objekte predviđa se razdoblje od pet godina. Za iznajmljivače se također uvodi obveza rekategorizacije svakih deset godina nakon usklađivanja s novim pravilnikom. Istodobno se za hotele i kampove rok produljuje pa bi se umjesto dosadašnje rekategorizacije svake četiri godine ona provodila svakih pet godina.
Ovakva preraspodjela rokova pokazuje da Ministarstvo želi usmjeriti veći nadzor kvalitete prema onom dijelu tržišta koji se posljednjih godina najviše širio i u kojemu su razlike između formalne kategorije i stvarnog stanja objekta često predmet rasprava. Ideja je, prema riječima ministra, da kategorizacija ne bude jednokratni administrativni čin, nego instrument koji doista odražava trenutačno stanje objekta i razinu održavanja standarda. Time se istodobno štiti potrošača i pokušava podići prosječna kvaliteta ponude. Za dio iznajmljivača to će značiti dodatno ulaganje u uređenje i usklađivanje, dok će drugi ove promjene vjerojatno pozdraviti kao način da tržište jasnije razlikuje kvalitetnu i zapuštenu ponudu.
Stambeni objekti, agroturizam i redefiniranje pojedinih pravila poslovanja
Osim pitanja nadzora i registracije, nacrt predviđa i nekoliko ciljanih zahvata u postojeća pravila poslovanja. Među zapaženijim odredbama je brisanje mogućnosti izdavanja rješenja ugostiteljima u stambenim objektima za apartmane i sobe. Iako će konačno tumačenje te odredbe ovisiti o normativnom tekstu i obrazloženju u savjetovanju, politička poruka je jasna: država želi preciznije razgraničiti što je dopušteno u stambenom fondu, a što pripada klasičnom ugostiteljskom poslovanju.
Istodobno se otvara mogućnost da ugostitelj koji je upisan u Upisnik poljoprivrednika kao poljoprivredno gospodarstvo, bilo da je riječ o trgovačkom društvu, obrtu ili drugom obliku, može koristiti i komercijalni naziv poput turističkog poljoprivrednog gospodarstva ili agroturizma. Taj dio prijedloga posebno je važan za ruralni i kontinentalni turizam jer takvim subjektima daje jasniji identitetski i tržišni okvir. Hrvatska već godinama nastoji jačati disperziju turističke ponude izvan obale i glavne sezone, pa svako normativno preciziranje koje olakšava prepoznatljivost agroturističke ponude ima i razvojnu dimenziju.
Energetska pića i turistička pristojba kao dodatne točke regulacije
Nacrt zakona predviđa i zabranu usluživanja, odnosno dopuštanja konzumiranja energetskih pića u ugostiteljskim objektima. To je mjera koja izlazi iz uskog okvira administracije turizma i ulazi u područje zaštite potrošača i javnog zdravlja, pa će upravo zato vjerojatno privući dio šire javne rasprave. U ovom trenutku Ministarstvo je najavilo zabranu kao dio paketa novih rješenja, ali će daljnja rasprava pokazati na koje će se vrste objekata, dobne skupine ili situacije odredba konkretno odnositi te kako će izgledati njezina provedba u praksi.
Dodatno, propisuje se i novi razlog za ukidanje rješenja ugostitelju i iznajmljivaču ako se utvrdi da ne plaća turističku pristojbu. Ta odredba uklapa se u širi smjer turističke politike u kojem država pokušava jače povezati pravo na pružanje usluge s urednim ispunjavanjem financijskih obveza. U planu zakonodavnih aktivnosti Ministarstva turizma i sporta za 2026. već je naznačeno da postoje problemi s učinkovitošću prisilne naplate turističke pristojbe, pa novi zakon o ugostiteljskoj djelatnosti očito treba biti dio šireg paketa kojim se uređuje fiskalna disciplina u sektoru.
Održivi turizam, priuštivo stanovanje i politička pozadina zakonskih izmjena
Glavina je prijedlog smjestio u okvir politika održivog turizma i priuštivog stanovanja. To je formulacija koja pokazuje kako se pitanje kratkoročnog najma više ne promatra samo kroz broj noćenja i turistički prihod, nego i kroz utjecaj na lokalne zajednice, cijene stanovanja i raspoloživost stambenog fonda. U europskim gradovima i turističkim regijama upravo je odnos između rasta platformskog smještaja i pritiska na stanovanje postao jedno od ključnih političkih pitanja, a Hrvatska sada pokušava vlastitim zakonodavstvom odgovoriti na slične izazove u svojim destinacijama.
Treba pritom primijetiti da europska uredba sama po sebi ne propisuje nacionalne stambene politike ni kvote za najam. Ona prije svega standardizira transparentnost podataka i obveze platformi i država članica. No upravo bolja evidencija i razmjena podataka stvaraju preduvjet da nacionalne vlasti i jedinice lokalne samouprave uopće mogu donositi informirane odluke o tržištu. Drugim riječima, bez pouzdanih podataka teško je ozbiljno raspravljati o tome koliki je stvarni udio kratkoročnog najma, gdje je on najkoncentriraniji i kakav učinak ima na lokalno stanovništvo, komunalnu infrastrukturu i dostupnost stanova.
Što slijedi nakon predstavljanja nacrta
Nacrt prijedloga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti upućen je u javno savjetovanje u trajanju od 30 dana, od 17. travnja 2026. do 18. svibnja 2026. To razdoblje bit će prvi ozbiljan test za predložena rješenja. U njemu se može očekivati niz komentara privatnih iznajmljivača, ugostitelja, lokalnih jedinica, strukovnih udruga i pravnih stručnjaka, osobito oko pitanja registracijskog broja, opsega ovlasti nadzornih tijela, rekategorizacije i statusa pojedinih oblika smještaja.
Ishod savjetovanja bit će važan i zato što se zakon ne donosi u praznom prostoru, nego u trenutku kada europska pravila o kratkoročnom najmu ulaze u fazu primjene, a hrvatski turizam istodobno traži ravnotežu između rasta, održivosti i kvalitete. Ako predloženi mehanizmi doista zažive, Hrvatska bi mogla dobiti uređeniji i podatkovno pregledniji sustav turističkog smještaja nego što ga ima danas. Ako, međutim, digitalna i nadzorna rješenja ostanu nedovoljno razrađena ili previše opterećuju uredne pružatelje usluga, rasprava o zakonu mogla bi se pretvoriti u spor između regulatornih ambicija države i svakodnevice sektora koji i dalje nosi velik dio turističkog prometa zemlje. Upravo zato predstojeće savjetovanje neće biti tek formalna procedura, nego prostor u kojem će se pokazati može li novi zakon istodobno pojačati red na tržištu, zaštititi legalne iznajmljivače i očuvati konkurentnost hrvatske turističke ponude.
Izvori:- - Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske – službena objava o predstavljanju Nacrta prijedloga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti od 17. travnja 2026. (link)
- - e-Savjetovanja – poveznica na javno savjetovanje za Nacrt prijedloga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, otvoreno od 17. travnja 2026. do 18. svibnja 2026. (link)
- - EUR-Lex – Uredba (EU) 2024/1028 o prikupljanju i razmjeni podataka o uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja, uključujući obvezu registracijskog broja i okvir za razmjenu podataka (link)
- - EU Tourism Platform / Europska komisija – sažetak provedbe Uredbe (EU) 2024/1028 i informacija da se pravila primjenjuju od 20. svibnja 2026. (link)
- - Državni inspektorat Republike Hrvatske – opis djelokruga turističke inspekcije u području ugostiteljstva, neregistriranih usluga i turističke pristojbe (link)
- - e-Savjetovanja – obrazac zakonodavnih aktivnosti Ministarstva turizma i sporta za 2026. s obrazloženjem potrebe za novim Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti te zasebnim izmjenama Zakona o turističkoj pristojbi (link)
Kreirano: utorak, 21. travnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini