Novi mural u riječkom pothodniku koji spaja središte grada i Gradsku tržnicu donio je prostoru novu energiju, sigurniji doživljaj prolaska i još jedan prepoznatljiv vizualni potpis grada. Projekt je zajednički realiziran u suradnji Grada, Turističke zajednice grada i Primorsko-goranske županije s jasnim ciljem: unaprijediti kvalitetu javnog prostora, ojačati vizualni identitet te ponuditi suvremeni, toplo ispričan prikaz gradskih simbola i manifestacija. Za posjetitelje koji planiraju dolazak i traže praktične informacije o boravku, preporučujemo pregled smještaja u Rijeci.

Od frekventnog prolaza do urbane točke susreta

Pothodnik koji svakodnevno koriste stanovnici i gosti Rijeke dugo je bio tek funkcionalna komunikacija između dvaju živih polova centra – Korza i Gradske tržnice. Iako je mjesto prolaza, ovaj je prostor oduvijek imao potencijal postati više: ulazna vizualna vizitka grada, mjesto koje sugerira ritam svakodnevice, ali i identitet zajednice. Novi mural preokreće tu logiku: umjesto neutralnog zida, prolaz sada nudi snažnu priču u kojoj se prepoznaju simboli grada, njegove tradicije i manifestacije, kao i industrijska baština koja je oblikovala obrise luke i siluetu dizalica. Za sve koji dolaze nakratko ili planiraju duži boravak, praktično je unaprijed istražiti ponudu smještaja u Rijeci.

Simboli koji čine ritam grada

Kompozicija murala osmišljena je kao dvodijelna naracija. Na prvom zidu odvija se svojevrsna povorka gradskih motiva: zvončari kao snažna karnevalska ikona, trsatski zmaj kao mitološki čuvar brda iznad grada, trkač Homo si teć koji utjelovljuje sportski duh gradskih ulica, biciklist CRO Racea kao podsjetnik na međunarodnu etapnu utrku koja svake jeseni prolazi ili završava u Rijeci, potom jedrilica Fiumanke kao znak ljubavi prema moru i vjetru, te glazbeni artefakti koji upućuju na avangardnu i alternativnu scenu okupljenu oko Ri Rocka. Industrijske lučke dizalice, u pozadini kompozicije, vezivno su tkivo – podsjećaju na grad kao radnu luku i istodobno kao kulturni poligon.

Na suprotnoj strani zidova otvara se pogled prema riječkom zaljevu, s horizontom koji uokviruju Učka te otoci Cres i Krk. Među brodovima u zaljevu oslikana je i velika barka koja nosi zrcalnu masku – u njoj se reflektira povorka s prvog zida. Taj motiv zrcala stvara igru pogleda: grad gleda sebe kroz vlastitu tradiciju, a prolaznik prepoznaje vlastita sjećanja i doživljaje u slici grada. U tom vizualnom dijalogu zrcali se temeljna poruka murala – karnevalski identitet i gradski ritam nisu epizoda, već trajna energija koja pulsira kroz godinu.

Umjetnici čiji se rukopisi dopunjuju

Autorstvo murala potpisuju tri prepoznatljiva imena hrvatske street art i muralističke scene – Vladimir Tomić – Mosk, Tea Jurišić i Slaven Lunar Kosanović. Svaki od njih donosi specifičan rukopis i iskustvo, a u zajedničkoj kompoziciji ti se jezici preklapaju u jedinstvenu cjelinu.

• Vladimir Tomić – Mosk, rođeni Riječanin, aktivan je na sceni od kraja devedesetih. Njegov rad prepoznatljiv je po tipografskim gestama, snažnoj grafičkoj ekonomiji i osjećaju za urbanu simboliku. U rodnom gradu sudjelovao je u inicijativama koje su street art približile široj publici, a njegovi radovi objavljivani su u međunarodnim izdanjima i realizirani u nizu europskih gradova.


• Tea Jurišić afirmirala se kao ilustratorica i muralistica čiji radovi spajaju precizno crtanje, narativnu liniju i simboličku, često poetičnu atmosferu. Njezin rukopis lako prepoznajemo po sposobnosti da složene ideje ispriča toplim, komunikativnim vizualnim jezikom.


• Slaven “Lunar” Kosanović pionir je domaće grafiti scene s globalnim tragom – slikao je i izlagao na više kontinenata, a njegov je stil razigran, elastičan i energičan. Dugogodišnju praksu “čitanja” gradskih površina prenosi u radove koji ostaju pamtljivi i izvan lokalnog konteksta.

U ovom projektu njihove su uloge ravnopravne i sinergijske: tipografski akcenti, figurativne scene i dinamična linearna gesta stapaju se u ritmičnu kompoziciju koja vodi prolaznika od ulaza do izlaza, bez “mrtvih” točaka. Time pothodnik prestaje biti tunel i postaje narativni hodnik – sekvenca kadrova o gradu koji diše uz more, živi kulturu ulice i njeguje događaje koji okupljaju zajednicu.

Zašto baš ovi motivi: karneval, sport, glazba i more

Odabir motiva nije slučajan. Riječki karneval jedan je od najprepoznatljivijih hrvatskih kulturnih događaja i nosi titulu “petog godišnjeg doba” grada. Povorka maski svake godine okuplja tisuće sudionika i posjetitelja te simbolizira otvorenost, humor i kolektivnu kreativnost. Sportska dimenzija grada, u istoj je mjeri ključna – festival sporta i rekreacije Homo si teć (Rijeka Run) pretvara centar Rijeke u zonu bez automobila i slavi kretanje kao javni doživljaj. S druge strane, međunarodna etapna utrka CRO Race redovito donosi završnice ili prolaze kroz grad, upisujući Rijeku na rutu svjetskog biciklizma. Na vodi, jedriličarska manifestacija Fiumanka okuplja jedriličare i publiku – jedrilica na zidu time nije samo simbol, nego podsjetnik na ritual okupljanja u riječkoj luci. Glazbena scena, koncentrirana i kroz udrugu i festival Ri Rock, snažno je utjecala na identitet grada – motiv gitare i zvuka govori o kontinuitetu alternativne kulture i njezinoj ulozi u stvaranju urbanog senzibiliteta.

Uloga industrijske baštine i vizualni jezik luke

Rijeka je povijesno gradska luka, a dizalice, navoz i siluete brodova dio su kolektivnog pogleda. U muralu su ti motivi korišteni kao vizualni “leimotivi” – čuvaju ritam kompozicije i stvaraju osjećaj mjesta. Pogled na zaljev, u kojem se na horizontu ocrtavaju Učka, Cres i Krk, širi kadar izvan granica pothodnika i podsjeća prolaznika da se nalazi u gradu koji bez prekida komunicira s morem. Ako pritom planirate istraživati širu okolicu, korisno je unaprijed pogledati smještajne opcije u Rijeci kao polaznoj točki za jednodnevne izlete.

Sigurnost, svjetlo i psihologija prolaska

Osim estetske dimenzije, mural unosi i mjerljive promjene u doživljaj prostora. Sustavno osmišljene boje, ritam figura i razvedena linija kretanja stvaraju dinamičnu, ali preglednu vizualnu okolinu – prolazak postaje intuitivan i manje stresan, a osvijetljene, oslikane plohe smanjuju percepciju “tunelskog” efekta. Psihologija boje, ritma i tipografskih akcenata važna je u osjetljivim tranzitnim prostorima: to su mjesta koja ljudi žele brzo proći, a upravo umjetnost može taj trenutak učiniti ugodnijim, sigurnijim i, naposljetku, identitetski relevantnim.

Kontinuitet lokalnih inicijativa: od “Rijeka murala” do novih projekata

Ovaj projekt uklapa se u kontinuitet gradskih i županijskih programa kojima se javne površine otvaraju umjetnosti. Kroz godine su, u središtu Rijeke i okolnim ulicama, realizirani razni murali i grafiti intervencije – od tematskih zidova posvećenih lokalnim pričama do radova internacionalnih autora u sklopu festivala i urbanih akcija. Takva politika malih, ali u zbiru snažnih zahvata pokazuje kako promjene u javnom prostoru mogu biti vidljive, a opet troškovno racionalne i dugoročno održive.

Glas institucija i uloga partnerskih organizacija

Predstavnici Turističke zajednice grada naglašavaju važnost sinergije turizma i kulture: umjetničke intervencije poput ove pridonose ne samo uređenju, nego i narativnoj koheziji destinacije – gost u kratkom prolazu uči “čitati” grad, a stanovnik dobiva potvrdu onoga što grad jest. Ulogu koordinacije preuzeli su komunalni odjeli i gradske službe, dok su umjetnici imali potpunu autorsku slobodu u interpretaciji ključnih motiva. Upravo ta kombinacija funkcionalnosti i autentičnog izraza izdvaja projekt u odnosu na generičke dekorativne intervencije koje se često viđaju u urbanim pothodnicima.

Kako je strukturirana vizualna priča

Mural je koncipiran kao kontinuirani friz koji se proteže na oba zida i strop, stvarajući svojevrsni “omot” prostora. Početna sekvenca uvodi industrijske i pomorske motife – lučke dizalice, brodove, linije ruba obale. Slijedi niz figurativnih prizora: zvončar s jedrilicom u ruci, trsatski zmaj s gitarom, trkač koji “preskače” tipografski natpis, biciklist na segmentu puta koji aludira na završnice utrka, figura koja u zanosu podiže gradsku uru kao simbol vremena i kontinuiteta. Kompozicija je razvedena, ali jasno vođena: promatrač, krećući se kroz prostor, dobiva sekvencijalni doživljaj slike. Naposljetku, motiv zrcalne maske u barki “vraća” pogled natrag i poziva na drugo čitanje – priča se može proći i obrnutim smjerom, bez gubitka smisla.

Tipografija kao potpis

Tipografski elementi nisu tek natpisi nego “zvučni” akcenti – inicijali, kratke riječi i onomatopeje koji prate pokret likova. Taj je pristup osobito prepoznatljiv u Moskovu rukopisu: slovo se tretira kao oblik, a riječ kao ritmička jedinica. U kombinaciji s Lunarevom linijom i Teinom narativnom preciznošću, tipografija na zidu postaje “treći glas” kompozicije – nečujan, ali itekako prisutan.

Od fotografije do žive kulise

Novi pothodnik već funkcionira kao scena: prolaznici se zadržavaju, fotografiraju motive, kadriraju vlastite poze s muralom u pozadini, djeca prate crte likova i oponašaju njihove kretnje. Takav “interaktivni” efekt nije slučajan – jasno komponirane figure i vizualni ritmovi osmišljeni su tako da “drže kadar” i u brzom prolazu i u sporom razgledavanju. U digitalnom dobu, gdje je vizualni identitet grada često posredovan ekranom, ovakvi murali postaju snažni nositelji slike mjesta.

Ekonomija pažnje i “meke” koristi

Urbanističke intervencije u tranzitnim prostorima rijetko se mjere klasičnim ekonomskim pokazateljima. No, “meke” koristi – poput produljenog zadržavanja prolaznika, pozitivnog dojma, povećane osjećajne vrijednosti prostora i njegove prepoznatljivosti – konkretno doprinose destinacijskom brendiranju. Kad prolaz postane ugodniji i sigurniji, ljudi ga češće biraju; kada ga žele fotografirati, počinje živjeti i u digitalnim tragovima putnika. Sve to, posredno, hrani turističku i kulturnu ekonomiju grada. Ako planirate posjet i želite biti nadomak najživljih punktova, provirite ponudu smještaja u Rijeci u blizini tržnice i Korza.

Komunalno održavanje i buduća izdržljivost

Kako bi ovakve intervencije dugoročno zadržale kvalitetu, nužno je redovito održavanje: kontrola vlage, osvjetljenja, uklanjanje eventualnih oštećenja, te po potrebi retuširanje boja. Budući da su murali u pothodnicima izloženi specifičnim uvjetima (kondenzacija, promet ljudi, mogućnost ogrebotina), predviđen je sloj zaštitnog premaza koji olakšava čišćenje i usporava degradaciju boje. Osim toga, planirane su periodične provjere stanja kako bi se zadržala sigurnost i estetska čitkost cijele površine.

Uključivanje zajednice

Iako su mural izveli afirmirani autori, projekt se od početka oslanjao na komunikaciju s lokalnom zajednicom – kroz izbor motiva, konzultacije oko povijesnih i kulturnih referenci te koordinaciju s gradskim službama. Time je postignut balans između visoke umjetničke izvedbe i široke komunikativnosti djela. Građani prepoznaju motive i doživljavaju ih kao dio vlastitog svakodnevnog krajolika, a gosti dobivaju sažetu “legendu grada” u nekoliko pažljivo komponiranih prizora.

Rijeka kao “učionica” na otvorenom

U kontekstu kulturno-turističke ponude, mural u pothodniku funkcionira i kao edukativni medij. Odrasli i djeca mogu kroz vizualne znakove učiti o gradskim manifestacijama, sportskim događajima i glazbenoj tradiciji, a pritom prirodno usvajaju i elemente industrijske i pomorske baštine. Za mnoge posjetitelje to je prvi susret s gradom “u hodu” – još prije nego što dođu do paviljona tržnice ili korza, prolaze kroz galeriju na otvorenom koja govori tisuću sitnih priča.

Pothodnik kao prototip budućih intervencija

Stečeno iskustvo u oslikavanju i programiranju ovog prostora može poslužiti kao prototip za druge gradske točke: pothodnike, prolaze, podzide i veće plohi uz pješačke koridore. Ključ je u jasnom narativu, koherentnoj autorskoj suradnji i tehničkoj izvedbi koja podnosi gradske uvjete. Na taj način, Rijeka nastavlja dokidati staru podjelu između “visoke” i “ulične” umjetnosti: ono što donedavno nije ulazilo u formalne galerijske prostore danas legitimno gradi identitet grada.

Topografija motiva: od Trsata do zaljeva

Vizualni motivi na muralu nisu nasumično posloženi; oni prate unutarnju geografiju grada. Trsatski zmaj veže se uz brdo i kaštel; zvončari prizivaju širi kvarnerski krug običaja; jedrilica i barka pripadaju luci i zaljevu; dizalice i brodovi nose industrijski kod, a glazbeni znakovi otvaraju gradske klubove i ulice u večernjem ritmu. Kroz takvu “mapu” prolaz postaje šifra, a šifra se otvara onome tko grad polako čita. Za one koji tom mapom žele hodati dulje od jednog dana, dobra je ideja rezervirati smještaj u Rijeci u blizini ključnih punktova rute.

Fotografija i digitalni trag

U vremenu društvenih mreža, ovakve intervencije multipliciraju doseg grada. Fotografije murala s oznakama lokacije, kratkim opisima i hashtagovima postaju “mali vodiči” koji upućuju druge posjetitelje na središnje točke. Grad time dobiva organsku promociju – bez agresivnog brendiranja, već kroz autentičnu praksu korisnika. Za urednike i autore sadržaja to su i vrlo upotrebljivi motivi u izradi reportaža, vodiča i tematskih članaka, kao i u multimedijskim formatima.

Spoj umjetnosti, komunalne prakse i identiteta

Najvažniji učinak projekta jest njegovo međupodručno značenje: umjetnost se ne odvija paralelno s infrastrukturom, nego je s njom organski srasla; komunalna praksa i kulturna produkcija više nisu odvojeni svjetovi. Pothodnik je sada sigurniji, čitljiviji i privlačniji, ali istodobno i dublje “riječki” – ispisan znakovima koji pripadaju gradu i njegovim ljudima. Upravo takva vrsta intervencije dugoročno gradi doživljaj mjesta, ostavljajući trag i u svakodnevici stanovnika i u memoriji posjetitelja koji će se poželjeti vratiti. A za ugodan povratak ili duži boravak, vrijedi unaprijed istražiti mogućnosti smještaja u Rijeci.