Hrvatska dobila novi park prirode: Zagorske gore postale zaštićeno područje od nacionalne važnosti
Hrvatski sabor jednoglasno je prihvatio Zakon o proglašenju Parka prirode Zagorske gore, čime je jedno od prirodno najvrjednijih područja sjevera Hrvatske i formalno dobilo viši stupanj zaštite. Riječ je o prostoru koji obuhvaća Ivanščicu, Ravnu goru, Maceljsku goru, Strahinjščicu i Bednjanski kraj, a novi status znači da će se to područje ubuduće štititi kroz poseban upravljački i planski okvir, uz istodobno dopuštanje gospodarskih aktivnosti koje ne narušavaju njegova ključna prirodna obilježja. Zakon je u Hrvatskom saboru donesen 6. ožujka 2026., a objavljen je u Narodnim novinama 18. ožujka, pa na snagu stupa osmoga dana od objave. Time je nakon višegodišnjih stručnih i političkih inicijativa dovršen postupak kojim je Hrvatska dobila još jedno veliko zaštićeno područje kontinentalnog dijela zemlje.
Za sjever Hrvatske ova odluka ima višestruku težinu. Ne radi se samo o administrativnom proglašenju nove kategorije zaštite, nego o potvrdi da prostor Zagorskih gora ima vrijednosti koje prelaze lokalni značaj. Prema zakonskom tekstu i obrazloženju koje je pratilo donošenje propisa, područje je važno zbog bogate georaznolikosti, očuvanih staništa, raznolikog biljnog i životinjskog svijeta, ali i zbog kulturno-povijesnog naslijeđa koje je kroz stoljeća oblikovalo krajobraz. Upravo ta kombinacija prirodnih i kulturnih obilježja bila je jedan od glavnih razloga da se umjesto užih oblika zaštite odabere kategorija parka prirode, koja u hrvatskom zakonodavnom okviru omogućuje zaštitu velikih i vrijednih prostora, ali bez potpunog isključivanja ljudi, tradicijskih djelatnosti i održivog korištenja prostora.
Obuhvat od više od 30 tisuća hektara
Prema objavljenom zakonu, Park prirode Zagorske gore prostire se na 30.087,437 hektara. U saborskim dokumentima koji su prethodili konačnom izglasavanju navodi se gotovo istovjetna površina od 30.187,38 hektara, što pokazuje da je riječ o prostoru od približno 30 tisuća hektara koji se proteže kroz dijelove Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije. U praksi to znači da park obuhvaća velik dio brdskog i gorskog pojasa Hrvatskog zagorja, pri čemu se na sjeverozapadu dotiče i državne granice sa Slovenijom. U saborskoj raspravi istaknuto je i da se zaštićeno područje proteže kroz više gradova i općina u obje županije, što dodatno potvrđuje da je riječ o prostoru koji će zahtijevati usklađeno upravljanje lokalne i državne razine.
Takav obuhvat nije određen slučajno. Zagorske gore čine mozaik reljefno razvedenih planinskih i brežuljkastih cjelina, šumskih kompleksa, travnjačkih površina, vodotoka, močvarnih i speleoloških staništa, kao i naselja, poljoprivrednih površina te kulturnih lokaliteta. Zbog geografskog položaja, klimatskih prilika i hidrografskih obilježja, riječ je o području na kojem se na relativno malom prostoru isprepliću vrlo različiti prirodni sustavi. Upravo je ta raznolikost bila jedan od ključnih argumenata stručnih tijela koja su godinama pripremala podlogu za proglašenje zaštite, jer pokazuje da Zagorske gore nisu vrijedne samo po jednoj planini, šumi ili lokalitetu, nego kao cjelina koja funkcionira kao povezan i osjetljiv krajobrazni sustav.
Zašto su Zagorske gore važne
U obrazloženju zakona posebno se naglašava da je zaštita ovog prostora od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku zbog očuvanja izvornih prirodnih vrijednosti, divljih vrsta flore i faune te široke raznolikosti staništa. Među njima se posebno izdvajaju šumska staništa, travnjački mozaici, vodena staništa rijeke Bednje, močvarna područja i špiljska staništa. Osim biološke raznolikosti, važan dio vrijednosti područja čine i geološki, geomorfološki, hidrološki, paleontološki i mineraloški lokaliteti. Drugim riječima, Zagorske gore nisu važne samo zbog zelenog pokrova i atraktivnih vidikovaca, nego i zbog složene prirodne povijesti koja je na tom prostoru ostavila tragove vrijedne znanstvenog, obrazovnog i baštinskog interesa.
Važan element cijele priče jest i činjenica da je riječ o prostoru koji nije izdvojen od čovjeka, nego je stoljećima oblikovan odnosom prirode i lokalnih zajednica. Tradicijska poljoprivreda, naselja, stare komunikacije, sakralni i povijesni lokaliteti te drugi tragovi života sastavni su dio zagorskog krajolika. Upravo zato se u službenim dokumentima ističe da se prirodne vrijednosti ovoga prostora ne mogu promatrati odvojeno od kulturno-povijesne baštine. Novi park prirode ne štiti samo prirodu u užem smislu, nego i prepoznatljiv krajobraz nastao dugotrajnim suživotom čovjeka i okoliša. To je važno i za buduće upravljanje, jer će mjere zaštite morati voditi računa o očuvanju tradicionalnih vrijednosti, a ne samo o formalnim granicama zaštićenog područja.
Osam područja ekološke mreže i deseci ciljnih staništa i vrsta
U saborskom izvješću Odbora za zaštitu okoliša i prirode navodi se da se na području predloženom za zaštitu nalazi osam područja ekološke mreže s 33 različita ciljna stanišna tipa i vrste, kao i tri već zaštićena područja, među kojima su dva spomenika prirode i jedna park-šuma. Taj podatak važan je za razumijevanje šireg značenja nove odluke. Ekološka mreža Natura 2000 već sada predstavlja temeljni europski mehanizam očuvanja najvrjednijih vrsta i staništa, a činjenica da se značajan broj takvih područja nalazi unutar novog parka pokazuje da je riječ o prostoru koji je i ranije bio prepoznat kao iznimno vrijedan sa stajališta zaštite prirode.
Proglašenje parka prirode ne poništava postojeće obveze koje proizlaze iz ekološke mreže, nego ih stavlja u širi upravljački okvir. To može biti posebno važno za planiranje zahvata u prostoru, praćenje stanja staništa, razvoj posjetiteljske infrastrukture te za edukativne i znanstvene programe. Ujedno otvara prostor za bolje povezivanje podataka koji su već dostupni kroz Informacijski sustav zaštite prirode i Bioportal, gdje se javno mogu pregledavati granice zaštićenih područja i ekološke mreže. Za javnost to znači veću transparentnost, a za stručne službe mogućnost da odluke o prostoru temelje na preciznijim i javno dostupnim informacijama.
Što status parka prirode znači u praksi
Kategorija parka prirode u hrvatskom sustavu zaštite prirode podrazumijeva da je riječ o prostranom prirodnom ili djelomice kultiviranom području velike bioraznolikosti i georaznolikosti, s naglašenim ekološkim, krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijednostima. To nije strogi rezervat u kojem je svaki oblik aktivnosti isključen, nego model zaštite koji dopušta gospodarske i druge djelatnosti ako one ne ugrožavaju bitna obilježja prostora. Upravo je to jedan od razloga zašto se novi zakon u lokalnim sredinama uglavnom promatra i kao razvojna prilika, a ne samo kao niz novih ograničenja.
U praksi će tek slijediti razrada konkretnih pravila i prioriteta. Zakon predviđa da će Vlada Republike Hrvatske u roku od godine dana osnovati javnu ustanovu koja će upravljati Parkom prirode Zagorske gore. Do tada će, u okviru svojih mjesnih nadležnosti, dijelovima ekološke mreže unutar proglašenog parka upravljati javne ustanove Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije. To prijelazno rješenje važno je kako u razdoblju nakon proglašenja ne bi nastala institucionalna praznina, osobito kada je riječ o postupcima zaštite prirode, izdavanju uvjeta zaštite i praćenju mogućih zahvata u prostoru. Drugim riječima, park je proglašen, ali njegovo stvarno upravljanje tek ulazi u fazu organizacijskog oblikovanja.
Za lokalne jedinice, investitore i stanovnike posebno je važno da park prirode ne znači automatsku zabranu života i rada na tom području. Dopuštene su gospodarske djelatnosti koje se mogu uskladiti s očuvanjem prirodnih vrijednosti, a upravo će plan upravljanja i prostorni plan područja posebnih obilježja u budućnosti detaljnije odrediti gdje su granice dopuštenog razvoja. Stručna podloga i saborski dokumenti naglašavaju da bi novi status trebao omogućiti bolje i cjelovitije sagledavanje održivog korištenja prirodnih resursa, uključujući gospodarenje šumama, turizam, edukativne sadržaje i druge aktivnosti koje ne narušavaju temeljne vrijednosti prostora.
Od inicijative do zakona: proces koji traje godinama
Iako je zakon izglasan u ožujku 2026., ideja zaštite Zagorskih gora nije nova. Prema saborskom izvješću, inicijativa za zaštitu područja Zagorskih gora i Bednjanskog kraja pokrenuta je još 2009. godine, kada je tadašnji Državni zavod za zaštitu prirode potpisao sporazum s Krapinsko-zagorskom i Varaždinskom županijom. Godine 2013. izrađena je stručna podloga u kategoriji regionalnog parka, a potom je 2021. pokrenuta nova inicijativa za zaštitu Ivanščice, Strahinjščice, Ravne gore i Maceljske gore u kategoriji parka prirode. Nakon toga su 2022. obje županije zatražile reviziju stručne podloge, pa je nadležno ministarstvo kroz Zavod za zaštitu okoliša i prirode nastavilo konzultacije s jedinicama lokalne samouprave i županijskim javnim ustanovama.
Taj višegodišnji proces pokazuje da proglašenje parka nije došlo preko noći. Naprotiv, riječ je o odluci koja je prethodno prolazila kroz stručnu valorizaciju prostora, političke inicijative, doradu granica i javne rasprave o tome koji je model zaštite najprimjereniji. Upravo zato je jednoglasno prihvaćanje zakona u Saboru politički važan signal: pokazuje da je oko potrebe zaštite postignut širok konsenzus, barem na razini temeljnog cilja. U vremenu kada se pitanja prostora, razvoja i zaštite okoliša često pretvaraju u sukobe lokalnih i nacionalnih interesa, takav konsenzus nije beznačajan. On ne znači da u budućnosti neće biti prijepora oko konkretnih zahvata, ali znači da je temeljna odluka o zaštiti dobila široku institucionalnu potporu.
Očekivanja od novog parka: zaštita, turizam i lokalni razvoj
U službenim obrazloženjima naglašava se da bi novi park prirode trebao postati osnova za održivi razvoj područja, povećanje njegove prepoznatljivosti i bolju promociju lokalnih dobara i usluga. Takva očekivanja nisu neuobičajena kada je riječ o zaštićenim područjima. Status parka prirode često povećava vidljivost neke regije, otvara mogućnosti za razvoj selektivnih oblika turizma, edukacijskih programa, interpretacijskih centara i novih projekata financiranih iz nacionalnih i europskih izvora. U slučaju Zagorskih gora to može biti osobito važno jer se radi o području koje je prometno relativno dostupno, nalazi se u blizini većih urbanih središta i ima prepoznatljiv identitet u pogledu pejzaža, gastronomije, tradicije i rekreacijskih potencijala.
Ipak, iskustva drugih zaštićenih područja pokazuju da sam status parka nije dovoljan ako iza njega ne slijedi ozbiljno upravljanje. Hoće li Zagorske gore uistinu postati primjer uspješnog spoja zaštite i razvoja ovisit će o kvaliteti budućeg plana upravljanja, načinu suradnje s lokalnim stanovništvom, jasnoći pravila za zahvate u prostoru i sposobnosti javne ustanove da uskladi različite interese. Posebno će biti važno izbjeći dva ekstrema: s jedne strane pretvaranje parka u simboličnu oznaku bez stvarnog sadržaja, a s druge strane model u kojem bi zaštita bila doživljena samo kao birokratsko ograničenje. Ravnoteža između očuvanja i razvoja bit će glavni test novog statusa.
Prirodna zaštita kao javna politika
Proglašenje Parka prirode Zagorske gore dolazi u trenutku kada pitanja zaštite prostora, prilagodbe klimatskim promjenama i očuvanja bioraznolikosti imaju sve veću težinu u europskim i nacionalnim javnim politikama. U tom smislu ova odluka ima i širi značaj od lokalnog. Ona pokazuje da se i u kontinentalnoj Hrvatskoj, izvan najpoznatijih obalnih i planinskih turističkih zona, sve više prepoznaje vrijednost krajobraza i prirodnih sustava kao javnog dobra. Takva područja nisu važna samo zbog rijetkih vrsta ili ljepote pejzaža, nego i zbog kvalitete života, zaštite tla i voda, ublažavanja toplinskih ekstrema, očuvanja tradicijskih prostora i otpornosti lokalnih zajednica.
Upravo zato novi park prirode ne treba promatrati samo kao temu iz zaštite okoliša, nego i kao razvojno, društveno i prostorno pitanje. Način na koji će se njime upravljati govorit će mnogo o tome kako Hrvatska razumije odnos između prirodne baštine i gospodarskih ambicija. Zagorske gore sada su dobile pravni okvir koji priznaje njihovu vrijednost. Pravi posao tek slijedi: očuvati ono zbog čega su proglašene zaštićenim područjem, a pritom omogućiti da taj status donese stvarnu korist ljudima koji na tom prostoru žive i rade.
Izvori:- Narodne novine – objavljeni Zakon o proglašenju Parka prirode Zagorske gore, datum donošenja, objave i odredbe o upravljanju (link)- Hrvatski sabor – Konačni prijedlog zakona s obrazloženjem prirodnih vrijednosti, razvojnih učinaka i prijelaznih odredbi (link)- Hrvatski sabor, Odbor za zaštitu okoliša i prirode – podaci o tijeku inicijative, obuhvatu, ekološkoj mreži i planiranom financiranju (link)- MINGOR / Informacijski sustav zaštite prirode – pregled ekološke mreže Natura 2000 i javne dostupnosti prostornih podataka o zaštićenim područjima (link)
Kreirano: srijeda, 25. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini