Gotovo se nikada ne događa da tropska ciklona nastane unutar uskog i plitkog Malajskog tjesnaca, između poluotoka Malezije i sjeverne obale Sumatre. Razlog je jednostavan: neposredno uz ekvator Coriolisova sila preslaba je da bi začetni vrtlog dobio dovoljno “zakreta” za organizaciju u ciklonu. No krajem studenoga 2025. dogodila se iznimka. U noći s 25. na 26. studenoga nad tjesnacem se iz tropske depresije razvila ciklona Senyar – tek drugi dokumentirani slučaj nastanka tropske ciklone u Malajskom tjesnacu od početka pouzdanih mjerenja.

Meteorolozi su na satelitskim snimkama najprije uočili kompaktan oblak konvekcije koji se sporo vrtio uz sjevernu obalu Sumatre. Kako su se vjetrovi u donjim slojevima atmosfere organizirali, depresija je ojačala do statusa tropske oluje/ciklone te gotovo odmah stupila na kopno sjeverne Sumatre 26. studenoga. Budući da je tjesnac uzak i omeđen kopnom s obje strane, Senyar nije imao “prostor” za dugotrajnije kruženje nad otvorenim morem: nakon kratke epizode nad vodom izvršio je oštar zaokret, zahvatio obalni pojas Aceha i Sjeverne Sumatre, zatim oslabio prelaskom preko planinskog zaleđa, no i dalje je prouzročio razorne oborine i poplave na širokom području. Nakratko se ponovno našao nad vodom prema Maleziji, a potom se rasuo.

Rijetka “ekvatorska” ciklona: što je izvanredno kod Senyara

Za nastanak tropskih ciklona u pravilu je potreban barem umjeren “zakret” zraka koji daje Zemljina rotacija. Taj je efekt najizraženiji u višim tropskim širinama, dok je unutar oko pet stupnjeva geografske širine od ekvatora iznimno slab. Zbog toga su tropske ciklone u neposrednoj blizini ekvatora raritet. Povijesno gledano, najpoznatiji presedan je oluja Vamei iz prosinca 2001., koja se formirala u blizini Singapura. Senyar je stoga meteorološka rijetkost: razvila se gotovo na istom području, u još užem i plitkom tjesnacu, i to u kasnoj fazi sjeveroistočnog monsuna.

Uz slab Coriolisov efekt, kombinacija čimbenika nad istočnim Indijskim oceanom vjerojatno je “pogurnula” nastanak: iznadprosječno toplo more u drugoj polovici studenoga, pojačani sjeverni prodori hladnijeg zraka koji u regiju donose suhe, brze nizinske struje (tzv. “cold surge”), te organizirane konvektivne trake povezane s monsunom. Kada se sve to poklopi uz konfiguraciju reljefa – Sumatra na zapadu i Malezija na istoku “kanaliziraju” strujanje – i slab vrtlog može dobiti kratkotrajan zamah dovoljan za klasifikaciju u tropsku oluju.

Putanja i razvoj: od kratkog “morskog prozora” do razornog kopnenog učinka

U jutarnjim satima 26. studenoga Senyar je već imao definirani cirkulacijski centar i vjetrove tropske oluje. Budući da je tjesnac na tom mjestu širok tek nešto više od 200 kilometara, a toplinski i vlažni izvor energije ograničen, sustav se vrlo brzo našao nad kopnom. Na sjeveru Sumatre i u Acehu oluja je doslovno “istresla” energiju u obliku naleta pljuskova. Nad sjevernim rubom Barisanskog gorja, čije padine strmo padaju prema obali, orografija je multiplicirala oborine. Satelitske procjene temeljene na višesatelitskim integracijama (IMERG, GPM misija) ukazale su da je u manje od dva dana na mnogim lokacijama palo blizu 400 milimetara kiše, pri čemu su lokalni zbrojevi u uskim dolinama i na padinama mogli biti još viši od satelitskog prosjeka.

Dok je cirkulacija slabila, oborine su rasle. Upravo je ta kombinacija – sporo premještanje i snažna orografski pojačana konvekcija – ono što najčešće donosi katastrofalne poplave: rijeke i bujični potoci iz planinskog zaleđa naglo se izlijevaju u gusto naseljene nizinske zone. U Acehu i Sjevernoj Sumatri brzo su se podigle nabujale, sedimentom zasićene vode; bujice su nosile sve pred sobom i rušile infrastrukturu. Pojedini putni pravci bili su presječeni višemetarskim nanosima blata i oborenog drveća, a naselja su ostala odsječena.

Razmjere razaranja: tisuće klizišta, brze bujice, stradanja i raseljenost

Već do 27.–28. studenoga lokalne i nacionalne službe evidentirale su stotine poginulih i nestalih u Sjevernoj i Zapadnoj Sumatri te u Acehu. Tijekom 27. studenoga dodatni potres jakosti oko 6,4–6,5 zahvatio je područje sjeverne Sumatre, što je dodatno pogoršalo situaciju na terenima već natopljenim kišom: odronjavanje i urušavanje pokrenulo je nova klizišta, a primarni prioritet postala je logistika – doprema medicinskih i prehrambenih potrepština te evakuacija najugroženijih.

Dok su se timovi civilne zaštite, vojske i Crvenog križa probijali prema izoliranim zajednicama, broj žrtava rastao je iz sata u sat. Do 29. studenoga nacionalne procjene govorile su o najmanje stotinama smrtnih slučajeva i desecima tisuća evakuiranih; do 2.–4. prosinca bilježene su stotine i stotine izgubljenih života te stotine tisuća raseljenih, s golemim udarom na cestovnu i elektroenergetsku mrežu. Najteži gubici koncentrirali su se u nizinskim kotlinama i duž riječnih tokova, gdje brzinske bujice nose mulj, građevinski materijal i drvo – smrtonosnu kombinaciju koja lomi mostove i ruši kuće.

Satelliti i terenske dojave: kako znamo gdje je bilo najgore

U prvim danima nakon udara, najpouzdaniji pregled bio je iz orbite. Alati poput Zoom Earth i meteorološki geostacionari (Himawari-9) pratili su nastanak i putanju Senyara. Za procjenu oborina koristile su se IMERG procjene misije Global Precipitation Measurement (GPM), koje svaka pola sata spajaju mjerenja s više satelita i daju polje količine oborine s prostornom rezolucijom od približno 10×10 km. Za mapiranje poplavljenih površina i mutnog, muljem bogatog toka rijeka posebno su vrijedne bile optičke snimke visoke rezolucije – primjerice Sentinel-2 (ESA) i Landsat 9 (OLI-2). Na snimkama s kraja studenoga jasno se vide poplavljene zone u nizinama oko obale sjeverne Sumatre i Aceha: voda je prekrila poljoprivredne površine, ceste i rubne dijelove naselja. Na širem području Lhoksukona, Lhokseumawea i riječnih aluvijalnih lepeza sjeverno od Barisana odraz svjetla na mutnoj vodi stvara prepoznatljiv “smeđi” potpis koji stručnjaci koriste za diferencijaciju poplavljenih zona od zasićenog tla.

Istodobno su se iz terenskih izvješća, lokalnih medija i humanitarnih organizacija gomilali podaci o uništenim mostovima, urušenim odvodnim kanalima i prekidima telekomunikacija. Električna mreža, koja u ovim pokrajinama prolazi kroz brdovita i pošumljena područja, trpjela je niz oštećenja: od srušenih stupova do podlokanih trasa. Zračna pomoć – helikopteri za medicinske evakuacije i dopremu hrane – postala je ključna u prvom tjednu nakon oluje.

Širi regionalni kontekst: kad se ciklone i monsun podudaraju

Senyar nije ostao “izolirana priča”. Gotovo istodobno, u širem azijskom okruženju i nad zapadnim Pacifikom odvijala se serija tropskih sustava i monsunskih epizoda koje su multiplicirale štetu: malezijske savezne države u poluotokskom dijelu zahvatile su obilne kiše i poplave, južna Tajland (osobito Songkhla) bilježio je teške posljedice, a dalje prema istoku i sjeveru ciklonski i monsunskih valovi u Vijetnamu i na Filipinima donosili su dodatne oborinske ekstrema. Istovremeno, preko Bengalskog zaljeva i Šri Lanke odvijala se zasebna ciklona s razornim posljedicama po stanovništvo i infrastrukturu. Humanitarni bilansi za širu regiju tijekom zadnjeg tjedna studenoga i prvih dana prosinca govorili su o tisućama poginulih i milijunima pogođenih.

Takvo prostorno i vremensko preklapanje opasnih pojava nije nepoznato, ali ovako snažna sinteza monsunskih strujanja i tropskih ciklona – uz vjerojatno pojačanje uslijed globalnog zatopljenja oceana – ostavlja malo “prostora” sustavima zaštite i spašavanja. Jedna velika kriza povlači drugu: u trenutku kad su resursi koncentrirani u jednoj državi, susjedne već ulaze u alarmantno stanje, pa regionalna suradnja i pravodobna razmjena podataka postaju presudni.

Zašto je Malajski tjesnac gotovo “imun” – i zašto nije bio ovaj put

Da bi se slaba depresija pretvorila u tropsku ciklonu, potrebna je kombinacija uvjeta: dovoljno toplo more (obično barem 26–27 °C), vlaga u troposferi, mala smičnost vjetra po visini i – ključna komponenta – zakret koji omogućuje organizaciju spirale. Na ekvatoru je taj zakret praktički nula. Zato u klasičnim udžbenicima piše da tropske ciklone ne nastaju unutar otprilike 5° geografske širine od ekvatora. Jedini način da se ta “zabrana” zaobiđe jest da sinoptička situacija nadomjesti manjak Coriolisa: snažni sjeverni prodori (cold surge) iznad topla mora mogu stvoriti i pojačati vrtložnost u donjim slojevima zraka, dok reljef (kanalizacija vjetra) i prisilna konvekcija iznad toplih vodenih površina osiguraju dodatnu potporu. U tom smislu, Senyar je školski primjer kako rijetke, ali moguće, kombinacije mogu kratkotrajno “probiti” klimatsku statistiku.

Žarišta stradanja: Sjeverna Sumatra, Aceh i zapadnosumaterski rub

Na liniji od obale sjeverne Sumatre prema unutrašnjosti nalaze se brojna naselja položena uz riječne terase i naplavne lepeze. Tu su poplavni valovi najbrži i najopasniji, jer imaju malo prostora za širenje – rijeke brzo prelaze obale i ulaze u stambene četvrti. U Sjevernoj Sumatri i Acehu poplavni i klizišni valovi gotovo su istovremeno pogodili više okruga, a u nekima je istodobno došlo i do više desetaka klizišta. Zbog urušenih cesta i mostova dio općina bio je odsječen do nekoliko dana, bez struje i telekomunikacija. Zdravstvene ustanove i škole primale su evakuirane, dok su sportske dvorane i vjerski objekti pretvarani u privremena skloništa.

U Zapadnoj Sumatri, duž padina Barisana i na izlazima riječnih dolina prema obali, “zamućene” bujice nosile su ogromne količine sedimenta. Kad takva voda izlije na ravnicu, taloži se mulj debljine više desetaka centimetara, što naknadno predstavlja i zdravstveni rizik (kontaminirana voda, onemogućena odvodnja, povećan rizik od zaraza) i gospodarski problem (oštećene oranice, plastenici, skladišta i radionice).

Rane procjene gubitaka i humanitarna slika

U prvim danima nakon prolaska Senyara službe za katastrofe i međunarodne humanitarne organizacije objavljivale su česte nadopune bilanci. U Indoneziji su izvješća navodila stotine poginulih i nestalih te stotine tisuća raseljenih samo na Sumatri; u Tajlandu je južni dio zemlje doživio jednu od najsmrtonosnijih poplavnih epizoda posljednjih godina; u Maleziji je materijalna šteta bila velika, iako su ljudske žrtve bile znatno manje. Širi, regionalni zbrojevi – koji su uključivali i zasebnu ciklonu preko Šri Lanke te snažne monsun/ tajfunske epizode nad Vijetnamom i Filipinima – već su početkom prosinca iznosili više od tisuću smrtnih slučajeva i milijune pogođenih.

Crveni križ i Crveni polumjesec, zajedno s nacionalnim agencijama i vojskom, rasporedili su terenske timove za čistu vodu, privremeni smještaj i medicinsku pomoć. Na Sumatri su uz cestovnu i zračnu logistiku korišteni i brodovi za opskrbu izoliranih priobalnih zajednica. Temeljni prioriteti bili su: (1) stabilizacija kritične infrastrukture (mostovi, ključni cestovni čvorovi, elektroenergetski dalekovodi), (2) osiguranje pitke vode i sanitarnih uvjeta u prihvatnim centrima, (3) obnova komunikacija kako bi koordinacija spasilačkih i opskrbnih aktivnosti bila učinkovitija.

Uloga šuma, korištenja zemljišta i “sekundarnih” učinaka

Iako je osnovni uzrok krize ekstremna oborina i neuobičajena putanja tropske ciklone, znanstvenici i organizacije civilnog društva ističu da se posljedice pojačavaju zbog načina korištenja zemljišta: krčenje šuma, neregulirana sječa i erozijski osjetljive padine pojačavaju površinsko otjecanje i stvaraju uvjete za brza, razorna klizišta. U nizinskim zonama, nasipavanje riječnih terasa, neodržavani kanali i prekrivanje prirodnih upojnih površina urbanizacijom dodatno pogoršavaju poplavni rizik. Senyar je tako, uz meteorološku iznimnost, razotkrio i strukturne slabosti u prostornom planiranju i održavanju vodnogospodarske infrastrukture.

Sigurnosna i razvojna pitanja: kako smanjiti rizik prije iduće oluje

Pouka je surova, ali jasna. Sustavi ranog upozorenja i brza komunikacija spašavaju živote – no jednako su važni priprema i otporno planiranje. Za sjevernu i zapadnu Sumatru to znači više od meteorološke prognoze: ažurne karte klizišnog rizika (na temelju topografije, geologije i satelitskih procjena oborine), zadržavanje i obnova šumskog pokrova na strmim padinama, kontrolirana eksploatacija šuma, te rekonstrukcija odvodnih sustava uz naselja i prometnice. U ruralnim područjima visoke padine iznad naselja trebaju sustav ranog upozorenja za brzo pokretanje evakuacije pri prekoračenju oborinskih pragova. U urbanim zonama ključni su zeleni retencijski prostori i nepropusna zaštita kritične infrastrukture (vodocrpilišta, trafostanice, bolnice).

Na razini cijele regije jugoistočne Azije, Senyar podsjeća da transnacionalna razmjena podataka i koordinacija intervencija nisu “luksuz” nego nužnost. Tropske ciklone i monsun ne poznaju granice; satelitski podaci, hidraulički modeli i jedinstveni protokoli za mobilizaciju pomoći moraju biti odmah dostupni svima koji odlučuju i interveniraju.

Što nam je Senyar rekao o “novoj normalnosti”

Jedna rijetka oluja ne čini trend, ali Senyar se uklapa u širu sliku jačanja oborinskih ekstrema u toplijoj klimi. Dokazi iz opažanja i modela pokazuju da porast temperature površine mora povećava potencijalnu količinu vodene pare u atmosferi, pa epizode konvekcije i tropskih sustava daju više kiše u kraćem vremenu. Na mjestima poput Malajskog tjesnaca, gdje je geometrija obale ekstremno “osjetljiva” na kanalizaciju vjetra, rijetke konstelacije sinoptičkih čimbenika – poput onih krajem studenoga – mogu rezultirati događajima koji ulaze u povijest. To je pouzdano i najvažnije upozorenje: rijetko ne znači nemoguće, a otpornost zajednica gradi se pretpostavkom da će se i veoma rijetki scenariji kad-tad ponoviti.

Metodološka napomena: kako čitati rane brojke

U ovakvim krizama brojke o poginulima, nestalima i raseljenima nužno se mijenjaju iz dana u dan. Rani podaci dolaze iz višestrukih izvora – lokalne agencije, međunarodne organizacije, mediji – i često nisu savršeno usklađeni. To ne znači da su pogrešni, nego da odražavaju dinamičnu situaciju na terenu. Zato u nastavku navodimo ključne izvore koji potvrđuju sljedeće činjenice: (1) Senyar je iznimno rijedak slučaj tropske ciklone koja se razvila u Malajskom tjesnacu uz sam ekvator; (2) putanja je uključivala brzo stupanje na kopno Sumatre 26. studenoga i poguban oborinski učinak nad planinskim zaleđem; (3) satelitske procjene ukazuju na oborinske zbrojeve reda stotina milimetara u kratkom vremenu; (4) humanitarna bilanca na razini Indonezije i regije već u prvim danima prosinca dosezala je tisuće žrtava i milijune pogođenih; (5) 27. studenoga zabilježen je i snažan potres kod sjeverne Sumatre, koji je dodatno otežao operacije spašavanja i oporavka.

Pogled unaprijed

Kraj studenoga i početak prosinca 2025. u jugoistočnoj Aziji ostat će zapamćeni po kaskadi nepogoda. No već sada je moguće izdvojiti djelić dobrih vijesti. U nekoliko dana nakon katastrofe znatno su unaprijeđeni protokoli za razmjenu satelitskih snimaka visoke rezolucije među agencijama, što je ubrzalo mapiranje poplavnih zona; humanitarne organizacije aktivirale su mehanizme za brzu opskrbu pitkom vodom i sanitarijama; a meteorološke službe pojačale su komuniciranje oborinskih pragova i klizišnih opasnosti prema lokalnim vlastima i stanovništvu. Ako se ta poboljšanja ugrade u trajne procedure, zajednice će biti otpornije kada se idući put – bilo za pet, deset ili dvadeset godina – neka “rijetka” konstelacija ponovno pojavi nad Malajskim tjesnacem.