Hrvatski turistički sektor, posebice njegovo hotelijerstvo, nalazi se pred sve većim izazovima koji prijete narušiti njegovu konkurentnost na Mediteranu. Najnoviji podaci, objavljeni jučer od strane Hrvatske udruge turizma (HUT), otkrivaju zabrinjavajući raskorak između rasta cijena smještaja i eksplozije ključnih operativnih troškova. Analiza za prvih šest mjeseci 2025. godine pokazuje da, dok cijene hotelskih usluga u Hrvatskoj rastu umjerenim tempom, troškovi poslovanja, prvenstveno oni vezani uz radnu snagu i nabavu hrane, galopiraju dvostruko brže u usporedbi s direktnom mediteranskom konkurencijom. Ovaj trend, koji nije nov, već se intenzivira od početka 2023. godine, ozbiljno ugrožava profitabilnost domaćih hotelijera i, posljedično, smanjuje njihov potencijal za prijeko potrebne nove investicije.

Prema detaljnoj komparativnoj analizi koja se temelji na službenim podacima Eurostata, cijene hotelskog smještaja u Hrvatskoj su u prvoj polovici ove godine porasle za 4,6 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Na prvi pogled, ovaj rast se čini solidnim, čak i neznatno višim od prosječnog rasta od 3,9 posto zabilježenog u konkurentskim europskim mediteranskim zemljama. Međutim, stvarna slika postaje mnogo tmurnija kada se u obzir uzmu troškovi. Upravo tu Hrvatska značajno zaostaje i gubi bitku s konkurentima poput Francuske, Grčke, Cipra, Italije, Malte, Španjolske, Slovenije i Portugala, zemalja koje su bile uključene u analizu.

Galopirajući rast troškova rada i hrane

Dva ključna stupa troškova u hotelijerstvu – radna snaga i hrana – bilježe dramatičan porast u Hrvatskoj. Troškovi rada u prvih šest mjeseci 2025. godine skočili su za čak 11,7 posto. Usporedbe radi, prosječan rast troškova rada u promatranim konkurentskim zemljama iznosio je svega 4,2 posto. To znači da je pritisak na rashode po osnovi plaća i doprinosa u Hrvatskoj bio gotovo tri puta jači nego kod glavnih rivala na tržištu. Ova brojka samo je nastavak višegodišnjeg trenda koji ozbiljno opterećuje poslovanje. Naime, troškovi rada u domaćoj smještajnoj i ugostiteljskoj industriji već četvrtu godinu zaredom bilježe dvoznamenkaste stope rasta: 11,3 posto u 2022., alarmantnih 15 posto u 2023., 13,6 posto u 2024. te sadašnjih 11,7 posto. U istom tom razdoblju, prosječan godišnji rast kod EU mediteranske konkurencije nikada nije premašio granicu od 7,5 posto, što jasno ilustrira magnitudu problema s kojim se suočavaju hrvatski poslodavci u turizmu.

Slična, iako nešto blaža situacija, prisutna je i kod cijena hrane. U prvoj polovici godine, cijene hrane u Hrvatskoj porasle su za 5 posto. Istovremeno, prosjek konkurencije na Mediteranu bio je gotovo upola manji i iznosio je 2,6 posto. Od svih analiziranih zemalja, jedino je Slovenija zabilježila veći rast cijena hrane od Hrvatske, s porastom od 5,7 posto. S druge strane spektra nalaze se zemlje poput Cipra, gdje su cijene hrane čak i pale za 0,2 posto, dok većina ostalih konkurenata bilježi rast koji ne prelazi 4 posto. Ova poskupljenja direktno utječu na troškove pansionskih i à la carte usluga, dodatno smanjujući profitne marže hotelijera.

Cjenovna politika pod pritiskom

Suočeni s takvim divljanjem troškova, domaći hotelijeri nalaze se u nezavidnoj poziciji. Pokušaj da se cjelokupni teret troškova prebaci na krajnjeg korisnika, odnosno gosta, rezultirao bi gubitkom cjenovne konkurentnosti i potencijalnim padom potražnje. Zbog toga cijene smještaja ne mogu pratiti ritam rasta troškova. Podatak za 2024. godinu to najbolje ilustrira: dok je prosječan rast cijena hotelskog smještaja na EU Mediteranu iznosio 4,5 posto, u Hrvatskoj je on bio više nego dvostruko niži, svega 1,9 posto. Ovogodišnji rast cijena od 4,6 posto, iako naizgled viši od prosjeka konkurencije (3,9 posto), i dalje je nedostatan da bi se kompenzirao kumulativni efekt dvoznamenkastog rasta troškova, posebice troška rada.

Ova situacija stvara začarani krug u kojem padajuća profitabilnost sektora izravno umanjuje njegov investicijski potencijal. Kako je istaknuo Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma, upravo to slabi poziciju domaćih hotelijera i narušava atraktivnost ulaganja u nove ili obnovu postojećih hotela u Hrvatskoj. To je posebno problematično s obzirom na strateški značaj hotelskog sektora za cjelokupni hrvatski turizam. Hoteli su ti koji generiraju značajno dulji turistički promet, privlače goste veće platežne moći što rezultira većom prosječnom potrošnjom, te potiču razvoj lokalnih destinacija kroz otvaranje cjelogodišnjih radnih mjesta. Njihovo poslovanje otvara i brojne mogućnosti za razvoj povezanih djelatnosti, od poljoprivrede do uslužnih biznisa.

Strukturni problemi i budućnost investicija

Problem postaje još izraženiji kada se sagleda u širem kontekstu smještajne strukture hrvatskog turizma, koja se smatra najlošijom na Mediteranu. Hoteli čine svega 9,5 posto ukupnih smještajnih kapaciteta, dok dominantnu ulogu ima privatni smještaj. Upravo je hotelski sektor ključan za podizanje kvalitete destinacije i održiviji razvoj, jer značajno manje opterećuje lokalnu komunalnu i prometnu infrastrukturu u usporedbi s apartmanizacijom. Stoga je poticanje investicija u hotelski sektor od presudne važnosti za budućnost hrvatskog turizma.

Paradoksalno, potražnja za visokokvalitetnim hotelskim smještajem nikada nije bila veća. Podaci pokazuju da je popunjenost hotela najviše kategorizacije, onih s 4 i 5 zvjezdica, u samom vrhuncu ljetne sezone kontinuirano iznad 90 posto. To jasno signalizira da na tržištu postoji snažna potražnja i spremnost gostiju da plate za premium uslugu. Međutim, trenutna dinamika rasta troškova, koja daleko nadmašuje rast cijena, obeshrabruje investitore i dovodi u pitanje dugoročnu održivost poslovanja. Bez promjene ovog trenda i stvaranja povoljnijeg poslovnog okruženja, Hrvatska riskira da unatoč velikoj potražnji, propusti priliku za kvalitativni iskorak i daljnji razvoj svog najvažnijeg gospodarskog sektora.