Podaci pokazuju da je Južna Afrika jedna od rijetkih zemalja u svijetu gdje je sudjelovanje u religijskim aktivnostima poraslo u posljednjih nekoliko godina. Ostale dvije zemlje su Italija i SAD.

Prema podacima popisa stanovništva iz 2022. godine, udio kršćana u Južnoj Africi ponovno je porastao. Međutim, vrste kršćanstva koje bilježe rast i one koje bilježe pad otkrivaju zanimljive podatke o religijskim, kulturnim, socijalnim i političkim stavovima Južnoafrikanaca.

Samo 2,9% stanovništva izjavilo je da nema nikakva religijska uvjerenja, što znači da 96,1% Južnoafrikanaca prakticira neku vrstu vjere. Iako su ograničenja uzrokovana pandemijom COVID-19 dovela do podbrojavanja od 31% u popisu iz 2022. godine, trendovi su jasni.

Kršćanstvo je najpopularnija religijska pripadnost, s 85,3% Južnoafrikanaca koji se identificiraju kao kršćani. Dovoljno je proći kroz bilo koji grad ili selo u Južnoj Africi kako bi se vidjela raznolikost kršćanstva. Od katedrala do trgovinskih "centara čuda" i afričkih autohtonih zajednica koje štuju u prirodi.

Iako postoje sličnosti u njihovim općim vjerovanjima, teško bi se moglo reći što zajedničkog ima zapadnoafrička neo-pentekostalna zajednica s, na primjer, nizozemskom reformiranom crkvom ili članovima crkve Zion Christian Church (ZCC). Svi se oni nazivaju kršćanima, ali njihova vjerovanja i prakse su znatno različite.

U Južnoj Africi došlo je do stalnog pada članstva u tzv. "glavnim" kršćanskim crkvama, poput metodista, anglikanaca, katolika ili nizozemskih reformiranih. Istovremeno, došlo je do značajnog rasta članstva u afričkim autohtonim kršćanskim skupinama (poput ZCC i crkvama Johane Masowe i Johane Marange) te postkolonijalnim kršćanskim skupinama (poput prosperitetnih i neo-pentekostalnih grupa).

Moje istraživanje kao javnog teologa fokusira se na religijske, socijalne i političke promjene u južnoafričkom kršćanstvu već gotovo 30 godina. Razumijevanje religijskih uvjerenja nacije pomaže objasniti tkivo društva i također prati kako se to društvo mijenja.

Crkve također vrše politički utjecaj. To je osobito vidljivo tijekom izbora kada politički lideri posjećuju megacrkve kako bi dobili podršku vjerskih vođa.

Vjerski vođe također pokušavaju oblikovati politiku. Neke od najbrže rastućih kršćanskih skupina u Južnoj Africi, na primjer, obećale su "zatvoriti Južnu Afriku" ako bivši predsjednik Jacob Zuma i njegova stranka MK, koja je optužena za korupciju, ne pobijede na nacionalnim izborima 2024. godine.

Važno je razumjeti svjetonazore raznih kršćanskih crkava u Južnoj Africi i razumjeti potencijalni utjecaj njihovih moralnih i teoloških uvjerenja na kolektivnu budućnost zemlje.

Kolonijalne crkve
Kao i mnoge stvari u Južnoj Africi, religijske tradicije imaju važne veze s bolnom i rasističkom kolonijalnom i apartheidskom poviješću. Moja vlastita religijska tradicija, metodizam, bila je među prvim kolonijalnim kršćanskim grupama koje su stigle na južni vrh Afrike.

Rane forme britanskog, nizozemskog i francuskog kršćanstva koje su stigle u Južnu Afriku bile su posvećene svojim kulturnim i političkim identitetima koliko i svojim religijskim uvjerenjima. Kako su povjesničari pokazali, misionari su često miješali svoja religijska uvjerenja s političkim i ekonomskim interesima svojih zemalja.

To je imalo razorne učinke na kulture, identitete i religijska uvjerenja autohtonih afričkih populacija. Afrikanska religija bila je ocrnjena kao zla, pa čak i označena kao vračarstvo. Lokalne etičke sustave zamijenili su strani zapadni ideali. Jezici, umjetnost i običaji bili su erodirani i zamijenjeni stranim simbolima i praksama koje su ljude otuđivale od njihovih povijesti.

Nije iznenađujuće vidjeti da su ove kolonijalne kršćanske crkve odbačene u korist postkolonijalnih i afričkih autohtonih vjerovanja.

Nove crkve
Moje istraživanje pokazuje tri glavna razloga za rast ovih "novih" crkava tijekom posljednjih desetljeća.

Prvo, postoje kulturni razlozi. Raste interes među "običnim" vjernicima i znanstvenicima za dekolonizaciju religijskih uvjerenja i praksi.

Najveći dio južnoafričkih kršćana (40,82%) izražava želju za spajanjem afričkog identiteta i afričkih filozofskih sustava sa svojim religijskim uvjerenjima. Oni se odlučuju pridružiti crkvenim zajednicama koje propovijedaju, pjevaju i mole na afričkim autohtonim jezicima te nose kulturno prikladnu odjeću.

Značajna rasprava se vodi čak i u najvećoj "glavnoj" kršćanskoj denominaciji Južne Afrike. Postoji apel da metodistički svećenici koji su također tradicionalni iscjelitelji (ukuthwasa) budu dopušteni prakticirati oboje istovremeno.

Drugo, postoje socio-ekonomski razlozi. Kako se mlada populacija Južne Afrike bori s siromaštvom, nezaposlenošću i nedostatnim socijalnim uslugama, okreću se crkvama koje obećavaju nadnaravne puteve do bogatstva i društvenog isticanja.

Ove crkve, koje često imaju veze s bilo zapadnoafričkim ili američkim evanđeljima prosperiteta, već su odavno napustile središnje elemente kolonijalnih kršćanstava - poput religijskih odora ili liturgija koje još uvijek mole za kralja Engleske. One se posvećuju novim oblicima imperijalizma - poput kapitalizma, individualne slobode i identitetske politike.

Treće, postoje politički razlozi za rast ovih crkava. Mnogi Južnoafrikanci su razočarani povijesnim vezama između "glavnih" kršćanskih crkava i političkih stranaka. U posljednjem parlamentarnom popisu, 63% parlamentaraca izjavilo je da su članovi metodističke crkve. Crkva je nedavno na društvenim mrežama objavila da političarima ne bi trebalo "davati mikrofon" tijekom crkvenih službi.

Kako Južnoafrikanci gube vjeru u obećanja političara, također gube vjeru u religijske zajednice koje se čine nekritički podržavati ih.

Zašto je ovo važno
Povijest kršćanstva nudi uvid u nade, snove, frustracije i tuge Južnoafrikanaca. To se može vidjeti u načinu na koji se religija pomicala duž društvenih, političkih i ekonomskih linija.

Južnoafrikanci ostaju religiozni i rastu u religioznosti. Neki oblici kršćanstva kojima se okreću su politički opasni i ekonomski štetni, dok drugi nude obećanje autentičnijeg afričkog načina vjerovanja i života. Što ljudi vjeruju je važno, i što više ne vjeruju također je važno.

Original:
Dion Forster
Profesor javne teologije na Odsjeku za vjerovanja i prakse, Teološki fakultet, na Vrije Universiteit Amsterdam (Slobodno sveučilište u Amsterdamu), Vrije Universiteit Amsterdam