Posjetite li južnu Grčku ili Tunis, primijetit ćete brojne bijele krovove i bijele zgrade koje odražavaju intenzivnu toplinu i čuvaju unutrašnjost hladnijom za njihove stanovnike.

Situacija je prilično drugačija u Australiji. U novim stambenim naseljima u najtoplijim područjima oko Sydneya i Melbournea prevladavaju tamni krovovi, crne ceste i minimalna pokrivenost drvećem. Tamne boje zadržavaju toplinu umjesto da je odbijaju. To može biti korisno tijekom zima na Tasmaniji, ali predstavlja problem u područjima gdje je toplina izražena.

Tamni krov znači da ćete tijekom ljeta plaćati znatno više za hlađenje vaše kuće. Prošle godine, prosječno kućanstvo u Novom Južnom Walesu platilo je 1827 australskih dolara za električnu energiju. Međutim, oni s krovom svjetlije boje mogli su platiti do 694 dolara manje zbog smanjenih potreba za električnom energijom za hlađenje. Drugim riječima, tamni krov u Sydneyu povećava vaš račun za struju za 38%.

Kada su predgrađa puna tamnih krovova, cijelo se područje zagrijava. I to sve više i više. To je dio efekta urbanih toplinskih otoka. U siječnju 2020. godine, Penrith u zapadnom Sydneyu bio je najtoplije mjesto na Zemlji.

Krovovi koji odbijaju toplinu imaju mnoge prednosti. Drastično smanjuju količinu topline koja ulazi u vaš dom sa sunca, čuvaju zrak oko vašeg doma hladnijim, povećavaju učinkovitost vašeg klima uređaja i čine vaše solarne panele učinkovitijima.

Državne vlade mogle bi jednim potezom kazniti tamne krovove i dati poticaje za krovove svjetlijih boja. Na većoj skali, to bi pomoglo u održavanju naših gradova hladnijima kako se svijet zagrijava. Međutim, izvan Južne Australije, to se jednostavno ne događa.

Zašto državne vlade ne djeluju? Do sada, naši vođe ne pokazuju zanimanje za poticanje prelaska s tamnih krovova.

U Novom Južnom Walesu, planovi za zabranu tamnih krovova naglo su odbačeni 2022. godine nakon pritiska razvojnih poduzetnika.

Trenutni ministar za planiranje Novog Južnog Walesa, Paul Scully, privremeno je zaustavio nadogradnje standarda održivosti zgrada države koje bi poticale upotrebu krovova svjetlijih boja. I druge australske države i teritoriji pauzirali su uvođenje novih, ambicioznijih standarda održivosti zgrada.

Ovaj pristup kratkovidan je iz nekoliko razloga:
cijena izrade krova svijetle ili tamne boje je ista vlasnici će plaćati znatno veće račune za električnu energiju kako bi svoje kuće održavali hladnima tijekom desetljeća zadržavanje statusa quo u gradnji otežava postizanje ciljeva smanjenja emisija tamni krovovi smanjuju količinu energije koju dobivate od solarnih panela na krovu, posebno kada je vruće. To je dvostruko loše, jer su nestanci struje najvjerojatniji tijekom vrućina. Trenutno je Južna Australija jedina država ili teritorij koji djeluje po ovom pitanju. Početkom ove godine, ministar za stambeno zbrinjavanje Nick Champion najavio je zabranu tamnih krovova u velikom novom stambenom razvoju na sjeveru Adelaidea.

Što je na kocki? Trenutno gradovi svijeta čine 75% svih emisija ugljičnog dioksida povezanih s energijom. Izuzetno je važno razumjeti što čini gradove toplijima ili hladnijima.

Cigla, beton, asfalt i pločice mogu pohraniti više topline nego trava i zemlja pokrivena drvećem te je polako otpuštaju tijekom vremena. To zadržava zrak toplijim, čak i preko noći.

Izgrađena područja također blokiraju vjetar, što smanjuje hlađenje. Tu su i transport, proizvodnja i klimatizacija, sve što povećava toplinu.

Prije klimatizacije, glavni način na koji su ljudi ostajali hladni bio je kroz način na koji su dizajnirali svoje domove. U vrućim zemljama, zgrade su često obojene bijelo, imaju male prozore i debele kamene zidove.

Klasična kuća Queenslander dizajnirana je tako da je podignuta s tla kako bi hvatala povjetarac i imala duboko hladnu verandu sa svih strana, kako bi se smanjila toplina.

No, nakon dolaska klimatizacije, postupno smo napustili te jednostavne principe hlađenja za naše domove, poput križne ventilacije ili nadstrešnica za sjenčanje. Umjesto toga, samo smo uključili klimatizaciju.

Ipak, toplina ne nestaje. Klimatizacija radi na principu razmjene topline, izvlačeći toplinu iz zraka unutar naše kuće i oslobađajući je vani.

Kako se klimatske promjene intenziviraju, gradovi postaju sve topliji. Predviđa se da će toplinski valovi biti češći, uključujući i u proljeće i jesen, dok će se i noćne temperature povećati.

Kako gradovi rastu, predgrađa mogu zahvatiti toplija područja. Dva i pol milijuna stanovnika zapadnog Sydneya žive najmanje 50 km od mora, što znači da ih ne dosežu osvježavajući morski povjetarci.

Usijani gradovi nisu samo neugodni. Oni su opasni. Ekstremna vrućina ubija više ljudi u Australiji nego sve druge prirodne katastrofe zajedno.

Kako možemo rashladiti naše gradove? Ne moramo trpjeti vrućinu. To je izbor. Svijetli krovovi, svijetle ceste i bolje pokrivanje drvećem mogli bi stvarno napraviti razliku.

Postoji vrlo praktičan razlog zašto Australci cijene "zelenilom bogate" četvrti. Ako vaša ulica ima velika zrela stabla, doživjet ćete manje od polovice dana s ekstremnim vrućinama u usporedbi s onima na ulicama bez drveća. Ako živite na zelenilom bogatoj ulici, vaš dom također vrijedi više.

Asfaltirane ceste iznenađujuće su velik izvor topline. Ljeti se mogu zagrijati do 75°C. Naše istraživanje pokazuje da reflektirajući premazi mogu smanjiti temperature do 13°C. Neki gradski savjeti eksperimentirali su sa svijetlijim cestama, ali do sada je primjena bila minimalna.

Hladni krovovi znatno smanjuju količinu energije potrebne za hlađenje kuće. Kada se koriste na velikoj skali, snižavaju temperature zraka cijelih predgrađa.

Najjednostavniji način za dobivanje hladnog krova je odabrati onaj što svjetlije boje. Postoje i visokotehnološke opcije koje mogu reflektirati još više topline.

Uskoro ćemo vidjeti još učinkovitije opcije u obliku materijala za hlađenje tijekom dana – iznimnih materijala za hlađenje koji mogu reflektirati još više topline dalje od vaše kuće i smanjiti odbljesak.

Dok se ne odlučimo za promjenu, vlasnici domova i cijele zajednice nastavit će skupo plaćati luksuz tamnog krova kroz bolne račune za struju i usijana predgrađa.

Original:
Sebastian Pfautsch
Suradnik za temu istraživanja - okoliš i održivost, Sveučilište Western Sydney
Riccardo Paolini
Izvanredni profesor, Škola izgrađenog okoliša, UNSW Sydney