Tuberkuloza (TB), bolest poznata i pod nazivima bijela kuga, sušica ili ftiza, predstavlja jedan od najtežih izazova za globalno javno zdravstvo već tisućljećima. Od svojih početaka, u dalekoj prošlosti, pa sve do danas, TB se prilagođavala promjenama u načinu života čovječanstva, a njezin uzročnik – bakterija Mycobacterium tuberculosis – razvijao je otpornost na lijekove koji su bili osnova njezina liječenja. Danas ova bolest predstavlja najsmrtonosniju zaraznu bolest na svijetu, odgovornu za smrt gotovo 1,6 milijuna ljudi godišnje.

Nova era u borbi protiv tuberkuloze – kraće i učinkovitije terapije

Posljednjih nekoliko desetljeća, liječenje tuberkuloze zahtijevalo je izuzetnu disciplinu pacijenata, budući da su standardni režimi podrazumijevali uzimanje velikog broja lijekova kroz razdoblje koje je moglo trajati čak i dvije godine. Mnogi su pacijenti odustajali od terapije zbog teških nuspojava poput mučnina, oštećenja sluha ili problema s bubrezima, čime se povećavala vjerojatnost širenja rezistentnih oblika bolesti. No, situacija se posljednjih godina dramatično mijenja. Novi lijekovi i inovativni pristupi omogućavaju skraćenje liječenja na četiri do šest mjeseci, što značajno povećava uspješnost terapije i smanjuje mogućnost razvoja rezistentnih oblika bolesti.

Znanstvenici ističu da je posebno važno što nove terapije eliminiraju potrebu za injekcijama, čime se znatno smanjuje nelagoda za pacijente. Sada se na tržištu pojavljuju i potpuno nove klase lijekova koji ciljano djeluju protiv bakterije, omogućavajući još kraće trajanje liječenja. Velik je potencijal novih istraživanja usmjeren prema individualiziranom pristupu liječenju, gdje bi terapija bila prilagođena svakom pacijentu zasebno.

Napredak u dijagnostičkim metodama ubrzan pandemijom COVID-19

Veliki izazov u borbi protiv tuberkuloze je kasna dijagnoza bolesti. U mnogim dijelovima svijeta, dijagnostički postupci još uvijek ovise o mikroskopskom pregledu iskašljaja pacijenata, metode gotovo nepromijenjene još od otkrića bakterije prije više od jednog stoljeća. Zbog složenosti procesa, kao i ograničenih resursa, milijuni ljudi godišnje ostaju neprepoznati i neliječeni.

No, pandemija COVID-19 potaknula je razvoj novih dijagnostičkih metoda koje sada mogu biti iskorištene i za bržu dijagnozu TB-a. Radi se o pristupima poput jednostavnih molekularnih testova koji koriste uzorke uzete brisevima iz nosa i grla, a ne samo iskašljajem. Ovi novi testovi omogućavaju brzu dijagnozu čak i u slabije opremljenim sredinama, što znači da se pacijenti mogu liječiti ranije, čime se smanjuje rizik širenja bolesti.

Zagonetka tuberkuloze – Zašto se neki razbole, a drugi ne?

Jedna od velikih zagonetki tuberkuloze je pitanje zašto se neki ljudi zaraze bakterijom, ali nikada ne razviju aktivnu bolest. Oko četvrtina svjetske populacije nosi bakteriju bez vidljivih simptoma, a samo dio njih razvije aktivnu bolest. Trenutno se intenzivno istražuju tzv. biomarkeri – specifični biološki pokazatelji koji mogu unaprijed signalizirati rizik da će pojedina osoba razviti aktivni oblik bolesti. Ako znanstvenici uspiju identificirati takve markere, liječnici bi mogli preciznije određivati tko treba preventivnu terapiju, što bi bio veliki napredak u zaustavljanju širenja bolesti.

Personalizirana medicina kao nova nada za oboljele

Uz biomarkere, novi smjer u liječenju tuberkuloze mogao bi biti pristup personaliziranoj medicini. Trenutno se gotovo svi pacijenti liječe sličnim kombinacijama lijekova, iako postoje značajne razlike u težini bolesti od pacijenta do pacijenta. Očekuje se kako bi uskoro terapije mogle biti prilagođene individualnim potrebama bolesnika, što bi omogućilo kraće liječenje za većinu pacijenata, dok bi se intenzivniji režimi primjenjivali samo kod pacijenata s najtežim oblicima bolesti. Ovaj pristup omogućio bi učinkovitiju terapiju i manje opterećenje za pacijente, te potencijalno značajno smanjio globalnu prevalenciju bolesti.

Nova cjepiva i perspektiva prevencije bolesti

Jedan od najvećih nedostataka u današnjoj borbi protiv tuberkuloze jest nedovoljno učinkovito cjepivo. Trenutno dostupno cjepivo BCG, iako korisno kod djece, pruža tek djelomičnu zaštitu kod odraslih osoba. Zbog toga su istraživanja usmjerena na razvoj novih, učinkovitijih cjepiva koja bi pružila dugotrajnu i snažniju zaštitu protiv TB-a. Takva cjepiva bi mogla biti ključni korak u trajnoj eliminaciji bolesti koja se pokazala izrazito otporna na sve dosadašnje pokušaje njezina iskorjenjivanja.

Kako se tehnologije razvijaju, znanstvenici vjeruju kako će uskoro biti dostupna cjepiva koja koriste potpuno nove metode stimulacije imunološkog sustava, uključujući genetski inženjering i mRNA tehnologije, slično onima korištenim tijekom pandemije COVID-19. Budućnost tako donosi nove mogućnosti za suzbijanje bolesti koja je dugo vremena predstavljala nezaustavljivu prijetnju za ljudsku vrstu.

Izvor: University of California