Nestašica mlaznog goriva u Kubi uzrokuje otkazivanja letova i pritisak na turizam te male poduzetnike
Kuba je ušla u novu fazu energetske krize koja se ovaj put izravno prelila na međunarodni zračni promet: zrakoplovne vlasti na otoku obavijestile su prijevoznike da u više kubanskih zračnih luka neće biti dostupno mlazno gorivo Jet A-1 za točenje, zbog čega dio aviokompanija privremeno obustavlja linije, dok druge uvode tehnička zaustavljanja u trećim državama kako bi mogle sigurno odraditi povratne letove. Prema informacijama koje su prenijeli međunarodni mediji, ograničenja su vezana uz razdoblje koje počinje 10. veljače 2026., a u obavijestima i izvješćima se spominje datum 11. ožujka 2026. kao okvir do kada bi poremećaji mogli potrajati.
Za putnike to znači promjene rasporeda, dulja putovanja i veći rizik od otkazivanja u kratkom roku. Za kubansko gospodarstvo, koje se oslanja na priljev deviza iz turizma, zrakoplovna ograničenja imaju još širu težinu: svako smanjenje broja dolazaka udara na hotelske prihode, privatni smještaj, restorane, prijevoz i cijeli niz malih usluga koje ovise o sezoni. Usto, kriza otvara pitanje regionalne logistike u Karibima: koje zemlje i zračne luke mogu poslužiti kao “sigurnosni ventili” za točenje goriva, i što takva uloga znači u politički osjetljivom okruženju odnosa prema Havani i Washingtonu.
Od obavijesti zračnim prijevoznicima do otkazivanja: kako je kriza eskalirala
Prema izvješćima Associated Pressa, kubanske zrakoplovne vlasti upozorile su aviokompanije da “nema dovoljno dostupnog goriva” za opskrbu zrakoplova u Kubi, kao dio strožeg režima racionalizacije energije koji se uvodi na nacionalnoj razini. U istom kontekstu navodi se da se nedostupnost točenja odnosi na devet kubanskih zračnih luka, uključujući havansku José Martí, uz najavu da bi situacija mogla potrajati do 11. ožujka. The Guardian i Financial Times dodatno opisuju da je riječ o posljedicama produbljene energetske krize i poremećaja u opskrbi naftnim derivatima, uz politički faktor pojačanog pritiska na opskrbne kanale.
U operativnom smislu, odluka o nedostupnosti Jet A-1 goriva mijenja temeljnu pretpostavku planiranja letova. Zrakoplovi standardno računaju na točenje na odredištu kako bi mogli preuzeti putnike i teret te se vratiti na polaznu destinaciju. Kada ta opcija nestane, prijevoznici imaju nekoliko rješenja, od kojih nijedno nije jednostavno: mogu pokušati doletjeti s dovoljno goriva za povrat (što povećava masu, smanjuje mogućnost prijevoza dodatnog tereta ili putnika i ponekad nije izvedivo zbog performansi zrakoplova), mogu dodati tehničko slijetanje u drugoj državi radi točenja, ili mogu suspendirati liniju dok se opskrba u Kubi ne obnovi. Svaka opcija nosi trošak i povećava rizik od kašnjenja, propuštenih konekcija i dodatnog opterećenja za putničke službe.
Air Canada privremeno zaustavlja redovne letove: signal koji je odjeknuo u industriji
U prvim reakcijama najviše se istaknula odluka Air Canade. Prema objavi koju su prenijeli ABC News i drugi mediji, kanadski prijevoznik je 10. veljače 2026. objavio privremenu obustavu letova prema Kubi nakon što je, kako navodi, kubanska vlada najavila da gorivo neće biti dostupno u kubanskim zračnim lukama. Dio izvješća navodi da je kompanija organizirala i posebne operacije kako bi putnike koji su već na otoku vratila kući, koristeći prazne letove prema Kubi i povratne letove s putnicima.
Kanada je za kubanski turizam jedno od najvažnijih emitivnih tržišta, pa je i simbolički učinak obustave snažan: kada najveći kanadski prijevoznik povuče kapacitete, lančano reagiraju agencije, hotelijeri i dobavljači, a dio putnika odgađa putovanje ili ga preusmjerava na druge destinacije u Karibima. Usto, promjene se događaju brzo, često unutar nekoliko sati, što otežava koordinaciju smještaja, transfera i putničkih prava. Iako pojedine kratke rute prema Kubi mogu biti operativno manje osjetljive na pitanje točenja zbog kratkog vremena leta, veliki dio turističkog prometa oslanja se na srednje i duže rute gdje “dolazak s gorivom za povrat” nije realna opcija bez ozbiljnih kompromisa.
Tehnička slijetanja kao privremeno rješenje: Dominikanska Republika, Bahami i Meksiko u prvoj liniji
Dok su neki prijevoznici odlučili na pauzu, drugi su krenuli putem “kriznog mosta” kroz treće zemlje. Prema navodima iz putničke industrije koje je prenio TravelMole, pojedini europski prijevoznici nastavili su letjeti prema Havani, ali su planirali zaustavljanja radi goriva na povratku: spominju se Santo Domingo u Dominikanskoj Republici, Nassau na Bahamima i Cancún u Meksiku. Takav model omogućuje održavanje linija, no nosi cijenu: putovanje traje dulje, raspored se mijenja, a putnici propuštaju konekcije koje su ranije bile “na rubu” i bez dodatnog stopa. Usto, svako dodatno slijetanje znači i dodatne takse, veći operativni trošak te povećanu potrošnju goriva zbog dodatnog ciklusa polijetanja i slijetanja.
Ujedno, ova rješenja pokazuju kako se regionalna mreža brzo prilagođava. Dominikanska Republika i Bahami, s već razvijenom turističkom infrastrukturom i velikim brojem međunarodnih letova, logično se nameću kao prva stanica za točenje. Meksiko, kao veliko tržište s kapacitetima u Cancúnu, također može preuzeti dio tereta, osobito na rutama prema Europi ili na letovima koji se već oslanjaju na snažnu infrastrukturu masovnog turizma. Međutim, ovo nije rješenje koje se može beskonačno skalirati: kapaciteti na rampi, dostupnost goriva, raspoloživost slotova i zemaljskih službi imaju svoja ograničenja, a kompanije pritom moraju balansirati trošak dodatnih stopova s realnom potražnjom.
Turizam pod pritiskom: od hotelskih rezervacija do privatnih iznajmljivača
Kubanski turizam posljednjih godina prolazi kroz oscilacije, pod utjecajem pandemije, smanjenja međunarodnih letova, promjena tržišta i domaćih ekonomskih poteškoća. Financial Times u svojim analizama ističe da je turizam ključan za devizne prihode, ali i da se sektor suočava s padom broja posjetitelja i s izazovima u održavanju infrastrukture. Nestašica mlaznog goriva dodatno pogoršava taj trend jer problem dolazi u vrijeme kada bi se hotelijeri i prijevoznici trebali oslanjati na predvidiv ritam dolazaka iz Sjeverne Amerike i Europe.
Za velike hotele moguće je kratkoročno “upravljati krizom” preusmjeravanjem gostiju u manji broj objekata, smanjenjem energetskih troškova i centraliziranom raspodjelom resursa. No iz perspektive malih poduzetnika, šok je izravniji. Privatni smještaj, mali restorani, vodiči i taksisti žive od svakog novog leta. Kada letovi otpadnu, rezervacije se smanjuju, a otkazivanja rastu, često bez jasne procjene koliko će stanje trajati. U toj dinamici mali iznajmljivač nema “tampon” kakav može imati veliki sustav: gubitak nekoliko tjedana dolazaka može značiti gubitak cijele sezone, a time i osnovne egzistencije.
Tu je i sekundarni učinak: gorivo nije problem samo u zrakoplovstvu. Isti energetski deficit odražava se na cestovni prijevoz, opskrbu i dostupnost usluga. Prema izvješćima AP-a, kriza je povezana i s redukcijama, restrikcijama i širim mjerama štednje. To znači da poduzetnici teže dolaze do namirnica, logistika postaje skuplja, a lokalni promet sporiji i rjeđi. Turist koji mora čekati prijevoz ili koji se susreće s restrikcijama struje doživljava destinaciju drugačije, a taj dojam se brzo prenosi na tržište kroz recenzije, preporuke i odluke o idućem putovanju.
Energetska i politička pozadina: sankcije, opskrbni kanali i regionalne reakcije
Više međunarodnih izvora navodi da je trenutna nestašica povezana s prekidima ili smanjenjem isporuka nafte i derivata, uz jačanje američkog pritiska na opskrbne kanale. Associated Press i Financial Times spominju pooštravanje američke politike prema Kubi i mjere koje otežavaju uvoz energenata, dok se u medijskim izvješćima navode i reakcije pojedinih regionalnih aktera koji kritiziraju takve poteze i upozoravaju na humanitarne i gospodarske posljedice. U takvom okruženju, mlazno gorivo postaje “kritična točka” jer bez njega nema stabilnog međunarodnog prometa, a bez prometa slabi jedan od rijetkih sektora koji donosi tvrdu valutu.
Za Havanu, ovisnost o vanjskoj opskrbi energentima nije nova tema, ali je sada vidljivija jer se prelila u sektor koji je doslovno “vitrina” zemlje: međunarodne zračne luke. Kada se putnički promet prekine ili poskupi, posljedice su brze i mjerljive, a poruka investitorima i turističkom tržištu je jasna: rizik se povećava. U tom smislu, kriza s Jet A-1 gorivom postaje i političko pitanje – ne samo pitanje logistike – jer se otvara rasprava o tome tko u regiji može, a tko želi, preuzeti ulogu podrške zračnim rutama prema Kubi.
Jamaica i Kajmanski otoci kao potencijalna “gorivna” čvorišta: logistika, ali i diplomacija
Pored već spomenutih tehničkih zaustavljanja u Dominikanskoj Republici, na Bahamima i u Meksiku, dio specijaliziranih portala u putničkoj industriji otvorio je pitanje mogu li i druge karipske destinacije preuzeti ulogu refueling točaka – među njima Jamaica i Kajmanski otoci. Takav scenarij temelji se na geografiji i infrastrukturi: Montego Bay (Sangster International) je snažno turističko čvorište s razvijenim uslugama zemaljskog opsluživanja i točenja goriva, a javno dostupne informacije globalnih pružatelja usluga u zračnim lukama upućuju na to da je opskrba mlaznim gorivom dio standardne ponude. Kajmanski otoci pak imaju međunarodnu zračnu luku Owen Roberts u George Townu, kojom upravlja nadležna zrakoplovna institucija, a koja je važna točka regionalnog prometa i poslovne avijacije.
Međutim, “hub za gorivo” nije samo tehničko pitanje dostupnosti Jet A-1. Ako bi se značajniji dio prometa prema Kubi preusmjerio na zaustavljanja u Jamajci ili na Kajmanima, to bi otvorilo i politički sloj: kako uskladiti komercijalne potrebe aviokompanija s regionalnim odnosima i s politikom SAD-a prema Kubi. U praksi, zračne luke i dobavljači goriva posluju u okvirima nacionalnih propisa, ugovora i međunarodnih standarda, ali geopolitički rizik u Karibima često ulazi u poslovne procjene kroz cijenu osiguranja, stabilnost dobave i predvidivost regulatornog okruženja.
Za Jamajku i Kajmanske otoke, svako dodatno slijetanje znači i dodatni prihod – od aerodromskih taksi do usluga opsluživanja – no također znači veći pritisak na kapacitete i veću izloženost osjetljivoj temi. U tom smislu, pitanje refueling čvorišta postaje indikator kako se karipske države pozicioniraju između vlastitih gospodarskih interesa, regionalne solidarnosti i odnosa sa SAD-om, dok kubanski turizam u pozadini pokušava zadržati barem dio dolazaka u sezoni koja bi mu trebala donijeti najviše prihoda.
Rok do 11. ožujka i neizvjesnost nakon toga
U javnom prostoru spominje se vremenski okvir do 11. ožujka 2026., koji se pojavljuje u izvješćima medija i u informacijama koje kruže zrakoplovnim sektorom. No industrija zna da rokovi u ovakvim krizama često ovise o stvarnoj obnovi opskrbe, a ne o datumu u obavijesti. Ako se uvoz ne stabilizira ili ako dobavljači procijene da je rizik previsok, razdoblje poremećaja može se produžiti, a aviokompanije će tada birati između dugotrajnih tehničkih slijetanja i većih rezova u mreži.
Putnici bi u idućim tjednima mogli svjedočiti “miješanom” scenariju: dio letova vraća se uz tehničke stopove, dio ostaje suspendiran, a dio se reorganizira kroz kraće rute i sezonske prilagodbe. Za turizam to znači da je oporavak moguć, ali pod skupljim uvjetima, dok se dio potražnje može preliti na konkurentske destinacije. Upravo zato je stanje u zračnom prometu postalo lakmus-papir šire kubanske krize: pokazuje koliko brzo energetski problem može postati problem međunarodne povezanosti i prihoda.
Što se događa na terenu: mjere štednje i sjećanje na “specijalno razdoblje”
Associated Press navodi da se nestašica mlaznog goriva uklapa u šire mjere racionalizacije i redukcija u energetskom sustavu, uz učinke na promet i javne usluge. U takvim okolnostima, dio građana uspoređuje situaciju s “Specijalnim razdobljem” 1990-ih, kada je nakon sloma sovjetske potpore došlo do drastičnih nestašica i dugotrajne gospodarske stagnacije. Iako su današnje okolnosti drugačije, psihološki učinak sličnih usporedbi dodatno opterećuje očekivanja građana i poduzetnika: kada se pojavi osjećaj da su osnovne usluge pod upitnikom, čak i kratkotrajni poremećaji dobivaju težinu dugoročne prijetnje.
U turizmu, raspoloženje se često mjeri kroz dvije stvari: sigurnost putovanja i dojam funkcionalnosti destinacije. Kada putnici čuju da aviokompanije otkazuju letove zbog goriva, strah se širi i na druge aspekte putovanja, čak i kada su hoteli i plaže “u redu”. Zato je kriza s Jet A-1 gorivom više od tehničkog problema: ona postaje priča o pouzdanosti države da održi osnovne strateške usluge u razdoblju kada joj je turizam jedan od ključnih izvora prihoda.
Mogući scenariji: stabilizacija opskrbe ili dugotrajniji rezovi u letovima
U idućim tjednima ključna će biti dva pitanja: hoće li se opskrba naftom i derivatima obnoviti u mjeri da se zračne luke ponovno mogu redovno opskrbljivati Jet A-1 gorivom, i hoće li politički pritisci na opskrbne kanale popustiti ili se pojačati. Ako dođe do stabilizacije, dio letova mogao bi se vratiti relativno brzo, iako s oprezom i uz postupno povećanje kapaciteta. Ako se kriza produži, vjerojatniji su trajni rezovi na linijama koje su skupe za održavanje, a putnički tokovi preusmjerit će se na druge karipske destinacije koje nude stabilniju logistiku.
Za kubanske male poduzetnike najgori scenarij nije samo privremeni pad dolazaka, nego gubitak predvidljivosti. Turistička sezona se planira mjesecima unaprijed, a kada se ritam letova prekine, cijeli lanac – od smještaja do nabave – mora improvizirati. U takvom okruženju, dio poslovanja se gasi, a dio prelazi na preživljavanje s minimalnim prihodima, dok čekanje na normalizaciju postaje najskuplja strategija. Ishod će zato ovisiti o tome hoće li se opskrbni kanali ponovno otvoriti i hoće li se međunarodni promet prema Kubi vratiti na razinu koja turističkom sektoru daje šansu da zadrži sezonu.
Izvori:- Associated Press – obavijest kubanskih zrakoplovnih vlasti o nedostupnosti mlaznog goriva, razdoblju ograničenja i širim učincima na energiju i javne usluge (link)
- Financial Times – analiza uzroka nestašice, opskrbnih kanala i gospodarskog konteksta turizma (link)
- ABC News (wire) – informacija o odluci Air Canade i obrazloženju vezanom uz nedostupnost goriva (link)
- The Guardian – pregled posljedica za putnike, navodi o očekivanom trajanju poremećaja i širi politički okvir (link)
- TravelMole – primjeri tehničkih slijetanja radi goriva (Santo Domingo, Nassau, Cancún) (link)
- AirHelp – vremenski okvir poremećaja i opis operativnih posljedica za letove (link)
- Signature Aviation – javno dostupni podaci o uslugama opskrbe gorivom u zračnoj luci Sangster (Montego Bay, Jamaica) (link)
- Cayman Islands Airports Authority – službene informacije o upravljanju međunarodnim zračnim lukama (Owen Roberts International) (link)
- eTurboNews – navodi o mogućim regionalnim refueling točkama (Jamaica i Kajmanski otoci) u kontekstu kubanske nestašice mlaznog goriva (link)
Kreirano: utorak, 10. veljače, 2026.
Pronađite smještaj u blizini