Postoje mjesta koja posjetimo jednom i zauvijek ih pohranimo u album sjećanja. A postoje i mjesta koja postanu dio nas, neizbrisiv trag u vremenu i generacijama, luke kojima se uvijek iznova vraćamo. Jedno od takvih mjesta, pravi magnet za dušu, jest otok Lošinj. Njegova privlačnost nije samo u kristalno čistom moru i mirisnim borovim šumama; ona je utkana u priče ljudi, u prijateljstva koja traju desetljećima i u osjećaj pripadnosti koji se rađa između gostiju i domaćina. Turistička zajednica Grada Malog Lošinja s pravom se ponosi svojim vjernim gostima, ljudima kojima je Lošinj postao sinonim za dom, a čije priče svjedoče o jedinstvenoj vezi koja ovaj otok čini posebnim.

Ova kvarnerska oaza vitalnosti već više od stoljeća njeguje tradiciju zdravstvenog turizma, još od vremena kada je austrougarska aristokracija prepoznala blagotvornost njegove klime. Upravo ta ljekovita moć zraka, obogaćenog solnim aerosolima i eteričnim uljima autohtonog bilja, označila je početak jedne nevjerojatne priče o odanosti koja traje punih pedeset godina.

Pola stoljeća isprepleteno s Lošinjem: Priča Daniele Drexl

Životna priča Daniele Drexl iz Njemačke neraskidivo je povezana s Lošinjem. Njezin prvi susret s otokom dogodio se u djetinjstvu, ne kao turistički posjet, već kao potraga za zdravljem. Mučena kroničnim bronhitisom, na preporuku je stigla u Veli Lošinj, u tadašnju Dječju bolnicu, gdje je o njoj skrbio cijenjeni dr. Vukelić. Terapija lošinjskim zrakom i stručna medicinska njega pokazale su se čudesnima – njezini zdravstveni problemi su u potpunosti nestali. Taj trenutak ozdravljenja bio je početak ljubavi koja se prenosi s generacije na generaciju.

Od tada, Lošinj je za Danielu postao nezaobilazna postaja. Prvo je dolazila s roditeljima, stvarajući uspomene koje i danas s nostalgijom prepričava, a danas tu istu tradiciju nastavlja sa svojom djecom. Za nju, Lošinj nije samo destinacija za odmor, već drugi dom, mjesto gdje se osjeća kao dio velike obitelji. Njezina dugogodišnja veza s otokom produbljena je i kroz prijateljstvo s privatnom iznajmljivačicom Lucom Bolješić, kod koje pronalazi savršen privatni smještaj na Lošinju. "Ovdje se osjećam kao da sam doma," s osmijehom ističe Daniela.

Sjećanja na Dječju bolnicu i bezbrižne šetnje Velim Lošinjem danas su nadopunjena novim doživljajima. Svojoj djeci otkriva čari otoka kroz posjete atrakcijama poput Miomirisnog vrta, jedinstvene oaze autohtonog ljekovitog bilja. Ipak, jedan događaj posebno je urezao Lošinj u srce njezine kćeri. Velika ljubiteljica životinja, aktivno je sudjelovala u spašavanju morske kornjače. Kasnije, kao znak zahvalnosti, oporavilište je tu kornjaču nazvalo Ema, upravo po njoj. Ta gesta simbolizira duboku povezanost koju njezina obitelj osjeća s prirodom i ljudima ovog otoka.

Šezdeset dolazaka i brod imena "San": Obitelj Hirschmann

Da Lošinj stvara ovisnost na najljepši mogući način, potvrđuje priča Brigite i Roberta Hirschmanna iz Nürnberga. U proteklih trideset godina, ovaj njemački par posjetio je otok nevjerojatnih šezdeset puta, praktički uspostavivši ritam života koji uključuje dva dolaska godišnje. Njihova lošinjska priča započela je dok su im djeca bila mala, a danas se ta tradicija proširila i na treću generaciju – unuke koji sada stvaraju vlastite uspomene na istim plažama i uvalama.

Njihova veza s otokom toliko je duboka da su s vremenom savladali i hrvatski jezik, želeći se što potpunije integrirati u lokalni život. "Lošinj je naš drugi dom," složno kažu. Ta tvrdnja nije samo fraza; ona je potkrijepljena ostvarenjem životnog sna. U lošinjskoj marini usidren je njihov vlastiti brod, simbolično nazvan "San". Oduvijek su, kažu, sanjali imati barku upravo ovdje, u sigurnosti lošinjske luke, odakle mogu istraživati skrivene ljepote kvarnerskog arhipelaga. Njihov boravak na otoku nezamisliv je bez gostoprimstva Ankice Kučić, čiji apartmani na Lošinju su postali njihovo utočište. Prijateljstvo s gospođom Ankicom nadišlo je klasičan odnos gosta i iznajmljivača; ono uključuje međusobno čuvanje kuće, zajedničke odlaske u maslinik ili brigu o ovcama. Upravo ta autentičnost i ljudska toplina ono je što ih uvijek iznova vraća. "Ljudi su ovdje drugačiji, pristupačniji i ljubazniji. Na Lošinju se osjećamo istinski dobrodošlo," naglašavaju Hirschmanni, sažimajući esenciju onoga što Lošinj nudi.

Rujanska idila i poznata lica: Tradicija supružnika Schuster

Dok mnogi Lošinj doživljavaju kroz ljetne gužve i vrevu, Erika Ursula i Paul Wolfgang Schuster otkrili su njegovu mirniju, ali jednako čarobnu stranu. Ovaj bračni par već 35 godina njeguje tradiciju posjeta Lošinju, odabirući rujan kao svoje idealno vrijeme za odmor. Tada na otoku vlada poseban mir, a oni se prepuštaju mjesec dana dugom uživanju u blagoj klimi i opuštajućoj atmosferi. Njihov prvi dolazak bio je u izazovnim vremenima Domovinskog rata, no unatoč svemu, odmah su osjetili duboku povezanost s mjestom i ljudima. Smjestivši se u idiličnoj Rovenskoj, brzo su sklopili prijateljstvo sa sestrom Marijom Dakić iz Dječje bolnice u Velom Lošinju, što je bio tek početak dugog niza poznanstava.

Danas su redoviti gosti u smještaju Barbare Dakić i istinski poznavatelji lokalnog života. Njihova svakodnevica na otoku ispunjena je dugim šetnjama predivnim stazama prema Svetom Ivanu i uvali Krivica, te opuštanjem u Rovenskoj. Postali su dio zajednice do te mjere da gotovo sve lokalne stanovnike poznaju po imenu – od trgovaca na tržnici do konobara u omiljenim restoranima. Njihova ljubav prema Lošinju ne jenjava ni kada su stotinama kilometara daleko. Priznaju kako često putem interneta prate prijenos uživo s kamere u Velom Lošinju, s osmijehom prepoznavajući poznata lica i osjećajući se kao da su i sami tamo. Ta sitna, ali značajna navika, najbolje oslikava koliko je ovaj otok postao dio njihovog identiteta.

Aktivni odmor kao stil života: Obitelj Duh iz Ljubljane

Priča obitelji Duh iz Ljubljane svjedoči o evoluciji doživljaja Lošinja i ljubavi prema aktivnom odmoru. Supružnici Gabrijela i Jožef, zajedno s kćeri Adrijanom, vjerni su gosti otoka već četiri desetljeća. Njihovi počeci vezani su uz slobodu kampiranja, uz šatore i prikolice u popularnom kampu Čikat. S godinama su kamperski život zamijenili udobnošću apartmana, a danas su stalni gosti obitelji Vitković, dolazeći na otok dva do tri puta godišnje. "Mi praktički otvaramo i zatvaramo sezonu," kroz smijeh kažu, ističući koliko im boravak na Lošinju znači.

Njihova najveća ljubav ostala je uvala Čikat, sa svojom prepoznatljivom vizurom i gustom borovom šumom koja se spušta do samog mora. Međutim, ono što njihov odmor čini posebnim jest filozofija koje se drže od prvog dana. Čim stignu na otok, automobil parkiraju i ne koriste ga iduća dva tjedna. Svaki dan je posvećen pješačenju, a nerijetko prohodaju i do 11 kilometara, istražujući brojne šetnice i planinarske staze koje se protežu otokom. Upravo ta mogućnost aktivnog odmora, kombinacija čistog zraka i fizičke aktivnosti, za njih predstavlja istinsku čar Lošinja. Posebno uživaju u rujnu, kada se ritam otoka usporava, a grad i plaže odišu spokojem. Kroz godine, postali su najbolji ambasadori otoka, preporučujući ga brojnim prijateljima i poznanicima. Mnogi od njih, poslušavši njihov savjet, i sami su postali redoviti posjetitelji, otkrivši jedinstvenu klimu i gostoprimstvo koje Lošinj nudi, a pronalazak idealnog smještaja na Lošinju postao je lakši uz njihove preporuke.