U srcu središnje Istre, u gradiću Pićnu Smještaj u Pićnu, postavljena je nova „klupa s pričom“ – škanj sa štorijon koji na suvremen, interaktivan i vizualno razigran način oživljava stoljetnu legendu o svetom Niceforu i trnoplesarima. Projekt provodi Turistička zajednica središnje Istre, s jasnom ambicijom da autentične predaje, jezik i običaje ovoga kraja pretoči u doživljaj na terenu: sjesti, odmoriti, čitati i prepoznati mjesto kroz priču koja mu je stoljećima davala smisao i identitet.

Nova točka na mapi „pričajućih klupa“ središnje Istre

Škanj sa štorijon u Pićnu Smještaj u Pićnu treća je „pričajuća“ klupa ovoga tipa u središnjoj Istri, nakon što su prve dvije postavljene u Tinjanu i u Gračišću. U Tinjanu se posjetitelji upoznaju s mitskom pričom o Juri Grandu iz Kringe, dok je u Gračišću tema klupe predaja o nerotkinjama uz crkvicu svete Marije na Placu i pučki običaji povezani s Velikom Gospom. Pićanska klupa „priča“ najpoznatiju lokalnu štoriju – onu o svetom Niceforu i nastanku izraza „trnoplesari“ – i time povezuje tri općine u skladan narativni luk središnje Istre.

Što je „škanj sa štorijon“ i zašto privlači pažnju

Naziv projekta namjerno je zapisan u lokalnom idiomu: „škanj“ je klupa, a „štorija“ je priča. Klupe su osmišljene kao mali, funkcionalni tumački punktovi u prostoru – estetski prepoznatljive i pristupačne – jer su oblikovane poput otvorene knjige. Takva forma poziva na čitanje i fotografiranje, no iznad svega na uranjanje u pripovijest koja se odvija na toj lokaciji. Tipografija je čitka, tekstovi su sažeti i ritmični, a grafički motivi diskretno upućuju na ključne elemente legende: put, izvor, iskušenje i pokajanje. U Pićnu Smještaj u Pićnu to znači susret s nekoliko upečatljivih slika koje su generacije prepoznavale kao dio vlastitog krajolika i pamćenja.

Legendarni Nicefor: dvije tradicije, jedan zaštitnik

Pićan Smještaj u Pićnu stoljećima se ponosi zaštitnikom sv. Niceforom. Usmena predaja i pisani zapisi razlikuju dva lika istoga imena: mučenika iz ranokršćanskog doba te biskupa koji je, prema dijelu tradicije, stolovao u Pićnu i činio čudesa. Upravo je biskup Nicefor središte priče o trnoplesarima: kada su ga mještani, zavedeni klevetama, prijavili crkvenoj vlasti, on je odlučio putovati kako bi obranio čast. Na putu je, kaže predaja, udarcem štapa otvorio izvor žednoj pratnji, dok su ga na dionicama pratili skromni magarac i – u nekim inačicama – čak i pokorni vuk koji je „preuzeo“ teret nakon što je magarca nestalo. Priča je prepuna simbolike: voda kao znak milosti, put kao ispit vjere, a kleveta kao kušnja zajednice.

Kako je nastao naziv „trnoplesari“

U završnici legende svetac, koji je prošao nepravdu i iskušenje, obraća se klevetnicima: „da bosi po trnju plešu“, sve dok se ne pokaju. Po usmenom objašnjenju, iz te je kletve nastao nadimak za Pićance – „trnoplesari“. Nije riječ o rugalici nego o kulturnom simbolu koji podsjeća da zajednica prepoznaje štetu klevete, ali i moć pokajanja. U Istri su takvi nadimci česti; iza kratke riječi stoje slojevi povijesti, vjere, humora i pouke. Pićanska klupa s pričom upravo to drži na okupu: jezik, sjećanje i mjesto.

Pićanska biskupija, zvonik i nasljeđe koje oblikuje identitet

Legenda o sv. Niceforu ukotvljena je u stvarni povijesni okvir Pićna. Gradić je stoljećima bio sjedište Pićanske biskupije, a današnji sakralni ansambl – župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, nekadašnja katedrala, te vitak bijeli zvonik – čini prepoznatljivu vizuru. Zvonik, visok oko 48 metara, ubraja se među najviše u Istri, a njegova vertikala i danas dominira brežuljkastim krajolikom. U župnim prostorima čuvaju se vrijedni predmeti, od liturgijskog posuđa do tekstilnih dragocjenosti, koji svjedoče o dugom kontinuitetu crkvene i umjetničke tradicije. Nasljeđe biskupije nije samo crkvena povijest – ono utječe na imidž mjesta, na način kako Pićanci govore o sebi i kako ih doživljavaju putnici.

Kreativna realizacija: kako je legenda postala suvremena tumačionica

Estetsko i izvedbeno rješenje klupa u projektu „Škanj sa štorijon“ potpisuje rovinjski Studio Tumpić/Prenc, višestruko nagrađivan za originalne vizualne identitete i kampanje. U Pićnu je njihova ideja pretočena u izdržljive materijale, jasnu tipografiju i odmjerene grafičke detalje, s naglaskom na čitljivost na otvorenom i trajan dojam. Koncept potiče zadržavanje na lokaciji: klupa je istodobno mjesto za predah i „podloga“ za upoznavanje priče, pa se posjetitelj ne zadržava tek nekoliko sekundi, nego prirodno čita i promatra prostor oko sebe. Dizajn je uklopljen u ambijent, bez nametanja, poštujući skalu starogradske jezgre i ritam svakodnevice.

Jezik, identitet i turizam: zašto je važno čuvati štorije

Štorije nisu ukras nego jezgra identiteta. Kroz njih se prenose nazivi, nadimci, izreke, ali i moralni okviri zajednice: što je pravedno, što je sramotno, kako se opravdanje stječe. U središnjoj Istri „pričajuće klupe“ pretvaraju te slojeve u čitko iskustvo: posjetitelj ne dobiva samo podatke, nego ulazi u narativ koji ga vodi kroz mjesto. U Pićnu Smještaj u Pićnu to znači susret sa sv. Niceforom i „trnoplesarima“, u Tinjanu Smještaj u Tinjanu to je susret s krinškim mitom, a u Gračišću Smještaj u Gračišću s predajom o ženskim zavjetima i nadi.

Potpora za rast: ulaganje iz Fonda za turistički nedovoljno razvijena područja

Razvoj mreže „pričajućih klupa“ osnažen je potporom Hrvatske turističke zajednice kroz Fond za turistički nedovoljno razvijena područja i kontinent. Namjenska sredstva omogućila su izradu i postavljanje prvih klupa, ali i širi interpretacijski okvir koji uključuje pripremu tekstova, prilagodbu dizajna pojedinim lokacijama te komunikacijske aktivnosti. Takvo financiranje potiče destinacije u kontinentalnom i manje turistički eksponiranom prostoru da razvijaju prepoznatljive sadržaje s dugim vijekom – sadržaje koji njeguju identitet i istodobno podižu vidljivost središnje Istre na turističkoj karti.

Od Tinjana do Gračišća, pa do Pićna: kako „pričajuće klupe“ povezuju destinacije

Prva klupa u Tinjanu Smještaj u Tinjanu smještena je uz Županski stol i tematski se naslanja na krinšku predaju o Juri Grandu – priču koja je odavno prešla lokalne granice. U Gračišću Smještaj u Gračišću klupa je postavljena na početku Staze svetog Šimuna i bavi se predajom o nerotkinjama i Velikoj Gospi, podsjećajući na snagu zavjeta i pobožnosti u istarskoj tradiciji. Pićanska klupa zatvara narativni trokut i „preuzima riječ“ o sv. Niceforu te nadimku „trnoplesari“, dajući posjetu kontinuitet i smisao: iz jedne priče prirodno prelazite u drugu, a prostor između njih ispunjavaju mirisi, pogledi i zvuci središnje Istre.

Tragovi legende u prostoru: izvori, staze, portali

Oko Pićna i u susjednim mjestima opipljivi su motivi iz legende. Poučne ploče na interpretacijskim stazama podsjećaju na Izvor sv. Nicefora na stazi svetog Roka, kojem je – prema predaji – izdašnost „dao“ udarac štapa. Vidikovci se otvaraju prema dolinama kojima je prolazio put prema Akvileji ili Rimu, a kameni portali i kalete u starogradskoj jezgri pričaju o kontinuitetu života u sjeni biskupije. Ove mikrolokacije daju kontekst: legenda se ne čita izolirano, nego kao prsten značenja koji obavija prostor u kojem se nalaze tragovi prošlosti, sakralne i svjetovne.

Je li Nicefor bio mučenik ili biskup? Dvije tradicije, jedno sjećanje

U literaturi i predaji uporno se isprepliću dvije priče o Niceforu. Jedna ga spaja s ranokršćanskom epohom i carem Konstantinom Velikim, druga ga smješta u 6. stoljeće i vidi kao pićanskog biskupa. Dvojstvo ne umanjuje vrijednost, nego objašnjava bogatstvo polifonije motiva. Otuda i raznolikost: izvor koji nastaje iz udarca štapa, put u Akvileju, kletva klevetnicima, pa čak i zvijer koja, nakon što je učinila štetu, postaje poslušna i nosi sveca. Klupa u Pićnu taj širi kontekst svodi na najvažnije prizore i tumači ih jasno i nenametljivo.

Turistička interpretacija koja poštuje svetost mjesta

Uvođenje legendi u turističku ponudu osjetljivo je: lako je skrenuti u banalizaciju ili puko „selfie“ iskustvo. Ovdje je pristup odmjeren. Tekstovi su kratki, ali precizni; grafika je uglađena, ali ne nadglasava sadržaj; lokacija klupe je odabrana tako da ne remeti svakodnevicu mjesta, a opet da bude poziv na kraću šetnju. Takav dizajn ne „prodaje“ svetost, nego je interpretira – što je osobito važno u Pićnu Smještaj u Pićnu, nekadašnjem sjedištu biskupije s dugim kontinuitetom liturgijske i kulturne prakse.

Istra kao živa pozornica: programi, šetnje, doživljaji

Središnja Istra posljednjih godina sustavno pretvara baštinu u programe: od interpretativnih tura i kostimiranih šetnji do kazališnih epizoda koje izvode motive Niceforove priče ili života u starim jezgrama. Stvaraju se itinereri koji traju cijele godine, a ne samo u ljetnoj sezoni. Škanj sa štorijon logično se uklapa – umrežava tri općine, potiče škole i udruge na pripovijedanje te otvara prostor domaćinima koji nude boravak u blizini legendarnih lokacija: Smještaj u Pićnu, Smještaj u Gračišću, Smještaj u Tinjanu.

Praktične smjernice za obilazak Pićna i okolice

Do Pićna Smještaj u Pićnu najčešće se dolazi iz pravca Pazina, cestom koja se penje prema brežuljku na kojem leži starogradska jezgra. Parkirališta su uz rub jezgre; odatle je kratka i lagana šetnja do župne crkve, zvonika i vidikovaca. Za posjet klupi s pričom preporučuje se udobna obuća, boca vode u toplim danima te malo strpljenja kako bi se štorija pročitala u cijelosti. U blizini su i druge tematske točke: Staza svetog Roka sa stanicama posvećenima lokalnim legendama, poučne ploče o izvorima i običajima, te kameni portali koji „pamte“ stoljeća.

Dvostruka vrijednost: doživljaj za posjetitelje, ponos za zajednicu

Za lokalnu zajednicu nova klupa nije tek element urbane opreme, nego potvrda da je nasljeđe važno i da se u njega promišljeno ulaže. Za posjetitelje ona je signal da se nalaze u prostoru u kojem se priče čuvaju i prenose primjereno vremenu u kojem živimo. Tako nastaje krug koristi: jača identitet i osjećaj pripadnosti, a istodobno se potiče razvoj cjelogodišnjeg iskustvenog turizma u unutrašnjosti Istre. Mali, pažljivo odabrani zahvati – poput „pričajućih klupa“ – često su učinkovitiji od velikih zahvata, jer nastaju iz lokalne priče i zato se lako pamte.

Smještaj i korisne poveznice za planiranje boravka

Za sve koji planiraju noćenje u središnjoj Istri ili žele produžiti boravak, dostupne su opcije boravka povezane s lokacijama iz teksta: Smještaj u Pićnu, Smještaj u Gračišću i Smještaj u Tinjanu. Poveznice vode na centralno mjesto na kojem se prikupljaju ponude domaćina, uz napomene o udaljenosti od „pričajućih klupa“ i sadržajima u blizini.

Čuvanje baštine kroz dizajn i priču

„Škanj sa štorijon“ u Pićnu Smještaj u Pićnu pokazuje kako se usmena predaja može preoblikovati u jasan i pristupačan sadržaj na terenu, bez gubitka dubine i simbolike. Kada se jednostavna forma (klupa) poveže s promišljenim pripovijedanjem i vizualnim jezikom koji poštuje prostor, nastaje interpretacijska točka koja se sama od sebe pamti. Multipliciran na više mjesta, takav pristup gradi prepoznatljivost cijelog područja: krajolik se čita, tradicija se prenosi, a lokalni identitet ostaje vidljiv i čujan.

Pomoć pri planiranju boravka: Smještaj u Pićnu | Smještaj u Gračišću | Smještaj u Tinjanu