Istraživanje svemira nije luksuz, već nužnost
Te riječi izgovorio je moj prijatelj Max tijekom božićnog druženja na kojem sam predstavljao svoj diplomski rad: proučavanje mjesta na Zemlji s ekstremnim uvjetima života koji bi mogli poslužiti kao lekcije za buduće svemirske misije.

Često se susrećemo s podcjenjivačkim stavovima prema istraživanju svemira.

Svemirska istraživanja trenutno doživljavaju procvat. Pomislite samo na misije Artemis, ambiciozne planove SpaceX-a za Mars, lansiranje teleskopa James Webb ili nedavnu „utrku do Mjeseca“.

Brojni veliki projekti trenutno dobivaju zeleno svjetlo, uglavnom od strane NASA-e, uključujući misiju Artemis II koja će četiri astronauta odvesti na Mjesec, a među njima će biti i kanadski astronaut Jeremy Hansen. To će biti prvi takav let od 1972. godine. Nevjerojatno je da je prošlo 50 godina od posljednje ljudske misije na Zemljin prirodni satelit.

Iako mnogi smatraju svemirska istraživanja inspirativnim, drugi su skeptični i čak ljuti zbog onoga što vide kao neopravdano trošenje resursa i novca na aktivnost koja samo širi onečišćenje na drugo mjesto. To sažima osjećaje mog prijatelja Maxa.

U ovom članku pokušat ću dokazati da nije u pravu.

Ljudi su istraživači od samih početaka
Moja velika znatiželja navela me na putovanja do ekstremnih mjesta kako bih ih proučavao. Ali nisam jedini s tom željom za istraživanjem.

U mojoj devetoj godini osnovne škole, učiteljica je stala na svoj stol i, s ozbiljnim i svečanim tonom, odglumila dolazak Jacquesa Cartiera u Sjevernu Ameriku na svoj, živopisan način. Nekoliko godina ranije, naučio sam kako su prvi ljudi napustili svoje pećine da bi se popeli na planine. Prije sto trideset godina, ljudi su plovili sve dalje prema jugu dok nisu prvi put ugledali ledenjačke krajolike Antarktike. U isto vrijeme, ljudi su pokušavali osvojiti nebo i težili daljim prostorima pomoću aviona i raketa — što nas je dovelo do Mjeseca.

Što je zajednički nazivnik naše povijesti? Istraživanje, naravno.

Ljudska je priroda obilježena težnjom za putovanjem, gledanjem dalje i otkrivanjem. Svi smo po prirodi znatiželjni. Ako prestanemo željeti istraživati, prestajemo biti ljudi.

Zemlja ima prstenove
Dakle, prijatelju Max, dopusti mi da te pozovem van. Noć je lijepa, zvjezdana, bez mjeseca. Malo je hladno, ali barem atmosfera nije previše vlažna, što čini nebo prozirnijim. Možemo vidjeti kako zvijezde trepere. Neke su plave, druge crvene. I što se više naše oči prilagođavaju, to nam nebo više otkriva svoje tajne.

Odjednom, nešto drugo dolazi do izražaja. To je drugačije svjetlo, ne treperi i kreće se prilično brzo. Zvijezda padalica? Ne, atmosfera bi je spalila u nekoliko sekundi.

To je satelit, jedan od tisuća koji orbitiraju oko Zemlje poput prstenova. Ti su sateliti izravna posljedica svemirskih istraživanja. Živjeli bismo u potpuno drugačijem svijetu bez njih.

Zaista, ne prođe sat u našem životu a da ne koristimo satelit.

S jedne strane, vjerojatno bi se izgubio na putu ovamo, Max, jer ne bi bilo GPS-a koji bi ti pokazao koji izlaz odabrati. A s druge strane, ne bih ti mogao pomoći pronaći put jer ne bi bilo wifi-a. Možemo razmišljati još dalje; poljoprivreda, praćenje okoliša, komunikacije, vremenska prognoza, čak i banke, sve to ovisi o satelitima.

Ali kako to funkcionira? Moraš razumjeti da ti sateliti kruže tako brzo da zapravo obilaze Zemlju nekoliko puta dnevno. U kombinaciji s vrlo velikom radnom snagom, pružaju potpuni pogled na globus. Od sredine oceana do najviših planina i gotovo nedostupnih polova, imamo oči posvuda. Koristeći se ovom ogromnom količinom promatranja, dobivamo podatke o promjenama na površini Zemlje, širenju šumskih požara, kretanju vjetrova, topljenju leda i mnogim drugim stvarima, dok omogućujemo globalnu komunikaciju i transakcije kreditnim karticama.

Svemirska istraživanja bila su okidač koji nam je omogućio razvoj i upravljanje ovim tehnologijama. I tu ne staje.

Dvije ptice, jednim kamenom
Praksa medicine u udaljenim područjima također koristi od svemirskih istraživanja. Zajednicama u udaljenim područjima nije lako pristupiti zdravstvenoj skrbi, posebice jer bolnice često nemaju sofisticiranu opremu koja im je potrebna.

Razmislite o tome: kada astronauti istražuju svemir, postaju mala populacija u vrlo, vrlo udaljenoj regiji. To je istina. Što se dogodi ako netko doživi jako jaku želučanu bol? Ili slomi ruku? Ne mogu se vratiti kući na liječenje, pa moramo reagirati, i to brzo.

Znanstvena istraživanja u području telemedicine razvijena su kako bi se riješilo ovo važno pitanje, rezultirajući brojnim inovativnim tehnologijama. A ako su te tehnologije korisne za astronaute, zašto ih ne bismo koristili i za ruralne populacije?

Prije nekoliko godina, troje istraživača iz Québeca s različitih sveučilišta radilo je na malenoj sondi koja bi brzo mogla analizirati i dijagnosticirati uzorak krvi.

Iako neki prototipovi još nisu na tržištu, drugi su već široko korišteni, poput ultrazvučnog skenera koji je dizajnirala NASA. Taj skener snima precizne fotografije organa i kostiju koje se mogu prenijeti liječniku, koji će zatim imati ključne informacije za preporuku liječenja.

Na neki način, svemirska istraživanja pružaju nam mogućnosti da odgovorimo na hitne potrebe na Zemlji. Pa Max, počinješ li vidjeti potrebu za tim?

Druga perspektiva
Na kraju, moram priznati da mi je prilično ohrabrujuće vidjeti Ruse, Amerikance, Japance, Kanađane i Europljane kako žive zajedno na Svemirskoj stanici. Nije tako davno da su neke od ovih zemalja napadale jedna drugu nuklearnim bombama. U svemiru takve granice ne postoje.

Istraživanje zbližava ljude. Otvora nam oči prema novim perspektivama. Pokazuje nam da smo svi u istom čamcu. To je prilično važno, zar ne misliš, Max?

Naš planet je veličanstven i jedinstven, oaza nemogućeg života. Ali on je krhak. Moramo ga zaštititi. Zato istraživanje izvan Zemlje ne bi trebalo smatrati luksuzom; to je ulaganje u našu zajedničku humanost.

Original:
Daniel Fillion
Doktorski kandidat iz oceanografije, Sveučilište Quebec u Rimouskiju (UQAR)