Zvončarstvo kao čast i odgovornost: Dino Dolušić među ljudima koji nose Riječki karneval
Rijeka je 03. veljače 2026. već duboko u karnevalskom ritmu: nakon niza događanja koji su otvorili sezonu, grad se približava njezinoj najvidljivijoj točki – Međunarodnoj karnevalskoj povorci koja je, prema službenom programu, najavljena za 15. veljače u podne na Korzu. U toj buci, boji i gužvi, zvuk zvona zvončara ostaje jedan od najupečatljivijih znakova da je karneval u Rijeci više od zabave: to je tradicija koja se prenosi, čuva i iznova tumači, a često i platforma za rad u zajednici.
Među skupinama koje su postale dio prepoznatljive slike Riječkog karnevala posebno mjesto zauzimaju Zametski zvončari, nastali u zametskom kraju, danas čvrsto upisani u identitet grada i njegovih pokladnih običaja. Jedan od dugogodišnjih članova je Dino Dolušić, zvončar koji tradiciju opisuje kao vrijednost koju se ne smije “odraditi”, nego živjeti.
„Biti zvončar znači nositi tradiciju, ali i odgovornost. To je čast, ali i obaveza prema zajednici i prema onima koji su tu tradiciju stvarali prije nas, kao i prema generacijama koje dolaze“, poručuje Dolušić, svodeći u jednoj rečenici ono što mnogi u karnevalskim skupinama osjećaju: zvono se nosi na tijelu, ali i u glavi.
Ako ovih dana planiraš dolazak u Rijeku zbog karnevalskih događanja, praktično je na vrijeme provjeriti
smještaj u Rijeci za vrijeme karnevala, jer se s približavanjem glavnih povorki pojačava i interes posjetitelja iz drugih krajeva.
Zametski zvončari: tradicija koja je rasla s kvartom i gradom
Zamet, kao riječki kvart s jakim lokalnim identitetom, desetljećima gradi svoju pokladnu priču. Prema zapisima o djelovanju zametskih maškara i zvončara, riječ je o organiziranoj skupini koja njeguje običaje svoga kraja i veže ih uz zajedništvo, susjedsku solidarnost i prepoznatljive ophode. U javno dostupnim prikazima povijesti naglašava se da se maškaranje na tom području pamti “odavna”, dok se novovjeki zametski zvončari povezuju s 1968. godinom, kada su se spontano okupili mladići i u zvončarskim odorama krenuli kroz Zamet i okolicu, a iz tog početnog impulsa postupno se razvila udruga i prepoznatljiva skupina.
Dolušić taj razvoj opisuje jednostavno, bez romantiziranja, ali s jasnim naglaskom na kontinuitet: organizacija se mijenjala, aktivnosti su se širile, no ključna poruka ostala je ista – tjeranje lošega i donošenje dobrog, uz ljude kao središte svega. U praksi to znači da zvončarstvo nije privatni hobi, nego javna uloga koja se, u karnevalskim tjednima, jasno vidi i čuje.
U riječkoj pokladnoj slici zvončari imaju posebno mjesto jer predstavljaju dio šire kvarnerske tradicije zvonjave i ophoda, kakva je prepoznata i na međunarodnoj razini kroz upis kastavskih zvončarskih ophoda na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Zametski zvončari nisu nužno isto što i UNESCO-ova kastavska skupina, ali dijele kulturni prostor i simboliku zvonjave kao rituala, a publika ih u Rijeci doživljava upravo kao snažan znak “živog” karnevala.
Za one koji žele doživjeti program izbliza, osobito kad se događanja šire na više lokacija i kvartova, korisno je razmotriti
smještaj blizu mjesta događaja u Rijeci, pogotovo ako planiraš obilaziti i zametski kraj uz središnje programe na Korzu.
„Zvončar nije pojedinac“: disciplina i kolektiv kao uvjet tradicije
Na pitanje što čini dobrog zvončara, Dolušić ne govori o kostimu ili izdržljivosti kao glavnoj stvari, iako su i fizička spremnost i kondicija nužni. Njegov odgovor ide prema disciplini i kolektivnom duhu: zvončar je dio skupine, a skupina je ono što publici prenosi poruku. U tom smislu, pogrešno je zvončarstvo promatrati kao nastup pojedinca, jer se zvuk i dojam stvaraju zajedničkim kretanjem, ritmom i dogovorom.
Takav pristup vidi se i u pripremama. Karneval se ne događa “od danas do sutra”, nego zahtijeva mjesece planiranja: od dogovora oko nastupa i ophoda do logistike, od komunikacije s organizatorima do aktivnosti koje nisu nužno vidljive gledateljima. Upravo tu Dolušić povlači paralelu između tradicije i društvene odgovornosti: kada se grupa ponaša kao kolektiv koji računa na drugoga, lakše je cijelu priču okrenuti i prema onima kojima treba pomoć.
Policijski poziv i karnevalska uloga: ista ideja služenja drugima
Dino Dolušić u javnosti nije prepoznat samo kao zvončar. On je policijski službenik Policijske uprave primorsko-goranske i načelnik Policijske postaje Krk, a istodobno je aktivan i u humanitarnom radu vezanom uz dobrovoljno darivanje krvi unutar policijske zajednice. U razgovorima o karnevalu, njegove se uloge često preklapaju u jednoj točki: odgovornost.
„Smatram da policijski poziv traje i nakon službenog vremena, odnosno nastavlja se kroz konkretna djela pomoći drugima“, naglašava, povezujući profesionalnu službu i civilni angažman bez velikih riječi. U tom kontekstu karnevalska priča dobiva dodatnu dimenziju: zvončari nisu samo čuvari tradicije, nego i ljudi koji preuzimaju vidljive i nevidljive obveze prema zajednici.
Posebno je značajno što se dobrovoljno darivanje krvi u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji provodi kroz suradnje institucija i civilnih organizacija: policijski aktiv dobrovoljnih darivatelja krvi sudjeluje u akcijama koje se organiziraju s Gradskim društvom Crvenog križa Rijeka, a izvještaji s terena pokazuju da su takve akcije redovite i da okupljaju i djelatnike i građane. Dolušić je i osobno dugo vezan uz darivanje krvi; u medijskim zapisima spominje se i njegov jubilej višekratnog darivanja, što se u takvim zajednicama ne doživljava kao statistika, nego kao trajna navika pomaganja.
Put u zvončare: od dječjeg okruženja do odluke koja mijenja životni ritam
Dolušić otvoreno kaže da kao dječak nije bio dio zvončara, ali da je odrastao uz zajednicu u kojoj su se pokladni običaji živjeli kao normalan dio godine. Njegov “ulazak” u karneval imao je, kako opisuje, prirodan tok: s dolaskom djece, upisao ih je u udrugu, a zatim se i sam priključio. Ta priča je česta u tradicionalnim skupinama – obitelj postane most između generacija, a djeca često budu motiv da roditelji aktivnije preuzmu ulogu čuvara običaja.
U toj logici zvončarstvo prestaje biti događaj “jednom godišnje” i postaje raspored u kojem se planiraju susreti, pripreme, nastupi i humanitarne akcije. Dolušić tu promjenu ne opisuje kao odricanje, nego kao ulaganje: kada jednom uđeš u kolektiv koji funkcionira kao mala zajednica, obveze se ne doživljavaju kao teret, nego kao dio identiteta.
Ako dolaziš s obitelji i želiš spojiti karnevalsku atmosferu s mirnijim kvartovskim doživljajem, praktično je pogledati
ponude smještaja na Zametu i u okolici, jer se dio programa i karnevalskih “stanica” veže uz kvartovske lokacije, dok se središnji događaji odvijaju u samom centru grada.
Humanitarni rad kao dio identiteta: od kotlića do posjeta bolnicama
Zametski zvončari u javnosti su sve prepoznatljiviji po tome što karnevalsku energiju šire na cijelu godinu. U praksi to znači organizaciju događanja koja imaju i kulturni i humanitarni karakter: od manifestacija koje okupljaju kvart, preko sportskih i zabavnih susreta, do akcija u kojima se prikupljaju sredstva za konkretne potrebe zajednice.
U novijim primjerima spominju se donatorska natjecanja u kuhanju kotlića u sklopu projekata koji Zamet promatraju “kroz godišnja doba”, pri čemu su prikupljena sredstva usmjerena na opremanje dječjih parkova, uključujući i nabavu pomagala prilagođenih djeci s teškoćama u razvoju. Takve akcije potvrđuju ono što Dolušić naglašava: tradicija ne mora biti zatvorena u prošlost, nego može biti mehanizam solidarnosti danas.
Humanitarni dio priče ima i emocionalnu komponentu, osobito u vrijeme pusta. Posjeti djeci u bolnicama, obilazak domova umirovljenika i slične akcije, prema Dolušićevim riječima, nisu “sporedne”, nego jednako važne kao nastup u povorci. „Ako uspijemo izmamiti barem malo osmijeha u teškim trenucima, znamo da radimo pravu stvar“, ističe, podsjećajući da zvono u takvim situacijama nije samo simbol, nego i gesta podrške.
Što se danas podrazumijeva pod “modernim” djelovanjem zvončara
- organizacija nastupa i ophoda uz dogovor s lokalnim zajednicama i organizatorima karnevala
- humanitarne akcije koje prikupljaju sredstva za konkretne potrebe u kvartu i gradu
- suradnje s udrugama, kulturnim društvima i institucijama u programima za djecu, obitelji i starije
- održavanje tradicijskih elemenata uz prilagodbu sigurnosnim i organizacijskim standardima većih događanja
Riječki karneval 2026.: ključni datumi i zašto je zvončarska zvonjava važna za identitet povorke
Službeni program Riječkog karnevala 2026. ističe dvije velike povorke kao snažne točke sezone: Dječju karnevalsku povorku održanu 31. siječnja te Međunarodnu karnevalsku povorku najavljenu za 15. veljače u 12 sati na Korzu. Upravo međunarodna povorka okuplja velik broj grupa, alegorijskih kola i sudionika iz Hrvatske i inozemstva, a zvončari u tom mozaiku imaju posebno mjesto jer donose element tradicije koji publika prepoznaje i prije nego što ih vidi.
Zvonjava je, u simboličkom smislu, “jezik” karnevala koji se ne prevodi: ona je ritam, upozorenje, poziv na okupljanje i ritualni znak da se svakodnevica na trenutak okreće naglavce. U riječkom slučaju, zvončari su i most između grada i šireg kvarnerskog područja u kojem su pokladni ophodi snažno ukorijenjeni, zbog čega se njihova prisutnost doživljava kao potvrda autentičnosti karnevala, a ne kao folklorni dodatak.
Poruka mladima: tradicija nije muzejski predmet nego živa priča
Dolušić mladima koji razmišljaju o uključivanju u zvončarsku tradiciju poručuje da se ne boje običaja i da ih prihvate s ponosom. U njegovoj interpretaciji, zvončari nisu “prošlost” koju treba samo ponavljati, nego živa priča koja se nastavlja – i to ne samo u karnevalskim danima, nego u načinu na koji se grupa odnosi prema zajednici.
U Rijeci, gdje se karneval doživljava kao gradski identitet, takve poruke dobivaju dodatnu težinu: čuvanje tradicije nije stvar nostalgije, nego odluka da se u javnom prostoru održavaju vrijednosti zajedništva i solidarnosti. A kada se tim vrijednostima doda i vrlo konkretna spremnost na pomoć – od humanitarnih akcija do darivanja krvi i posjeta onima kojima je podrška najpotrebnija – postaje jasnije zašto Dolušić zvončarstvo naziva i čašću i odgovornošću.
Izvori:- Visit Rijeka – službeni program Riječkog karnevala 2026. s ključnim datumima i satnicama (link)
- HŽ Putnički prijevoz – obavijest o održavanju Međunarodne karnevalske povorke 15. veljače 2026. u 12 sati (link)
- Grad Rijeka – prikaz zametskih maškara i zvončara te lokalne tradicije na Zametu (link)
- HRT Magazin – tekst o 50. godišnjici Zametskih zvončara i nastanku 1968. godine (link)
- Novi list – izvještaj o akcijama dobrovoljnog darivanja krvi i sudjelovanju policijskih djelatnika u Rijeci (siječanj 2026.) (link)
- Novi list – zapis o Dini Dolušiću i višekratnom darivanju krvi u sklopu akcija u Policijskom domu u Rijeci (link)
- Riportal – primjer humanitarne akcije (donatorsko kuhanje kotlića) i rezultat prikupljanja sredstava za dječje parkove na Zametu (link)
- UNESCO – opis zvončarskih ophoda kastavskog područja kao nematerijalne kulturne baštine (link)
Kreirano: utorak, 03. veljače, 2026.
Pronađite smještaj u blizini