Upozorenje uredništva: u suvremenim prehrambenim navikama „ultra-prerađena hrana” (UPF) postala je globalno prisutan obrazac prehrane. Znanstvena zajednica posljednjih godina intenzivno raspravlja o posljedicama takve prehrane, a nova serija radova u časopisu The Lancet dodatno je pojačala javnu raspravu i političke prijepore. U nastavku donosimo prošireni pregled najnovijih nalaza, trendova i mogućih rješenja, s naglaskom na ono što je danas, 07. prosinca 2025., najrelevantnije za javno zdravlje i za čitatelje koji žele razumjeti kako ovaj prehrambeni obrazac utječe na djecu, odrasle, zdravstvene sustave i javne politike.

Što su zapravo „ultra-prerađene” namirnice i zašto su posvuda?

Pojam potječe iz NOVA klasifikacije koju su razvili istraživači sa Sveučilišta u São Paulu. Sustav razlikuje četiri skupine namirnica prema stupnju i svrsi prerade: (1) neprerađene i minimalno prerađene (npr. svježe voće i povrće, nezaslađeni jogurt, smrznuta riba), (2) osnovne kulinarske sastojke (ulja, sol, šećer), (3) „prerađene” proizvode nastale dodavanjem soli, šećera ili ulja iz skupine 2 na hranu iz skupine 1 (npr. kruh, sir, konzervirano povrće) te (4) „ultra-prerađene” formulacije. Potonje su industrijski dizajnirani proizvodi sklopljeni od rafiniranih sastojaka (škrobovi, ulja, izolirani proteini) i tehnofunkcionalnih aditiva (emulgatori, zaslađivači, arome, bojila) s ciljem da budu jeftini, dugotrajni, „hiperukusni” i iznimno praktični.

Takvi proizvodi postali su dominantni u dijelu maloprodaje jer donose visoke marže, stabilnu logistiku i snažnu marketinšku potporu. Na razini kućanstava, dostupnost, niska cijena po kaloriji i praktičnost – osobito u urbanim sredinama i užurbanim rutinama – guraju potrošače prema izboru UPF-a. Rezultat je postupno potiskivanje tradicionalnih obroka pripremljenih od svježih namirnica. Upravo je ta „zamjena” obrazaca prehrane – a ne samo pojedini sastojci – u središtu rasprave o javnozdravstvenim posljedicama.

Što kaže najnovija znanost: ključne poruke nove Lancet serije

The Lancet je u studenome 2025. objavio trodijelnu seriju koja sintetizira epidemiološke, mehanističke i javnopolitičke dokaze o UPF-u. Autori zaključuju da prehrambeni obrazac bogat UPF-om globalno potiskuje dotadašnje načine prehrane i povezan je s većim rizikom niza kroničnih nezaraznih bolesti. U odnosu na ranije rasprave, novost je opseg podataka: uz brojne prospektivne kohortne studije, serija se naslanja na randomizirane i kontrolirane pokuse koji upućuju da tekstura, energijska gustoća, brzina konzumacije i „hiperpalatabilnost” potiču veći spontani unos energije te na mehanističke nalaze o ulozi crijevne mikrobiote, emulgatora i zaslađivača u metaboličkim odgovorima.

U zasebnim komentarima unutar serije naglašava se hitnost zaštite djece i adolescenata od prehrambenog marketinga te potreba za „ujedinjenim globalnim djelovanjem” – od fiskalnih mjera i standarda javne nabave do ograničavanja oglašavanja i sponzorstava usmjerenih maloljetnicima. Poruka je jasna: bez promjene poticaja u prehrambenom sustavu, individualne preporuke imat će ograničen učinak, a zdravstvene nejednakosti nastavit će se produbljivati.

Šira slika: dostupnost zdrave hrane, inflacija i globalne nejednakosti

Podaci iz izvješća SOFI 2025 – zajedničke publikacije FAO-a, WHO-a, UNICEF-a, IFAD-a i Svjetske banke – pokazuju da si 2024. čak 2,6 milijardi ljudi nije moglo priuštiti zdravu prehranu. Globalna prosječna cijena „zdrave košarice” iznosila je oko 4,46 USD (PPP) dnevno po osobi, a od 2020. do danas inflacija hrane dosljedno nadmašuje ukupnu inflaciju. Povišene cijene voća, povrća i kvalitetnih izvora proteina dodatno guraju kućanstva prema jeftinijim, energetskim i praktičnim formulacijama, što povećava udio UPF-a u tanjurima upravo onih koji su najranjiviji.

Ta ekonomska dinamika objašnjava zašto je odgovor na UPF više od pitanja osobnog izbora. Riječ je o dizajnu cijelog prehrambenog sustava – od porezne i poljoprivredne politike do pravila oglašavanja i standarda javne nabave. Mjere koje smanjuju relativnu cijenu svježih namirnica, potiču kratke lance opskrbe i ograničavaju marketing nutritivno siromašnih proizvoda imaju potencijal istodobno poboljšati zdravstvene ishode i priuštivost.

Kontroverze i nesuglasja: je li NOVA „preširoka” i postoji li „dobar” UPF?

Kritičari upozoravaju da NOVA klasifikacija grupira vrlo različite proizvode te da se zdravstveni ishodi ne mogu svesti na razinu „stupnja prerade”. U istu skupinu mogu ući zaslađeni napitci i cjelovite žitne pahuljice obogaćene vlaknima, iako im se potencijalni učinci razlikuju; dodatno, pojam „ultra-prerađeno” nije pravni standard i pojedini aditivi prolaze regulatorne sigurnosne provjere. Dio stručnjaka zato zagovara pristup temeljen na nutritivnom profilu i kontroli porcija.

S druge strane, zagovornici NOVA-e ističu da je u središtu obrazac prehrane, a ne izolirani sastojak. Što je veći udio UPF-a u ukupnoj energiji, to su – u prosjeku – nepovoljniji ishodi: više pretilosti, veća incidencija dijabetesa tipa 2, viši kardiovaskularni rizik i veća ukupna smrtnost. Lancetova serija sintetizira ove nalaze i predlaže pristup „zamjene”: gdje god je moguće, industrijske formulacije treba zamijeniti jelima od cjelovitih namirnica, bez obzira jedu li se kod kuće ili u javnim kuhinjama (škole, bolnice).

Novosti u politikama: od Brazila do Sjedinjenih Država

Brazil je 2024. uredbom definirao novu nacionalnu košaricu osnovnih prehrambenih proizvoda („cesta básica”) koja eksplicitno isključuje ultra-prerađene proizvode iz poreznih olakšica. Time je koncept NOVA-e iz smjernica za prehranu ušao u fiskalne instrumente socijalne politike. Na međunarodnoj razini, Svjetska zdravstvena organizacija je 2025. pokrenula postupak izrade smjernica o konzumaciji UPF-a i otvorila poziv stručnjacima na sudjelovanje; taj je proces, međutim, otvorio i raspravu o sastavu stručnih skupina i mogućim sukobima interesa, što dodatno naglašava potrebu za transparentnošću.

U Sjedinjenim Državama tema se ubrzano politizira i pravno kanalizira. Početkom prosinca 2025. grad San Francisco podnio je tužbu protiv niza velikih proizvođača, tvrdeći da njihovi proizvodi i marketinške prakse doprinose epidemiji kroničnih bolesti i obmanjuju potrošače – osobito djecu. Takve tužbe podsjećaju na rane faze parnica protiv duhanske industrije i pokazuju kako gradovi koriste instrumente javnog prava i zakone o nelojalnom tržišnom natjecanju kako bi pokušali promijeniti prakse industrije.

Što kažu brojke: rizici za zdravlje u velikim populacijama

Veliki prospektivni kohortni radovi i meta-analize posljednjih godina dosljedno nalaze povezanost većeg udjela UPF-a u prehrani s nepovoljnim ishodima zdravlja. U 2025. objavljene su i procjene preuranjene smrtnosti koja se može pripisati udjelu UPF-a u osam zemalja (Australija, Brazil, Kanada, Čile, Kolumbija, Meksiko, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD). Premda takve procjene ne dokazuju kauzalnost, pokazuju razmjere potencijalnog problema – osobito u državama s najvišim udjelima UPF-a u opskrbi hranom.

Kombinacija energijske gustoće, niskog udjela vlakana, lakoće žvakanja i izrazite ukusnosti („hiperpalatabilnost”) povezuje se s većim spontanim unosom kalorija. Vjerojatno dio učinka posreduje i preko promjena u crijevnoj mikrobioti i barijernoj funkciji, no konsenzus je da dominantnu ulogu imaju jednostavniji mehanizmi: brža konzumacija, veći energetski unos i slabija sitost u odnosu na jela od cjelovitih namirnica.

Djeca u fokusu: marketing, školski obroci i digitalne platforme

Djeca i adolescenti izloženi su intenzivnom marketingu UPF-a kroz televiziju, društvene mreže, videoigre i aplikacije. Istraživanja dosljedno pokazuju da oglašavanje nutritivno siromašne hrane povećava trenutnu konzumaciju i oblikuje dugoročne preferencije. Autori Lancetove serije stoga pozivaju na ograničenja oglašavanja usmjerenog djeci, uvođenje strogih standarda za školske kantine i javnu nabavu te kontrolu sponzorstava sportskih događaja i dječjih sadržaja. Naglasak je i na digitalnoj provedbi: algoritamske preporuke i influencer-marketing zahtijevaju nadzor jednako kao i klasični TV spotovi.

Što to znači za potrošače: praktični izbori i čitanje deklaracija

Za pojedinca je najdjelotvorniji pristup jednostavan i izvediv: povećati udio neprerađene i minimalno prerađene hrane (voće, povrće, mahunarke, orašasti plodovi, cjelovite žitarice, riba, jaja, fermentirani mliječni proizvodi), kuhati češće kod kuće, birati kratke popise sastojaka i ograničiti proizvode s puno dodanih šećera, soli i industrijskih masti. Kod deklaracija vrijedi pravilo: što je više sastojaka koji ne postoje u kućnoj kuhinji (npr. emulgatori i zaslađivači u nizu kategorija) i što je veći broj aditiva – to je veća vjerojatnost da je riječ o UPF-u.

To ne znači da treba demonizirati svu ambalažu ili sve praktične proizvode. Konzervirana rajčica bez dodanog šećera i soli, smrznuto povrće bez aditiva ili konzervirane mahunarke bez sladila mogu biti nutritivno vrijedni, pristupačni i praktični. Ključno je razlikovati tehnologije očuvanja (koje često čuvaju nutrijente i sigurnost) od industrijskih formulacija osmišljenih da zamijene jelo i povećaju unos energije.

Industrija i regulatori: između inovacija i odgovornosti

Proizvođači ističu ulogu inovacija – od redukcije šećera i soli do novih izvora proteina – i naglašavaju da su proizvodi u skladu s važećim sigurnosnim standardima. No Lancetova serija i prateći komentari otvaraju pitanje strukturnih poticaja: ako je profit vezan uz volumen prodaje i jeftine sastojke, kozmetičke reformulacije možda neće promijeniti temeljni obrazac prehrane. Porezi na zaslađena pića u nizu zemalja pokazuju da fiskalne mjere mogu potaknuti promjene receptura i smanjiti potrošnju; međutim, bez šire politike hrane učinak ostaje ograničen.

Regulatori pritom hodaju po uskom rubu: definicije UPF-a još nisu tehnički standardi za označavanje, a politička ekonomija prehrambene industrije snažna je na svim razinama – od nacionalnih ministarstava do međunarodnih organizacija. Kontroverze oko sastava stručnih skupina i mogućih sukoba interesa tijekom izrade smjernica, vidljive i 2025. u postupku WHO-a, upućuju na potrebu za snažnijim pravilima transparentnosti, javnom objavom financijskih interesa i uključivanjem neovisnih znanstvenika i potrošačkih udruga.

Škole, bolnice i javna nabava: poluge brze promjene

Velike javne institucije – škole, vrtići, bolnice, domovi za starije – svakodnevno poslužuju milijune obroka. Uvođenje standarda koji favoriziraju neprerađene i minimalno prerađene namirnice, ograničavaju zaslađene napitke i UPF grickalice te potiču sezonske menije može istodobno poboljšati prehranu i potaknuti lokalne lance opskrbe. Iskustva gradova koji uvode „zdrave javne kuhinje” pokazuju da preusmjeravanje proračuna iz UPF-a u svježe namirnice može biti neutralno po trošak ako se pregovara o cijenama, smanji rasipanje i planiraju jelovnici.

Digitalna dezinformacija i „nutri-washing”

Uz rast zanimanja javnosti, raste i dinamika pogrešnih tumačenja. Neki komunikacijski kanali ističu izolirane studije bez konteksta ili napuhuju mehanističke hipoteze o pojedinim aditivima bez dosljednih kliničkih nalaza. Paralelno, marketinške poruke naglašavaju „izvor vlakana”, „bogato proteinima” ili „biljno”, dok prešućuju da je riječ o industrijskoj formulaciji visoke energetske gustoće. Urednički standardi, transparentno navođenje izvora i neovisne provjere tvrdnji ključni su za razlučivanje znanosti od PR-a.

Hrvatski kontekst: prostor za brza, izvediva poboljšanja

U Hrvatskoj, kao i u većem dijelu Europe, udio UPF-a u košarici raste, ali prehrambene navike i dalje čuvaju jela „iz kuhinje” – variva, ribe, svježeg povrća i voća – što je prednost na koju se može osloniti. Potencijalne mjere uključuju: poticanje kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržnica, standarde školske prehrane koji ograničavaju zaslađene napitke i UPF grickalice, edukativne kampanje o čitanju deklaracija te ciljane poticaje za svježe namirnice u kućanstvima s nižim dohotkom. Mediji, nutricionisti i lokalne zajednice zajedno mogu ojačati povjerenje u jednostavnu pripremu obroka od osnovnih namirnica.

Kako uredništvo može odgovorno izvještavati o UPF-u

• Precizno definirati pojmove. Objasniti razliku između minimalne prerade (higijena, smrzavanje, pasterizacija) i industrijskih formulacija koje zamjenjuju jelo.


• Naglašavati obrazac prehrane. Težina dokaza govori u prilog smanjenju ukupnog udjela UPF-a umjesto demoniziranja pojedinačnih sastojaka.


• Provjeravati sukobe interesa. Kod citiranja stručnjaka i organizacija tražiti podatke o financiranju i mogućim industrijskim vezama.


• Uskladiti datume. Sve vijesti i preporuke uskladiti s aktualnim datumom (07. prosinca 2025.).


• Pružiti „prevedivu” pomoć čitateljima. Jednostavne liste zamjena, brzi recepti i vodiči za razumijevanje deklaracija i sastojaka.

Često postavljana pitanja: kratki odgovori bez mitova

Je li svaka „procesirana” hrana loša? Ne. Minimalna prerada (smrzavanje, pasterizacija, konzerviranje bez dodataka) često čuva nutrijente i poboljšava sigurnost i dostupnost. Problem je obrazac prehrane u kojem industrijske formulacije potiskuju pravu hranu.

Mogu li „biljni” UPF-i biti rješenje? Mogu pomoći u smanjenju unosa crvenog i procesiranog mesa, ali odabir treba temeljiti na kratkom popisu sastojaka i dobrom profilu soli, masti i proteina. „Biljno” ne znači automatski „zdravo”.

Jesu li rizici dokazani uzročno? Epidemiologija pokazuje konzistentne asocijacije, a kontrolirani pokusi i mehanistički radovi nude uvjerljiva objašnjenja. Ipak, dio neizvjesnosti ostaje, pa se preporuke temelje na načelu predostrožnosti i promicanju cjelovitih namirnica.

Postoji li „zdravi UPF”? Pojedini praktični proizvodi (npr. žitne pahuljice s malo šećera i mnogo vlakana, konzervirane mahunarke bez aditiva) mogu se uklopiti u zdrav obrazac, no nije preporučljivo graditi prehranu pretežito na industrijskim formulacijama.