Sjedinjene Američke Države nalaze se na kritičnoj prekretnici koja bi mogla redefinirati globalnu ravnotežu snaga u svemiru za desetljeća koja dolaze. Nakon više od pola stoljeća neprikosnovenog vodstva, od legendarnog spuštanja na Mjesec u sklopu misije Apollo do uspostave i kontinuiranog rada Međunarodne svemirske postaje (ISS), američka dominacija u svemiru više nije zajamčena. Ta se pozicija mora neprestano zarađivati, a danas je ugrožena više nego ikada prije. Osjećaj nelagode koji se širi znanstvenim i političkim krugovima nije bezrazložan; on proizlazi iz kombinacije unutarnjih proračunskih pritisaka i vanjskog, iznimno ambicioznog i strateški usmjerenog suparnika – Kine.

Strah od gubitka primata u svemiru nije samo pitanje nacionalnog ponosa. Vodstvo u svemiru izravno je povezano s nacionalnom sigurnošću, kako u ekonomskom, tako i u vojnom smislu. Svemirska infrastruktura temelj je modernih telekomunikacija, globalne navigacije, praćenja vremenskih uvjeta i klimatskih promjena te obavještajnih aktivnosti. Gubitak vodeće uloge značio bi prepuštanje kontrole nad ključnim tehnologijama i strateškim pozicijama budućnosti, što bi moglo imati nesagledive posljedice.

Odbrojavanje za Međunarodnu svemirsku postaju

Jedna od najneposrednijih prijetnji američkom svemirskom programu jest planirano umirovljenje Međunarodne svemirske postaje 2030. godine. Ovaj veličanstveni primjer međunarodne suradnje, koji već četvrt stoljeća omogućuje kontinuiranu ljudsku prisutnost u niskozemaljskoj orbiti (LEO), približava se kraju svog operativnog vijeka. NASA je godinama pripremala teren za prijelaz na komercijalne svemirske postaje, potičući privatne tvrtke da razviju nasljednike ISS-a. Cilj je bio osigurati da Sjedinjene Države ne ostanu bez platforme za istraživanje u mikrogravitaciji.

Međutim, taj plan tranzicije sada je pod ozbiljnim znakom pitanja. Prijedlozi za značajna smanjenja NASA-inog proračuna usporili su napredak i unijeli nesigurnost među komercijalne partnere. Bez adekvatnog i stabilnog financiranja, postoji realna opasnost da nijedna američka komercijalna postaja ne bude operativna do trenutka kada ISS prestane s radom. To bi stvorilo opasan vakuum, prekidajući desetljeća kontinuiranog istraživanja i potencijalno prisiljavajući SAD da ponovno ovisi o drugim nacijama za pristup svemiru, kao što je to bio slučaj nakon umirovljenja Space Shuttle programa 2011. godine, kada su se američki astronauti godinama oslanjali na ruske Soyuz letjelice.

Gospodarstvo vrijedno bilijune dolara na kocki

Niskozemaljska orbita nije samo poligon za znanstvena istraživanja; ona je na pragu prerastanja u sljedeću industrijsku revoluciju. Po uzoru na telekomunikacijski bum koji je potaknuo satelit Telstar 1 šezdesetih godina prošlog stoljeća, gospodarstvo u LEO-u ima potencijal postati tržište vrijedno bilijune dolara unutar sljedećeg desetljeća. Kroz rad Nacionalnog laboratorija ISS, postavljeni su temelji za komercijalizaciju svemira, otvarajući vrata za inovacije koje bi mogle transformirati život na Zemlji.

Već sada svjedočimo revolucionarnim pomacima. U uvjetima mikrogravitacije proizvode se savršeno čista optička vlakna (poput ZBLAN vlakana) koja na Zemlji nije moguće proizvesti, a koja imaju stotine puta veću propusnost od postojećih. Farmaceutske tvrtke koriste ISS za kristalizaciju proteina, što omogućuje razvoj učinkovitijih lijekova za bolesti poput raka i mišićne distrofije. Napredak u biotehnologiji, uključujući 3D bioprintanje tkiva i organa, obećava medicinske proboje. Razvijaju se i nove legure i materijali s superiornim svojstvima. Prekid pristupa mikrogravitacijskom okruženju zaustavio bi ove i brojne druge projekte, prepuštajući vodstvo u ovim unosnim industrijama onima koji će imati pristup svemiru.

Kineski zmaj nezadrživo grabi prema zvijezdama

Dok se Sjedinjene Države suočavaju s proračunskim neizvjesnostima, Kina provodi svoj svemirski program s nevjerojatnom brzinom, preciznošću i dugoročnom vizijom. Njihove ambicije nisu skrivene i u mnogočemu podsjećaju na američki zanos iz doba svemirske utrke. Cilj Pekinga je jasan: uspostaviti dominaciju u niskozemaljskoj orbiti, izgraditi trajnu bazu na Mjesecu te, u konačnici, istražiti i naseliti Mars. Kineski napori su strateški, koordinirani i obuhvaćaju vojne, civilne i komercijalne aspekte.

U samo nekoliko godina, Kina je uspješno izgradila i pustila u pogon svoju modularnu svemirsku postaju Tiangong ("Nebeska palača"). Postaja je stalno naseljena tročlanom posadom taikonauta, koji su ujedno i časnici Narodnooslobodilačke vojske Kine, što jasno ukazuje na vojnu dimenziju njihovog programa. Planovi za proširenje postaje već su u tijeku, čime će se povećati njen kapacitet i znanstvene mogućnosti. Za razliku od ISS-a koji je simbol međunarodne suradnje, Tiangong je isključivo kineski projekt, otvoren za suradnju samo s odabranim partnerima pod kineskim uvjetima.

Kina također agresivno napreduje prema Mjesecu. Njihov program Chang'e postigao je niz uspjeha, uključujući prvo meko slijetanje na dalju stranu Mjeseca. Prema nekim procjenama, Kina bi mogla biti ispred Sjedinjenih Država u utrci za povratak ljudi na Mjesečevu površinu, s ciljem da to ostvari do 2030. godine. Uspostava trajne lunarne prisutnosti smatra se ključnim korakom prema Marsu. Iako Kina još nije prestigla SAD u ukupnim svemirskim sposobnostima, njihov tempo razvoja je takav da bi se to moglo dogoditi ako Amerika ne poduzme odlučne korake.

Lekcije iz prošlosti i nužnost ulaganja

Povijest nas uči da se vodstvo u tehnologiji i inovacijama temelji na hrabrim i dosljednim ulaganjima. Šok koji je izazvalo sovjetsko lansiranje Sputnika 1957. godine probudio je Ameriku i potaknuo masovna ulaganja u znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (STEM), što je kulminiralo slijetanjem na Mjesec. U to vrijeme, šezdesetih godina, SAD je ulagao u istraživanje i razvoj dvostruko više od ostatka svijeta zajedno. Danas je situacija drastično drugačija – američka ulaganja čine manje od polovice onoga što ulažu saveznici i konkurenti zajedno.

Predloženi proračun nastavlja taj zabrinjavajući trend smanjenja. Važno je staviti stvari u perspektivu: NASA prima manje od 1% američkog saveznog proračuna. Čak i kada se tome dodaju sredstva za Nacionalnu znanstvenu zakladu (NSF) i Nacionalne institute za zdravlje (NIH), ukupno ulaganje u temeljna znanstvena i tehnološka istraživanja iznosi tek oko 2%. To su investicije koje donose eksponencijalni povrat, potiču gospodarski rast, stvaraju visokokvalitetna radna mjesta i osiguravaju tehnološku prednost.

Argument da se zbog visokog saveznog deficita moraju rezati ulaganja u inovacije je kratkovidan i kontraproduktivan. Takav pristup vodi u ekonomsku stagnaciju, smanjuje konkurentnost i dugoročno umanjuje ekonomske dobitke. Povijesno gledano, Amerika je uvijek napredovala kroz investiranje u rast – gradeći, stvarajući i šireći granice mogućeg. Vraćanje NASA-inog proračuna na razine iz prethodnih godina nije samo pametna investicija, već strateški imperativ.

Sjedinjene Države su već postavile temelje za robusno gospodarstvo u LEO-u i započele s izgradnjom temelja za lunarnu ekonomiju kroz program Artemis. Robotske misije na Mars pozicionirale su ih kao lidera u istraživanju Crvenog planeta. Međutim, bez odlučne političke volje i adekvatnog financiranja, svi ti napori mogu biti uzaludni. Budućnost američkog vodstva u svemiru, a time i značajan dio budućeg prosperiteta i sigurnosti, ovisi o odlukama koje se donose danas.