ARPA-H uložio do 25,8 milijuna dolara u UC San Diego: cilj je 3D bioprintingom izraditi jetru po mjeri pacijenta i ublažiti kronični manjak transplantata
U Sjedinjenim Američkim Državama zatajenje jetre ostaje među najtežim i najrizičnijim stanjima u medicini: kada bolest prijeđe u završnu fazu, transplantacija je za dio bolesnika jedina terapija koja dugoročno spašava život. U praksi, međutim, dostupnost donornih organa godinama ne prati potrebe, pa pacijenti ulaze u neizvjesnost u kojoj o ishodu odlučuju medicinska hitnost, kompatibilnost, logistika i vrijeme. U takvom kontekstu Advanced Research Projects Agency for Health (ARPA-H), agencija unutar američkog Ministarstva zdravstva (HHS), sredinom siječnja pokreće novu fazu ulaganja u razvoj bioprintanih organa. ARPA-H je 12. siječnja 2026. objavio da dodjeljuje nagrade timovima u sklopu programa PRINT, inicijative usmjerene na izradu personaliziranih i imunološki usklađenih organa “na zahtjev”, uz ambiciju da se dugoročno smanji ovisnost o doniranju i listama čekanja.
Jedan od projekata koji se uklapaju u tu strategiju vodi Sveučilište Kalifornije u San Diegu (UC San Diego), a vrijednost potpore, prema javno objavljenim podacima, iznosi do 25.771.771 dolara uz planirano trajanje od 60 mjeseci. Potpora je vezana uz ARPA-H Award Number D25AC00432-00 i usmjerena je na razvoj potpuno funkcionalne, pacijentu prilagođene 3D bioprintane jetre. Središnji koncept je “organ po narudžbi” uzgojen iz pacijentovih stanica, čime bi se, prema viziji projekta, smanjila potreba za donorima, a istodobno potencijalno umanjila i potreba za doživotnim imunosupresivnim lijekovima nakon transplantacije. U javnim opisima projekta posebno se naglašava da bi ovakav pristup, ako uspije, mogao promijeniti temeljnu logiku transplantacijske medicine: umjesto oslanjanja na rijedak resurs, organ bi se izrađivao ciljano, za konkretnog pacijenta, uz veću kontrolu nad kompatibilnošću.
PRINT: pokušaj promjene paradigme transplantacije
Program PRINT (Personalized Regenerative Immunocompetent Nanotechnology Tissue) ARPA-H opisuje kao pokušaj da se kronična nestašica organa riješi kombinacijom bioprintinga, regenerativne medicine i velike proizvodnje stanica, a ne isključivo oslanjanjem na donore. U objavi od 12. siječnja 2026. ARPA-H navodi da želi omogućiti izradu zamjenskih organa koji su imunološki i po krvnoj grupi usklađeni s primateljem, te ističe ambiciju da se u budućnosti proizvodnja mjeri satima. U tom tekstu agencija naglašava nekoliko problema današnjeg sustava: dugotrajna čekanja, činjenicu da neki pacijenti ne dočekaju transplantaciju, te da i nakon transplantacije slijedi doživotna terapija lijekovima koji sprječavaju odbacivanje, a imaju ozbiljne nuspojave i visoke troškove. ARPA-H pritom naglašava da transplanti u pravilu imaju ograničen vijek trajanja te da su komplikacije česte, što znači da se pitanje “nove jetre” ne završava samim operacijskim zahvatom.
PRINT je zamišljen kao portfelj više timova, a ARPA-H navodi da je ukupna vrijednost programa do 176,8 milijuna dolara u razdoblju od pet godina. Posebno se naglašava da se radi o tzv. “performer awards”, a ne o klasičnim grantovima, te da su iznosi po timu uvjetovani postizanjem “agresivnih i ubrzanih” razvojnih prekretnica. Na razini programa, ARPA-H na svojoj stranici PRINT objašnjava tri ključna tehnička područja: generiranje potrebnih staničnih tipova (iz uzorka krvi, biopsije ili biobanke), zatim njihovu proizvodnju u velikim količinama, te samu biofabrikaciju organa uz testiranje sigurnosti i učinkovitosti. Ta struktura programa važna je jer jasno sugerira da problem bioprintinga organa nije samo “printer”, nego čitav lanac koji uključuje staničnu biologiju, proizvodnju, inženjering i regulatornu provjeru.
Zašto jetra ostaje prioritet: bolest je česta, a terapijske opcije su ograničene
Jetra je organ s velikim regenerativnim kapacitetom, ali kada kronična bolest traje godinama, može doći do točke u kojoj se funkcija nepovratno uruši. U tom trenutku pacijent ulazi u zonu visokog rizika, s komplikacijama poput krvarenja, teških infekcija, encefalopatije i drugih stanja koja mogu brzo završiti fatalno. U preglednim statistikama CDC-a navodi se da u SAD-u milijuni odraslih imaju dijagnosticiranu bolest jetre, što dodatno objašnjava zašto je problem transplantacije jetre strukturno velik. CDC-ovi izvještaji o uzrocima smrti također smještaju kroničnu bolest jetre i cirozu među vodeće uzroke smrti na nacionalnoj razini, što pokazuje da se radi o ozbiljnom javnozdravstvenom teretu, a ne o nišnom problemu. Za dio pacijenata, terapije mogu usporiti napredovanje bolesti, ali ne mogu zamijeniti funkciju terminalno oštećenog organa. U takvim slučajevima, transplantacija postaje jedina opcija koja dugoročno mijenja prognozu.
Problem transplantacije nije samo medicinski nego i sustavni. Podaci o listama čekanja i transplantacijama u SAD-u prikupljaju se u okviru OPTN/UNOS sustava, a HRSA-ova platforma organdonor.gov u pregledima ističe da je broj ljudi na listi čekanja za transplantaciju organa vrlo visok. OPTN/SRTR Annual Data Report, koji obrađuje nacionalne trendove, naglašava kontinuirani priljev novih kandidata na liste čekanja, što pokazuje da potražnja traje i u godinama kada broj transplantacija raste. ARPA-H u svojim materijalima dodatno naglašava da “tisuće pacijenata” u SAD-u godišnje umiru čekajući organ, a da su nestašice rezultat kombinacije čimbenika: geografske udaljenosti, potrebe za podudaranjem krvne grupe i tkivnih karakteristika, te niske stope doniranja. U kontekstu jetre problem je posebno težak jer za ovaj organ ne postoji trajna mehanička “zamjena” usporediva s dijalizom u bubrežnoj insuficijenciji. Zato se rješenje koje obećava stabilan izvor funkcionalnog jetrenog tkiva ne promatra samo kao znanstvena inovacija, nego i kao potencijalni instrument javne politike: smanjivanje smrtnosti na listama čekanja i smanjivanje pritiska na sustav doniranja.
UC San Diego projekt: interdisciplinarni tim i cilj “organa po narudžbi”
Nositelj projekta na UC San Diegu je prof. Shaochen Chen iz Aiiso Yufeng Li Family Department of Chemical and Nano Engineering na Jacobs School of Engineering. U sveučilišnim profilima opisuje se kao istraživač fokusiran na biomaterijale, inženjerstvo tkiva, 3D bioprinting i regenerativnu medicinu, s naglaskom na napredne tehnike brze izrade bioloških struktura. Prema javno dostupnom opisu projekta, cilj je izraditi jetru pune veličine koja bi bila transplantabilna i prilagođena anatomiji pacijenta, pri čemu se organ gradi iz pacijentovih vlastitih stanica kako bi se smanjio rizik imunološkog odbacivanja. U opisima projekta naglašava se i ideja da bi takav pristup mogao umanjiti potrebu za doživotnom imunosupresijom, koja danas nosi značajne rizike i troškove. Projekt se javno opisuje kao kulminacija višedesetljetnog rada na bioprintingu u Chenovom laboratoriju, s naglaskom na brzinu i rezoluciju izrade tkiva.
Projekt je izrazito interdisciplinaran i spaja inženjerske i kliničke kompetencije. U opisu suradnje navode se stručnjaci za biologiju jetre, medicinsko snimanje, kirurgiju jetre i transplantacije te umjetnu inteligenciju, a među su-istraživačima se ističu David Berry, Ahmed El Kaffas, Padmini Rangamani, Bernd Schnabl i Claude Sirlin s UC San Diego School of Medicine te Rose Yu s Jacobs School of Engineering. U kliničkom dijelu projekta spominje se i prof. Gabriel Schnickel, voditelj transplantacije i hepatobilijarne kirurgije u UC San Diego Health, koji javno govori o potencijalu da se dugogodišnja vizija transplantacijske zajednice približi stvarnosti. U timu se, prema dostupnim informacijama, spajaju i “tvrde” discipline poput inženjerstva i računalnih metoda te “meke” kliničke potrebe, gdje se u konačnici mora dokazati da organ može sigurno raditi u tijelu. Upravo zbog toga u projektu važnu ulogu imaju i medicinsko snimanje i modeliranje, jer za jetru nije dovoljno imati ispravan “oblik” nego i funkcionalnu unutarnju arhitekturu.
Kako se bioprinta živa jetra: bioink, svjetlo i problem krvnih žila
Bioprinting se bitno razlikuje od klasičnog 3D printanja plastike ili metala. Umjesto tvrdih materijala, koriste se bioinkovi, biomaterijali koji mogu nositi žive stanice i pritom im omogućiti preživljenje, rast i organizaciju u tkivo. U pristupu povezanom s Chenovim laboratorijem ključnu ulogu imaju digitalno kontrolirani svjetlosni uzorci koji učvršćuju stanični materijal sloj po sloj. Takav “projekcijski” princip omogućuje preciznu izradu fine mikroarhitekture, a upravo je mikroarhitektura ono što razdvaja “komad tkiva” od organa koji ima fiziološku funkciju. U javnim opisima tehnologije naglašava se da se složene strukture mogu izrađivati vrlo brzo u odnosu na sporije metode, što je važno kada se pokušava skalirati prema organu pune veličine. No brzina sama po sebi nije dovoljna: organ mora biti i biološki održiv, a to znači da materijali i postupci moraju biti kompatibilni sa stanicama i omogućiti im da formiraju stabilno tkivo.
Najveća prepreka u bioprintingu punog organa gotovo uvijek se svodi na isto pitanje: kako izgraditi vaskularnu mrežu koja može opskrbljivati tkivo kisikom i hranjivim tvarima. Bez toga, deblji komadi tkiva odumiru iznutra, pa organ može izgledati uvjerljivo, ali ne može funkcionirati kao transplantat. UC San Diego u opisu projekta navodi da je tim u proces dizajna i proizvodnje uključio umjetnu inteligenciju kako bi se inženjerski konstruirale sofisticirane vaskularne mreže, što je jedan od ključnih izazova pri prelasku s malih uzoraka na organ pune veličine. U praksi to znači da se mora projektirati “cjevovod” kroz koji bi krv mogla protjecati bez zastoja, a tkivo dobivati ono što mu treba za preživljenje. Taj problem je i medicinski i inženjerski: mora se misliti na promjere kanala, grananja, tlakove, protok i kompatibilnost s prirodnom cirkulacijom. Upravo zato uključivanje računalnih metoda i AI-a u dizajn postaje presudno kada se cilj postavi na razinu transplantabilnog organa.
U isto vrijeme, ovakvi projekti otvaraju dodatna pitanja: kako osigurati mehaničku stabilnost tkiva, kako kontrolirati maturaciju stanica nakon bioprintanja, te kako standardizirati testove funkcije i sigurnosti prije nego što se i pomisli na transplantaciju. PRINT program na razini ARPA-H-a zato naglašava testiranje sigurnosti i učinkovitosti kao sastavni dio biofabrikacije, a ne kao naknadni korak. Drugim riječima, cilj nije samo “napraviti organ”, nego dokazati da radi na predvidljiv način, da je siguran i da se može proizvoditi u kontroliranim uvjetima. Bez takvog testiranja, bioprinting ostaje laboratorijska demonstracija, a ne terapija. Zbog toga se uspjeh projekta mjeri i sposobnošću da se proces standardizira, a ne samo da se postigne jedan “impresivan” prototip.
Od 2016. do danas: od modela tkiva za laboratorij do ambicije transplantacije
UC San Diego se u području bioprintinga jetrenog tkiva spominje već gotovo desetljeće. Sveučilište Kalifornije je 2016. izvijestilo da je tim iz San Diega izradio 3D bioprintani uzorak jetrenog tkiva koji je, iako malen, oponašao ključne strukture i funkcije jetre te je bio namijenjen personaliziranom testiranju lijekova i proučavanju bolesti. Takvi modeli nisu transplantabilni organi, ali su bili važna demonstracija da se složeno jetreno tkivo može oblikovati i održati funkcionalnim u kontroliranim uvjetima. U tom razdoblju fokus je bio na tome da laboratorij dobije realističan “komadić” ljudskog tkiva s kojim se može bolje predviđati učinak terapija i razumijevati bolest. To je već tada imalo veliku vrijednost, jer se personalizacija testiranja lijekova i modeliranje bolesti smatraju područjima s velikim kliničkim potencijalom. No korak prema transplantaciji je kvalitativno drukčiji, jer uključuje integraciju organa u živi organizam, dugotrajnu funkciju i sigurnost.
Danas se cilj pomiče na novu razinu: jetra pune veličine mora preživjeti u ljudskom tijelu, spojiti se na krvne žile i dugoročno preuzeti metaboličke funkcije bez kojih život nije moguć. U tom prijelazu važan je i “translacijski” sloj, odnosno prelazak tehnologije iz laboratorija prema industrijskim sustavima. U tom smislu, u javno dostupnim korporativnim objavama spominje se da je startup Allegro 3D, povezan s DLP pristupom bioprintanju, preuzet od strane BICO-a, grupacije koja u bioprinting segmentu upravlja brendom CELLINK. Dodatno, CELLINK je 2023. objavio partnerstvo s UC San Diegom na uspostavi centra izvrsnosti za 3D bioprinting, što ukazuje na to da infrastruktura i industrijski interes postoje. Za projekt koji cilja kliničku upotrebu, takva infrastruktura je važna jer omogućuje skaliranje, standardizaciju i ponovljivost, bez kojih nema regulatornog puta. Istodobno, ona pokazuje da se bioprinting više ne promatra samo kao akademska egzotika, nego kao tehnologija koja se pokušava ukorijeniti u industrijskim procesima.
Allele Biotech i iPSC proizvodnja: “stanična tvornica” bez koje nema organa
Za bioprinting jetre ključna je dostupnost više tipova stanica u velikim količinama i u kvaliteti koja može zadovoljiti kliničke standarde. Upravo tu ulazi Allele Biotechnology & Pharmaceuticals, tvrtka koja je 13. siječnja 2026. objavila da se uključuje kao industrijski partner UC San Diego projekta. U toj objavi navodi se da će Allele generirati iPSC linije u uvjetima koji odgovaraju GMP standardima te razvijati diferencijaciju u više tipova stanica potrebnih za jetru, uključujući hepatocite, kolangiocite, endotelne prekursore i druge stanične populacije. Tvrtka naglašava i da ima specijalizirane proizvodne kapacitete te regulatorno usklađene pogone, što je ključno za prijelaz s “laboratorijske” na “kliničku” kvalitetu. Prema toj objavi, cilj je razvijati proizvodnju stanica uz visoke prinose i niže troškove, što je važan preduvjet ako se tehnologija ikada želi primijeniti šire. U suprotnom, čak i uspješan prototip ostaje terapija dostupna tek rijetkima.
U istom javnom opisu Allele naglašava korištenje mRNA reprogramiranja i podsjeća na znanstvenu pozadinu iPSC tehnologije, koja je u širem kontekstu regenerativne medicine dobila snažan poticaj nakon Nobelove nagrade 2012. godine za rad na reprogramiranju stanica. Bit takvog pristupa je da se iz polaznog uzorka, uz kontrolirane postupke, dobije “izvor” stanica koje se potom mogu usmjeriti u specifične tipove potrebne za organ. Za bioprinting jetre to je kritično jer jetra nije homogeno tkivo: da bi funkcionirala, treba više staničnih populacija koje surađuju u preciznoj prostornoj organizaciji. Zato se u opisu projekta naglašava proizvodnja različitih tipova stanica i planovi da se, kad se dođe do faze organa pune veličine, radi o količinama koje se mjere desecima milijardi stanica po organu. Takve brojke, iako zvuče apstraktno, ilustriraju razliku između laboratorijskog uzorka i transplantabilnog organa: skala proizvodnje sama po sebi postaje jedan od najvećih izazova.
Što bi uspjeh mogao promijeniti i koja su ključna otvorena pitanja
Ako bi se u okviru petogodišnjeg projekta doista pokazalo da je moguće proizvesti funkcionalnu, transplantabilnu jetru po mjeri pacijenta, posljedice bi bile dalekosežne. U teoriji, smanjila bi se ovisnost o donorima, listama čekanja i geografskim ograničenjima, a dio pacijenata mogao bi dobiti organ u trenutku kada je još dovoljno stabilan za operaciju i oporavak. Drugi potencijalni dobitak bio bi imunološki: organ izrađen iz pacijentovih stanica mogao bi smanjiti potrebu za doživotnom imunosupresijom, što bi u praksi značilo manje infekcija, manje nuspojava i bolju dugoročnu kvalitetu života. ARPA-H u opisu PRINT-a naglašava upravo taj cilj: organ koji ne traži doživotne lijekove protiv odbacivanja. U javnim opisima projekta navodi se i potencijal smanjenja troškova liječenja kroničnih bolesnika, iako će se takve tvrdnje morati potvrditi kroz testiranja i kliničke studije. Na razini zdravstvenog sustava, ovakva tehnologija bi dugoročno mogla značiti i stabilniju dostupnost transplantacija, neovisniju o oscilacijama u doniranju i logistici.
No upravo zato što je potencijal velik, standard dokazivanja bit će iznimno visok. Otvorena pitanja uključuju dugoročnu funkcionalnost bioprintane jetre, stabilnost vaskularnog sustava i perfuzije, rizike poput tromboza, te standardizaciju proizvodnje tako da je svaki organ ponovljiv i usporediv. Regulativa dodatno komplicira put: bit će potrebno jasno definirati kriterije kvalitete, sigurnosti i praćenja, a klinička ispitivanja morat će pokazati korist u odnosu na postojeće opcije. ARPA-H u programu PRINT već u startu naglašava da su prekretnice agresivne i ubrzane, ali to ne mijenja činjenicu da će kod organa koji se transplantira kriteriji sigurnosti biti među najstrožima u medicini. Uz to, treba uzeti u obzir i etička i logistička pitanja: od pristupa proizvodnim kapacitetima do pravedne raspodjele tehnologije kada jednom izađe iz laboratorija. Zato je realno očekivati da će, i uz znatno financiranje, put do rutinske kliničke transplantacije biti višefazan.
I dok se bioprinting organâ često doživljava kao daleka budućnost, ARPA-H ovim programom šalje poruku da želi ubrzati prijelaz iz “obećavajuće znanosti” u provjerljivu tehnologiju. UC San Diego projekt, u kojem se spajaju inženjerske platforme, klinička ekspertiza i industrijska proizvodnja stanica, sada ulazi u petogodišnji ciklus u kojem će svaka faza morati pokazati da organ nije samo moguće “izgraditi”, nego i održati funkcionalnim, sigurnim i ponovljivim. Za pacijente koji danas čekaju transplantaciju, to ne znači trenutačno rješenje, ali znači da se na nacionalnoj razini ulaže u tehnologiju koja ciljano napada samu srž problema: ovisnost o rijetkim donorima i ograničenja imunološke kompatibilnosti. Ako se dio tih obećanja potvrdi u praksi, transplantacijska medicina mogla bi ući u razdoblje u kojem se pojam “liste čekanja” postupno mijenja, a organ postaje terapija koja se može planirati, a ne samo nadati.
Izvori:- ARPA-H – službena objava o dodjeli nagrada timovima u programu PRINT (12. siječnja 2026.) (link)
- ARPA-H – opis programa PRINT, ciljevi i tehničke osi (bioprinting personaliziranih organa bez imunosupresije) (link)
- Business Wire – Allele Biotech o partnerstvu s UC San Diegom, projektu do 25,8 milijuna dolara i ulozi iPSC/GMP proizvodnje (13. siječnja 2026.) (link)
- CDC (NCHS) – FastStats: kronična bolest jetre i ciroza (pregledni pokazatelji) (link)
- CDC (NCHS) – National Vital Statistics Reports: vodeći uzroci smrti u SAD-u (kontekst za kroničnu bolest jetre i cirozu) (link)
- organdonor.gov (HRSA) – statistike o doniranju organa i listama čekanja u SAD-u (link)
- SRTR – OPTN/SRTR Annual Data Report: nacionalni trendovi transplantacija i lista čekanja (link)
- University of California – izvještaj o 3D bioprintanom funkcionalnom jetrenom tkivu (2016., istraživačka prekretnica) (link)
- Jacobs School of Engineering (UC San Diego) – profil prof. Shaochen Chena i područja istraživanja (link)
- BICO – objava o akviziciji Allegro 3D i DLP/Digital Light pristupu bioprintingu (kontekst translacije tehnologije) (link)
- CELLINK – partnerstvo s UC San Diegom na centru izvrsnosti za 3D bioprinting (2023.) (link)
Kreirano: petak, 16. siječnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini